Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-205/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Vesne Vrkić Perak kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika BN, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vez i s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11) i kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj K-95/2026-4 od 20. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje ZKP/08), ukinut je istražni zatvor optuženiku BN, određen rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-305/2026. od 21. svibnja 2026., te produljen rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-353/2026. od 17. lipnja 2026. i rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kov-57/2026. od 21. srpnja 2026. iz zakonske osnove navedene u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, te je određeno da se optuženik odmah pusti na slobodu.
2. Istim rješenjem optuženiku su, na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., određene mjere opreza zabrane približavanja ŠN i FN na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s navedenim osobama te zabrane njihova uhođenja ili uznemiravanja, uz upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera one zamijeniti istražnim zatvorom.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv optuženika ponovno odredi istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe državnog odvjetnika, kao i po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoju odluku dao dostatne i prihvatljive razloge.
6. Nije sporno da u odnosu na optuženika i nadalje postoje okolnosti relevantne za procjenu opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice, a okolnosti i način počinjenja kaznenih djela zbog kojih se postupak vodi opravdavaju zaključak da potreba preventivnog djelovanja prema optuženiku nije u cijelosti prestala. Prema članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 istražni zatvor može se odrediti kada osobite okolnosti upućuju, među ostalim, na opasnost da će osoba ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo.
7. Međutim, postojanje okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 samo po sebi ne znači da se svrha istražnog zatvora u svakom stadiju postupka može ostvariti isključivo daljnjim lišenjem slobode. Naprotiv, sud je dužan tijekom cijelog trajanja postupka ocjenjivati postoji li i nadalje potreba upravo za najstrožom mjerom te može li se ista svrha ostvariti nekom od blažih mjera. Ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom, člankom 125. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08 propisano je ukidanje istražnog zatvora, dok članak 98. stavak 1. ZKP/08 izričito predviđa određivanje jedne ili više mjera opreza kada se njima može postići ista svrha.
8. Upravo je takvu ocjenu, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno proveo prvostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud nije zaključio da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela potpuno otklonjena, već da je, nakon dotadašnjeg trajanja istražnog zatvora, intenzitet te opasnosti moguće dostatno kontrolirati kumulativnom primjenom više mjera opreza usmjerenih upravo na osobe prema kojima bi se takva opasnost mogla konkretizirati.
9. Optuženiku nije određena samo jedna mjera opreza, već skup međusobno povezanih zabrana: fizičkog približavanja ŠN i FN na udaljenost manju od 100 metara, uspostavljanja odnosno održavanja bilo kakve veze s tim osobama te njihova uhođenja ili uznemiravanja. Time su obuhvaćeni kako neposredni fizički kontakt tako i mogućnost komunikacije odnosno ponašanja kojim bi optuženik mogao uznemiravati navedene osobe.
10. Osim toga, provedba određenih mjera povjerena je policijskim tijelima koja su dužna sudu dostavljati mjesečna izvješća o tome pridržava li se optuženik izrečenih mjera, a optuženik je izričito upozoren da će se u slučaju njihova nepridržavanja mjere opreza zamijeniti istražnim zatvorom.
11. Stoga žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima se u bitnome ponovno ukazuje na način počinjenja kaznenih djela te zaključuje da postoji vjerojatnost njihova ponavljanja, ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Navedene okolnosti prvostupanjski sud nije zanemario. One upravo opravdavaju daljnje postojanje ograničenja prema optuženiku, ali iz njih ne proizlazi da se svrha postupovne mjere u ovom trenutku može ostvariti jedino daljnjim istražnim zatvorom. Pri tome je osnovano prvostupanjski sud uzeo u obzir i činjenicu da je optuženik bio lišen slobode od 20. svibnja 2026., dakle približno tri mjeseca do donošenja pobijanog rješenja, kao i njegove osobne okolnosti na koje je ukazala obrana, uključujući životnu dob i zdravstvene poteškoće, te činjenicu da prema podacima kojima je sud raspolagao ranije nije osuđivan niti prekršajno kažnjavan. Te okolnosti, promatrane svaka zasebno, ne bi bile dostatne za ukidanje istražnog zatvora, ali ih je pravilno vrednovati zajedno s ostalim okolnostima pri ocjeni je li daljnje lišenje slobode nužno i razmjerno.
12. Naime, prema članku 122. stavku 2. ZKP/08 pri odlučivanju o istražnom zatvoru, a osobito o njegovu trajanju, mora se posebno voditi računa o razmjeru između težine kaznenog djela, kazne koja se može očekivati i potrebe određivanja odnosno daljnjeg trajanja istražnog zatvora.
13. Nije prihvatljiv ni žalbeni navod da sama okolnost što optuženik živi u blizini žrtava zahtijeva njegov daljnji boravak u istražnom zatvoru. Upravo se takva mogućnost neposrednog kontakta u konkretnom slučaju ograničava izrečenom zabranom približavanja na manje od 100 metara, uz zabranu uspostavljanja ili održavanja veze te zabranu uhođenja ili uznemiravanja. Eventualno nepridržavanje tih zabrana predstavljalo bi novu okolnost koja bi opravdavala ponovnu ocjenu potrebe određivanja istražnog zatvora.
14. Slijedom navedenoga, ovo vijeće prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da okolnosti koje su ranije opravdavale istražni zatvor nisu izgubile svako značenje, ali je njihov intenzitet u ovom stadiju postupka takav da se svrha zbog koje je istražni zatvor bio određen može postići kumulativno određenim mjerama opreza. Nastavak istražnog zatvora stoga u ovom trenutku nije nužan.
15. Budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 22. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Goran Miličević
