Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: O-361/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u ostavinskom predmetu iza pok. TL, sina AL iz [adresa], povodom prijedloga za raspravljanje naknadno pronađene imovine, 22. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog BL radi raspravljanja ostavinske imovine ostavitelja – nekretnine upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], oranica Pod Kamen Pod Budincem sa 1188 čhv u 2/8 dijela.
Obrazloženje
1. Iza pokojnog TL donijeto je Rješenje Općinskog suda u Novom Marofu broj O-357/86-3 od 24. studenog 1986. kojim je riješeno da se ostavinska imovina iza umrlog neće raspravljati jer u trenutku smrti nije imao nikakve imovine koja bi bila predmet raspravljanja, kraj činjenice da je za života cjelokupnom imovinom raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
2. Predlagateljica BL predlaže da sud raspravi ostavinsku imovinu ostavitelja i to nekretninu za koju je saznala da je upisana kao suvlasništvo ostavitelja, a što je saznala u postupku sređivanja zemljišnoknjižnog stanja, uz prijedlog da se ta imovina uruči upravo njoj, uz okolnost da je u posjedovnom listu upisana kao jedina korisnica te cijele nekretnine.
3. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Marofu broj O-126/01 od 23. svibnja 2001. iza pokojne JL, njezina ostavinska imovina uručena je njezinoj kćerki BL u cijelosti.
4. Na ostavinskoj raspravi iza TL od 24. studenog 1986. utvrđeno je da je pokojni bio oženjen sa HL i da je taj brak razveden 1948., u kojem braku nije bilo djece. Drugi puta da je bio oženjen sa JL i da ni u tom braku nije bilo rođene djece, potom da su njegovi roditelji AL i T umrli prije ostavitelja i da su u braku imali djecu ŠL koji je umro, da je bio oženjen sa LL i da su u tom braku rođena djeca ČL i GL (koja je umrla i u braku sa NL imala djecu – UL, UL A, UL ŠL koji je također umro za vrijeme rata, neoženjen i bez djece te NL), potom djecu DL koja je umrla 1950. i koja je u braku imala djecu TLU, potom CL koji je također umro i imao je djecu ŠL, ĐL i TL.
5. Supruga ostavitelja izjavila je na tom ročištu da je umrli za života s njom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je obuhvatio cjelokupnu svoju imovinu i da sada nema imovine koja bi bila predmet raspravljanja.
6. Uvidom u sklopljene Ugovore o doživotnom uzdržavanju između ostavitelja i supruge ŽL proizlazi da tim Ugovorom imenovanoj daje "svu svoju nepokretnu imovinu u posjed i u vlasništvo s time da ga ona u ime protučinidbe za te nekretnine doživotno uzdržava", te taksativno navodi oznake nekretnina. Potom, ŽL sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju 4. ožujka 1994., dakle nakon smrti supruga ŽL TL, sa primateljima uzdržavanja Repnjak B i Repnjak Karolinom te im također daje nakon svoje smrti "svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu", a radi se o identičnim nekretninama kao iz Ugovora sklopljenog između TL i supruge ŽL **.**.1980.. Ni u jednom od navedenih ugovora doista nije navedena nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. U ostavinskom postupku iza JL utvrđeno je da je njezina jedina nasljednica kćerka BL te je izjavila da ostaviteljica nije imala čime raspolagati jer je svu svoju imovinu otuđila Ugovorom o doživotnom uzdržavanju 4.3.1994., a u trenutku smrti da je imala samo zaostali iznos opskrbnine i tu opskrbninu je imenovana i naslijedila temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 23. svibnja 2001. broj O-126/01 i na tom zapisniku utvrđeno je da BL kćerka OL, dakle, jednako kao što je utvrđeno i u ostavinskom postupku iza TL, da ona nije njegova nasljednica.
8. Imajući u vidu okolnost da je TL ZL umro 1986. godine, to se na donošenje odluke po prijedlogu za naknadno pronađenu imovinu, odnosno raspravljanje ostavinske imovine, primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 52/71, 47/78, 53/91, 56/00 – dalje: ZN/71) s time da sukladno odredbi čl. 239. toga zakona, isti se primjenjuje na sva nasljedstva o kojima do 11. svibnja 1955. kao dana objavljivanja Zakona o nasljeđivanju (službeni list FNRJ broj 20/55), nije donesena pravomoćna odluka o nasljeđivanju ili nasljedstvo nije sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno. Prema odredbi čl. 253. st. 1. i 2. ZN/03, prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u trenutku otvaranja nasljedstva, a postupovne odredbe ovog zakona primjenjivat će se na sve slučajeve nasljeđivanja u kojima nije do trenutka primjene ovog zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na koji drugi način konačno uređeno.
9. Prema odredbi čl. 185. ZN/71, strankom u smislu ovog zakona smatraju se nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Prema daljnjoj odredbi čl. 9. st.1. ZN/71, na temelju zakona nasljeđuju umrloga svi njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njihovi djedovi i bake i njihovi potomci i njihovi ostali preci. Prema tome, BL kao kćerka ŽL i OL nije nasljednica TL. Kako je opisano, neovisno od toga što je suprug ZL umro prije svoje supruge, a nju je naslijedila njezina kćerka, to nasljeđivanje supruga ne prelazi na kćerku jer ona nije njegova biološka niti posvojena kćerka, već ona nasljeđuje samo imovinu svoje majke, a ne imovinu supruga svoje majke.
10. U odnosu na izjašnjenja J H i Š koji osporavaju BL pravo nasljedstva navedenog suvlasničkog dijela nekretnine jer je ZL raspolagao cjelokupnom svojom imovinom dakle i pokretnom i nepokretnom imovinom za korist supruge, neovisno od toga što u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije navedena i predmetna nekretnina, to se na konkretni slučaj primjenjuje i daljnja odredba čl. 214. ZN/71, a prema kojoj odredbi će ostavinski sud odlučiti da se ne raspravlja ostavina ako prema podacima iz smrtovnice, umrl i nije ostavio imovinu. Nedvojbeno je utvrđeno da je ZL raspolagao cjelokupnom svojom imovinom za života, a istom tom imovinom raspolagala je i njegova supruga ZL ŽL za korist unuke J Š i njezinog supruga H, a sama je BL potvrdila u ostavinskom postupku iza majke da imenovana nije imala druge imovine u času smrti.
11. Odredbom čl. 144. st. 1. i 2. ZN/71, propisano je da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja zastarijeva prema savjesnom držatelju za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držatelja stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nesavjesnom držatelju ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina. Riječ je o zastari prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik, ako se ostvaruje u ostavinskom postupku ili izvan ostavinskog postupka u parnici o nasljedstvu. Međutim, BL nije nasljednica ostavitelja, a niti je nekretnina o kojoj predlaže raspravljati imovina ostavitelja jer je njome raspolagao za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, odnosno ni sam ostavitelj nije smatrao da se radi o njegovoj imovini jer istu nije niti precizirao u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega nije niti legitimirana podnositi prijedlog za raspravljanje ostavinske imovine ostavitelja jer prije svega nije njegova nasljednica. Imenovanoj treba reći da je radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja ove nekretnine očito izabrala pogrešan pravni put jer je to pravo mogla ostvarivati putem pojedinačnog ispravnog postupka.
12. Slijedom iznijetog donijeto je rješenje kao u izreci.
Varaždin, 22. rujna 2026.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnik BL – Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska 21 2) Punomoćnica J Š H – Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radića 8b
