REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-345/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZR, zbog kaznenog djela iz članka 226. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZR, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. kolovoza 2026. broj Kov- 299/2026-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ZR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ZR, zbog kaznenog djela iz članka 226. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja 31. srpnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ZR putem braniteljice Marine Pezer, odvjetnice u Zagrebu, zbog "svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, odnosno isti zamijeniti mjerama opreza ili jamstvom.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
4.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Stoga nije u pravu žalitelj kada sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući kako nisu izloženi razlozi za otklon primjene blažih mjera ili jamstva, odnosno kako su zaključci općeniti, hipotetski i neindividualizirani. S tim u vezi se upućuje žalitelj na jasno navedene razloge pod točkom 10. obrazloženja pobijanog rješenja, koji predstavljaju valjanu argumentaciju, a koje treba promatrati u povezanosti s obrazloženjem navedenim u točki 8. pobijanog rješenja. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvantitetom i/ili kvalitetom izloženih razloga ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. Ujedno, napominje se žalitelju kako to što je okrivljeniku prvotno bio određen istražni zatvor zbog iteracijske opasnosti, a zatim u aktualnoj fazi postupka, nakon podizanja optužnice, produljen zbog opasnosti od bijega, pored toga što državni odvjetnik kao ovlašteni tužitelj ima pravo disponirati svojim prijedlozima, pa tako i u pogledu zakonske osnove za primjenu mjere istražnog zatvora, pobijanu odluku ne čini niti proturječnom niti nezakonitom niti nerazumljivom.
5. Protivno daljnjim žalbenim navodima, po ocijeni ovog suda, ispunjeni su posebni uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
5.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Republike Bugarske, gdje ima prebivalište. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o visini kazne koja je propisana za kazneno djelo koje se inkriminira okrivljeniku, u trajanju do tri godine, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Izloženo opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
5.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti, žalitelj očito neopravdano zanemaruje kada prigovara kako je isključivo zbog okrivljenikovog stranog državljanstva produljen istražni zatvor. Isto tako, paušalne žalbene tvrdnje kako je okrivljenik neosuđivan i dostupan pravosudnim tijelima, a iskazao je spremnost pridržavanja obveza i prihvaćanja mjera opreza te izjavio da neće ponovno upravljati motornim vozilom i ponudio je jamstvo, nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njegova dosadašnja neosuđivanost ne predstavlja relevantnu okolnost koja bi utjecala na zaključak o postojanju opasnosti od bijega, premda će o istoj biti moguće voditi računa tijekom daljnjeg postupka.
5.3. Isto tako, neosnovano je žalbeno upiranje na okrivljenikovo državljanstvo Republike Bugarske, koja je članica Europske unije te je moguća primjena europskog uhidbenog naloga. Naime, utvrđena opasnost od bijega okrivljenika ne odnosi se isključivo na države članice Europske unije, a postojanje europskog uhidbenog naloga nije zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja okrivljenikove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
6. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega i njegove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, kako je to pravilno otklonio i sud prvog stupnja.
7. Ujedno, nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu okrivljenikovog prava na slobodu. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika.
7.1. S tim u vezi, neovisno o tomu što je istražni zatvor predstavlja "iznimnu" mjeru kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je sud prvog stupnja, sukladno obvezi iz članaka 4. i 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Pri tomu, nije u pravu žalitelj niti kada, aludirajući da istražni zatvor predstavlja zamjenu za zatvor, odnosno izdržavanje kazne, upiru na povredu istog načela razmjernosti. Naime, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Imajući na umu da su okrivljenik uhićen 31. srpnja 2026., te visine kazne zatvora propisane za inkriminirano kazneno djelo, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti niti u ovom smislu za sada nije ugroženo.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
