Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. Psp-59/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u parničnom postupku tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. VCO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ([adresa]) i 2. BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 14. rujna 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Tuženik BCO iz [adresa], odnosno iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali su tužiteljicu VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, čest.kat.br. 1823, dvorište površine 84 m2, upisane u z. k. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što su tuženi osobno odnosno treća osoba po nalogu tuženih, ali svakako u razdoblju između 30. rujna 2025. godine i 17. listopada 2025. godine, posjekli najmanje dvije grane na vrhu debla (na slikama br. 1 i 2 označeno brojevima 1 i 2), koje su tvorile gustu krošnju prema vrhu stabla smokve, koje stablo se nalazi na sjeveroistočnom dijelu čestice 1823 k. o. [katastarska općina], u vlasništvu i posjedu tužiteljice, u škarpi u skici u prilogu tužbe označenoj slovima A-B-C-D, uz sjeverni kameni zid, dok se s desne strane prema istoku nalazi međa prema čestici tuženih na oko 1 m, time da se sporno stablo smokve nalazi na oko 2 metra od istočne međe gledano prema zapadu, čime su počinili protupravni čin smetanja posjeda tužiteljice, pa se tuženima zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, te su tuženi dužni i naknaditi trošak postupka, u roku 15 dana sve pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima solidarno naknadi prouzročene parnične troškove, u iznosu od 962,50 eura, u roku od 15 dana, od donošenja ove odluke sa pripadajućim kamatama do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana su dana 14. studenoga 2025., predala tužbu protiv tuženika, pod posl.br. Psp-59/2025, radi smetanja posjeda, kojom tvrdi: da je vlasnica i posjednica k. č. [katastarska čestica], kuća pop.br. 1963 površine 25 m2, k. č. [katastarska čestica], kuća pop.br. 1963 površine 22 m2 i k. č. [katastarska čestica], dvorište površine 84 m2, sveukupno 131 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije označeno kao k. č. [katastarska čestica]/Z, k. č. [katastarska čestica]/Z i k. č. [katastarska čestica]/Z, prije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je 1. tuženik vlasnik i posjednik, dok da je 2. tuženica posjednica k. č. [katastarska čestica], vikend kuća prizemnica u [adresa], površine 35 m2, k. č. [katastarska čestica], terasa uz kuću u [adresa], površine 12 m2, k. č. [katastarska čestica], dvorište površine 49 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije označene kao k. č. [katastarska čestica]/Z, k.č. 18197Z i k. č. [katastarska čestica], prije upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da su neutvrđenog dana, ali svakako u razdoblju između 30. rujna 2025. i 17. listopada 2025, tuženici osobno ili po trećim osobama, posjekli najmanje dvije grane na vrhu debla smokve, koje su tvorile gustu krošnju prema vrhu stabla smokve, a koje se stablo nalazi na sjeveroistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu i posjedu tužiteljice, u škarpi u skici u prilogu tužbe označenoj slovima A-B-C-D, uz sjeverni kameni zid, dok da se s desne strane prema istoku nalazi međa prema čestici tuženih od oko 1 m, s time da se sporno stablo smokve nalazi na oko 2 metra od istočne međe, gledano prema zapadu; da je taj čin smetanja, ustanovila dana 17. listopada 2025., kada je zajedno sa suprugom i kćerkom došla na svoje nekretnine; da su je opisanom radnjom tuženici smetali u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da tuženici vrlo dobro znaju na koji se način vrši posjed obje nekretnine, da je ona u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu cijele k. č. [katastarska čestica] i onog spornog dijela nekretnine sa stablom smokve; da se ona nalazi u posjedu cijele nekretnine te k. č. [katastarska čestica], zajedno sa spornim opisanim dijelom od srpnja 2016.; da su tuženici u posjedu svoje nekretnine od kolovoza 2016.; da je nekretnina tuženika susjedna i da se graniči s njezinom nekretninom. Ona traži da sud udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu i troškove postupka.

2. Odgovorom na tužbu, tuženik BCO navodi: da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice; da osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice; da od trenutka stjecanja vlasništva nekretnina godinama vrši radnje, koje predstavljaju faktični posjed smokve (i održavanja prostora ispod smokve); da svake godine ubire plodove smokve; prema potrebama da reže grane smokve, koje bi se mogle proširiti iznad prostora tužiteljice (preko ogradnog zida); da je tuženica BC do 31. prosinca 2022. imala pravo plodouživanja na nekretninama u njegovom vlasništvu; nakon tog datuma, da ona to pravo više nema; da BC nije aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. On predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i traži troškove postupka.

3. Odgovorom na tužbu, tuženica BC navodi: da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, jer da nije osnovan; da nije posjednica navedenih nekretnina k. o. [katastarska općina]; da je nekretnine predala tuženiku u samostalan posjed još godine 2019.; kada se i upisao kao samovlasnik tih nekretnina; da je tuženik samostalan i neposredan posjednik nekretnina od 2019., tako i dijela nekretnine na kojoj se nalazi smokva; da tužiteljica nije posjednica tog dijela nekretnine na kojoj se nalazi smokva. Slijedom navedenog, ona osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje trošak postupka, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, pa do isplate.

4. Tijekom glavne rasprave, izvedeni su dokazi čitanjem: tužbe i svih priloga uz tužbu; odgovora na tužbu tuženika s prilozima; svih podnesaka stranaka s prilozima; sadržaja svih zapisnika; priloga uz zapisnike; razgledane su skice i sve priložene preslike fotografija.

4.1. Dana 14. rujna 2026. održano je i provedeno pripremno ročište; te je u nastavku istog ročišta otvorena glavna rasprava i dokazni postupak. Tijekom dokaznog postupka, nakon pročitanih priloga uz tužbu, priloga uz odgovore na tužbu, svih podnesaka stranaka, priloženih skica i preslika fotografija (koje su razgledane), z.k. izvadaka, sadržaja svih zapisnika, te i ostalih priloženih materijalnih dokaza; sud je u nastavku ročišta, sve do tada iznijete, a neizvedene dokazne prijedloge stranaka, odbio; te zatim i zaključio dokazni postupak; potom su stranke pozvane predmetu priložiti troškovnike. Glavna je rasprava zaključena i odlučeno je kao u izreci, iz razloga kako slijedi.

5. Tužbenim zahtjevom tužiteljica tvrdi: da je u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, k. č. [katastarska čestica], dvorište površine 84 m2, k. o. [katastarska općina]; da su je tuženici osobno (ili treća osoba po njihovom nalogu), smetali u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, k. o. [katastarska općina]; i to u razdoblju između 30. rujna 2025. i 17. listopada 2025.; na način: da su posjekli najmanje dvije grane na vrhu debla smokve, koje je stablo, u njezinom posjedu i vlasništvu. Ona svojim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi: da su na opisani način tuženici, a na njezinu štetu: počinili protupravni čin smetanja posjeda nekretnine; i traži od suda: da se tuženima zabrani svako takvo i slično smetanje posjeda, ubuduće. Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom ne traži da sud: naredi uspostavu posjedovnog stanja, kakvo je bilo u trenutku smetanja; niti traži od suda da naloži tuženicima: da prestanu s tim uznemiravanjem.

6. Samovlast je zabranjena te nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, makar smatrao da ima jače pravo na posjed. Smetanjem posjeda možemo kvalificirati samo onaj čin koji je učinjen samovlasno. Smetanje posjeda nije ništa drugo do samovlasnog mijenjanja posjedovnog, suposjedovnog stanja. Tužitelj može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik, odnosno suposjednik. Tuženik, odnosno pasivno legitimiran može biti prije svega, onaj koji je sam izvršio čin smetanja; ali može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije odradio. Pasivno je legitimiran i suposjednik koji samovlasno, potpuno ili djelomično proširi svoju faktičnu vlast na štetu ostalih suposjednika; teret dokaza leži na strani tužitelja i mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik, suposjednik i mora dokazati čin smetanja. Tužbeni zahtjev je upravljen na to: da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, zapravo suposjeda; da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja; i da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja; promašenost pasivne legitimacije (tvrdi da nije izvršio čin smetanja, niti dao nalog, niti je odobrio korist); i pomanjkanje "animusa turbandi" (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje); te protek prekluzivnog roka, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na osnovu čl. 20. ZV-a je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed; a čl. 10. istog Zakona je propisano: da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik; odnosno faktično stanje je zaštićeno pravom; slijedom radnja koja u sebi zadržava znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed te znakove samovlašća i nasilja mora se smatrati činom smetanja posjeda (a ne samo oštećenjem tuđe stvari), sve jer je samovlast zabranjena; dakle, nitko nema pravo samovlasno smetati posjednika odnosno posjed, a svaki onaj koji posjedniku, bez njegove volje, oduzima posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed; a ako se zadiranjem u tuđu faktičnu vlast (kad se otklone sve druge mogućnosti) može pripisati volji tuženika, onda postoji i svijest o smetanju posjeda. Člankom 21. istoga Zakona je propisano: "koga drugi samostalno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja; pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći".

7.1. Prema čl. 22. st. 1. i 2. istog Zakona, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda, i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed. Prema čl. 24. istog Zakona, svaki suposjednik je ovlašten štiti suposjed putem suda ako ga je suposjednik isključio iz dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (što nije slučaj u ovom predmetu).

7.2. Dakle, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnom pravima propisano je: posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće; odredbom čl. 21. st. 1. istoga Zakona propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; a u čl. 21. st. 3. istoga Zakona propisano je: da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je da svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te da zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; a odredbom čl. 22. st. 2. istog Zakona propisano je: da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Obzirom na navedene propise, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojem se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu; s time da čin smetanja posjeda negira već postojeću faktičnu vlast, a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, tj. znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed.

7.3. Odredom čl. 24. st. 1. istog zakona propisano je: da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti (što nije slučaj, u ovom predmetu).

8. Iz pravne prakse sudova proizlazi da: "Posjednik svoj posjed štiti putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, pa ako uspostava posjedovnog stanja nije moguća jer je tuženik posjekao grane na stablima voćaka, posjednik nema pravo na zaštitu posjeda.". "Bit posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u održanju kontinuiteta postojećeg posjedovnog stanja, pa ostvarenje prava na zaštitu posjeda vodi k uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetog čina samovlasnog smetanja. To znači da ako nema mogućnosti da se uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja, tada nema ni prava na zaštitu posjeda, već posjednik može ostvariti odgovarajuću pravnu zaštitu u nekoj drugoj, a ne u posjedovnoj parnici." (Županijski sud u Bjelovaru, GŽ-464/04 od 8. 4. 2004., Ing. SP 2004., 3, 0, 1,str. 25; I0 VSRH 2004., 1, 2, str. 3.).

8.1. Isto tako iz prakse sudova proizlazi da: "Ako tužitelj kao posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan tužbom ne traži da sud to utvrdi i uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja, sud će odbiti tužbeni zahtjev, jer se sudska zaštita sastoji od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredbe uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće.". "Iz zakonske odredbe proizlazi da se tužbeni zahtjev kojim se traži zaštita posjeda putem suda sastoji od tri elementa, i to od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljeva posjeda, da se tuženom naredi uspostava prethodnog posjedovnog stanja, u slučaju da je posjed oduzet, a ako je posjed uznemiren, tj. smetan u užem smislu, da prestane s tim uznemiravanjem, te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Budući da je tužitelj samo zahtijevao da se utvrdi čin smetanja posjeda i zabrani takvo ili slično smetanje, a ne i uspostavu prethodnog posjedovnog stanja, odnosno prestanak uznemiravanja, tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu..." (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1279/03-2 od 18. 12. 2003., Ing. SP 2004., 3, 0, 3, str. 27.).

9. U ovom postupku tužiteljica traži posjedovnu zaštitu putem suda, jer da su joj tuženici: "posjekli najmanje dvije grane, na vrhu debla smokve"; zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njezina posjeda; a ne traži da sud naloži uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja; i traži zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće; pa kako uspostava posjedovnog stanja nije moguća, jer su posječene grane smokve, to ona nema pravo na zaštitu posjeda. Jer je bit posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u održanju kontinuiteta postojećeg posjedovnog stanja, pa ostvarenje prava na zaštitu posjeda vodi k uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetog čina samovlasnog smetanja. To znači da ako nema mogućnosti da se uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja, tada nema ni prava na zaštitu posjeda, već posjednik može ostvariti odgovarajuću pravnu zaštitu u nekoj drugoj, a ne u posjedovnoj parnici.

9.1. Kako tužiteljica, ne traži da sud naloži tuženicima da prestanu s tim uznemiravanjem, ovaj je sud odbio njezin tužbeni zahtjev; jer se sudska zaštita sastoji od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda; da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvog je bilo u trenutku smetanja; te zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Dakle jer iz zakonske odredbe proizlazi: da se tužbeni zahtjev kojim se traži zaštita posjeda putem suda sastoji od tri elementa, i to od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljeva posjeda, da se tuženom naredi uspostava prethodnog posjedovnog stanja, u slučaju da je posjed oduzet, a ako je posjed uznemiren, tj. smetan u užem smislu, da prestane s tim uznemiravanjem; te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Budući da tužiteljica tužbom samo zahtijeva: da se utvrdi čin smetanja posjeda i da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; ali da tužbom ne traži: i uspostavu prethodnog posjedovnog stanja; i ne traži: prestanak uznemiravanja; to je sud zaključio, da istoj tužiteljici ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

10. Iz gore navedenih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je neosnovan, te je odlučeno kao u izreci.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 , 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22); tužiteljica je u ovom predmetu izgubila spor, te je dužna tuženicima solidarno naknaditi prouzročene troškove postupka; sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11.1. Osnovom Tbr. 7.2., tuženicima zastupani po punomoćniku, su priznati slijedeći troškovi: jednokratna nagrada u visini 250 bodova (500,00 eura, za podnijeti odgovor na tužbu i tri poduzete procesne radnje u postupku i to: za dva ročišta i za sastav podneska, uz PDV od 25%); te dodatno za sastav podneska i za održano ročište, uz nazočnost punomoćnika tuženika, ukupno 100 bodova, (2x 50 bodova) u iznosu 200,00 eura uz PDV od 25%; dakle, iznos od 700,00 eura; te na taj iznos dodatno 10% sukladno Tbr. 40., (uz PDV 25%); dakle, iznos od 770,00 eura, uz PDV od 25% - 192,50 eura; dakle, ukupno iznos od 962,50 eura. Dakle, tužiteljica je dužna solidarno tuženicima naknaditi prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 962,50 eura, sve u roku od 15 dana od dana, od donošenja ove odluke, sve sa pripadajućom zakonskom kamatom, do isplate.

12. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rovinju, 22. rujna 2026.

Sudac

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu rješenja, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda na nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženicima po pun.