Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž Ob-19/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž Ob-19/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića kao izvjestitelja i člana vijeća i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. A. M., OIB: … , zastupan po ocu i z.z. Z. M., protiv tuženice I. J., OIB: … (s boravištem na adresi D. Ž., R. B. i H.), radi povišenja uzdržavanja, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-195/23-11 od 11. siječnja 2024.,u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužene I. J. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-195/23-11 od 11. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-195/23-11 od 11. siječnja 2024. presuđeno je:
Tuženica I. J., OIB: …S., dužna je za mjesečno uzdržavanje mlt. A. M., OIB: … K., umjesto iznosa od 600,00 kuna mjesečno, a koji iznos uzdržavanja je određen presudom Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu broj P Ob-142/19-5 od 3. rujna 2019., sada doprinositi s iznosom od 159,27 (stopedesetdevet eur i dvadesetsedam centi) EUR i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 8. 5. 2023. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužna platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, a dospjevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, na račun oca i z. z. Z. M., OIB 61159243203, na račun IBAN broj: … otvoren kod Z. banke d.d.
2. Protiv ove presude žalbu je uložila tužena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda ukine te njenu obvezu uzdržavanja mlt. A. M. svede na minimum ili oslobodi plaćanja na neko određeno vrijeme.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Tužena u žalbi ponavlja svoje navode koje je iznosila tijekom prvostupanjskog postupka, u bitnome da pored maloljetnog tužitelja ona ima i snosi u cijelosti uzdržavanje za još dvoje maloljetne djece, te kao novu činjenicu do koje je došlo nakon zaključenja glavne rasprave, ističe prestanak radnog odnosa za što prilaže novi dokaz u obliku rješenja o prestanku radnog odnosa od 31. prosinca 2023., njenog poslodavca G. d.o.o., iz kojeg je vidljivo da je njen ugovor o radu sporazumno raskinut.
6.1. Sud drugog stupnja nalazi podnesenu žalbu tužene neosnovanom jer je prvostupanjski sud u skladu s općom odredbom članka 307. Obiteljskog zakona ( NN 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 dalje ObZ) i posebnim odredbama o određivanju uzdržavanja za djecu iz članka 308. - 314. ObZ-a , pravilno utvrdio visinu novčanih potreba mlt. tužitelja koji je učenik četvrtog razreda osnovne škole, te su njegovi troškovi života znatno povećani protekom vremena od kada je donesena ranija odluka o visini uzdržavanja od 600,00 kn, prema presudi istog prvostupanjskog suda broj P Ob-142/19-5 od 3. rujna 2019., a koja je odluka uzela u obzir da tada tužena nije bila zaposlena i bila je pred rođenjem drugog djeteta. U trenutku zaključenja glavne rasprave, prvostupanjski sud je utvrdio osobne prilike mlt. tužitelja i okolnosti standarda njegovog života s ocem, te je prema osobnom dohotku oca i njihovim ukupnim godišnjim i mjesečnim iznosima materijalnih troškova života zaključio da su ukupne mjesečne potrebe mljt tužitelja 509,00 eura, koji utvrđeni iznos se žalbom ne osporava. Ocjenjujući mogućnosti tužene da snosi povećani iznos uzdržavanja sud je uzeo u obzir iskaz tužene te činjenično stanje koje je utvrđeno do zaključenja glavne rasprave, pri čemu je od bitnih činjenica utvrđeno da je tužena zaposlena i ostvaruje redovnu mjesečnu plaću, određeni prihod od dodatnog posla, te je vlasnica obiteljske kuće u kojoj stanuje, a da pored svog uzdržavanja snosi i troškove uzdržavanja još dvoje maloljetne djece koja su njoj povjerena na zajednički život i skrb, a prema njenoj vlastitoj izjavi ona nije ni tražila od bivšeg supruga niti od ostalih obveznika uzdržavanja maloljetne djece bilo kakav doprinos za njihovo uzdržavanje.
6.2. Drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je došlo do promjena okolnosti života maloljetnog tužitelja i tužene koje opravdavaju donošenje odluke o povećanju novčanog iznosa koji je mjesečno dužna doprinositi tužena za uzdržavanja tužitelja, te je i visina tog iznosa pravilno utvrđena, zbog čega ovaj sud nalazi da je prilikom donošenja prvostupanjske odluke i materijalno pravo pravilno primijenjeno. Naime, odredba članka 310. stavak 1. i 2. ObZ-a propisuje da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u uzdržavanju djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom svoju obvezu uzdržavanja ispunjava u obliku novčanog uzdržavanja, a svakodnevna skrb o djetetu se smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Osim toga prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta (NN broj 48/23) za dijete dobi od 7 do 12 godina, kao mlt tužitelj, roditelj koji ne živi s djetetom dužan je platiti iznos od 203,15 eura. Prvostupanjski sud je međutim, uzimajući u obzir standard i osobne prilike tužene, naročito činjenicu što skrbi o još dvoje maloljetne djece, odlučio na temelju odredbe članka 314. stavak 3. ObZ-a umanjiti obvezu tužene ispod zakonskog minimuma uzdržavanja, te visinu uzdržavanja tužitelja utvrditi na mjesečni iznos od 159,27 eura koliko je i zatraženo tužbenim zahtjevom, pri čemu će otac tužitelja pored rada i svakodnevne skrbi o djetetu, doprinositi i materijalno, odnosno novčanim iznosom koji predstavlja veći dio ukupnih mjesečnih potreba za uzdržavanje tužitelja.
6.3. Neosnovano je traženje tužene istaknuto u žalbi da je se oslobodi plaćanja uzdržavanja jer se prema članku 288. stavak 1. ObZ-a radno sposoban roditelj, kao što je tužena, ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, a njen zahtjev za svođenje njene obveze uzdržavanja na minimum je sud i prihvatio te odredio iznos uzdržavanja manji od zakonskog minimuma. Tužena se ne može osnovano pozivati na činjenicu da bivši suprug ne doprinosi ništa za uzdržavanje djece koja stanuju s njom i o kojima ona skrbi, jer je ona bila dužna pokretati sudske postupke za ostvarivanje plaćanja uzdržavanja za njenu maloljetnu djecu, kao što je i propisano Porodičnim zakonom Republike Srpske (Službeni glasnik broj 17/23) koji se primjenjuje na području gdje prebiva tužena, a koji propisi su gotovo identični odredbama ObZ-a. Ukoliko dođe ili je došlo do promjena okolnosti na temelju kojih se određuje visina doprinosa za uzdržavanja, a na što ukazuje tužena isticanjem nove činjenice i novih dokaza u žalbi, tužena može eventualno tražiti od suda donošenje nove odluke kojom bi se njena obveza uzdržavanja dodatno smanjila, a to s obzirom na odredbu članka 314. stavak 3. ObZ-a.
7. Zbog svega naprijed iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi 29. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.