Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-731/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŠN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Siska, protiv ovršenika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-100/2026- 4 od 26. ožujka 2026., dana 22. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-100/2026-4 od 26. ožujka 2026.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
" I. Proglašava se pljenidba i prijenos sredstava sa računa ovršenice djelomično nedopuštenim u odnosu na iznos od 600,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. godine.
II. Nalaže se Financijskoj agenciji da djelomično odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u odnosu na iznos od 600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. koji iznos predstavlja parnični trošak.
III. Nalaže se ovrhovoditelju ŠN da ovršeniku Republika Hrvatska nadoknadi troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eura u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja. I
IV. Nalaže se Financijskoj agenciji da postupi odmah po točkama I. i II. ovog rješenja."
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
4. Polazeći od utvrđenja da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini posl. broj P-214/2024-14 od 27. veljače 2025. Republici Hrvatskoj kao tužiteljici naloženo da tuženicima NN, ŠN i VN nadoknadi parnični trošak u iznosu od 900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate te da je ŠN kao ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu navedenih parničnih troškova u iznosu od 900,00 eura iako iz navedene presude nedvojbeno proizlazi da prethodno navedeni tuženici nisu solidarni vjerovnici ove tražbine te da ovrhovoditelj u ovom predmetu ima pravo na naplatu isključivo iznosa od 300,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a ne ukupnog iznosa od 900,00 eura, taj je sud zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 210. stavak 1. i 2. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), u vezi s člankom 50. stavak 1. točka 7. članka 53. i članka 65. stavak 1. točka 1. i 7. Ovršnog zakona, radi čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja pod stavkom I i II.
5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ..
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Naime, žalbeni navod ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud postupio pretjerano formalistički nije osnovan jer iz sadržaja citirane pravomoćne presude kao ovršne isprave proizlazi da je ovršeniku naloženo naknaditi parnični trošak trojici tužitelja u ukupnom iznosu od 900,00 eur, pri čemu nije određeno da su oni solidarni vjerovnici niti da je jedan od njih ovlašten zahtijevati ispunjenje cjelokupne tražbine u svoje ime. Novčana tražbina na ime parničnog troška predstavlja djeljivu tražbinu, pa kada na strani vjerovnika postoji više osoba, a solidarnost nije određena zakonom niti proizlazi iz ovršne isprave, svaki vjerovnik može zahtijevati samo dio tražbine koji mu pripada.
8. Budući da jedan od više vjerovnika nije ovlašten samostalno pokrenuti ovrhu radi naplate cijelog dosuđenog iznosa u svoju korist, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio prijedlog za djelomično proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate iznosa koji premašuje dio tražbine na koji je ovrhovoditelj ŠN ovlašten. Pri tom se ne radi o pretjeranom formalizmu već o pravilnoj primjeni materijalnog prava kojim je određeno tko je ovlašten zahtijevati ispunjenje djeljive tražbine, to je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a žalba ovrhovoditelja odbijena kao neosnovana i rješenje prvostupanjskog suda pod stavkom I, II i IV izreke potvrđeno kao pravilno i zakonito.
9. Odluka o troškovima postupka pod stavkom III izreke pobijanog rješenja nije obrazloženo osporena, to je bez ulaženja u obrazlaganje pravilnosti iste, potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a sve imajući na umu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl.21. st. 1. OZ-a
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević