REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-554/2023-10
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po suci Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja MI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) , [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar odvjetnik u Imotskom , protiv tuženika 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa z.z. ODO u Makarskoj, 2. HI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 3. UI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 4. RI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 5. MIP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 6. BI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], i 7. HIP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], nakon što je dana 08. rujna 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 22. rujna 2026. god.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnina, i to:
a) č. zem. [katastarska čestica] pov. 22 m2, č. zem. [katastarska čestica] pov. 38 m2, č. zem. [katastarska čestica] pov. 295 m2, i č. zem. [katastarska čestica] pov. 12 m2, sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 367 m2, prikazana na Skici izmjere vještaka geodetske struke Gorana Kukavice iz Imotskoga „Imotski, 17.07.2026.“ između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A, koja Skica čini sastavni dio ove presude
b) č. zem. [katastarska čestica] pov. 42 m2, prikazana na Skici izmjere vještaka geodetske struke Gorana Kukavice iz Imotskoga „Imotski, 17.07.2026.“ između točaka P-R-S-T, koja Skica čini sastavni dio ove presude,
pa je tužitelj kao vlasnik ovih nekretnina ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti istu položiti u pologe isprava toga suda uz evidenciju i upis da taj polog glasi na njegovo ime u svrhu stjecanja prava vlasništva na ovim nekretninama, kako bi nakon osnivanja zemljišne knjiga za k. o. [katastarska općina] u glavnu knjigu upisao pravo vlasništva ovih nekretnina u cijelosti na svoje ime uz istodobno brisanje imena tuženih i njihovih upisanih prava, te brisanje sa imena prednika tužene pod 5. UIP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] što su tuženi dužni trpjeti."
Obrazloženje
1.Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je po doseljenju njegovih prednika na lokalitet položenosti uparničenih nekretnina, doseljenju ostvarenom prije tristotinjak godina, zasnovana efektivna vlast njegovih prednika na posrednim predmetima spora ove parnice.
1.1. Pak, u slijedu stjecanja promatranih nekretnina u krugu njegovih prednika da su nekretnine pripale njegovom sada pok. ocu ČI, a u diobi očevih nasljednika da su naposljetku baš njemu/tužitelju pripale.
1.2. Dakle, baš njemu da su pripali pravni učinci posjedovanja predmetnih nekretnina kroz prethodno višestoljetno razdoblje pa da je utoliko on/tužitelj izvanknjižni vlasnik posrednih predmeta spora ove parnice.
1.3. Na osnovi izloženog zahtijevao je da sud presudom deklarira njegova prethodno opisana prava na predmetnim nekretninama i njega/tužitelja ovlasti na upis tih prava u zemljišnu knjigu.
2. Tužena Republika Hrvatska je, problematizirajući isključivo ne/postojanje tužiteljevih prava na posrednim predmetima spora ove parnice, a ne istodobno i ne/postojanje njenih prava na uparničenim nekretninama, osporila pravnu osnovanost tužiteljevog zahtijevanja.
3. Ostali tuženici, iako su uredno pozivani pristupati ročištima u ovoj pravnoj stvari, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.
4. U dokaznom postupku pročitana su ovosudna Rješenja o nasljeđivanju O- 381/11 od 20.06.2012. godine i O-5271/18 od 19.12.2018. godine, obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničenih nekretnina, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Gorana Kukavice od 17.07.2026. godine, pročitano je vještakovo izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat.č.zem. te su u statusu svjedoka saslušani GI pok. M, ŠI pok. H i CI ud. Vicka.
5. Pravno su osnovani zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici.
6. Još je pedesetih godina prošlog stoljeća sad pok. ŠI sagradio i danas postojeće građevine na predmetnim nekretninama, a nakon njegove smrti i smrti njegove sada pok. supruge DI uslijedila je dioba njegovih nasljednika. U toj diobi dio građevina i zemljišta pripao je sinu spomenutih, a tužiteljevom ocu, ĐI, a on je pravnim poslom kupoprodaje stekao i onaj dio negdašnje nekretnine njegovog prednika koji je pripao prednikovom drugom sinu, bratu promatranog stjecatelja ĐI, sada pok. ZI. Ta dva, na različitim osnovama stečena dijela ukupnosti negdašnje nekretnine pok. ŠI predstavljaju posredne predmete spora ove parnice pa je utoliko u kontekstu posvjedočenog baš posvjedočeno (reći ćemo u nastavku tko je posvjedočio i što o tome svjedoči) da je gospodar (u kakvom statusu gospodarenja kazati ćemo u nastavku) posrednik predmeta spora ove parnice bio sada pok. tužiteljev otac ĐI pok. ŠI.
6.1. Naposljetku, posvjedočeno je i to da su vlasti i prava koja je na promatranom lokalitetu imao sada pok. ĐI pok. ŠI, u diobi njegovih nasljednika, naposljetku pripala baš ovopostupnom tužitelju.
7. Izloženo pod 6. nije ma tko posvjedočio i nisu ta posvjedočenja ostala usamljena.
7.1. Naime, kazano su u iskazima izložili svjedoci kojima se naprosto ne može spočitati da bi bili neupućeni u okolnosti o kojima su svjedočili u ovoj parnici.
7.2. Svjedočili su o tome baš osoba koju je sada pok. tužiteljev otac stric (GI pok. M), nadalje, tužiteljev bliski rođak i to rođak tako da je njegov otac brat tužiteljevom djedu (ŠI pok. H) te, napokon, osoba koja je istodobno u takvom srodničkom odnosu sa svim stjecateljima u slijedu (nevjesta pok. ŠI, supruga sada pok. ĐI i tužiteljeva majka) da joj važne okolnosti o kojima su posvjedočili u ovoj parnici naprosto nisu mogle ostati nepoznate.
8. Iskazivanja svjedoka označenih pod 7., rekli smo, nisu usamljena, a sada kažemo da ih potvrđuju rezultati obavljanja radnje uviđaja jer je očevidom utvrđeno (vidjeti o tome i fotosnimke) da starost na nekretninama postojećih objekata odgovara kronološkom prikazu svjedoka o vremenu/ima gradnje/i tih objekata.
9. Napokon, rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku (a niti obrazložene tvrdnje kojeg sudionika u ovom postupku) nesvjedoči protivno dokaznom stanju koje je utvrđeno korištenjem verbalnih dokaznih sredstava.
10. Kod opisanog stanja stvari u odlomcima od 6. do 9. naprosto nije bilo moguće zauzeti kakvo drugo stajalište o istinitosti posvjedočenja svjedoka, nego stajalište da tim posvjedočenjima valja u potpunosti podariti vjeru.
11. Stoga je, nakon što je podario vjeru rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud zauzeo stajališta, kako slijedi:
-da je vlast osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima, baš kako je on tvrdio, uspostavljena iznimno davno, a svakako prije pedesetih godina prošlog stoljeća,
-da postoji kontinuitet vlasti isključivo tužiteljevih prednika i njegove vlasti barem počev od spomenutih godina pa naovamo,
-da su svi pravni učinci vršenja vlasti prednika tužitelja u cijelosti pripali ovopostupnom tužitelju.
12. Na ovom mjestu valja kazati da je recentna sudska praksa utemeljena na odlukama Europskog suda za ljudska prava i domicilnog Ustavnog suda iznjedrila stajalište da se i u vrijeme ranije propisovne prohibicije stjecanja nekretnina iz fonda fiskusa i baš kroz razdoblje studeni 1959. god. – studeni 1999. god. moglo stjecati vlasništvo dosjedenjem uz uvjete mirnog, poštenog kroz to četrdesetogodišnje razdoblje kontinuiranog vršenja vlasti na predmetima dosjedanja
13. Izloženom pod 12. valja dodati i to da se na onim nekretninama koje su bile u vlasništvu fizičkih osoba, u smislu onda važećih pravnih pravila AGZ-a, pošteni posjednik mogao dosjesti protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja.
14. Ranije (prvenstveno pod 11) smo kazali da je vlast prednika tužitelja, kao mirna vlast kontinuirano postojala kroz četrdesetogodišnje razdoblje računano unaprijed od započimanja mjeseca studenog 1959. god., a implicite smo iznijeli i to da poštenje prednika tužitelja vršenjem te vlasti nije ničim dovedeno u pitanje.
14.1. Utoliko je još onaj prednik tužitelja (djed ili otac) još 1999. god., u smislu regulative izložene u odlomcima 12. i 13., dosjedanjem stekao vlasničko pravo na svim sastavnicama uparničene nekretnine pa je utoliko tužitelju, osobi koja je nedvojbeno slijednik tog/tih dosjedatelja, na prethodno opisanim osnovama, tradirano izvanknjižno stečeno i u trenutku tradicije (i sada) postojeće vlasničko pravo.
14.2. Dakle, tužitelj je izvanknjižno stekao vlasničko pravo, nadalje, kroz razdoblje stjecanja njegovog prava pa naovamo to je pravo opstalo i sada postoji.
14.3. Stoga je pri takvom stanju stvari i valjalo izreći deklaracije postojanja tih tužiteljevih prava na predmetnim nekretninama.
15. Kazati je da onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na orginarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjiga (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
15.1. Tužitelj je, makar je posjede na predmetnim nekretninama stekao na derivativnim osnovama, vlasništva tih nekretnina/vlasništva prema tuženicima - u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima/ stekao na orginarnim osnovama.
15.2. Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
16.Dakle, tužiteljevo i deklaratorno i kondemnatorno zahtijevanje postavljeno/a/ u ovoj parnici ima/ju/ kvalitetu/e/ pravno osnovanog/ih/ zahtijevanja.
16.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci. U [adresa] 22. rujna 2026. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
