REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1100/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 1, Vinkovci, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Vinkovci, Glagoljaška 27b, OIB: 36162371878, kojeg zastupa NS, službena osoba tuženika, radi odjave prebivališta, 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske KLASA: UP/I-220-01/25-06/1575, URBROJ: 511-15-06-25-3 od 24. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora .

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tužitelju je u toč. 1. izreke odjavljeno prebivalište s adrese [adresa], te je u toč. 2. izreke odlučeno da je tužitelj dužan, u roku od 8 dana od dana izvršnosti osporavanog rješenja, vratiti osobnu iskaznicu serijskog broja: [broj osobne iskaznice] izdanu od Policijske uprave vukovarsko-srijemske, s rokom važenja od 20. rujna 2024. do 20. rujna 2029., Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj.

2.1. Tužitelj u tužbi, u bitnome, osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka, navodeći da živi na spornoj adresi. Osporava utvrđenja iz provedene terenske provjere u smislu da su majka tužitelja i susjeda (ukoliko su iste i navele da tužitelj ne prebiva na adresi i da ne znaju gdje živi) isto izjavile isključivo iz straha zbog uručenja odluke kaznenog suda i pravnih posljedica, obzirom da se radi lo o osobnoj dostavi sudskih odluka. Smatra da tuženik nije utvrdio niti obrazložio postojanje činjenica iz članka 12. stavak 3. Zakona o prebivalištu, te predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i njegove majke HS. Poziva se na odredbu članka 12. stavak 5. Zakona o prebivalištu koja odredba propisuje da nadležna policijska uprava neće donijeti rješenje o odjavi prebivališta osoba koje su imale prijavljeno prebivalište sukladno propisima važećim do stupanja na snagu Zakona, ako su napustile prebivalište radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske (koju činjenicu ne obrazlaže). Osporava tvrdnju da je boravio izvan Republike Hrvatske dulje od godinu dana, a da o tome nije izvijestio nadležno tijelo, te smatra da je po službenoj dužnosti trebalo provjeriti njegove prelaske preko granice. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

2.2. Također predlaže da sud odredi odgodni učinak tužbe u ovoj upravnoj stvari, do pravomoćnosti odluke o meritumu spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod sadržaja osporavanog rješenja te iznosi historijat postupanja koji je prethodio donošenju rješenja. Smatra da su u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje rješenja. Tuženik navodi da su operativna saznanja o činjenici prebiva li tužitelj na predmetnoj adresi prikupljena kontinuiranim i višestrukim terenskim provjerama i razgovorima policijskih službenika sa više osoba sukladno pravilima struke, profesionalno, nepristrano i objektivno, čime je nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje. U svezi navoda tužitelja o izostanku provjere prelazaka tužitelja preko državne granice navodi kako se provjerama u sustavu NBMIS mogu nedvojbeno utvrditi prelasci na graničnim prijelazima s državama trećih zemalja, no SR Njemačka ne pripada državama trećih zemalja, već Europskoj uniji te se ne može obaviti takva provjera. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te ističe da tužitelj ima mogućnost podnijeti naknadni zahtjev za prijavu prebivališta u povodu kojega će se provesti odgovarajući postupak i donijeti meritorna odluka.

4. Tužitelj je 13. siječnja 2026. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode.

5.1. Dana 15. rujna 2026. u ovome sudu održana je rasprava, primjenom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024. i 39/26, dalje: ZUS) , u nazočnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji je izostanak opravdao podneskom od 14. rujna 2026.

5.2. Sudu također nije pristupila uredno pozvana svjedokinja HS, majka tužitelja, te je sud primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i saslušanjem predložene svjedokinje, kao nesvrsishodnim, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a.

5.3. Na navedenoj raspravi službena osoba tuženika priložila je dokaz (podaci JRO MUP-a RH kao i potvrda njemačkog nadležnog tijela o promjeni adrese prebivališta) da je tužitelj dana 11. lipnja 2026. prijavio prebivalište na adresi [adresa], te je zatražio i izdavanje osobne iskaznice s navedenom adresom prebivališta.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12, 158/13 i 144/22), policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Odredbom stavka 3. navedenoga članka propisano je da nadležna policijska uprava, prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta. Stavkom 5. al. 1. navedenog članka propisano je da, iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležna policijska uprava neće donijeti rješenje o odjavi prebivališta osoba koje su imale prijavljeno prebivalište sukladno propisima važećim do stupanja na snagu ovoga Zakona ako su napustile prebivalište radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske i o tome obavijestile nadležno tijelo u skladu s odredbama članka 3. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, te su o razlozima privremenog odlaska priložile odgovarajuću dokumentaciju.

8. Odredba članka 15. stavak 1. toč. 4. Zakona o osobnoj iskaznici ("Narodne novine" br. 62/15., 42/20., 144/20., 114/22., 18/24.) propisuje da osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

9. Iz spisa tuženika proizlazi da je, na traženje Općinskog suda u Novom Zagrebu, radi dostave sudskog pismena poslovni broj K-23/2022-55 od 02. svibnja 2025., a u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti na temelju kojih se treba nedvojbeno utvrditi živi li tužitelj na prijavljenoj adresi, obavljena terenska provjera od strane Policijske postaje Vinkovci.

10. Na temelju provedene provjere sastavljen je dopis Policijske postaje Vinkovci KLASA: 210-02/25-14/61, URBROJ: 511-15-10-25-418 od 05. lipnja 2025., kojim je Općinski sud u Novom Zagrebu obaviješten da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Iz navedenog dopisa proizlazi da je u razgovoru policijskog službenika s majkom predmetnog i susjedom (imena razvidna iz sadržaja dopisa) utvrđeno da se tužitelj od 2022. godine nalazi u SR Njemačkoj, gdje živi na njima nepoznatoj adresi, a s majkom kontaktira, rijetko, preko društvenih mreža. Također je utvrđeno da tužitelj nije izvršio prijavu privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske sukladno odredbama Zakona o prebivalištu.

11. Tijekom postupka tuženik je pozvao tužitelja zaključkom KLASA: UP/l-220- 01/25-06/1575, URBROJ: 511-15-06-25-2 od 9. lipnja 2025. da pristupi u prostorije Policijske uprave vukovarsko-srijemske, dana 4. srpnja 2025., radi davanja izjave o okolnosti adrese prebivališta, ali tužitelju se poziv nije u dva navrata mogao uručiti na predmetnoj adresi ([adresa]). Predmetni zaključak stoga je tužitelju dostavljen primjenom odredbe članka 85. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP)

12. Valja istaknuti i da je tužitelju osporavano rješenje uručeno također sukladno odredbi članka 85. stavak 5. ZUP-a.

13. Prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pravilno je provedena terenska provjera radi utvrđivanja činjenice prebiva li tužitelj na prijavljenoj adresi, te je tuženik, na temelju rezultata provjere imao osnove primijeniti prethodno citiranu odredbu članka 12. Zakona o prebivalištu, također i iz razloga što tužitelj nije postupio prema odredbi članka 12. stavka 5. al. 1. Zakona o prebivalištu. Pri tome je tužitelju omogućeno izjašnjavanje kao i sudjelovanje u postupku.

14. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, niti dovodi u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja te je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

15. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

16. Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17. Sud smatra da je tužitelj uz prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe morao dokazati nužnost iste kako bi se izbjegla teško popravljiva šteta, odnosno tužitelj je trebao dokazati bar vjerojatnost nastupanja teško popravljive štete, pri čemu je sud i u ovom segmentu razmatrao razmjernost odjave prebivališta i (prevagu) javnog interesa. Valja ponoviti da tužitelj ima mogućnost i naknadno prijaviti prebivalište na navedenoj adresi, sukladno zakonu o prebivalištu.

18. Cijeneći sve navedeno, sud smatra da tužitelj u prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe nije dokazao činjenice uslijed kojih bi bilo nužno odrediti odgodni učinak tužbe, koja predstavlja kumulativnu pretpostavku, uz uvjet da odgodni učinak nije protivan javnom interesu.

19. Stoga je sud prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom predmetu odbio kao neosnovan, kao u izreci ovog rješenja.

U Osijeku 22. rujna 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 42. stavak 5. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 1. i stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku