REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-759/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz Pazina i drugo tužiteljice ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN, sa sjedištem u [adresa], Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu prvo tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2494/2023-16, od 28. svibnja 2024., ispravljenu rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2494/2023-22, od 10. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba prvo tužitelja JB, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2494/2023-16, od 28. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Tuženik se odbija s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2494/2023-16, od 28. svibnja 2024., odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na:

1.1. Točku I. kojom je zatraženo da se utvrdi u cijelosti ništetnim ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 543.272 datiran s danom 01.10.2008. zaključen između prvo tužitelja ČB, drugo tužiteljice RB, i tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, iz Republike Austrije, MureckerstrageBe 23, A8083 St. Stefan im Rosental, OIB [osobni identifikacijski broj].

1.2. Točku II. kojom je zatraženo da se utvrdi u cijelosti ništetnim očitovanje javnog bilježnika Branka Jakića, iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08, od 30.10.2008. radi osiguranja novčane tražbine pa je tuženik dužan trpjeti da po pravomoćnosti ove presude Općinskog suda u Rijeci izvrši brisanje upisa založnog prava koji je proveden temeljem zapisnika broj Z-4902/2008/1008, zaprimljeno 31.10.2008. pod brojem Z- 16691/08, na temelju očitovanja od dana 30.10.2008. sastavljenom po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi osiguranja novčane tražbine iz ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 543.272 datiran od 01.10.2008. u iznosu od 180.000,00 eur, te za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe za korist tuženika.

1.3. Točku III. kojom je zatraženo da se utvrdi da očitovanje javnog bilježnika Branka Jakića, iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08, od 30.10.2008., radi osiguranja novčane tražbine, nema snagu javne isprave i da nije ovršna isprava.

1.4. Točku IV. kojom je zatraženo da se naloži tuženiku Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, iz Republike Austrije, MureckerstrageBe 23, A8083 St. Stefan im Rosental, da prvo tužitelju ČB, i drugo tužiteljici RB, isplati novčani iznos od 78.313,97 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate.

1.5. Točkom V. izreke naloženo je prvo tužitelju ČB i drugo tužiteljici RB, da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 59.129,31 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate

1.6. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2494/2023-22, od 10. rujna 2024. riješeno je:

I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj: P-2494/2023-16 od 28. svibnja 2024. u uvodu iste, na način da umjesto:

" protiv tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, iz Republike Austrije, MureckerstrageBe 23, A8083 St. Stefan im Rosental, OIB [osobni identifikacijski broj]"

- treba pisati:

" protiv tuženika RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN SA SJEDIŠTEM U [adresa], REPUBLIKA AUSTRIJA, UPISANA U SUDSKI REGISTAR ZEMALJSKOG SUDA U GRAZU POD BROJEM 67767h, OIB: 25376204437"

u toč. V. izreke iste, na način da umjesto:

" V.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, iz Republike Austrije, MureckerstrageBe 23, A8083 St. Stefan im Rosental, OIB [osobni identifikacijski broj] da I. tužitelju ČB, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici RB, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 59.129,31 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

- treba pisati:

"V. Nalaže se I. tužitelju ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN SA SJEDIŠTEM U [adresa], A-8341 PALDAU, REPUBLIKA AUSTRIJA, UPISANA U SUDSKI REGISTAR ZEMALJSKOG SUDA U GRAZU POD BROJEM 67767h, OIB: 25376204437 naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 59.129,31 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio prvo tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog povrede ustavnog prava na pošteno suđenje i ustavnog prava vlasništva i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti ili podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a, prvo tužitelj nalazi u tome da prvostupanjski sud svoju odluku nije donio temeljem odredbe članka 8. ZPP-a jer u obrazloženju nije ocijenio provedene dokaze, niti zasebno, niti zajedno, a obrazloženje presude protivno je odredbi iz čl. 338.st.4. ZPP-a jer sud nije posebno naveo i obrazložio koje je sve činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, te se nije izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

2.2. Da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354.st.2.t.6. ZPP-a, tužitelj smatra iz razloga što je odbio provoditi ostale dokazne prijedloge prvo tužitelja čime ga je onemogućio u raspravljanju, a bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a počinio je jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama,

2.3. U sadržaju žalbe posebno se ističe da je predmetni ugovor o kreditu ništetan po tri osnove i to: a) temeljem odredbe iz čl. 19.j. Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK NN 102/15), b) temeljem Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (dalje: Zakon o ništetnosti) i c) s obzirom da se radi o lihvarskom (zelenaškom) ugovoru, uz napomenu da prvostupanjski sud nije u postupku ispitivao da li se radi o lihvarskom (zelenaškom) ugovoru.

2.4. Posebno se u žalbi dodatno elaborira tvrdnja da je mjesto sklapanja predmetnog ugovora o kreditu između stranaka na području Republike Hrvatske i to u uredu javnog bilježnika Branka Jakića, u Zagrebu i da su tužitelji tijekom postupka nedvojbeno dokazali da ugovor nije zaključen u Republici Austriji. Također tužitelj obrazlaže zašto smatra da je pogrešno prvostupanjski sud tumačio odredbu članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju

3. U odgovoru na žalbu tuženik ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka kojima je dokazivao da nije poslovao i da ugovor nije zaključen na teritoriju Republike Hrvatske, te razloge zbog kojih je neosnovan zahtjev da se utvrdi ništetnost ugovora o kreditu, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. U ovom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj: Rev- 248/2026-3., prihvatio je reviziju prvo tužitelja i ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-935/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojom je u točki I. izreke odbijena žalba prvo tužitelja, te u tom dijelu u odnosu na toč. I. izreke, predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

5. Žalba je osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a uz to ni činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, pa ni materijalno pravo nije moglo biti pravilno primijenjeno.

6.1. Prvostupanjski sud u dijelu presude, nasuprot navodima žalbe dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da dijelom presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, međutim, u odnosu na navode iz tužbe koji se odnose na tvrdnju da bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu predstavljao zelenaški ugovor i shodno tome ništetan, prvostupanjski sud činjenice nije uopće utvrđivao, niti je naveo razloge zašto nije provodio dokaze koje je tužitelj u tom pravcu predložio. Zbog tog propusta presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koje se ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu zaključenog 1. listopada 2008. između prvo i drugo tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, utvrđenje ništetnosti očitovanja javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08 od 30. listopada 2008. i brisanje upisa založnog prava provedenog na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 16691/08 u iznosu od 180.000,00 EUR, utvrđenje da navedeno očitovanje javnog bilježnika nema snagu javne isprave i da nije ovršna isprava, te zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 78.313,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. U postupku nije sporno, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da su prvo tužitelj JB i drugo tužiteljica ŠB kao korisnici kredita sklopili s tuženikom kao davateljem kredita 1. listopada 2008. Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 543.272, u iznosu od 180.000,00 EUR sa aktivnom kamatnom stopom od 8,875% godišnje i u slučaju kašnjenja dodatnom zateznom kamatom od 5%.

- da je ugovorena otplata kredita u 180 mjesečnih obroka u iznosu od 1.843,00 EUR počev od 20. prosinca 2008.

- da je radi osiguranja novčane tražbine iz ugovora o kreditu osnovano založno pravo temeljem očitovanja koje su tužitelji 30.listopada 2008. sastavili kod kod javnog bilježnika Branka Jakića pod poslovnim brojem OU-1042/08, na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li su ništetni Ugovor o jednokratnom kreditu i očitovanje dano kod javnog bilježnika Branka Jakića, iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08, od 30.10.2008. radi osiguranja novčane tražbine, za koja tužitelji smatraju da su ništetna po tri osnove: temeljem odredbe iz čl. 19.j. Zakona o potrošačkom kreditiranju, temeljem Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom i da se radi o lihvarskom (zelenaškom) ugovoru.

9. Što se tiče pravnog okvira spora razloge ništetnosti, ugovora o kreditu treba analizirati i kroz odredbe članka 322. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO), odnosno, da li je ugovor protivan zakonu ili moralu.

8. Mjesto zaključenja ugovora, kao bitnu činjenicu glede primijene materijalnog prava, prvostupanjski sud detaljno je obrazložio, a zaključak da je mjesto zaključenja ugovora u Republici Austriji u mjestu St. Stefan im Rosental prihvaća i drugostupanjski sud.

8.1. Iz iskaza stranaka proizlazi da je da je ugovor potpisan u Republici Austriji u mjestu St. Stefan im Rosental, kako je to i sadržano u tekstu ugovora i ostaloj dokumentaciji, dok je nedvojbeno da je u Republici Hrvatskoj potpisano Očitovanje o zasnivanju založnog prava, jednostrani akt koji potpisuju i ovjeravaju samo založni dužnici i koji je trebao biti potpisan kod javnog bilježnika u Hrvatskoj jer se založene nekretnine nalaze u Republici Hrvatskoj. Učestvovanje trećih osoba kao posrednika, po mišljenju drugostupanjskog suda nije od utjecaja na činjenicu da je ugovor zaključen u Republici Austriji.

8.2. Pri tome treba imati u vidu i odredbu članka 252. st. 2. ZOO-a, prema kojoj se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

9. Vezano za pravno pitanje o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu i očitovanja o zasnivanju založnog prava, koji se temelji na tvrdnji da tuženik, kao kreditna institucija Republike Austrije, nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj, pa da je sklapanje ovih pravnih poslova protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske i na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17 – dalje: Zakon o ništetnosti), bitno je imati u vidu tumačenje izraženo u presudi Suda Europske unije glede čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje: UFEU).

9.1. Naime, prema pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava izraženom u presudi tog suda C-630 /17 od 14. veljače 2019., u bitnom proizlazi da bilo protivno direktivama EU kada bi nacionalno zakonodavstvo tzv. „neovlaštenim vjerovnicima“ ograničavalo pružanje usluga kreditiranja u toj državi članici, samo iz razloga što za to nemaju odobrenje nadležnih tijela te države.

9.2. Uz navedeno i Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je argumentaciju Suda EU-a te je Zakon o ništetnosti ukinuo odlukom broj U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020. ("Narodne novine", broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasnosti s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasnosti s čl. 141.c Ustava.

10. Kako su direktive EU-a, kao pravna stečevina postale sastavni dio i zakonodavstva Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad zakonskih odredbi, sukladno pravnoj stečevini EU valja tumačiti i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 41/14, 110/15 i 14/19) i Zakona o potrošačkom kreditiranju. Sukladno navedenom i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 918/2022-11, od 28. veljače 2024., zauzeo je stav da se članak 19.j st. 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017. nije moguće primijeniti na slučaj u kojem se zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kn, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen.

11. Osim toga, imajući u vidu da se odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje na ugovore u kreditu koji su sklopljeni prije 1. siječnja 2010. i da se ne primjenjuje na ugovore o kreditu čiji iznos prelazi 1.000.000,00 kuna (čl. 3. točka a - sada 132.722,81 eura), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da predmetni ugovor nije ništetan ni primjenom odredbe članka 19.j ZPK-a.

12. S obzirom na navedeno predmetni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa shodno tome nije ništetan u smislu odredbe članka 322. Zakon o obveznim odnosima.13.

12.1. Naime, kreditna sposobnost sama po sebi nije jedan od uvjeta za ništetnost ugovora o kreditu, jer je rizik povrata kredita rizik i banke koja je kredit dala, a protivno moralu bilo bi davanje kredita iskorištavanjem teške situacije dužnika radi preuzimanja njegove imovine, u slučaju velikog nesrazmjera između odobrenog kredita i vrijednosti imovine, što ulazi u sferu zelenaškog ugovora što tužitelj navodi kao jedan od razloga ništetnosti ugovora.

13. Zelenaški ugovor definiran je u odredbama članka 329. Zakona o obveznim odnosima u kojem je propisano:

(1) Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

(2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

(3) Ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

(4) Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora.

13.1. U svojoj žalbi, kao i tijekom postupka tužitelj ističe da:

- između ugovornih strana postoji očiti nerazmjer u trenutku sklapanja ugovora, prvenstveno jer je tužiteljima odobren kredit u ukupnom iznosu od 180.000,00 eura s ugovorenom aktivnom kamatnom stopom od 8,875 % godišnje, te u slučaju zakašnjenja plaćanja dodaju se zatezne kamate 5 %, jednokratni troškovi obrade kredita 3.600,00 eura, jednokratna naknada 1.440,00 eura i završni troškovi po završnom terminu 6,00 eura. Tužitelji su uz ugovor o kreditu morali uplaćivati i životno osiguranje Raiffeisen Versicherung u iznosu od ukupno 99,41 eura mjesečno, pa bi tužitelji tuženiku oplatom kredita ukupno isplatili najmanje 331.740,00 eura.

- da je tužitelj na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristao zbog nepovoljnih okolnosti koje su postojale na njegovoj strani, i to stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenošću ili zavisnosti. Zbog teškog materijalnog stanja, tužitelji su bili primorani pristupiti sklapanju ugovora o kreditu, ali su htjeli uzeti manji kredit, međutim, DB, koja se predstavila kao zaposlenica banke u Republici Austriji, je nakon procjene nekretnine tužitelja ustanovila da mu može odobriti kredit u iznosu od oko 180.000,00 eura, pa su tužitelji, bez promišljanja, kod javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu potpisali ugovor o kreditu dana 30.10.2008. godine na taj iznos.

- da je tužitelj 6. studenog 2008. otišao u Republiku Austriju u poslovnicu tuženika, gdje ga je primila DB i tamo je primio iznos od 3.000,00 eura na ruke, dok je iznos od 17.000,00 eura bio za troškove posredničke provizije, o čemu tužitelj nije dobio nikakvu potvrdu niti je na to mogao utjecati. Na ime obrade kredita još su ustegnuti iznosi od 3.600,00 eura i 1.440,00 eura.

- da je tuženik imao saznanja o nepovoljnim okolnostima zbog kojih je oštećenik sklopio ugovor i da je namjeravao iskoristi takvu situaciju u svoju korist ili u korist treće osobe, jer je morao znati da tužitelji nisu sposobni za primanje kredita u tako velikom iznosu, pa je trebao ispitati sve pretpostavke za odobrenje kredita.

14. Na navedene okolnosti da bi se radilo o zelenaškom ugovoru čiji je krajnji cilj bilo stjecanje vlasništva nekretnine tužitelja koja je dana u zalog jer je nekretnina tužitelja puno vrjednija od osigurane tražbine, tužitelj je predložio provođenje dokaza:

- upit kod poslodavaca tužitelja o primanjima tužitelja u vrijeme podizanja kredita,

- upit kod poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj o uvjetima kreditiranja fizičkih osoba tijekom 2008. godine,

- uvid u ovršni spis Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr 4264/14,

- uvid u dopis Raiffeisen Versicherung od dana 17.11.2008. godine,

- uvid u otpusno pismo KBC Rijeka koje se prilaže.

14.1 prvostupanjski sud nije u razlozima presude posebno obrazlagao pravno pitanje glede navoda tužitelja da se radi o lihvarskom ugovoru, niti je naveo razloge zašto nije proveo dokaze koje je predložio tužitelj, tako da u tom dijelu presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Isto tako propuštanjem provedbe dokaza ni činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno , pa ni materijalno pravo nije moglo biti pravilno primijenjeno, pa je stoga prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Što se dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti očitovanje danog kod javnog bilježnika Branka Jakića, iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08, od 30.10.2008. radi osiguranja novčane tražbine, očitovanje je sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta, a stranke su upozorene na pravne posljedice pravnog posla, pa je zaključak drugostupanjskog suda kako je javnobilježnički akt sastavljen sukladno članku 2. i članku 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 i 120/16). No kako se pitanje ništetnosti ugovora o kreditu vezuje uz valjanost predmetnog javnobilježničkog Očitovanja i o tome će se odlučiti u ponovljenom postupku.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud provesti će dokaze koje je predložio tužitelj, te ocijeniti između ostalog i da li se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru.

17. Budući je uvažena žalba tuženika glede odluke o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u cijelosti u ponovljenom postupku.

18. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer sadržaj odgovora na žalbu nije bio od utjecaja na odluku drugostupanjskog suda.

19. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 369. st. 1. i članka 370. ZPP-a, odlučio je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić