REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-346/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HČ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog HČ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. kolovoza 2026. broj Kov-297/2026-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog HČ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (pravilno bi bilo: "stavka 1.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 14. kolovoza 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni GČ putem branitelja Željka Macana, odvjetnika u Velikoj Gorici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno okrivljeniku odrediti mjere opreza ili jamstvo.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Stoga nije u pravu žalitelj kada smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj ne označava koji bi od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. navodno bio ostvaren, niti argumentira u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe. Pri tomu, žaliteljevi prigovori o navodnom izostanku jasnog "razgraničenja" dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja ne opravdavaju predstavlja njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom izloženih razloga, kojim se ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, problematizirajući postojanje okrivljenikove svijesti o protupravnosti djela, te navodeći kako je okrivljenik žrtva prijevare , ne dovode u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju preuranjeno iznošenje obrane okrivljenika te ocjenu vjerodostojnosti i relevantnosti pojedinih dokaza, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza te njihovoj uvjerljivosti i međusobnoj povezanosti, biti u nadležnosti raspravnog suda.
7. Nasuprot daljnjim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Ukrajine, gdje ima prebivalište. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pri tomu je prvostupanjski sud pravilno vodio računa i o visini kazne koja je propisana za terećeno kazneno djelo, u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Uz izloženo je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu i aktualno pojačanu društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, odnosno njegovu prirodu, za koju je svojstvena međusobna povezanost osoba u lancu krijumčarenja ljudi, što sve i nadalje opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Ukupnost ovih pravilno utvrđenih okolnosti, žalitelj očito neopravdano zanemaruje kada ističe okrivljenikovo obrazovanje, neosuđivanost, zaposlenost, urednost obiteljskog života te potrebu brige i skrbi o bolesnom ocu. Ovo ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti kojima bi bila dovedena u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. , a o istima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka. Pri tomu, napominje se žalitelju kako je notorno je da boravak u istražnom zatvoru manje lagodan nego boravak na slobodi, kao i da često ima nepovoljne implikacije na uobičajeni način života okrivljenika protiv kojeg je primijenjena mjera istražnog zatvora. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražnog zatvorenika.
8. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv okrivljenika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla učinkovito ostvariti njegovom zamjenom nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ili jamstvom, kako je to pravilno otklonjeno i pobijanim rješenjem.
9. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od bijega i nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
