REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-352/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Kornelije Kallay Blažeković i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LC, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog LC podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-426/2026 od 2. rujna 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog LC odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon donošenja nepravomoćne osuđujuće presude zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog LC produljen je istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-674/2026 od 28. lipnja 2026. i produljen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-234/2026 od 2. srpnja 2026., iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi LC, po branitelju Stjepanu Večeri, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u vezi s člankom 124. stavkom 3. ZKP/08., no sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor, a podredno da mu se odredi blaža mjera kojom bi se postigla svrha osiguranja prisutnosti optuženika u kaznenom postupku.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud, nakon donošenja nepravomoćne presude, bio dužan ponovno i konkretno ispitati postoje li i dalje sve zakonske pretpostavke za primjenu istražnog zatvora, jesu li razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen i dalje aktualni te može li se svrha istražnog zatvora ostvariti primjenom blažih mjera. Prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je optuženi proveo više od dva mjeseca u istražnom zatvoru, a nepravomoćnom presudom mu je izrečeno svega šest mjeseci bezuvjetnog zatvora pa da je već sada izvršena jedna trećina neuvjetovanog dijela izrečene kazne, što je sud bio dužan cijeniti prilikom ocjene razmjernosti daljnjeg trajanja istražnog zatvora. Također, žalitelj ističe da ima obvezu uzdržavanja prema svojoj obitelji u Republici Srbiji, skrb o svojoj maloljetnoj djeci i bolesnoj majci te podmirivanje kreditnih obveza. Zaključno, žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije dao dovoljno individualizirane razloge zbog kojih se opasnost od bijega ne bi mogla otkloniti kumulativnom primjenom blažih mjera.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog LC iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
6.2. Slijedom navedenog, neosnovani su prigovori žalitelja da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., za koju žalitelj ne iznosi nikakvu konkretnu argumentaciju.
7. Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi optuženi LC, puštanjem na slobodu, mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan njezinim pravosudnim tijelima.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Republike Srbije, gdje ima prebivalište i gdje mu, prema vlastitom kazivanju, žive maloljetna djeca i bolesna majka. Optuženik za teritorij Republike Hrvatske nije ni na koji način vezan, nema regulirano prebivalište niti boravište, a niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga je razvidno da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja kaznenog djela i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem tog kaznenog djela. Imajući u vidu sve navedeno, kao i kaznu koja mu je nepravomoćnom presudom izrečena, a što bi mogao biti daljnji motiv optuženiku za napuštanje Republike Hrvatske, pravilno je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a u svrhu prevencije opasnosti od bijega.
7.2. Uz navedeno, prvostupanjski sud je ispravno cijenio i činjenicu da Republika Srbija nije članica Europske unije pa institut europskog uhidbenog naloga nije moguće primijeniti.
8. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Razmatrajući sve utvrđene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je u odlomku 5. na trećoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom ili blažim mjerama. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrđeno da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a ne može se, za sada, ostvariti jamstvom niti nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
8.1. Nije u pravu žalitelj niti kada, apostrofirajući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu, upire na povredu načela razmjernosti. Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, od koje se uzima u obzir ne samo neuvjetovani dio, nego cijela kazna, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
