REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-273/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠMF, državljanina Demokratske Republike Kongo, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mira Pavić Peteh, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Prisavlje 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon usmene rasprave, 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/11729, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 5. siječnja 2026.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Miri Pavić Peteh, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 eur (tisuću eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak se odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/11729, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 5. siječnja 2026. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ponavlja razloge navedene u ranijoj tužbi zbog kojih je napustio zemlju podrijetla i zbog kojih se ne želi tamo vratiti, te ističe da je u ovom postupku pogrešno primijenjena odnosno propušteno je primijeniti Direktivu 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu, jer se sav teret dokazivanja prebacuje na tužitelja.
3. Smatra da nije jasno u koje dokaze je tuženik izvršio uvid pri donošenju rješenja te kako ih je cijenio, pa rješenje nije moguće ispitati jer nije obrazloženo i ne sadrži odlučne činjenice, te nije jasno zašto je zahtjev odbačen bez ulaženja u meritum.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, te da mu se odobri besplatna pravna pomoć i da se pružateljici besplatne pravne pomoći naknade troškovi iste u roku od petnaest dana.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, točno utvrdio činjenično stanje i postupak okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.
6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog prevoditelja za francuski jezik Domagoja Borošaka, a čime je sud postupio sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26).
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
10. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 5. siječnja 2026. kojim je odbačen naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 43. stavak 2. u vezi članka 47. stavka 6. i članka 47. stavka 1. točke 1., stavka 3. i stavka 4. navedenog članka Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25).
11. U obrazloženju rješenja navodi se da je nalog za potragu od 22. studenog 2022. bio predmet razmatranja u prethodnom upravnom postupku, te da je ranije rješenje tuženika od 14. ožujka 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-1224/2025-7 od 8. srpnja 2025., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda u Zagrebu broj Usž-3392/2025-2 od 29. listopada 2025. te je ranije rješenje postalo izvršno 3. prosinca 2025., a rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora je bio 19. prosinca 2025.
12. Tužitelj je u naknadnom zahtjevu naveo da mu je osobno ime UMF, a što odgovara i osobnom imenu navedenom na iskaznici ANR-a, te ukoliko se tužitelj doista zove kako je naveo u naknadnom zahtjevu proizlazi da se predmetni nalog za potragu ne odnosi na njega, već na drugu osobu s drukčijim osobnim imenom, pa se ne može prihvatiti navod tužitelja da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla imao problema s nadležnim tijelima temeljem navedenog naloga, te opisana nepodudarnost u navođenju osobnim identifikacijskih podataka upućuje na to da se tužitelj različito izjašnjava o vlastitom identitetu zbog čega se njegov iskaz ne može smatrati vjerodostojnim.
13. Tuženik zaključuje da tužitelj u naknadnom zahtjevu nije iznio nikakve nove okolnosti ni činjenice koje su se dogodile nakon izvršnosti prethodnog zahtjeva, a koje bi bile relevantne za ovaj zahtjev za međunarodnu zaštitu.
14. Odredbom članka 43. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
15. Odredbom članka 47. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da je u konkretnom slučaju u prethodno provedenom upravnom postupku i u upravnom sporu ocijenjeno činjenično stanje koje je tužitelj ponovio u ovoj tužbi, te stoga nema novih relevantnih činjenica i dokaza na temelju kojih bi sud imao osnove ocijeniti naknadno podneseni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj dopuštenim i osnovanim.
18. Prema mišljenju suda tužitelj se neosnovano poziva na pogrešnu primjenu ili neprimjenu Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. jer iz činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i upravnom sporu kada je tužitelj na raspravi na poseban upit suda koje su to nove okolnosti koje su nastupile nakon srpnja 2025. kada je donesena ranija pravomoćna presuda ovoga suda odgovorio da je pratio situaciju u zemlji podrijetla kao i ranije i da je saznao da ga i dalje traže te da bi u slučaju povratka mogao završiti u zatvoru pa je i dalje u slučaju povratka u zemlji podrijetla u opasnosti.
19. Ovaj tužiteljev navod ocjenjivan je u ranijem upravnom sporu u kojem je utvrđeno da tužitelj nije uložio odgovarajući trud da sud uvjeri da su tvrdnje iznesene u tužbi u odnosu na proživljene životne situacije zaista vjerodostojne, niti da je tužitelj doista od 2015. radio u državnom uslužnom poduzeću za sigurnost i da bi zbog toga povratkom u zemlju podrijetla njegov život bio ugrožen, te je sud poklonio vjeru izvješću za pokrajinu Kwillu iz lipnja 2025., koje izvješće je tuženik na ranijoj raspravi priložio u spis, a navedena ocjena suda je kao pravilna potvrđena i presudom Visokog upravnog suda Usž-3392/2025-2 od 29. listopada 2025.
20. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.
21. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.
22. Stoga je pružateljici pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.000,00 eur.
23. Pružateljici pravne pomoći nije kao opravdan trošak priznat prijedlog za odobravanjem odgodnog učinka tužbe, a koji prijedlog je istaknut u samoj tužbi, te stoga nema osnove da bude vrednovan kao posebna radnja pružateljice pravne pomoći.
24. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Mira Pavić Peteh, putem e-kom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
