REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-773/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OIB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnog sljednika Hypo Alpe Adria bank d.d., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u odvjetničkom društvu Knezović i partneri u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj P-3165/2019 od 3. srpnja 2026., dana 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj P-3165/2019 od 3. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne promjenjive kamatne stope isplatiti tužitelju ukupan iznos od 947,04 EUR i to sa kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od: 11,10 EUR koja teče od 31.3.2008.

10,83 EUR koja teče od 30.4.2008.

10,79 EUR koja teče od 10.6.2008.

10,85 EUR koja teče od 30.6.2008.

10,65 EUR koja teče od 31.7.2008.

10,65 EUR koja teče od 3.9.2008.

10,81 EUR koja teče od 1.10.2008.

11,66 EUR koja teče od 31.10.2008.

11,22 EUR koja teče od 2.12.2008.

11,85 EUR koja teče od 2.1.2009.

11,93 EUR koja teče od 2.2.2009.

12,03 EUR koja teče od 3.3.2009.

11,84 EUR koja teče od 31.3.2009.

11,87 EUR koja teče od 30.4.2009.

11,65 EUR koja teče od 1.6.2009.

11,67 EUR koja teče od 10.7.2009.

11,53 EUR koja teče od 31.7.2009.

11,62 EUR koja teče od 31.8.2009.

11,61 EUR koja teče od 30.9.2009.

11,52 EUR koja teče od 2.11.2009.

11,68 EUR koja teče od 1.12.2009.

11,87 EUR koja teče od 20.1.2010.

11,94 EUR koja teče od 2.2.2010.

11,96 EUR koja teče od 1.3.2010.

12,21 EUR koja teče od 31.3.2010.

12,16 EUR koja teče od 30.4.2010.

12,25 EUR koja teče od 31.5.2010.

13,07 EUR koja teče od 1.7.2010.

12,88 EUR koja teče od 2.8.2010.

13,39 EUR koja teče od 31.8.2010.

13,21 EUR koja teče od 30.9.2010.

12,93 EUR koja teče od 2.11.2010.

13,52 EUR koja teče od 30.11.2010.

14,27 EUR koja teče od 31.12.2010.

13,84 EUR koja teče od 1.2.2011.

13,76 EUR koja teče od 10.3.2011.

13,71 EUR koja teče od 31.3.2011.

17,00 EUR koja teče od 30.4.2011.

10,41 EUR koja teče od 28.6.2011.

10,24 EUR koja teče od 1.7.2011.

10,97 EUR koja teče od 25.8.2011.

10,41 EUR koja teče od 14.9.2011.

10,10 EUR koja teče od 13.10.2011.

10,13 EUR koja teče od 15.11.2011.

10,31 EUR koja teče od 20.12.2011.

10,39 EUR koja teče od 11.1.2012.

10,49 EUR koja teče od 13.2.2012.

10,52 EUR koja teče od 1.3.2012.

10,41 EUR koja teče od 12.4.2012.

10,50 EUR koja teče od 30.4.2012.

10,55 EUR koja teče od 31.5.2012.

10,47 EUR koja teče od 30.6.2012.

10,49 EUR koja teče od 31.7.2012.

10,23 EUR koja teče od 20.9.2012.

10,41 EUR koja teče od 23.10.2012.

10,47 EUR koja teče od 15.11.2012.

10,39 EUR koja teče od 13.12.2012.

285,82 EUR koja teče od 24.12.2012.

do isplate, sa kamatom na navedene iznose do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.137,50 EUR sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu je riječ o osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava zbog koji je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na obrazloženu sudsku odluku. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te ju obveže naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da je izreka proturječna razlozima presude, zatim presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, o pojedinim odlučnim činjenicama postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 6. ZPP-a nalazi u činjenici da u postupku nije izveden niti raspravljen ijedan dokaz glede važnih tuženikovih navoda o činjenicama, čime je povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje, te ravnopravnost i procesna ravnoteža.

2.2. U sadržaju žalbe vezano uz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnog prava, u žalbi se navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba ugovora tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi.

2.3. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u žalbi se objašnjava da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, te ustraje u osnovanosti prigovora zastare.

2.4. Kako smatra pogrešnom odluku o glavnoj stvari, jer je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, tuženik pobija i odluku o parničnim troškovima, poglavito što je prvostupanjski sud pogrešno za sve radnje u postupku poduzete po punomoćniku, retroaktivno primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

6.1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

6.2. Suprotno navodima žalbe nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, obzirom da prvostupanjski sud ni na koji način, a poglavito nezakonitim postupanjem, nije onemogućio tuženika na raspravljanje pred sudom.

7. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu br. 216- 149/2007 od 24.4.2007., a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.1. Nadalje Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Suprotno navodima žalbe, odlučujući o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, kao prethodnom pitanju zahtjeva za isplatu, osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.1. U navedenom kolektivnom sporu za ugovore koji su sklopljeni u isto vrijeme kada je sklopljen i ovdje predmetni Ugovor o kreditu uz ugovaranje prava banke da jednostranom odlukom bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

10. Stoga je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj, te da sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo zahtijevati povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke sa zateznom kamatom od dana izvršenog plaćanja, svakog više plaćenog iznosa kako je to utvrđeno u nalazu financijskog vještaka.

11. Suprotno navodima žalbe pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare za pojedine individualne tražbine.

12. U odnosu na prigovor zastare, stav prvostupanjskog suda je identičan stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa se stoga rok zastare od pet godina računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za kamatnu stopu, a tužba u ovom predmetu je podnesena 10. lipnja 2019., dakle prije proteka roka zastare.

13. Budući je tužiteljica uspjela u sporu, pravilno je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a suprotno navodima žalbe, stav je ovog suda da je prvostupanjski sud osnovano za sve radnje poduzete po punomoćniku, primijenio vrijednost boda od 2,00 eura, sukladno Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

U Požegi, 22. rujna 2026.

Sutkinja

Branka Ribičić