REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin
Poslovni broj: K-96/2025-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Marleni Pamić Ćus, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Jerončić, u kaznenom predmetu protiv optužene OPV, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj KO-DO- 78/2025 od 6. veljače 2025., nakon održane javne rasprave 17. rujna 2026., u prisutnosti zastupnice optužbe OP, više savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, optužene IP, branitelja Radivoja Mačešića Biscuolija, odvjetnika u [adresa] i opunomoćenika oštećenice Roberta Mikca, odvjetnika u Puli – Pola, 22. rujna 2026. objavio je, a 17. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K- 96/2025 od 12. ožujka 2025. u odnosu na optuženu OPV stavlja se izvan snage.
II. Na temelju članka 455. ZKP/08
optužena OPV, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, od oca pok. O i majke pok. I, rođena **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju trgovac, zaposlena u Turističkoj zajednici Novigrad, s mjesečnim primanjima od 400,00 eura, sa završenom srednjom školom, razvedena, majka dvije punoljetne kćerke, vojsku nije služila, bez čina, bez odlikovanja, srednjeg imovinskog stanja, nije vlasnica vrijednije imovine, suvlasnica u 2/3 dijela obiteljske kuće na adresi prebivališta, vlasnica automobila marke Škoda Fabia, proizvedena 2005., prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana,
k r i v a j e
što je:
- dana 11. siječnja 2025., oko 9:00 sati, u [adresa], u nakani da zastraši i uznemiri FP, imenovanoj vičući rekla: ''Ubit ću te! Nećeš više ovdje nikad doći!'', koje su riječi kod imenovane izazvale bojazan za njezin život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,
čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
III. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optužena OPV se za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11, osuđuje na
KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI
a na temelju članka 56. KZ/11, optuženoj IP izriče se
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1.,
6. i 8. ZKP/08 optuženici se nalaže naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to troškove za svjedoke u iznosu 167,25 eura (sto šezdeset sedam eura i dvadeset pet centi), trošak za tumača u iznosu 153,40 eura (sto pedeset tri eura i četrdeset centi) i trošak paušala u iznosu 500,00 (petsto) eura, sve u korist državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, kao i nužne izdatke oštećenice te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika o čijoj visini i roku plaćanja će biti doneseno posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podignulo je 6. ožujka 2025. optužnicu broja KO-DO-78/2025 od 6. veljače 2025., protiv optužene IP, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11. U podignutoj optužnici Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu je predložilo da se protiv optuženice izda kazneni nalog. Presudom ovog suda poslovnog broja K- 96/2025 od 12. ožujka 2025. sud je izdao kazneni nalog, na koji je optuženica po branitelju pravodobno podnijela prigovor. S obzirom na to da je odredbom članka 544. ZKP/08 propisano da će se izdani kazneni nalog rješenjem staviti izvan snage ako optužno vijeće ne potvrdi optužnicu te da će tako postupiti i sudac pri donošenju nove presude, sud je u točci I. izreke ove presude kazneni nalog stavio izvan snage.
2. Pozvana na raspravi da se očituje o optužbi, optuženica je izjavila da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se optužnicom stavlja na teret.
3. U tijeku dokaznog postupka pročitane su isprave i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od FP, od 11. siječnja 2025., osim u dijelu izjave podnositeljice (stranice 2 – 4 spisa), ispitani su svjedoci i to oštećena FP, svjedoci GP, IPV, ŠP, FPV i UP, a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz prekršajne i kaznene evidencije (stranice 19 – 20 spisa).
3. 1. Stranke nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak, niti su imale prijedloge za dopunom dokaznog postupka.
4. Nisu sporne činjenice, a uzimajući u obzir činjenični opis optužbe i obranu optuženice, da je inkriminiranog dana i to 11. siječnja 2025., oko 9:00, na adresi prebivališta optuženice u [adresa] došlo do susreta između optuženice i oštećenice.
5. Sporno je da li je optuženica prijetila smrću oštećenoj FP, a sve uzimajući u obzir da optuženica negira da bi joj izrekla prijetnje, odnosno optuženica u svojoj obrani dopušta da je rekla riječi koje su napisane u optužnici, ali se ona tih riječi ne može sjetiti.
6. Optužena OPV u svojoj pisanoj obrani navela je da su 1. prosinca 2024. u njezinu kuću došli FP i njezin sin GP koji je vrijeđao njezinu kćer, odgurnuo je od sebe i uzeo sina F koji je cijelo vrijeme plakao te ga ugurao u auto, u čemu mu je pomagala FP. Kada je IPV pokušala spriječiti GP da odveze F on ju je počeo udarati uslijed čega je IPV pala na pod. G, koji je u to vrijeme sjedio u autu, u jednom trenutku izašao je vani i prišao majci. Optuženica im je prišla dok je trajao sukob sa ciljem da zaštiti kćerku i unuka i tada ju je FP fizički napala tako što ju je odgurnula pa je pala na pod i nakon toga su je njih oboje udarali dok je optuženica ležala na podu. Kada je 11. siječnja 2025. optuženica vidjela FP u svom dvorištu, jako se uznemirila, vratila su joj se sjećanja od događaja koji je opisala, srce joj je jako lupalo i vrtilo joj se u glavi. Bila je u velikom strahu, noge su joj se odsjekle. Bila je jako zabrinuta jer ju je bilo strah što se sve može dogoditi, mislila je da bi je mogla opet napasti i ponoviti napad iz 12. mjeseca 2024. i samo je htjela da čim prije ode iz njene kuće. Dopušta da je rekla i riječi koje su napisane u optužnici, no ona se tih riječi ne može sjetiti. Zadnje čega se sjeća jest da je bila na podu i da je ostala bez svijesti. Događaj su joj kasnije prepričali kćerka IPV i UP, rekli su joj da su se njih dvije psovale, ali ne i da joj je prijetila. To je sve što želi reći u svojoj obrani. Na pitanja ne želi odgovarati.
7. Za utvrđenje spornih činjenica sud se prvenstveno koristio sadržajem slijedećih dokaza: iskazima oštećene FP te svjedoka GP i UP.
8. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave Policijske postaje Umag s ispostavom Buje broj 511-08-23/3-K-7/25 od 11. siječnja 2025. sud je utvrdio da je u Policijskoj postaji Umag s ispostavom Buje, FP **.**.2025. u 12:00 podnijela kaznenu prijavu.
9. Oštećena FP u svom iskazu u bitnom je navela da je ona pozvana pred sud zbog jednog događaja koji se odvio kada je došla po svog unuka Š. Kada je došla na ulaz, izašle su OPV i IPV, a tamo je bio još jedan čovjek srednjeg rasta kojeg ona ne poznaje, ali u dvorištu je bilo parkirano auto ljubljanskih registarskih oznaka. Oštećenica je njih pozdravila: "Dobar dan" i rekla je IPV da je došla po F, na što je ona nju pitala da li ima nalog. Odgovorila je da nema ništa i ona je njoj samo rekla: "Ne može." Na to se oštećenica okrenula i otišla. Njezin sin GP bio je udaljen oko 200 metara. Optužena OPV krenula je za oštećenicom i najmanje deset puta vikala je da će je ubiti ako još jednom dođe i psovala joj mrtvu majku. Oštećenica je vidjela bijes u njenim očima. U to vrijeme čula je da IPV viče: "Mama, vrati se", ali ona nije krenula za njom. Jedino što je oštećenica tada rekla bilo je: "Brižan moj G." Opisala je jednu situaciju koja se dogodila otprilike tri mjeseca prije ovog događaja kada je oštećenica došla po F, po unuka, njoj je tada OPV rekla da sačeka da će ona otići po IPV, oštećenica je čekala i kada su one obje došle, oštećenicu je OPV verbalno napala. Tada je bila došla ispred njezinog auta i provocirala je, prstom joj je mahala i govorila: "Nena ljubavi i još jedanput viči na moju kćerku." Kada je se pitalo gdje je inkriminiranog dana došla po unuka, odgovorila je da je došla na adresu gdje oni žive, gdje žive OPV, IPV i njezin unuk G, a to je u [adresa], adresa [adresa]. Kada je se pitalo kada je to bilo, navela je da je to bilo u jutarnjim satima u 9:00 sati i to 11. siječnja 2025. u subotu, jer tako je i po sudskoj presudi određeno da preuzimaju dijete.
10. Svjedok GP u svom iskazu u bitnom je naveo da mu je poznato da je išao sa svojom majkom po svog sina Š, jer on ima zabranu približavanja kući optuženice, samoj optuženici te njegovoj bivšoj izvanbračnoj supruzi. Kada su se približili dvorištu kuće, nekih 200 metara prije samog dvorišta, on je izašao iz auta i njegova majka je dalje nastavila sama voziti se s automobilom. U jednom trenutku čuo je viku, galamu i svađu. Majka se vratila, ali bez F. Njemu je majka odmah ispričala da joj je OPV rekla da će je ubiti i druge ružne riječi, bila je uzrujana i potresena i rekla je da ide OPV prijaviti na policiju. Njemu je poznato da je njegova majka išla na policiju, ne sjeća se da li je išla odmah taj ili idući dan. Njegova majka i on su po sina išli u [adresa], na adresu [adresa]. Prilikom tog događaja svjedok je samo čuo glasove, nije mogao vidjeti osobe jer su mu masline zaklanjale pogled. Kada mu je predočen dio iskaza kojeg je dao u državnom odvjetništvu 25. veljače 2025. na stranici 23 spisa, drugi odlomak, naveo je da ako je tada to tako iskazao onda je to točno. Naime, on se više ni ne može sjetiti svih detalja jer je bilo jako puno ročišta na sudu upravo sa optuženicom i IPV.
11. Svjedokinja IPV u svom iskazu u bitnom je navela da joj je poznato zašto je danas pozvana pred sud, a riječ je o jednom događaju koji se dogodio 11. siječnja 2025. oko 8:50 sati. U to vrijeme ona je bila u kući zajedno sa svojom djecom, majkom i radnikom UP. Njezina djeca su bila u dnevnom boravku, a majka i radnik UP bili su u kuhinji. Ona je vidjela kroz staklena vrata da se prema kući približava gospođa FP. Tada je počela zaključavati sva vrata kako bi djeca bila na sigurnom. Njezina majka, UP i ona su izašli na terasu i ona je FP pitala: "Što želi?". FP je njoj odgovorila da je došla po nalogu socijalne radnice FPV iz [adresa] kako bi preuzela unuka F. Međutim, ona nije imala to zakonsko pravo jer je socijalna radnica i ranije bila obaviještena o cjelokupnoj situaciji u obitelji i njoj je zato bilo oduzeto pravo kao treće osobe od povjerenja da preuzima d ijete. Ona ju je pitala da li ima nalog, ona je odgovorila da nema i tada joj je rekla da se udalji sa posjeda. Ne može se sjetiti točnih riječi koje je FP njima izgovorila, a sjeća se da je bilo psovanja, a s obzirom na to da je ona bila u neposrednoj blizini svoje majke koja je vikala, jasno je čula da je njezina majka FP rekla: "Jebem ti mater, miči mi se s posjeda.". Njezina majka i UP su otpratili FP do izlaza iz dvorišta, a sam izlaz udaljen je 30 – 40 metara od kuće. Ona je ostala u kući. Cijeli taj događaj čuo je i njihov susjed ŠP iz [adresa], kao i radnik UP. Njihova kuća je pod videonadzorom i oni posjeduju snimke tog videonadzora. Također ona je imala uključen diktafon na mobitelu i snimala je cijeli taj događaj. Na samom ulazu u dvorište stavljena je naljepnica da je dvorište i kuća pod videonadzorom, isto to upozorenje je i na ulaznim vratima. Ona nije rekla FP da je snima diktafonom. Tog dana je njezina majka, a nakon što je FP otišla, pala u nesvijest i tome je svjedočio i radnik UP.
12. Svjedok ŠP u svom iskazu naveo je da mu nije poznato zašto je pozvan pred sud, ne poznaje gospođu FP. Nije bio prisutan događaju u siječnju 2025. kada je FP došla kod optuženice. Sve što zna jest da je vidio da je policija u četiri do pet navrata dolazila na adresu optuženice i njemu je optuženica rekla da ona ima problema sa svojom djecom i da neka ga ne lovi panika zbog toga što policija dolazi.
13. Svjedokinja FPV u svom iskazu navela je da joj nije poznato zašto je pozvana danas pred sud. Ona je bila zaposlena kao socijalna radnica u [adresa], a trenutno je u mirovini i to od 1. travnja 2026. Njoj je poznato ime optuženice, ali ne bi mogla ni tvrditi ni opovrgnuti da li su se one telefonski čule, jer se ona često znala telefonski čuti s roditeljima svojih da tako kaže klijenata. Ona dok je radila, radila je na području obiteljskopravne zaštite i to za obitelji s maloljetnom djecom. Sjeća se da je radila s kćerkom optuženice, zbog obiteljskih problema kojih je bilo jedan duži vremenski period, odnosno ti problemi su trajali više godina, a radila je s njom jer je ona imala maloljetno dijete. Poznato joj je da je konkretno vezano za maloljetno dijete kćerke optuženice, da su bile mjere podrške i pomoći toj obitelji, a vezano uz viđanje djeteta od strane oca. Ona se detalja oko toga da li je davala upute obitelji o tome kako će izvršavati te mjere ne sjeća, ali sjeća se i sigurna je da su savjeti od nje prema roditeljima išli u cilju izvršenja odluke suda. Ona poznaje osobu po imenu FP. Sjeća se da je FP kao baka bila savjetovana od strane centra o tome koja su njezina prava kao bake prema djetetu. Ona poznaje osobu po imenu GP. Poznato joj je da su postojale neke sudske mjere izrečene GP, ali samog sadržaja tih mjera se sa sigurnošću ne može sjetiti. Kada je se pitalo da li joj je poznato tko bi u slučaju kada su te mjere bile izrečene GP dolazio po dijete, odgovorila je da je saznanja o tome dobivala posredno, od roditelja i često se njihovi iskazi ne bi poklapali. Kada je se pitalo da li je nju kontaktirala FP, a vezano uz pitanje preuzimanja djeteta radi susreta i viđenja, odgovorila je da je u jednom dijelu to već i ranije navela kada je rekla da joj je osoba po imenu FP poznata i da je ona bila savjetovana o svojim pravima, poznato joj je i da je ona prihvatila savjet centra i pokrenula postupak obveznog savjetovanja radi susreta i viđanja djeteta, koji postupak se pred centrom pokreće prije pokretanja sudskog postupka. Njoj je poznato da je FP pokrenula postupak pred centrom, kao što je to sada i navela, ona je sudjelovala u tom postupku i zna da je postupak pred centrom dovršen, ali nije joj poznato da li je pokrenut sudski postupak. Taj postupak pred centrom je završen i na temelju tog postupka se donosi izvješće o provedenom, u postupku sudjeluju i roditelji, a u konkretnom slučaju poznato joj je da se otac djeteta suglasio s prijedlogom FP kao predlagatelja, a majka djeteta se nije suglasila s prijedlogom.
14. Svjedok UP u svom iskazu naveo je da je njemu poznato zašto je pozvan pred sud. To je bilo zbog jednog događaja, on je bio kod optuženice u kuhinji, pili su kavu, ne zna točan datum, ali bila je subota u siječnju, misli ove godine, a moguće i prošle godine. Došao je radi cijepanja drva, odnosno da u tome pomogne optuženici. Optuženica i on su pili kavu i odjednom je njezina kćerka IPV glasno počela vikati: "Mama, mama, mama!" Oni su se tada digli i otišli prema ulaznim vratima od kuće. Na vratima je stajala jedna starija gospođa, a on je stajao iza optuženice, i to više od pet metara. Optuženica je počela vikati: "Idi s privatnog posjeda, odlazi". Optuženica je tjerala tu gospođu s posjeda. To vikanje je trajalo neko vrijeme i ta gospođa je onda nevoljko otišla prema svom autu koje je bilo parkirano ispred parcele, na portunu. Optuženica je zajedno sa tom gospođom izašla u dvorište i ispratila je. Za to vrijeme on je malo išao uz njih, ali bio je udaljen nekih 15 metara. Optuženica je cijelo vrijeme vikala toj gospođi dok se ova udaljavala, jer je ta gospođa stajala i nije htjela otići. I ta gospođa je par puta nešto malo glasnije rekla. On je jedno dva puta čuo da je optuženica rekla toj gospođi da će je ubiti, ali to je po njemu bilo u afektu. Ne sjeća se da li je optuženica vikala toj gospođi da više neće ovdje doći. Taj događaj je sve skupa trajao deset minuta. On je tada shvatio da je ta gospođa došla po dijete. Kada ga se pitalo zašto je on zaključio da je optuženica govorila u afektu odgovorio je da je ona prvo počela vikati: "Idi, idi!", pojačavala je ton glasa i onda je viknula: "Ubit ću te!". Nakon tog događaja optuženici je bilo jako teško, ona je plakala i tresla se, rekao bi da se rasula, pala je na pod.
15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih izvedenih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci presude, a na štetu oštećene FP.
16. Sud je pozitivno cijenio iskaze oštećene FP, njezinog sina GP i svjedoka UP cijeneći ih vjerodostojnim, životnim i logičnim te međusobno nadopunjujućim.
16. 1. Tako je sud iz iskaza oštećene FP utvrdio da je optužena IP dana 11. siječnja 2025., u jutarnjim satima, oko 9:00, na adresi prebivališta optuženice, kada je oštećena FP došla na tu adresu kako bi preuzela unuka Š, a sve zato jer njezin sin GP ima zabranu približavanja i optuženici i njezinoj kćerci IPV, oštećenu FP počela tjerati i vikati joj da se udalji te joj izgovorila i prijetnje smrću riječima: "Ubit ću te!". Da je optuženica izrekla riječi prijetnje tog inkriminiranog dana kad su se ona i oštećenica susrele, potvrdio je i svjedok UP, koji se tada nalazio u posjeti kod optuženice, u njezinoj kući i svjedočio je događaju. Svjedok UP je tako iskazao da je optuženica prvo vikala oštećenici: "Idi, idi", i da je on jedno dva puta čuo da joj je optuženica rekla da će je ubiti. Iskaz oštećenice i svjedoka UP potvrdio je u svom iskazu i svjedok GP koji je iskazao da mu se majka požalila da joj je optuženica prijetila smrću, da joj je prijetila da će je ubiti, a potvrdio je i svoj iskaz koji je dao u državnom odvjetništvu 25. veljače 2025., kada je rekao da je on čuo optuženicu kako viče: "Ubit ću te!", da joj je psovala majku i govorila: "Nećeš više ovdje nikad doći!".
16. 2. Iskaz svjedokinje GPV u dijelu u kojem je ona iskazala da je njezina majka - optuženica, oštećenici samo rekla: "Jebem ti mater, miči mi se s posjeda!", sud nije ocijenio vjerodostojnim. Životno je i logično da kćer IPV želi svojim iskazom zaštititi svoju majku - optuženicu i umanjiti tj. pokušati je osloboditi bilo kakve krivnje i odgovornosti. Sama svjedokinja iskazivala je da je njihova kuća pod videonadzorom, da posjeduju snimku tog događaja i da je ona sama snimila događaj mobitelom, no ništa od tih dokaza o događaju nije predano sudu, pa se postavlja pitanje zašto to nije učinjeno i da li je svjedokinja uopće govorila istinu o posjedu predmetnih snimaka, odnosno da li je govorila istinu o tome da je njezina majka oštećenici samo rekla "Jebem ti mater, miči mi se s posjeda!". Za sud bi životno i logično bilo, da stvarno postoje dokazi koji bi oslobodili krivnje optuženicu i da te dokaze posjeduje njoj najbliža osoba - njezina kćer, da se ti dokazi odmah na početku postupka predaju sudu, a sve u cilju dokazivanja nedužnosti optuženice. Kako tako nije učinjeno, sudu ne preostaje drugo nego zaključiti da svjedokinja nije govorila istinu u svom iskazu i cijeniti njezin iskaz, u dijelu u kojem je navodila riječi kojima se njezina majka – optuženica obratila oštećenici, nevjerodostojnim.
16. 3. Iskaz svjedoka ŠP sud nije posebno cijenio budući da on nije imao neposrednih ni posrednih saznanja o inkriminiranom događaju.
16. 4. Iskaz svjedokinje FPV sud je ocijenio vjerodostojnim, međutim svjedokinja nije imala saznanja o inkriminiranom događaju te je isključivo u svom iskazu govorila da su joj GP, FP i kćerka optuženice poznati iz njezinog rada kad je bila socijalna radnica u [adresa].
17. Riječi za koje je sud utvrdio da je optuženica izgovorila oštećenici imaju karakter ozbiljne prijetnje koja je objektivno prikladna da kod oštećen ice izazove strah i uznemirenost. Uporabom takvog izričaja optuženica je nesumnjivo pokazala i svoju namjeru da oštećenicu ustraši i uznemiri, neovisno o tome da li je u tome i uspjela, a sud je utvrdio da je i uspjela (što je sama oštećenica potvrdila u svom iskazu, zatim njezin sin je u iskazu izjavio da je oštećenica bila uzrujana i potresena, a i oštećenica je neposredno nakon inkriminiranog događaja podnijela kaznenu prijavu što upućuje sud na zaključak da su je izrečene riječi prijetnje uznemirile i ustrašile , pa je pomoć zatražila od redarstvenih vlasti), čime je po stavu suda i u subjektivnom smislu optuženica ostvarila biće kaznenog djela za koje je proglašena krivom, odnosno za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
18. Sud je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbio dokazne prijedloge obrane da se pribavi spis Kir-474/2025 i da se provede psihijatrijsko vještačenje optuženice, kao nevažne. Naime, sud je ocijenio da su iz svih provedenih dokaza na nedvojben način utvrđene odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu, odnosno sud je utvrdio da je optuženica inkriminiranog dana oštećenici uputila riječi prijetnje u cilju da je zastraši. Činjenice koje je obrana htjela da se predloženim, a odbijenim dokaznim prijedlozima utvrde, po stavu suda, ne bi dovele do drugačije odluke suda. Naime, optuženica je u svojoj obrani iznijela navode o događaju iz prosinca 2024. i predlagala da se pribavi spis Kir-474/2025 koji se vodi upravo o tom događaju kada je po navodima optuženice nju napala FP. Povezala je taj događaj s inkriminiranim događajem i navela da se zbog toga prestrašila. Nesporno je da su optuženica i oštećenica u lošim odnosima, no činjenice o događaju iz prosinca 2024. nisu važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, sud je odbio dokazni prijedlog provođenja psihijatrijskog vještačenja optuženice radi utvrđenja da li je ponovni susret s FP mogao dovesti optuženicu do stanja u kojem nije svjesna izgovorenih riječi. Naime, iz provedenih dokaza sud je utvrdio, a osobito cijeneći iskaz oštećene FP i svjedoka UP, da je optuženica itekako bila svjesna svih svojih radnji u inkriminiranom događaju i da je bila svjesna riječi koje je izgovorila oštećenici, a sud je to zaključio iz činjenice da je optuženica inkriminiranog dana prijetnje smrću izrekla više puta oštećenici, istovremeno je tjerajući iz svog dvorišta. Po iskazima imenovanih svjedoka, sud nije zaključio da je optuženica bila u takvom stanju da bi bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje. Posebice iz razloga jer je i sama obrana optuženice u suprotnosti s iskazom oštećenice i svjedoka UP, kojega je predlagala sama obrana, a svjedok UP iskazao je da je optuženica, nakon što je oštećenica otišla, plakala, tresla se i rasula se, odnosno da je pala na pod. Svjedok nije iskazao da bi te prilike optuženica ostala bez svijesti. Logično je i životno da stresne situacije, odnosno verbalni konflikti djeluju na način da se osoba uznemiri, osobito kada takav konflikt prestane. Međutim, uznemirenost optuženice kao psihičko stanje optuženice, nije utjecala na zaključak suda da ona inkriminiranog događaja nije bila ubrojiva.
19. Dakle, iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni suda, nije sporno da je optuženica inkriminiranog dana u nakani da ustraši i uznemiri FP rekla riječi prijetnje kako se to činjenično u izreci ove presude opisuje i da su te riječi FP ustrašile i uznemirile, čime je svojim ponašanjem optuženica ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, jer je ona to djelo htjela kao takvo i kao svoje te je postupala upravo u cilju da ustraši i uznemiri oštećenicu. Nadalje je utvrđeno da je optuženica u vrijeme djela bila ubrojiva, jer njezina ubrojivost, po stavu suda, ničim nije dovedena u pitanje.
20. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optužene OPV opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, za koje djelo ju je sud i proglasio krivom.
21. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine. Sud je optuženoj ŠPV olakotnim cijenio da je kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, što upućuje na zaključak da je riječ o izoliranom ekscesu u njezinom dosadašnjem životu. Otegotnih okolnosti sud nije našao.
22. Uzimajući u obzir navedeno, kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, način počinjenja djela, stupanj krivnje te prijašnji život optuženice i nastupjele posljedice, ovaj sud je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci te joj je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine.
23. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovih kaznenih djela, sud smatra da će upravo izrečena kazna postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenih kaznenih djela, te utjecati kako na počinitelja, tako i na druge da ne čine kaznena djela.
24. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08, a s obzirom na to da je sud optuženicu proglasio krivom. Iz podataka koje je optuženica dala sudu njezina primanja su oko 400,00 eura, zaposlena je, suvlasnica je 2/3 dijela obiteljske kuće na adresi prebivališta i vlasnica automobila marke Škoda Fabia proizvedenog 2005., nema obveze uzdržavanja djece, jer su njezina djeca punoljetna, a nema niti drugih osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, pa je sud zaključio da plaćanje troškova ovog kaznenog postupka neće ugroziti njezino osobno uzdržavanje. Stoga je optuženici naloženo naknaditi troškove za svjedoke u iznosu 167,25 eura, trošak za tumača u iznosu 153,40 eura i trošak paušala u iznosu 500,00 eura, sve u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude , kao i nužne izdatke oštećenice te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika o čijoj visini i roku plaćanja će biti doneseno posebno rješenje.
Pazin, 22. rujna 2026.
Sutkinja
Marlena Pamić Ćus
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.
1 0
Dostavna naredba:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-78/2025
2. Optužena IP
3. Branitelj Radivoj Mačešić Biscuoli, odvjetnik u Puli – Pola
4. Opunomoćenik oštećene Emanuel Mikac, odvjetnik u Puli – Pola
