REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžmp-14/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene IA i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 4. u vezi sa stavcima 1. i 3. i u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog BA i okrivljenog IAĐ, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28. kolovoza 2026. broj Kovm-61/2026-5, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog BA i okrivljenog IAĐ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljene IA, okrivljenog BA i okrivljenog IAĐ i okrivljenog FA, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. u vezi sa stavcima 1. i 3. i u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 1. (pravilno bi bilo: "stavka 4.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljene IA, okrivljenog BA i okrivljenog IAĐ i okrivljenog FA, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji im je bio određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 31. svibnja 2026. broj Kir-560/2026-3 i zatim produljivan, s tim da im istražni zatvor teče od uhićenja 29. svibnja 2026.
2. Protiv ovog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni BA i okrivljeni IAĐ.
2.1. Okrivljeni BA je žalbu podnio putem branitelja Nine Ćosića, odvjetnika u Zagrebu, zbog "bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava" te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno istražni zatvor zamijeniti odgovarajućim mjerama opreza.
2.2. Okrivljeni IAĐ se žali putem branitelja Jurja Krsnika i Matije Zorića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Krsnik i partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "povrede materijalnog prava" i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku ukinuti istražni zatvor, odnosno isti zamijeniti mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nisu u pravu žalitelji kada smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelji ne označavaju koji bi od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. navodno bio ostvaren , a navodi o manjkavosti, općenitosti i apstraktnosti izloženih razloga odnose se na njihovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvalitetom izloženih razloga, kojim se ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Nije u pravu okrivljeni BA kada ističe "problematičnu procesnu kronologiju" predmeta, očito time upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08.
6.1. Tvrdnjama kako je optužnica podignuta doslovno pred sam istek istražnog zatvora, bez da je obrani prethodno bilo omogućeno da bude uredno upoznata s činjenicom završetka istrage, žalitelj ne opravdava tezu o nezakonitom postupanju. Pored toga što je iz spisa predmeta razvidno da su obavijesti o završetku istrage okrivljenicima i njihovim braniteljima, dopisima od 27. kolovoza 2026., otpremljeni 28. kolovoza 2026., ističe se žalitelju kako državni odvjetnik kao ovlašteni tužitelj ima pravo disponirati svojim prijedlozima, pa tako i u pogledu časa podnošenja optužnice, naravno pod uvjetima iz članka 228. ZKP/08. i unutar rokova propisanih odredbama članaka 229. i 230. ZKP/08. Ujedno, žalitelj ispušta iz vida da je odredbom članka 131. stavka 1. ZKP/08., propisana obveza optužnog vijeća da odmah, a najkasnije u roku od četrdeset i osam sati po podnošenju optužnice, održi ročište, ako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru u vrijeme podnošenja optužnice sudu. Uz to, odredbom članka 345. stavka 1. ZKP/08. je propisano da propisno sastavljenu optužnicu predsjednik optužnog vijeća dostavlja okrivljeniku koji je lišen slobode u roku od dvadeset i četiri sata od okončanja ispitivanja optužnice prema članku 344. ZKP/08. Iz spisa predmeta je razvidno kako je prvostupanjski sud po zaprimanju optužnice u kojoj je sadržan prijedlog za produljenje istražnog zatvora, odmah , uz dopise od 28. kolovoza 2026., optužnicu dostavio okrivljenicima i njihovim braniteljima.
7. Žalitelji nisu u pravu niti kada, navodom o "povredi materijalnog prava", tvrde da je počinjena povreda kaznenog zakona. Žalitelji ovu povredu samo nominalno ističu, ali ne označavaju o kojoj bi se povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. imalo raditi, niti se to može iz sadržaja žalbe iščitati.
8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su , premda šturi, dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelji osporavaju postojanje osnovane sumnje, polemizirajući s prevarenošću i manipuliranju okrivljenog BA od strane ostalih okrivljenika, odnosno problematizirajući u žalbi IAĐ konkretnost dokaza iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, ne dovode u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su ovi okrivljenici, uz ostale okrivljenika, počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja će se voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza te njihovoj uvjerljivosti i međusobnoj povezanosti, biti u nadležnosti raspravnog suda.
9. Nasuprot prigovorima obojice žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.
9.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se, za sada, ne može uspješno otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznen ih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi. Pravilno je ocijenjeno kako iz činjenično opisanog načina ponašanja okrivljenika proizlazi naglašena upornost i odlučnost u njihovom protupravnom postupanju. Pri tomu treba imati u vidu i količinu i raznolikost poduzetih protupravnih radnji na štetu oštećenika te organiziranost i bezobzirnost u opisanom inkriminiranom postupanju okrivljenika, koja nadmašuje nasilne okolnosti koja je uobičajeno svojstvena kaznenim djelima za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, što istodobno govori i o većem stupnju njihove kriminalne volje.
9.2. Žalitelji neopravdano minoriziraju ukupnost ovih okolnosti kada tvrde kako se svrha istražnog zatvora može učinkovito ostvariti mjerama opreza, odnosno istražnim zatvorom u domu.
9.3. Sve navedene okolnosti, neovisno o dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, koja je samo jedna od okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
9.4. Pravilnost ovog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim upiranjem na mlađu punoljetnost okrivljenika, o kojoj će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.
10. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njihovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili primjenom članka 119. ZKP/08., a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
10.1. S tim u vezi, neovisno o tomu što istražni zatvor predstavlja "iznimnu" i "krajnju" mjeru kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je sud prvog stupnja, sukladno obvezi iz članaka 4. i 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
10.2. Pri tomu, nisu u pravu žalitelji niti kada, aludirajući da istražni zatvor predstavlja anticipaciju zatvorske kazne, upiru na povredu istog načela razmjernosti. Naime, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Imajući na umu da su okrivljenici uhićeni 4. lipnja 2026., te visine kazne zatvora propisane za inkriminirana kaznena djela, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, načelo razmjernosti niti u ovom smislu za sada nije ugroženo.
10.3. Ujedno, nije utvrđeno da bi okrivljenicima bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žaliteljima kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbama neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu prava na slobodu. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika, a pravo na pravično suđenje, propisano odredbama Ustava i Konvencije, u cijelosti se ostvaruje tek u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom, u kontradiktornom postupku, kao što to propisuje i aktualna postupovna kaznenopravna regulativa. Također, presumpcija nevinosti okrivljenika nije narušena, niti je pobijanim rješenjem prejudicirano njihovo kažnjavanje. Naime, u pobijanom se rješenju ni u jednom dijelu ne implicira krivnja okrivljenika, već se okrivljenici dosljedno smatraju osnovano sumnjivi za inkriminirana kaznena djela.
11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
12. Međutim, napominje se prvostupanjskom sudu da će, u daljnjem tijeku postupka, u pogledu svih okrivljenika, svakako biti potrebno posebnu pažnju obratiti na nužnost dinamičkog pristupa predmetu te će podrobno sagledavati sve detalje slučaja i pomno razmatrati eventualnu primjenu blažih mjera, kao i mogućnost primjene odredbi o istražnom zatvoru u domu iz članka 119. ZKP/08., koji je moguće odrediti i uz istodobnu primjenu mjera opreza.
Velika Gorica, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković