1

 

Poslovni broj: Povrv-35/2023-36                        

 

            

     Republika Hrvatska                                                  

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: Povrv-35/2023-36                        

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Jadranki Orlović, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika M. H., OIB: … iz V., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU F. Š. i M. C. R. u V., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. svibnja 2024. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o    j e

              I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., poslovni broj Ovrv-3555/19 od 17. lipanj 2019., i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.401,30 EUR (slovima: pet tisuća četiristo jedan EUR i trideset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim

              - na iznos 4.277, 72 EUR od 10.6.2019.

do 31.12.2022. po stopi koja se do određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u podnesku od 9. veljače 2024. povučena za iznos od 1.206,05 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10.6.2019 do isplate na ime glavnice te za iznos od 316,78 EUR na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata.

              II.  Nalaže se tuženiku M. H., OIB: … iz V. da tužitelju E. M. d.o.o., iz Z., OIB: ,  nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 5.041,39 EUR (slovima: pet tisuća četrdeset jedan EUR i trideset devet centi ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, koja teče od dana donošenja ove presude, 2. svibnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 438,14 EUR odbija.

              III. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku u Varaždinu Z. R.-K. protiv ovršenika, ovdje tuženika radi naplate potraživanja od 52.675,31 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a po osnovu Ugovora o cesiji sklopljenog sa s društvom, a R. A. od 20 studenoga 2015. na temelju kojeg je postao vlasnik predmetnog potraživanja, a riječ je o dospjelom potraživanju tuženikovog bivšeg vjerovnika po tekućem računu tuženika. Javni bilježnik je i usvojio prijedlog tužitelja te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-3555/19 od 17. lipnja 2019. Protiv tog rješenja o ovrsi ovdje tuženik je podnio pravovremeni prigovor kojim se pobija predmetno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i odluka o trošku, a osporava se osnova i visina predmetne tražbine.

2. Tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji u ovom postupku predstavlja odgovor na tužbu, navodi da u cijelosti osporava tražbinu ovrhovoditelja kao neutemeljenu. Naime ovrhovoditelj visinu tražbine dokazuje izvodom otvorenih stavaka od 8. lipnja 2019. iz kojeg se uopće ne može utvrditi, a kamoli ispitati pravilnost tražbine niti u jednom dijelu. Nadalje ovršenik nikada sa ovrhovoditeljem nije stupio u poslovni odnos niti sklapao pravne poslove, a kako iz izvoda otvorenih stavaka nije razvidno na čemu se točno temelji potraživanje ovrhovoditelja poziva sve ističe da dostavi račun s testu drugu vjerodostojnu dokumentaciju iz koje se može ocijeniti osnov i visina tražbine. Što se troškova tiče navodi da ne želi platiti određene odmjerene troškove koji su neosnovani i to svakako pribave potvrde ovršnosti te ostale predvidive troškove.

 

3. U povodu prigovora ovršenika, ovdje tuženika ovaj sud je 27. siječnja 2020. svojim rješenjem stavio van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj: Ovrv-3555/19 od 17. lipnja 2019. te se postupak u odnosu na ovršenika, a ovdje tuženika nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u svom podnesku kojim se očituje na navode iz prigovora tuženika navodi da je temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog sa društvom R. A. d.d., od 20. studenog 2015. postao vlasnik predmetnog potraživanja. Prilikom ustupa tražbine postupio je sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Glede toga se poziva na odredbe čl. 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima. Napominje da prema zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog, a samo su dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), dakle ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Pojašnjava da se radi o dugovanju na ime dospjelih potraživanja po tekućem računu tuženog koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu R. A. d.d., Z., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, tuženik je kod R. A. d.d., Z., (u daljnjem tekstu; Banka) imao tekući račun temeljem Ugovora o tekućem računu od 21.06.2002. S obzirom na to da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom tekućem računu, Banka je 2.11.2015. otkazala tuženom označeni Ugovor o tekućem računu te je time cjelokupno dugovanje tuženog po predmetnom računu dospjelo na naplatu. Označeni otkaz Banka je poslala tuženiku preporučeno poštom istog dana no isto se vratilo neuručeno. Iznos tada dospjelog duga je bio 42.721,58 kn. Tužitelj je otkupio iznos od 41.720,97 kn temeljem ugovora o cesiji i dodatka istom, kako je već naznačeno u točki I. ovog Podneska. Dakle, dugovanje tuženog na dan 8.6.2019. iznosi na ime glavnice 41.720,97 kn, na ime zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu do dana 8.6.2019. iznosi 10.954,34 kn, odnosno ukupno ovdje utuženi iznos je 52.675,31 kn, što čini glavni zahtjev tužitelja. Na kraju j naglašava mogućnost kako se tuženik može u svakome trenutku obratiti tužitelju radi dogovora oko sporazumne otplate predmetnog dugovanja, a sve sa ciljem mirnog rješenja ovog spora, kao i smanjenja daljnjih troškova parničnog postupka.

5. Tuženik u podnesku od 12. ožujka 2021. navodi da i nadalje prigovora osnovu i visinu tražbine tužitelja, a poglavito iz razloga jer mu nije dostavljena nikakva financijska dokumentacija, temeljem koje bi se mogla ispitati tražbina. Opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja. Stoga predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da naknadi prouzročeni parnični troška tuženiku.

6. Nakon što je tužitelj uz podnesak od 9. travnja 2021. dostavio relevantnu dokumentaciju potrebnu za provođenje financijskog vještačenja, tuženik se o tome očitovao u podnesku od 24. lipnja 2021. U tom podnesku navodi da je tužitelj  dostavio Promet po tekućem računu banke za tuženika iz kojeg je razvidno kako se  utužena tražbina odnosi na negativni saldo na tekućem računu za razdoblje od 21.6.2002. pa do 30.6.2015. Tuženik i dalje ostaje kod prigovora zastare i to za svaki iznos koji je dospio na naplatu do dana 3.6.2014. Naime, iz Prometa po tekućem računu proizlazi kako je prednik tužitelja za svaki prethodni mjesec u kojem je postojao negativni saldo obračunao zatezne kamate. Člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno odredbi članka 186. stavka 1. ZOO-a. Kako je prednik tužitelja obračunao zatezne kamate za svaki prethodni mjesec u kojem je postojao negativni saldo, obveza tuženika na podmirenje negativnog salda je dospijevala svaki mjesec. Obzirom je obveza bila dospjela, zastara počinje teći slijedeći dan od dana njezina dospijeća. Opisani obračun zateznih kamata je sukladan Pravilniku o obračunu kamata i naknada prethodnika tužitelja prema kojem se zatezna kamata obračunava i naplaćuje mjesečno, a osnovica za obračun zatezne kamate po tekućim računima fizičkih osoba čine dospjela glavnica i dospjele naknade. Obzirom je obveza bila dospjela, zastara počinje teći slijedeći dan od dana njezina dospijeća. Kako tražbina banke, prednika tužitelja, s osnove negativnog salda na tekućem računu zastarijeva u općem zastarnom roku (5 godina), a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 13.6.2019., tuženik ističe zastaru za iznose koji su dospjeli do dana 3.6.2014. kao dana kada su vršena posljednja terećenja računa prije nastupa zastare, a kako proizlazi iz Pravilnika o obračunu kamata i naknada.

7. O istaknutom prigovoru zastare tužitelj se očitovao u podnesku od 4. ožujka 2022. u kojem navodi kako predmetno dugovanje nije u zastari s obzirom na to da zastarni rok kod tekućeg računa počinje teći po otkazu ugovora o tekućem računu pa kako je ugovor o tekućem računu otkazan drugog studenoga 2015. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Glede toga se pozvao na presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1552/20.

8. U ovom predmetu donesena je prvostupanjska Presuda poslovni broj: 8 Povrv-220/2019-29 od 25. listopada 2022. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 2 Gž-1203/2022-2 od 24. siječnja 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke presude te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovni postupak. S obzirom na to da do povrede zbog kojeg je presuda ukinuta nije došlo tijekom prethodnog postupka, sud je sukladno izmijenjenom čl. 377. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19.), u novom postupku proveo glavnu raspravu na kojoj su provedeni dokazi predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Postupak je proveden u skladu sa uputama drugostupanjskog suda te je donesena nova prvostupanjska presuda.

9. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom zahtjevu tužitelj je postavio svoj konačni sređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 52.169,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kojim je tužba povučena za iznos od 403,56 kuna, a o tom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao u prethodno provedenom prvostupanjskom postupku.

10. U  novom postupku su u dokaznom postupku pročitane isprave u spisu predmeta:  Izvod otvorenih stavaka dužnika od 13.6.2019. (stranica 4 spisa),Ugovor o cesiji od 20.11.2015. (stranice 17-24 spisa), Dodatak I ugovoru o cesiji (stranice 25-27 spisa), Ugovor o tekućem računa br. 318-15-622490 (stranica 29 spisa), Izjava o otkazu ugovora o tekućem računu (stranica 30 spisa), staje dospjelih obveza na dan 28.10.2015. i priložena dostavnica (stranice 31 i 32 spisa), Izjava o otkazu ugovora o tekućem računu od 2.11.2015 (stranica 33 spisa), Opći uvjeti poslovanja po fleksi plus tekućem računu s primjenom od 4.5.2015 (stranice 34-37 spisa), prilozi uz podnesak tužitelja od 9.4.2021. u omotnici (stranice 43-103 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju, financije i računovodstvo V. S. O., pročitani su dopis vještakinje V. S. O. od 6.12.221. (stranica 1115) nalaz vještakinje V. S. O. od 8.12.2021. (stranice 116-125 spisa), provedeno je dodatno financijsko vještačenje na temelju raspravnog rješenja od 8. svibnja 2023. , pročitani su Nalaz vještakinje V. S. O. od 14. srpnja 2023., dopuna tog Nalaza od 2. listopada 2023., ispravak i nova dopuna Nalaza vještakinje od 12. siječnja 2024. dopuna Nalaza vještakinje od 26. veljače 2024. te je saslušana vještakinja V. S. O..

11. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni kako je postavljen u podnesku od 8. ožujka 2024. u cijelosti osnovan.

 

12. Predmet spora je tražbina tužitelja koju je na temelju sklopljenog Ugovora o cesiji preuzeo od prethodnog vjerovnika tuženika R. A. d.d., Z., a odnosi se na dugovanje po tekućem računu tuženika koji je imao kod te banke.

 

13. Nakon što je tužitelj na traženje tuženika dostavio relevantnu dokumentaciju između stranaka više nije bilo sporno:

 

- da je tuženik bi u ugovornom odnosu sa prethodnim vjerovnikom tuženika R. A. d.d., sklopili su Ugovor o tekućem računu, od kojeg je tužitelj preuzeo utuženo potraživanje,

 

- da tuženik tužitelju tražbinu po tom osnovu nije podmirio,

 

14. Sporna je visina tražbine te da li je ista u zastari.

 

15. Čitanjem po tužitelju dostavljene dokumentacije  (u omotnici na str. 23 spisa) sud je utvrdio:

 

- čitanjem Izvoda otvorenih stavki od 13. lipnja 2019.( strana 4 spisa) da tužitelj ima evidentirano dugovanje tuženika pod brojem 3-3206249947, na temelju potraživanja preuzetog od njegovog prethodnog vjerovnika u ukupnom iznosu od 52.675,31 i to po osnovu dospjele glavnice 41.720,97, kn, te po osnovu obračunate zatezne kamate od 9.6.2019. 10.954,34 kuna.

- čitanjem preslike Ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja i društva R. A. d.d., od 20. studenog 2015., Dodatka I. tom Ugovoru te priloga  tom ugovoru u kojem je evidentirana upravo predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku, proizlazi da je tužitelj predmetno potraživanje prema tužitelju na temelju tog ugovora preuzeo od njezinog prethodnog vjerovnika R. A. d.d. te da se potraživanje odnosi na dugovanje po tekućem računu.

- čitanjem Ugovora o tekućem računu broj 318-15-622490 od 21.6.2002. koji je tuženik sklopio s R. A. d.d. da je tuženik imao tekući račun kod te banke prema kojem je dužan osigurati priljev sredstava najmanje u iznosu potrebnom za isplate, odnosno za plaćanje pristiglih obveza ali ga može dovesti i u dugovni saldo do iznosa dopuštenog prekoračenja utvrđenog posebnom odlukom banke o visini dopuštenog prekoračenja, Banka utvrđuje, obračunava i naplaćuje kamatu u skladu s Pravilnikom, o obračunu kamate i revalorizacije i odlukom o kamatnim stopama banke, a obračunava i naknadu za usluge učinjene u svezi poslovanja po tekućem računu prema Odluci o visini naknada Banke,

-čitanjem Općih uvjeta poslovanja po tekućem računu da je tekući račun paket usluga koji vlasniku tekućeg računa omogućava pogodnosti u korištenju određenih bankarskih usluga, da ga može ugovoriti vlasnik tekućeg računa u Banci na temelju podnesenog zahtjeva, da za korištenje tekućeg računa vlasnik istoga plaća jedinstvenu mjesečnu naknadu sukladno "Naknadama u poslovanju s fizičkim osobama" te da korištenje računa prestaje između ostalog i otkazom koji svaka ugovorna strana može učiniti pisanom izjavom upućenom drugoj strani uz otkazni rok od 10 dana

- čitanjem Izjave o otkazu Ugovora o tekućem računu od 2.11.2015. da je Banka j2.11.2015. otkazala tuženiku predmetni Ugovor o tekućem računu te da je dospjelo dugovanje na dan otposlanja Izjave 42.721,58 kuna,

- čitanjem povratnice na str. 32 spisa da je Banka Izjavu o otkazu Ugovora o tekućem računu poslala tuženiku preporučeno poštom istog dana, ali se to pismeno vratilo neuručeno,

- čitanjem Izvatka iz poslovnih knjiga te banke od 2.11.2015. te po tužitelju naknadno dostavljenog prometa po tom tekućem računu da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom tekućem računu te da njegovo dospjelo dugovanje na dan 2.11.2015. iznosi 42.721,58 kuna.

16. Sklapanjem Ugovora o tekućem računu tuženik je sa svojim prethodnim vjerovnikom od kojeg je tužitelj preuzeo tražbinu koja je predmet ovog posla zasnovao ugovorni obvezni odnos, a prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/15), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

 

17. U odnosu na Ugovor o cesiji kojim je tužitelj predmetno potraživanje prema tuženiku, koje se odnosi na dugovanje po tekućem računu na temelju tog ugovora preuzeo od njezinog prethodnog vjerovnika R. A. d.d. da prema čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema st. 2. ugovor o ustupanju nema učinak prema drugome ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da potraživanje s osnova dospjelog potraživanja po predmetnim računima ne predstavlja tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi vjerovnik (R. A. d.d.) i dužnik (tuženik) ugovorili da se tražbina ne može prenijeti odnosno da se ne može prenijeti bez dužnikova pristanka, sud utvrđuje kako je predmetno potraživanje prema tuženiku sukladno spomenutom Ugovoru o cesiji valjano preneseno na tužitelja.  S obzirom na to da na temelju čl. 84. st. 1. ZOO primatelj (dakle u konkretnom slučaju tužitelj) ima prema dužniku (tuženiku) ista prava koja je ustupitelj (R. A. d.d.) imao prema dužniku do ustupanja, sud ocjenjuje osnovanim potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova dospjele tražbine po predmetnom Izvodu otvorenih stavaka.

 

18. Dakle na temelju dokumentacije dostavljene po tužitelju, koja sudu jasno i nedvojbeno prikazuje osnovu i visinu potraživanja tužitelja, nesporne činjenice da je tuženik imao otvoreni tekući račun kod R. A. d.d. od kojeg je tužitelj preuzeo tražbinu tog trgovačkog društva prema tuženiku po tom osnovu, sud zaključuje da tužitelj ima pravo u ovom postupku zahtijevati da mu tuženik podmiri dug koji proizlazi iz Ugovora o tekućem računu koji je sklopio sa svojim prethodnim vjerovnikom R. A. d.d.

 

19. S obzirom na to da je sporna visina tužiteljeve tražbine, na tu okolnost je provedene financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji V. S. O. koja je po provedenom vještačenju u spis predmeta dostavila svoj pisani nalaz i mišljenje, a nakon istaknutih primjedbi tuženika bila je i saslušana na ročištima održanima 25. svibnja 2022. i 11. siječnja 2024.

 

20. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje od 8. prosinca 2021. proizlazi da je tuženik primao plaću od A. I. d.o.o., R. j.d.o.o. i V&V d.o.o., da su se tim uplatama prvo namirivali troškovi, zatim kamate i na kraju glavnica, da je posljednjom uplatom od 30.6.2015. namirena zatezna kamata obračunata do 31.5.2015. te da dug na dan 30.6.2015. s osnova glavnice iznosi kuna 41.317,41 i s osnova zatezne kamate 403,56, ukupno kuna 41.720,97, što predstavlja iznos duga koji je prenesen cesijom na tužitelja. Prema poslovnim knjigama R. A. d.d. potraživanje od kuna 41.720,97 zaključeno je dana 30.6.2019. te banka dalje ne obračunava zateznu kamatu do prijenosa potraživanja 20.11.2019., ali ju nakon toga obračunava tužitelj te ista iznosi kuna 10.954,34. Kako je osnovica za obračun zatezne kamate glavnica od kuna 41.317,41 zatezna kamata za razdoblje od 20.11.2015. iznosi kuna 10.852,36. te dug na dan podnošenja prijedloga za ovrhu ukupno iznosi kuna 52.573,33., od čega je glavnica 41.317,41 kn, dug s osnova ugovorne kamate 403,56, a dug s osnova zatezne kamate obračunate nakon prijenosa tražbine za vrijeme od 20.11.2015. do 9.6.2019. 10.852,36 kuna. Iz Nalaza proizlazi da nisu obračunate i kamate na kamatu. U Nalazu se napominje da tužitelj nije dostavio visinu kamatne stope po dopuštenom prekoračenju za razdoblje od 1.07. 2002. do 30.6.2015. godine, već samo za razdoblje od 1.07-2002. do 30.6.2011. pa stoga nije moguće provjeriti na koje osnovice banka obračunava kamatu na dopušteno prekoračenje, odnosno zateznu kamatu na dugovanje koje je veće od tog iznosa.

 

21. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz vještaka, a tuženik je istaknuo primjedbe na Nalaz vještakinje od 8. prosinca 2021. u svom podnesku od 11. veljače 2022. Tuženik u tom podnesku ukazuje na to da prema očitovanju vještakinje tužitelj nije dostavio visinu kamatne stope po dopuštenom prekoračenju za razdoblje od 1.7.2002. do 30.6.2015., već samo za razdoblje od 1.7.2002., do 30.6.2011. pa stoga smatra kako je nalaz i mišljenje vještaka nepotpun, odnosno nije u potpunosti provedeno financijsko vještačenje. Vještakinja se o tim primjedbama tuženika očitovala usmeno tijekom saslušanja na ročištu održanom 25. svibnja  2022. Navela je da ostaje kod nalaza i mišljenja, a vezano na primjedbe nije imala što za dodati, odnosno odgovoriti, jer se ne odnose na način izračuna već na nedostavljene podatke na osnovu kojih bi se mogao dati drugačiji izračun. Nije mogla provjeriti da li je ugovorna kamata pravilno obračunata od 1. srpnja 2011. do otkaza Ugovora 1. studenoga 2015. jer nisu dostavljene kamatne stope koje banka obračunava na dozvoljeno prekoračenje.

 

22. Nakon toga je tužitelj u podnesku od 28. lipnja 2022. u kojem je u prethodno provedenom prvostupanjskom postupku postavio i svoj konačni tužbeni zahtjev, naveo da raniji vjerovnik Banka nije u mogućnosti dostaviti podatke o visini ugovornih kamata za vrijeme od 1. srpnja 2011. do otkaza kredita 1. studenoga 2015., pa je stoga povukao svoj tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na obračunate ugovorne kamate koje prema izračunu vještaka za to razdoblje iznose 403,56 kuna, dakle za iznos od  403,56 kuna te po osnovi glavnice potražuje 41.317,41 kn, a po osnovu zateznih kamata 10.852,36 kn.

 

              23. Po nalogu suda od 8. svibnja 2023. u novom prvostupanjskom postupku je provedeno dodatno financijsko vještačenje po istoj vještakinji, kojoj je dan zadatak da se u dopuni vještačenja očituje o tome u kojem vremenu je tuženik do otkaza ugovora o tekućem računu bio u dopuštenom, a u kojem nedopuštenom prekoračenju i kako su redom dospijevale obveze tuženika prema tužitelju prema iskazanom prometu po računu po osnovu dopuštenog i po osnovu nedopuštenog prekoračenja,  a sve prema rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 2 GŽ-1203/2022-2 od 24. siječnja 2023. Iz višekratno dopunjenih Nalaza vještakinje zaključno proizlazi da je nepodmireno dugovanje tuženika nastalo u razdoblju od 31.12.2013. do 30.6.2015., da je tuženiku na dan 31.12.2014. otkazano korištenje dopuštenog prekoračenja, pa je cjelokupni dug od 41.317,41 kn, pa i onaj dio tog duga koji je nastao u vremenu od 31.12.2013. do 27.3.2014. koji je do otkaza dopuštenog prekoračenja bilo u okviru dopuštenog prekoračenja bio u okviru nedopuštenog prekoračenja, na koji je prednik  tužitelja obračunavao zateznu kamatu koja, da dug koji je nastao prije otkaza dozvoljenog prekoračenja iznosi 4.277,72 EUR (32.230,46 kn), da dug koji je nastao nakon otkaza dozvoljenog prekoračenja iznosi 1.206,05 EUR (9.086,95 kn) te da zakonska zatezna kamata obračunata na iznos od 4.277,72 EUR, (kuna 32.230,46), od dana sklapanja Ugovora o cesiji 20.1.2015. do 9.6.2019. iznosi 1.123,58 EUR, (kuna 8.465,60).

              24. Tužitelj je u skladu s konačnim, dopunjenim Nalazom vještakinje u podnesku od 8. ožujka 2024. postavio svoj konačni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 5.401,30 EUR, od čega se 4.277,72 EUR odnosi glavnicu na koju se potražuju i zakonske zatezne kamate od 10. lipnja 2019. do isplate, a 1.123,58 EUR na obračunate zatezne kamate od dana sklapanja Ugovora o cesiji 20.1.2015. do 9.6.2019. Prethodno je u podnesku od 9. veljače 2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 1.206,05 EUR koji se odnosi na dug tuženika nakon otkaza dozvoljenog prekoračenja. O tom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao u novom postupku.

25. Nalaz vještaka koji je izrađen u skladu sa nalogom suda nakon što je vještakinja proučila spis predmeta, u njemu je vještakinja detaljno obrazložila na koji način i na temelju čega je izračunala iznos tužiteljeve tražbine prema tuženiku, a nakon što je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim potražuje ugovornu kamatu od 403,56 kuna, koji izračun vještakinja nije mogla provjeriti, jer nisu dostavljene kamatne stope koje banka obračunava na dozvoljeno prekoračenje, pa je tuženikov prigovor tuženika glede toga je postao bespredmetan, a nakon toga ga je dopunila prema nalogu suda tako što je ispravila Nalaz u pogledu ukupnog iznosa dugovanja budući da je u Dopuni Nalaza od 2. listopada 2023. omaškom izostavljen iznos od 2,00 kn koji se odnosi na naknadu, nalog za provođenje obračunatu 30.6.2015., prema rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 2 GŽ-1203/2022-2 od 24. siječnja 2023. očitovala se o tome u kojem vremenu je tuženik do otkaza ugovora o tekućem računu bio u dopuštenom, a u kojem nedopuštenom prekoračenju i kako su redom dospijevale obveze tuženika prema tužitelju prema iskazanom prometu po računu, i to tako što u nalazu navodi da je nakon što je 30. svibnja 2014. dopušteno prekoračenje otkazano, cjelokupni iznos duga od 41.317,41 kn od 1. svibnja pa nadalje u nedopuštenom prekoračenju, na traženje tužitelja izračunala je i da dug prije otkaza dopuštenog prekoračenja iznosi 4.277,72 EUR (32.230,46 kn), a nakon otkaza dopuštenog prekoračenja 1.206,05 EUR (9.086,95 kn) i da zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu od 4.277,72 EUR za razdoblje od prijenosa tražbine, 20.1.2015. do 9.6.2019. iznose 1.123,58 EUR (8.465,60 kn), a Nalaz je  i usmeno izložila i obrazložila tijekom saslušanja na sudu, sud je prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

26. Tuženik je i po provedenom dodatnom vještačenju ustrajao kod svog prigovora zastare. Sud nije prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor zastare tužiteljeve tražbine, jer zastara u ovom slučaju ne teče od svakog pojedinog mjeseca kad je po njemu dospjela obveza tuženika na podmirenje negativnog salda, u kom slučaju bi svi iznosi koji se potražuju do 3.6.2014, bili u zastari, kako to pogrešno smatra tuženik, već zastarni rok u ovom slučaju na sve iznose nedopuštenog prekoračenja, pa i one koje su nastali nakon otkaza dopuštenog prekoračenja, koje je otkazano  31.12.2014. kao što proizlazi iz Nalaza vještakinje teče od dana kad je otkazan Ugovor o tekućem računu, a Ugovor o tekućem računu je u ovom slučaju otkazan 2. studenoga 2015.  Kao što navodi drugostupanjski sud u obrazloženu ukidnog rješenja da bi se moglo utvrditi je li u konkretnom predmetu osnovan prigovor zastare, mora se prvotno utvrditi po kojem osnovu potražuje tužitelj utuženi iznos, a otkaz predstavlja način prestanka obveze, kojim svaka od ugovornih strana može okončati obvezni odnos kad njegovo trajanje nije određeno. Otkaz je jednostrano očitovanje volje jedne ugovorne strane kojim ona izražava svoju namjeru da ugovor prestane. U predmetnom slučaju prednik tužitelja i tuženik su sklopili Ugovor o tekućem računu (na kojeg se primjenjuju odredbe čl. 1052. – 1060. Zakona o obveznim odnosima – ''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO). Ugovor o tekućem računu predstavlja trajni dugovinski odnos čije trajanje nije određeno u smislu čl. 358. st. 1. ZOO-a. Dakle, u ovom slučaju otkaz bi bio način prestanka trajnoga obveznog odnosa, jer je ugovor o tekućem računu trajni obvezni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme, budući da nije utvrđen rok njegova trajanja. Otkaz predstavlja način prestanka obveznog odnosa, a ne dospijeće tražbine. Odredba čl. 1052. ZOO-a normira ugovor o bankarskom tekućem računu, tako da se radi o ugovoru kojim se banka obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun, da preko njega prima uplate i obavlja isplate u granicama njezinih sredstava i odobrenog kredita. Takav Ugovor mora biti sklopljen u pismenoj formi (čl. 1053. ZOO-a), što je u konkretnom slučaju i zadovoljeno, jer je prednik tužitelja sa tuženikom sklopio pismeni ugovor 21. lipnja 2002. Prema odredbi čl. 1054. st. 2. ZOO-a banka je dužna putem tekućeg računa obavljati plaćanja za deponenta i onda kada na računu nema pokrića i to u opsegu koji je predviđen Ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom s time da banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema pravilima Ugovora o nalogu (čl. 1057 st. 1. ZOO-a). Prema stavu drugostupanjskog suda u ovom slučaju treba primijeniti čl. 358. st. 6. ZOO-a, kojim je propisano da vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala otkazom, pa je stoga potrebno utvrditi pravnu prirodu nedopuštenog prekoračenja računa, kao i vrijeme dospijeće iznosa kojeg tužitelj potražuje na ime nedopuštenog prekoračenja računa (odnosno dospijeće svakog pojedinog iznosa u ovom slučaju). Nadalje čl. 361. st. 1. ZOO-a, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Iz Nalaza vještakinje proizlazi da se iznos duga koji tužitelj potražuje od tuženika konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odnosi na prekoračenje po tekućem računu koje je nakon otkaza dopuštenog prekoračenja, u kojem statusu je prethodno bilo, postalo nedopušteno prekoračenje, a taj dug prema citiranom čl. 358. st. 6. ZOO-a tužitelj ima pravo potraživati od tuženika, budući da je dospio na naplatu do dana Otkaza Ugovora o tekućem računu. Na taj iznos zastara počinje teći tek od otkaza ugovora o tekućem računu, dakle od 2. studenoga 2015. budući da je u ovom slučaju toga dana otkazan Ugovor o tekućem računu. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje samo dio duga od 5.843,76 EUR (prije 41.317,41 kn), i to iznos od 4.277,72 EUR (prije 32.230,46 kn), koji se odnosi na iznose nastale u okviru dopuštenog prekoračenja, koji su nakon što je dopušteno prekoračenje 31.12.2014. otkazano postali nedopušteno prekoračenje, dok preostali iznos duga nastao nakon otkaza dopuštenog prekoračenja koji se uglavnom odnosi troškove ovrhe, naknade za prisilnu naplatu i dvije naknade, naloge za provođenje ne potražuje. Dakle, u odnosu na dio duga koji se konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje, a koji u stvari predstavlja ukupan iznos nedopuštenog prekoračenja nastao do otkaza Ugovora o tekućem računu nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, budući da je taj iznos dospio na naplatu s danom otkaza Ugovora o tekućem računu, 2. studenoga 2015. a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je Javnom bilježniku podnesen 17. lipnja 2019.

27. S obzirom na to da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik svom prethodnom vjerovniku od kojeg je tužitelj preuzeo predmetnu tražbinu dugovao utuženi iznos od 4.277,72 EUR po osnovu glavnice, što sada duguje tužitelju s obzirom na to da je ta tražbina Ugovorom o cesiji prenesena na njega te da tužitelju duguje i 1.123,58 EUR po osnovu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 20.11.2015. do 9.6.2019., obračunatih po tužitelju nakon prijenosa tražbine s prednika tužitelja na tužitelja, koliko tužitelj od njega i potražuje svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sud je tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim. Stoga je valjalo djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

28.  Budući da je tužitelj u podnesku od 9. veljače 2024. povukao tužbu za iznos od 1.206,05 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10.6.2019 do isplate na ime glavnice te za iznos od 316,78 EUR na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata, na što je tuženik pristao u podnesku od 23. veljače 2024., ali u odnosu na povučeni dio tužbe nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, sud je rješenjem pod točkom I. izreke ove odluke utvrdio djelomično povlačenje tužbe.

29. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. S obzirom na to da je na utuženi iznos glavnice od 4.277,72 EUR, koja kao što je prethodno obrazloženo dospijeva na naplatu s danom otkaza Ugovora o tekućem računu, a to je 2.11. 2015. već obračunata zakonska zatezna kamata do 9.6.2019., zakonske zatezne kamate, na taj iznos dosuđene glavnice zakonske zatezne kamate teku od 19.6.2019. pa do isplate kako to tužitelj i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom 

30. U odnosu na troškove postupka prvo valja istaknuti da nakon što je ovršni postupak prešao u postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i troška parničnog postupka, slijedom čega je sud u toč. II. izreke ove presude ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se isti odnosi na zatražene troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke ove presude odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka. Naime, s obzirom na to da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke.

31. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potraživao iznos od 6.924,12 EUR (52.675,31 kn), i to s osnova glavnice 5.483,76 EUR, a s osnova zateznih kamata 1.440,36 EUR,  a u novom postupku podnesenim konačnim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 4.277,72 EUR s osnova glavnice te iznos od 1.123,58 EUR s osnova obračunatih zateznih kamata za razdoblje otkupa duga do 9.6.2019., pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Sukladno citiranom propisu, kako je parnicu izgubio tuženik, a tuženik u odnosu na povučeni dio tužbe nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, tuženik je obvezan  nadoknaditi tužitelju nastale mu troškove postupka u cijelosti, s tim da mu je sud u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Sud je tužitelju priznao i dosudio trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s pripadajućim PDV-om prema tbr. 42. OT (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22-dalje OT), zatim trošak javnobilježničke nagrade po čl. 6 Pravilnika (NN 8/11, i 112/12) u iznosu od 876,75 kuna, javnobilježničke troškove od 29,20 kuna po čl. 3 Pravilnika (NN 8/11, i 112/12), sve to uvećano za PDV, dakle stvarne troškove određene rješenjem o ovrsi koji ukupno iznose 2.419,94 kuna, odnosno sada 321,18 EUR. Sud je troškove tužitelja, kojeg je u ovom postupku zastupao odvjetnik,  za pojedine radnje u postupku utvrdio u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- u daljnjem tekstu: Tarifa), s tim da mu je prema čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je priznat zatraženi trošak trošak sastava obrazloženog podneska od 20.3.2020., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 20.12.2021., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 4.3.2022., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46, Tarife trošak sastava obrazloženog podneska od 22.9.2022., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 7.4.2023., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 21.8.2023., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 19.10.2023., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 29.1.2023., od 62,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/4 i 46 Tarife, trošak sastava podneska od 9.2.2024., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava podneska od 27.2.2024., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava podneska od 8.3.2024., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 28.6.2022. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 25.3.2021. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 2.7.2021. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 22.9.2022. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 8.5.2023. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 13.11.2023. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11.1.2024. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 21.3.2024. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka u iznosu od 291,98 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu od 115,73 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 5.041,39 EUR. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Tužitelju nije priznat ukupno zatraženi trošak prema dostavljenom troškovniku od 5.479,53 EUR, već mu je dosuđeno manje 5.041,39 EUR na ime naknade parničnih troškova, jer prema Tbr. 8/1 Tarife odvjetniku pripada nagrada u punom iznosu samo za 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, dok mu za preostale podneske iznad tog broja pripada nagrada od 50% nagrade koja se priznaje za prva 4 podneska. Dakle u ovom slučaju se za takve podneske priznaje nagrada od 125,00 EUR po podnesku, pa kako je tužitelj za ukupno 6 podnesenih podnesaka u drugom prvostupanjskom postupku zatražio po 250,00 EUR s uključenim PDV-om za svaki od tih podnesaka, za dva od njih mu je umjesto 500,00 EUR priznato 250,00 EUR, a za podnesak od 29. siječnja 2023. kojim se samo dostavlja potvrda o plaćanju predujma za financijsko vještačenje priznato mu je 62,50 EUR, a ne 250,00 EUR koliko je zatraženo troškovnikom. Nadalje tužitelju je na ime pristojbe za presudu priznat i dosuđen iznos od 115,73 EUR, a ne 116,37 EUR koliko je zatraženo troškovnikom, jer pristojba na presudu prema Rješenju o plaćanju pristojbe od 25.10.2022. iznosi 115,73 EUR. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024).

32. S obzirom na to da tuženik u parnici nije uspio, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan.

 

U Varaždinu 2. svibnja 2024.

 

 

Sutkinja

Jadranka Orlović, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi u pisanoj formi u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S.

2/ Tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU F. Š. i M. C. R. u V.