Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-585/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Michala Danečeka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženika BZ zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: ODO u Zagrebu) i optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. listopada 2023. broj K-854/2023-40, u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se žalbe ODO u Zagrebu i optuženika BZ kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi BZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ako ne krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom BZ je izrečena sigurnosna mjera obvezatnog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 3 (tri) godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom BZ će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 26. travnja 2023. do 26. lipnja 2023.

1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom BZ ako isti bez opravdanog razloga krši obvezu izrečenu mu sigurnosnom mjerom.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 84/22.; dalje: ZKP/08.) optuženik se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo ODO u Zagrebu zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da Županijski sud, kao drugostupanjski sud, žalbu uvaži i preinači pobijanu presudu na način da optuženom BZ izrekne strožu kaznu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio i optuženik BZ po branitelju Bruni Džaiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da žalbeno vijeće Županijskog suda prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalbe ODO u Zagrebu i optuženika BZ nisu osnovane.

6. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu ističe da je sud pogrešno cijenio olakotnim priznanje kaznenog djela i tako doprinio bržem okončanju postupka. Isto tako, drži da je sud propustio cijeniti kao otegotnu okolnost činjenicu da je protekom maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora i njegovim ukidanjem od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi BZ ponovno djeluje po istom obrascu, tražeći kontakt sa žrtvom. Iako dio prethodno navedenih postupanja optuženog BZ prema žrtvi BZF ne ulazi u vremenski okvir inkriminiranog mu kaznenog djela, smatra da iz takvog postupanja optuženika jasno proizlazi stupanj kriminalne volje i upornosti koji daleko nadmašuje onaj uobičajen kod počinitelja takvih kaznenih djela, a što sud u svojoj presudi propušta u dovoljnoj mjeri cijeniti pr ilikom donošenja odluke o kazni.

7. Optuženik u žalbi navodi da je sud povrijedio kazneni zakona kada je optuženiku BZ izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 3 godine, a što je suprotno odredbi članka 68. stavak 3. KZ/11 kojom je propisano da ista može trajati do proteka roka provjeravanja, dok je u stavku 4. propisano da će sud po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere, a potom najmanje jednom godišnje, preispitati postoje li uvjeti za njezinu daljnju primjenu i o tome donijeti rješenje. Dakle, sud nema ovlasti unaprijed odrediti trajanje predmetne mjere, već ju je dužan u okviru njezinog najduljeg trajanja periodički preispitivati. Nadalje, u pogledu izrečene uvjetne osude, smatra da je sud izrekao prestrogu sankciju kada mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno na 3 godine. Naime, propisana kazna zatvora za ovo kazneno djelo je godinu dana. Prema stanju spisa optuženi BZ je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, neosuđivan je, mlada je osoba koja je kazneno djelo počinila s 21, odnosno 22 godine, priznao je kazneno djelo te se za isto pokajao, dok je vještak psihijatar u mišljenju naveo da on nema nikakve agresivne crte ličnosti, da je pasivna ličnost, pa da u tom pogledu ne postoji nikakva opasnost od počinjenja nekog težeg kaznenog djela. Također, radi se o osobi koja je duševno bolesna, ali koja je pokazala da je spremna raditi na svome zdravlju, budući da je u on od raspravne nesposobnosti, zahvaljujući svom trudu i angažmanu oko svog liječenja, sebe doveo do toga da može sudjelovati na raspravi. Djelo nije počinio iz niskih pobuda, već zbog zaljubljenosti, a počinio ga je na tako latentan način da je slao ljubavne poruke, jer nije mogao shvatiti da privrženost njegove liječnice prema njemu nije značila njezinu zaljubljenost već brigu. Zaključno ističe da je uz pravilnu ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti, sud trebao izreći minimalnu moguću kaznu uz najmanji rok provjeravanja.

8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te mu je kao olakotno cijenio priznanje kaznenog djela, a time je optuženik ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, njegovo izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, da je kazneno neosuđivan, te okolnost da je optuženik tempore crminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Isto tako, pravilno je kao otegotno cijenio njegovu kriminalnu volju i upornost prilikom činjenja kaznenog djela zbog kojeg je ovdje proglašen krivim, ali i okolnost da je optuženiku tijekom postupka bila određena mjera istražnog zatvora zbog kršenja određenih mu mjera opreza, a da su potom nakon ukidanja te mjere istome određene samostalne mjere opreza, pa stoga navodi ODO u Zagrebu da sud nije imao u vidu kršenje mjera od strane optuženika, nisu osnovani.

9. Prema tome, polazeći od stupnja krivnje, a imajući u vidu svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, pravilno je prvostupanjski sud, obzirom na propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11. u trajanju do jedne godine, optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te da se za postizanje svrhe kaznenopravne sankcije u konkretnom slučaju ne treba izricati bezuvjetna kazna zatvora, to je pravilno optuženiku izrekao uvjetnu osudu s duljim rokom provjeravanja od tri godine, a što se valjano i dostatno i obrazlaže pod točkom 11.2. obrazloženja pobijane presude.

10. Dakle, i po mišljenju ovog vijeća takva kazna je u cijelosti primjerena, a ne preblaga ili prestroga kako ističu žalitelji jer se ista utvrđuje u odnosu na optuženika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku, odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela. Ujedno ostvarit će i specijalnu prevenciju u odnosu na optuženika da ubuduće ne čini više kaznena djela te na resocijalizaciju optuženika, tim više što je optuženiku na temelju članka 68. stavka 1. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, izvan zatvorskog sustava, ambulantno, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, imajući u vidu mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. sc. Željka Marinića koji ističe da psihičko stanje optuženika može poticajno djelovati da u budućnosti ponovi kazneno djelo, radi čega je i preporučena sigurnosna mjera liječenja od duševne bolesti ambulantnog tipa. Određivanjem da će mjera obveznog psihijatrijskog liječenja trajati 3 godine, vodeći se pritom nalazom i mišljenjem navedenog vještaka, nije na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon. Naime, članak 68. stavak 4. KZ/11 određuje da mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a što u konkretnom slučaju iznosi 3 godine. Radi se maksimalnom roku trajanju te mjere, no konkretno trajanje će ovisiti o odluci suda koji će po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere, preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje po postupku propisanom posebnim zakonom, sve sukladno članku 68. stavak. 5 KZ/11.

11. Kako žalba državnog odvjetništva i optuženika nisu osnovane, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj