Poslovni broj: Us I-4019/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja KMV, državljanin Republike Libanon, kojeg zastupa opunomoćenik Mate Beus, odvjetnik iz Zagreba, Trg Vladka Mačeka 4,protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26- 06/4173, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 25. lipnja 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Mate Beus, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/26-06/4173, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 25. lipnja 2026. tužitelju imena KM, državljanin [adresa], rođ. **.**.2006. ograničio slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance od dana uručenja rješenja do podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu a od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do okončanja tog postupka dužan je biti dostupan tijelima radi provođenja radnji u postupku međunarodne zaštite i javljati se u Prihvatilište svaki dan u 12:00 sati.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta, navodi da je ime tužitelja KMV, državljanin je Republike Libanon i rođ. **.**.2000. dok se u rješenju navodi da se tužitelj zove KM, da je državljanin [adresa] i rođ. **.**.2006. pa se pobijano rješenje ne odnosi na tužitelja. Također rješenje ne sadrži obrazloženje zašto se svrha dostupnosti ne može ostvariti blažom mjerom te nije individualizirano pristupio. Što se tiče trajanja mjere navodi daje već 30. lipnja 2026. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu pa je predviđeno ograničenje kretanja proteklo. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je u postupku donošenja osporenog rješenja utvrđeno da je tužitelj 23. lipnja 2026. u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Postaji aerodromske policije Pleso tužitelj izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i to nakon što je vraćen u Republiku Hrvatsku temeljem članka 13. stavka 1. Uredbe br. 604/2013 i istog je dana smještenu Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Također navodi da je prilikom procjene osobnih okolnosti tužitelja utvrđeno da nema prijavljeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj, da je već prethodno samovoljno napustio Republiku Hrvatsku, da ne postoje okolnosti koje bi sprječavale ograničenje kretanja, rukovodeći se načelom razmjernosti utvrđeno je da je mjera ograničenja slobode kretanja nužna i prikladna radi osiguranja prisutnosti tužitelja i da se blažom mjerom ne može postići osiguranje njegove prisutnosti. Stoga ne stoje navodi da nije izvršena individualna procjena. Što se tiče identiteta tužitelja, tuženik navodi da je tužitelj u Prihvatilištu 30. lipnja 2026. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu pri čemu je izjavio da se zove KMV, da je rođenu u [adresa] **.**.2000. te se daljnji postupak međunarodne zaštite vodi prema identitetu koji je tužitelj naveo prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, dok podaci navedeni u osporenom rješenju odgovaraju podacima koje je tužitelj naveo prilikom izražavanja namjere za međunarodnu zaštitu, dakle prema identitetu kojim se tužitelj tada predstavljao nadležnim tijelima. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26).
6. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio da je tuženik osporavanim rješenjem KLASA: UP/I-216-03/26-06/4173, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 25. lipnja 2026. ograničio tužitelju slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za tražitelje međunarodne zaštite sve do podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu a od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do okončanja postupka međunarodne zaštite osobnim svakodnevnim javljanjem u Prihvatilište.
7. Nesporna je činjenica da je tužitelj u Prihvatilištu 30. lipnja 2026. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu pa u trenutku donošenja ove odluke tužitelj više ne boravi u Prihvatilištu već je dužan osobno se javljati a što tužitelj niti ne spori kao određenu mjeru.
8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15,127/17,33/23, 17/25 i 59/26 dalje Zakon) Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga: a) zaštite javnog reda ili
b) sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.
(2) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena
2. osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme
3. polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.
(3) Tražitelju i strancu u transferu iz stavka 1. ovoga članka može se zbog opravdanih razloga dopustiti privremeno napuštanje prihvatilišta ili mjesta određenog boravka. (4) Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te obavještava tražitelja i stranca u transferu na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
9. Dakle, Zakon daje nadležnom javnopravnom tijelu (tuženiku) slobodu u odabiru mjere ograničenja kretanja koja je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, najprikladnija za postizanje cilja koji se mjerom želi postići.
10. Iz osporavanog rješenja proizlazi da je tužitelj već nakon prethodnog boravka u Republici Hrvatskoj napustio državno područje bez odobrenja i vraćen je na temelju Uredbe br. 604/2013 te su mjere u osporenom rješenju određene radi ostvarenja zakonitog cilja prisutnosti tužitelja tijekom trajanja postupka međunarodne zaštite. Također je prilikom određivanja mjera tuženik procijenio osobne okolnosti na strani tužitelja i utvrdio da nema prijavljeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj te da ne postoje okolnosti koje bi sprječavale ograničenje kretanja.
11. Tuženik je na temelju individualne procjene, u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti postoji opasnost od bijega ali i da nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdale mjeru zadržavanja, kao i da se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 2. Zakona.
12. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao u pogledu ostalih mjera koje je imao na raspolaganju obzirom na prigovor tužitelja i zašto iste ne bi osigurale dostupnost tužitelja a koje razloge prihvaća i ovaj sud kao uvjerljive obzirom na sve okolnosti i ponašanje tužitelja.
13. Mjera ograničenja slobode kretanja osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme određena je kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, provođenje ispitnog postupka na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno nazočiti i u njemu sudjelovati te donošenje odluke. Tužitelju će se tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite omogućiti iznošenje svih dokaza kojima potkrepljuje svoj zahtjev.
14. Iz spisa predmeta razvidno je kako su sve pojedinačne okolnosti ispitane i obrazložene, te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Ovo osobito u pogledu identiteta tužitelja koji obzirom da nema dokumente i prilikom izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio je da se zove KM, da je državljanin [adresa] i rođ. **.**.2006. a što je razvidno iz Potvrde o registraciji od 23. lipnja 2026. koju je izdala Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso. Isti identitet tužitelja razvidan je iz prethodno donesenog rješenja tuženika od 20. veljače 2026. kojim je obustavljen postupak odobrenja međunarodne zaštite jer je tužitelj odustao od zahtjeva napuštanjem Prihvatilišta. Stoga je osporeno rješenje doneseno prema podacima koje je o svojem identitetu naveo sam tužitelj a tek u Prihvatilištu 30. lipnja 2026. prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelj je naveo sasvim drugi identitet obzirom da nema isprave, i izjavio da je KMV, državljanin je Republike Libanon i rođ. **.**.2000. Dakle, provedenom provjerom tuženik je ustanovio da se radi o kontinuitetu identiteta jedne te iste osobe pod različitim podacima.
15. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog rješenja kao neosnovan je odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22).
17. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife, priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR- a.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.,
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije
2. tuženiku
3. U spis
