REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-769/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Fak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak & Partneri d.o.o. Zagreb, Petrinjska 28, protiv tuženika Hrvatske psihološke komore, OIB: 43243263462, Zagreb, Selska cesta 90 a, kojeg zastupa KS, službena osoba tuženika, radi izvanrednog stručnog nadzora, 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništavanja rješenja Hrvatske psihološke komore KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-25- 25 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-26 od 11. srpnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2580/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-25-25 od 28. svibnja 2025., tužiteljici je u toč. I. izreke izrečena privremena zabrana obavljanja psihološke djelatnosti najduže na godinu dana, do uklanjanja svih nedostataka uočenih u provedenom izvanrednom stručnom nadzoru i to do: 1. formiranja dosjea za sve korisnike psiholoških usluga na način da obuhvaćaju cjelovitu psihološku dokumentaciju korisnika odnosno izdane nalaze, mišljenja ili drugu dokumentaciju uključujući odgovarajuće dijelove (listovi za odgovor i dr.) psihodijagnostičkih sredstava korištenih u psihološkoj procjeni odnosno u izradi psihološke dokumentacije te 2. do ispunjenja obveze polaganja psihološkog stručnog ispita – ispita provjere stručnosti. U toč. II. izreke utvrđeno je da se citirana mjera privremene zabrane obavljanja psihološke djelatnosti izriče tužiteljici najduže u trajanju od godine dana od izvršnosti ovog rješenja. U toč. III. izreke rješenja navedeno je da je tužiteljica dužna dostaviti tuženiku dokaz o uklanjanju nedostataka utvrđenih točkom I. rješenja u roku od 30 dana od dana otklanjanja nedostataka, a najkasnije 30 dana od isteka roka iz točke II. ovog rješenja. U toč. IV. izreke navedeno je da ukoliko tužiteljica ne postupi po rješenju tuženik će izreći mjeru iz članka 45. alineje 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/19, 18/22 – dalje: Zakon). U toč. V. nalaže se tužiteljici u budućem radu dokumentaciju korisnika psiholoških usluga voditi sukladno točki I. osporavanog rješenja, a u toč. VI. navedeno je da izvršnost ovog rješenja nastupa u skladu s člankom 133. stavkom 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje: ZUP).

3.1. Tužiteljica u tužbi navodi da rješenje tuženika osporava zbog počinjenih povreda upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tuženik donio Naloge za određivanje stručnog nadzora od 25. rujna 2024., 04. studenog 2024., 19. ožujka 2025. te 30. travnja 2025. nad radom tužiteljice koji nalozi sadrže nepravilnosti:

- u odnosu na nalog za određivanje stručnog nadzora, KLASA: UP/I-034-01/24- 17/07, URBROJ: 375-03-14-24-4 od 25. rujna 2024. (kojim je određen izvanredni stručni nadzor nad radom tužiteljice) tužiteljica smatra da se poziva na nepostojeću odredbu članka 5. st. 7. Pravilnika o stručnom nadzoru psihologa Hrvatske psihološke komore, KLASA: 011-02/17-01/01, URBROJ: 251-375/01-02-17-2 od 7. srpnja 2017., (dalje u tekstu: Pravilnik), te smatra da je odredbom članka 9. Pravilnika propisano da se izvanredni stručni nadzor može najaviti 8 dana prije provođenja nadzora, a može se provesti i bez najave ako to zahtijeva hitnost, iz čega donosi zaključak da tužite ljica nije bila pravovremeno obaviještena o provođenju nadzora, dok iz sadržaja naloga ne proizlaze razlozi hitnosti. Stoga smatra da provedeni izvanredni stručni nadzor od dana 27. rujna 2024. nad tužiteljicom nije bio proveden u skladu s važećim aktima tuženika.

- u odnosu na naloge od 04. studenog 2024. (KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-24-11), od 19. ožujka 2025. (KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-25-16), te od 30. travnja 2025. (KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-25-21) kojima je bio određen dopunski izvanredni stručni nadzor nad radom tužiteljice, navodi da pojam „dopunski izvanredni stručni nadzor“ nije reguliran Pravilnikom, dok članak 8. st. 2. Pravilnika propisuje da izvanredni stručni nadzor obavljaju dva provoditelja stručnog nadzora, a u citiranim nalozima kao provoditelja nadzora imenovana je isključivo jedna provoditeljica i to ĐS, mag. psych.

3.3. Smatra da u odnosu na sve naloge nije bila, u skladu s Pravilnikom, pravovremeno obaviještena o održavanju, te je nakon nadzora od 27. rujna 2024. odbijala provedbu nadzora jer nisu bila prisutna dva provoditelja stručnog nadzora, kako je to propisano Pravilnikom.

3.4. Smatra od utjecaja činjenicu da je tuženik 11. listopada 2024. izdao Suglasnost za registraciju psihološke djelatnosti, KLASA: 034-02/24-08/24,URBROJ: 375-01-03-24-2, kojom je dana suglasnost trgovačkom društvu Centar Coralina d.o.o. za registraciju i obavljanje psihološke djelatnosti, čiji osnivač je tužiteljica.

3.5. Također smatra da se osporavano rješenje nije moglo temeljiti na nezakonito provedenom izvanrednom stručnom nadzoru od 27. rujna 2024., a da mjera koja je tužiteljici izrečena nije u razmjeru s nezakonitostima za koje tuženik tvrdi da su kod tužiteljice utvrđene osobito uzevši u obzir da se tako izrečenom mjerom onemogućuje tužiteljicu u obavljanju djelatnosti za koju je školovana i osposobljena, pri čemu ne obrazlaže je li odluka o meritumu propusta tužiteljice pravilna. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te da Sud odredi odgodni učinak tužbe ili donese privremenu mjeru kojom bi se tužiteljici omogućilo obavljanje psihološke djelatnosti. Ističe da joj je zbog izrečene mjere narušena egzistencija budući da tužiteljica svoj prihod temelji isključivo na obavljanju psihološke djelatnosti.

4.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Ističe da je postupak stručnog nadzora proveo u skladu sa zakonskim ovlastima, odredbama Zakona i odredbama Pravilnika (javno dostupan na službenoj mrežnoj stranici tuženika: https://www.psiholoska - komora.hr/zakon-i-propisi-979/). U odnosu na navod tužiteljice o nepostojanju stavka 7. u članku 5. Pravilnika, ističe kako je predmetni navod netočan jer stavak 7. postoji i glasi: „Postupak stručnog nadzora pokreće se pisanim nalogom.“, te da se vjerojatno radi o očitoj pogrešci tužiteljice u numeraciji stavaka članka (s obzirom na prored).

4.2. Poziva se na odredbu članka 9. stavka 2. Pravilnika kojim je propisano da se izvanredni stručni nadzor može najaviti 8 dana prije provođenja nadzora, a može se provesti i bez najave ako to zahtijeva hitnost. Smatra da iz citirane odredbe proizlazi mogućnost, a ne obveza najave izvanrednog stručnog nadzora, dok istodobno ne postoji odredba koja bi propisivala obvezu tuženika da posebno obrazlaže razloge provedbe nadzora bez prethodne najave. Ističe da se dopunski nadzor, po prirodi stvari, provodi u slučajevima kada tijekom ranije provedenog nadzora nisu utvrđene sve relevantne činjenice, kao što je to u ovom konkretnom slučaju, jer prilikom provedbe nadzora 27. rujna 2024. tužiteljica nije tuženiku omogućila uvid u evidenciju korisnika psiholoških usluga koja sadrži osobne podatke o korisniku psiholoških usluga, razlozima dolaska ili upućivanja, terminima, sažetu naznaku provedenih postupaka te dane preporuke ili upute, psihološke dosjee koji sadrže primjerke izdane psihološke dokumentacije s pripadajućim dijelovima psihodijagnostičkih sredstava iskorištenih u izradi, izjave korisnika ili zakonskog zastupnika korisnika psiholoških usluga, bilješke te drugu prikupljenu dokumentaciju o psihičkom ili zdravstvenom stanju korisnika psiholoških usluga, uključujući i korespondenciju ovlaštenog psihologa s nadležnim tijelima ili drugim stručnjacima, a za psihološke dosjee maloljetnog ili psihički nesposobnog korisnika psiholoških usluga i podatke te dokumentaciju o psihičkom ili zdravstvenom stanju zakonskog zastupnika korisnika psiholoških usluga prikupljene u postupku anamneze, te dugu dokumentaciju koju se tijekom nadzora pokaže potrebnom.

4.3. Osporava navod tužiteljice da su (dopunski) nadzori određeni za 4. studenog 2024. i 28. ožujka 2025. provedeni jer tužiteljica nije bila zatečena na adresi gdje obavlja psihološku djelatnost, dok nadzor određen za 23. svibnja 2025. nije proveden jer je tužiteljica odbila dozvoliti provedbu nadzora.Smatra da je s obzirom na ozbiljne i značajne nedostatke utvrđene u postupku stručnog nadzora, a koji nedostaci su utvrđeni 27. rujna 2024., tužiteljici valjalo rješenjem odrediti mjeru privremene zabrane obavljanja psihološke djelatnosti do otklanjanja nedostataka, a najduže u trajanju od godine dana, primjenom članka 45. točke 1. Zakona, jer se izrečenom mjerom štite korisnici psiholoških usluga od nestručnog pružanja psiholoških usluga te se osigurava stručnost, etičnost i zakonitost psihološke djelatnosti.

4.4. Izrečenu mjeru ne smatra rigoroznom već nužnom za zaštitu korisnika i u razmjeru s utvrđenim nedostacima kako u radu tako i nedostacima u stručnosti tužiteljice, a s obzirom da je psihološka djelatnost člankom 1. Zakona utvrđena kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku. Navodi da je tužiteljica imala objektivnu i dostupnu mogućnost ispuniti obveze iz točke I. rješenja kojeg pobija i ishoditi ukidanje mjere privremene zabrane obavljanja psihološke djelatnosti.

4.5. U odnosu na suglasnost za registraciju psihološke djelatnosti izdane trgovačkom društvu Centar Coralina d.o.o. ističe kako se suglasnost izdaje pravnoj osobi, a ne fizičkoj, te osnivač niti odgovorna osoba trgovačkog društva čak ne moraju biti psiholozi da bi ishodili suglasnost jer je člankom 32. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24) propisano da predmet poslovanja trgovačkog društva može biti svaka dopuštena djelatnost. Dakle, osoba osnivača kao ni osoba odgovorne osobe trgovačkog društva nemaju nikakvog utjecaja na izdavanje suglasnosti trgovačkom društvu za registraciju psihološke djelatnosti pri nadležnom trgovačkom sudu. Upravo iz navedenog razloga se u izdanoj suglasnosti napominje da psihološku djelatnost u trgovačkom društvo smiju obavljati isključivo ovlašteni psiholozi. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica je ponovila tužbene navode, te istaknula da je anonimna dojava o njenom radu tuženiku dostavljena 8. srpnja 2024, a nadzor je određen (tek) 25. rujna 2024., što ne opravdava tezu o hitnosti postupanja.

6.1. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u ovome Sudu je 8. rujna 2026. održana rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, u skladu s odredbom članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024 i 39/2026; dalje: ZUS), u formi rasprave na daljinu, prema članku 89. stavak 2. ZUS-a, putem platforme Teams.

6.2. Na održanoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda, te je na upit sutkinje opunomoćenik tužiteljice naveo da tužiteljica nije postupila prema mjerama određenim u osporavanom rješenju, odnosno i nadalje nije položila ispit provjere stručnosti, dok je naknadno formirala dosjee za sve korisnike psiholoških usluga, pri čemu tijela nadzora nisu izvršila uvid u iste s obzirom na protivljenje tužiteljice.

6.3. Opunomoćenik tužiteljice naveo je da ista ne obavlja djelatnost od izricanja navedenog rješenja i zatražio je naknadu troškova upravnog spora.

6.4. Službena osoba tuženika istaknula je da je upravo izostanak dokumentacije o korisnicima psiholoških usluga bio razlog potrebe provođenja dopunskih nadzora.

7. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženiku dostavljena 8. srpnja 2024., putem elektroničke pošte, prijava protiv Centra Coralina d.o.o., društva s ograničenom odgovornošću za savjetovanje i usluge, [adresa], čija je jedina osnivačica tužiteljica.

9. Stoga je, a s obzirom na ozbiljnost prijavljenih nepravilnosti u radu Centra Coralina d.o.o., nalogom tuženika KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03- 14-24-4 od dana 25. rujna 2024., određeno provođenje stručnog nadzora, koji nalog je tužiteljici uručen 27. rujna 2024.

10. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica: - upisana u Registar članova Hrvatske psihološke komore od 15. svibnja 2013. godine s brojem 2586, te joj je na temelju rješenja tuženika KLASA: UP/II-034-03/19-35/192, URBROJ: 251-375/02-01- 19-2 od 24. listopada 2019. priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti; - utvrđeni su odgovarajući uvjeti rada u citiranom prostoru kao i zadovoljavajući uvjeti za individualni rad (dok se grupni rad i grupno testiranje ne provodi); - da se tužiteljica u posljednjih godinu dana nije stručno usavršavala, ali je sudjelovala u supervizijama, pružanju stručnjačke podrške te je mentor psihologu vježbeniku.

11. Od propusta u radu u odnosu na tužiteljicu utvrđeno je da: - pohranjivanje psihodijagnostičkih sredstava ne zadovoljava propisane uvjete; - da u svom radu koristi psihodijagnostička sredstva za koja nema potrebnu dodatnu izobrazbu; - da nema formirane dosjee o korisnicima.

12. Tužiteljica je sudjelovala u provedbi stručnog nadzora održanog 27. rujna 2024. s provoditeljima stručnog nadzora pri čemu je (nesporno) utvrđeno da ista nije predočila na uvid provoditeljicama nadzora psihološku dokumentaciju jer za dio dokumentacije, koji je vođen u fizičkom obliku (prema vlastitim navodima) nije imala saznanja gdje se nalazi, a drugi dio dokumentacije, koji vodi u elektronskom obliku, na računalu pod šifrom, nije cjelovit te nisu formirani dosjei korisnika, te nalazima i mišljenjima ne prileže psihodijagnostička sredstva ili listovi za odgovore na temelju kojih je izrađen nalaz i mišljenje čime je onemogućena provjera i validacija izdanih nalaza i mišljenja.

13. Stručni nadzor 27. rujna 2024. provele su dvije ovlaštene osobe i to ĐS mag.psych i mr.sc. CS, prof.psih. te su u nadzoru utvrdile propuste tužiteljice: cit. „Utvrđeno je da BS na mrežnim stranicama Centra Coralina, https://www.coralina.hr/, oglašava i nudi usluge „najsuvremenije razvojne procjene, terapiju igrom, savjetovanje roditelja, edukacije za stručnjake i radionice za roditelje i stručnjake“ pri čemu u rubrici „Psihološka procjena“ dodatno navodi slijedeće: „Procjena se radi s najsuvremenijim psihološkim testovima (dijagnostički instrumenti poput WPPSI-IV, WISC-V, ITSEA, NEPSY-II i Bender-geštalt II).“ Uvidom u Popis kategoriziranih ,A“, ,B“ i ,C“ psihodijagnostičkih sredstava i Evidenciju kategoriziranih psihodijagnostičkih sredstava utvrđeno je da je od navedenih psiholoških testova kategoriziran jedino Bgeštalt II, izdavača Naklade Slap d.o.o., kategoriziran kao psihodijagnostičko sredstvo kategorije „B“. WPPSI-IV (Wechsler Preschool and Primary Scale of Intelligence, Fourth Edition), NEPSY-II (NEPSY, Second Edition) i WISC-V (Weschsler Intelligence Scale For Children: 5th Edition) su testovi izdavača Pearson Assessments, čiji je ekskluzivni izdavač i distributer za Republiku Hrvatsku Naklada Slap d.o.o. Pretragom mrežnih stranica Naklade Slap d.o.o. utvrđeno je da se WPPSI-IV i NEPSY-II nalaze na popisu testova u rubrici Standardizacije u postupku te su najavljeni u Katalogu za 2024. godinu kao testovi koji će uskoro biti dostupni. Zahtjev za kategorizaciju još nije podnesen. WISCV nije u ponudi Naklade Slap niti u planu standardizacije. U ponudi je WISC-IV-HR, kategoriziran kao psihodijagnostičko sredstvo kategorije ,C“ za čiju primjenu je ovlaštenim psiholozima potrebna dodatna edukacija. ITSEA (The Infant-Toddler Social and Emotional Assessment) također nije kategoriziran kao psihodijagnostičko sredstvo. Distributer je Mapi Research Trust, ali ne postoji distributer navedenog upitnika u Republici Hrvatskoj“.

14. Tužiteljica je (nesporno) potvrdila kako u radu koristi nekategorizirana psihodijagnostička sredstva WISC-V I WPPSI-IV, ali je osporila korištenje ITSEA, iako je na web stranici Centra Coralina, https:// www.coralina.hr/, istaknuto suprotno. Utvrđeno je i da tužiteljica u radu koristi iskorištena psihodijagnostička sredstva koja samostalno elektronski kodira te ne nabavlja niti koristi originalne protokole. Standardima uporabe psihodijagnostičkih sredstava koji su sastavni dio Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima, KLASA: 011-02/22-03/08, URBROJ: 251-375/ 01- 01\23-13 od 26 listopada 2023. propisano je da ovlašteni psiholog pri primjeni psihodijagnostičkih sredstava mora imati relevantna stručna znanja i vještine i primjene, što tužiteljica tijekom nadzora nije dokazala jer u svom radu primjenjuje psihodijagnostička sredstva za koja nema potrebnu dodatnu izobrazbu.

15. Zaključak je provedenog inicijalnog nadzora bio da se time dovodi u pitanje interpretacija rezultata, prema kojem standardu psiholog mora dobro razumjeti teorijski ili konceptualni temelj psihodijagnostičkog sredstva, pripadajuću dokumentaciju i uputu za korištenje i interpretaciju rezultata.

16. U odnosu na nalaze i mišljenja pohranjene u elektronskom obliku nadzor zaključuje da se u istima nalaze činjenice koje nisu dokazive (uz iznošenje konkretnih primjera),te izostaje uredna psihološka dokumentacija jer izdanim nalazima i mišljenjima ne prileže psihodijagnostička sredstva na temelju kojih je izrađen nalaz i mišljenje čime je onemogućena provjera i validacija izdanih nalaza i mišljenja, a u obvezi je dokumentaciju i dalje čuvati.

17. Člankom 5. Pravilnika o psihološkoj dokumentaciji (lipanj 2024.) propisano je da je ovlašteni psiholog obvezan zaštiti psihološku dokumentaciju od neovlaštenog uvida, mijenjanja, oštećenja, uništenja ili nedopuštenog korištenja osobito vodeći računa o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka. Psihološka dokumentacija u pisanom obliku čuva se zaključana, a u elektroničkom obliku u bazi podataka zaštićenoj lozinkom uz obveznu izradu najmanje jedne sigurnosne kopije na odvojenom mjestu. Nadalje, psihološka dokumentacija pohranjuje se na rok od najmanje pet godina nakon završetka rada s korisnikom psiholoških usluga, dok se psihološka dokumentacija o radu s djetetom pohranjuje se na rok od najmanje pet godina nakon punoljetnosti. Ovlašteni psiholog obvezan je nadležnim tijelima državne uprave, Komori i sudbenoj vlasti na njihov zahtjev predočiti psihološku dokumentaciju.

18. Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima Hrvatske psihološke komore propisano je da je nekategorizirane psihološke testove i mjerne instrumente zabranjeno uporabljivati u dijagnostičke i prognostičke svrhe te u postupcima koji mogu imati statusne posljedice za sudionike mjerenja, a stavkom 3. istog članka da psiholog koji uporabi nekategorizirane psihološke testove i mjerne instrumente čini težu disciplinsku povredu.

19. Uređenje i zakonitost obavljanja psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj normirani su Zakonom, te je prema članku 1. Zakona, psihološka djelatnost definirana kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku. Svrha psihološke djelatnosti, kako je propisano člankom 5. Zakona, sastoji se u unaprjeđivanju zdravlja i kvalitete života korisnika psiholoških usluga te društva u cjelini, čime je zakonodavac uspostavio visok standard zaštite prava, sigurnosti i psihofizičkog integriteta korisnika tih usluga.

20. Hrvatska psihološka komora (u daljnjem tekstu: HPK ili Komora) ima javnu ovlast obavljati stručni nadzor nad radom ovlaštenih psihologa te donositi rješenja o privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje psihološke djelatnosti na temelju članka 21. stavka 1. Zakona. Predmet i doseg stručnog nadzora normirani su člankom 44. stavkom 5. Zakona, koji određuje da stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja djelatnosti, kakvoće i opsega izvršenih usluga te primjerenosti uvjeta i sredstava rada. Cjelokupan postupak stručnog nadzora mora biti proveden uz poštivanje postupovnih pravila uređenih člankom 44. Zakona, uključujući rokove, način postupanja i jamstvo sudjelovanja nadzirane osobe.

21. Kada se stručnim nadzorom utvrde nepravilnosti u radu ovlaštenog psihologa, zakonsku osnovu za postupanje Komore predstavlja članak 45. Zakona. Prema toj odredbi, na temelju izvješća o provedenom stručnom nadzoru Komora ima ovlast donijeti nekoliko različitih mjera: - izreći mjeru iz članka 41. stavka 1. podstavka 4. Zakona, odnosno mjeru privremene zabrane obavljanja psihološke djelatnosti u trajanju od mjesec dana do godinu dana, dok se uočeni nedostaci ne uklone; - odrediti obvezu dodatnog stručnog usavršavanja ovlaštenom psihologu kod kojeg je utvrđena nedostatna stručna osposobljenost; - izreći mjeru prestanka prava na obavljanje psihološke djelatnosti (članak 41. stavak 1. podstavak 5. Zakona).

22. Iz konstrukcije članka 45. točke 1. u vezi s člankom 41. stavkom 1. podstavkom 4. Zakona proizlazi da je privremena zabrana obavljanja psihološke djelatnosti upravno-nadzorna mjera preventivno-korektivnog karaktera. Njezin je cilj spriječiti nastanak štetnih posljedica po korisnike psiholoških usluga, a vremenski je ograničena najdulje na godinu dana, s time da je vezana uz suspenzivni uvjet uklanjanja uočenih nedostataka. Također, nestručno postupanje psihologa normirano je i kao teška povreda dužnosti sukladno članku 40. stavku 2. Zakona.

23. Pravne posljedice izricanja privremene zabrane uređene su člankom 9. i člankom 10. Zakona. Naime, članak 9. stavak 1. podstavak 7. Zakona propisuje da ovlaštenom psihologu pravo na obavljanje djelatnosti prestaje ako mu je nakon obavljenog stručnog nadzora izrečena privremena zabrana obavljanja djelatnosti.

24. U postupovnom smislu, na rad tijela Komore kada rješavaju o pravima i obvezama članova s javnim ovlastima supsidijarno se primjenjuju odredbe ZUP -a, posebno načelo zakonitosti, načelo materijalne istine (članak 8. ZUP -a) te načelo razmjernosti. Načelo razmjernosti nalaže da javnopravno tijelo, kada je ovlašteno birati između više zakonom predviđenih mjera, primijeni onu mjeru koja je za stranku najpovoljnija, pod uvjetom da se njome postiže svrha zakona, odnosno isto uspostavlja ravnotežu između dvaju suprotstavljenih načela: s jedne strane, primata javnog interesa i zaštite korisnika usluga, a s druge strane, procesnih jamstava, prava na rad i zabrane prekomjernog zadiranja u profesionalni status pojedinca.

25. Sud u odnosu na inicijalni nalog za provedbu stručnog nadzora zaključuje da se s obzirom na razinu značaja prijavljene povrede postupak mogao (i trebao) smatrati hitnim, što potvrđuje i sadržaj bilješke (analiza mogućnosti povrede Zakona i Kodeksa etike psihološke djelatnosti - („Narodne novine“, broj 13/05)) sastavljene 24. srpnja 2024. Tuženik je obrazloženjem izrečene mjere obrazložio i objektivno postojanje opravdanih razloga hitnosti.

26. U tom smislu inicijalni nalog od 25. rujna 2024. (za provedbu nadzora od 27. rujna 2024.) može se smatrati hitnim i odgovara zakonskoj formulaciji odredbe članka 9. stavak 2. Pravilnika, koja odredba propisuje da se izvanredni stručni nadzor može najaviti 8 dana prije provođenja nadzora, a može se provesti i bez najave ako to zahtijeva hitnost.

27. Dakle, ovdje nije riječ o kogentnoj odredbi propust koje bi rezultirao bitnom povredom postupka i uskraćivanjem procesnih prava tužiteljici na ravnopravno sudjelovanje. Suštinski, osporavano rješenje se i temelji na nalazu tog inicijalnog izvanrednog stručnog nadzora (zapisniku istoga), u odnosu na meritum kojega tužiteljica nije iznijela prigovore. Upravo suprotno, tužiteljica je svojim postupanjem i neurednim vođenjem evidencije korisnika onemogućila nadzor da u potpunosti utvrdi kvalitetu vođenja i pohrane dokumentacije.

28. Prema članku 44. stavku 6. Zakona, ovlašteni psiholog ili odgovorna osoba u pravnoj osobi koja obavlja psihološku djelatnost mora omogućiti nesmetano obavljanje stručnog nadzora i staviti na raspolaganje sva sredstva i potrebnu dokumentaciju.

29. Člankom 10. Pravilnika propisano je da je psiholog nad čijim radom se provodi stručni nadzor odnosno poslodavac dužan provoditelju stručnog nadzora omogućiti obavljanje nadzora i pružiti sve potrebne podatke i obavijesti. Ako psiholog nad čijim se radom provodi stručni nadzor odnosno njegov poslodavac odbije omogućiti obavljanje nadzora, provoditelj stručnog nadzora će o tome sačiniti zapisnik.

30. U odnosu na stručni nadzor proveden 27. rujna 2024. Sud zaključuje da je isti proveden sukladno članku 44. Zakona, odnosno nadzor je obuhvatio stvarne elemente propisane člankom 44. stavkom 5. Zakona (stručnost, etičnost, kakvoća i uvjeti rada), činjenično stanje utvrđeno je na temelju zakonitih dokaza, uz potpuno poštivanje načela materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, tužiteljici je omogućeno sudjelovanje u postupku, uvid u utvrđenja nadzora (obrazac za provedbu stručnog nadzora od 27. rujna 2024 i sadržaj zapisnika o provedenom stručnom nadzoru od 27. rujna 2024.) i izjašnjenje o uočenim nedostacima prije donošenja rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti.

31. Sud smatra i da osporavano rješenje sadržava individualizirano, prihvatljivo i dostatno obrazloženje iz kojeg nedvojbeno proizlazi zašto blaže mjere predviđene člankom 45. Zakona – poput određivanja obveze dodatnog stručnog usavršavanja uz rok za otklanjanje nedostataka bez zabrane rada ne bi mogle postići svrhu zaštite korisnika.

32. Prema odredbi članka 45. alineje 1. Zakona, na temelju izvješća o provedenom stručnom nadzoru nad obavljanjem psihološke djelatnosti Komora može, u skladu s odredbama Zakona i svojim općim aktima izreći mjeru iz članka 41. stavka 1. podstavka 4. Zakona dok se uočeni nedostaci ne uklone. Predmetnom odredbom iz članka 41. stavka 1. podstavka 4. Zakona predviđena je mjera privremene zabrane obavljanja psihološke djelatnosti od mjesec dana do godinu dana.

33. Članak 14. Kodeksa etike psihološke djelatnosti propisuje da psiholog mora uredno i u skladu s propisima pohranjivati dokumentaciju o vlastitom profesionalnom ili znanstvenom radu s ciljem olakšavanja kasnijeg rada sebi ili drugim kolegama, s ciljem olakšanja uvida u rezultate rada, te zadovoljavanja institucijskih ili zakonskih propisa. Psiholog je odgovoran za organiziranje i pohranjivanje dokumentacije prema pravilima struke.

34. Sud ocjenjuje da je izrečena mjera razmjerna između ostaloga i jer nije trajnog karaktera, već privremena (do uklanjanja nedostataka, najduže godinu dana) te prestaje čim tužiteljica ispuni svoje (zakonom propisane) obveze u smislu urednog obavljanja psihološke djelatnosti i otkloni utvrđene nedostatke.

35. Stoga Sud u konkretnom slučaju, s obzirom na težinu povreda od strane tužiteljice, utvrđenih nadzorom od 27. rujna 2024., smatra da zaštita javnog interesa prevladava nad individualnim interesom tužiteljice.

36. Međutim, nalozi od 04. studenog 2024. (KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-24-11), od 19. ožujka 2025. (KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-25-16), te od 30. travnja 2025. (KLASA: UP/I-034-01/24-17/07, URBROJ: 375-03-14-25-21) kojima je bio određen dopunski izvanredni stručni nadzor nad radom tužiteljice predstavljaju povrede postupka, ali ne zbog određenih rokova već zbog činjenice povrede odredbe članka 8. stavak 2. Pravilnika koja odredba propisuje da izvanredni stručni nadzor obavljaju dva provoditelja stručnog nadzora, a prema potrebi predsjednik Komore može odrediti i više provoditelja izvanrednog stručnog nadzora, ako to ocijeni potrebnim.

Imenovanjem samo jednog provoditelja stručnog nadzora tuženik je povrijedio postupak i tužiteljica doista nije bila dužna sudjelovati u takvim nadzorima. Stoga tuženik ne može izvoditi negativne posljedice za tužiteljicu kao stranku tvrdeći da je ista u tzv. dopunskim nadzorima opstruirala nadzor jer sam dopunski nadzor nije bio zakonito ustrojen.

37. U odnosu na pravnu prirodu tzv. dopunskog nadzora valja istaknuti da u javnopravnim odnosima i postupcima nadzora ne postoji načelo postupanja „po prirodi stvari“ koje bi moglo derogirati pozitivne propise i načelo zakonitosti. Javnopravna tijela i komore smiju poduzimati samo one radnje i donositi one akte za koje imaju izričito zakonsko ili podzakonsko ovlaštenje. Ako je svrha bila dopuna ranije započetog nadzora, tada se ta radnja morala provesti isključivo u okviru i po pravilima koja uređuju izvanredni stručni nadzor. Valja naglasiti i da Pravilnik kao ni Zakon ne propisuju mogućnost da nadzor ili bilo koja faza izvanrednog nadzora bude povjerena samo jednoj osobi. Svrha normiranja dvočlanog sastava leži u osiguranju objektivnosti, stručne kontrole, kolegijalnog prosuđivanja i zaštite prava subjekta nadzora od samovolje pojedinca. Određivanjem samo jedne provoditeljice u trima uzastopnim nalozima, nadležno tijelo donijelo je formalno nezakonite naloge. Nalog koji nije utemeljen na propisanom broju provod itelja ne proizvodi valjane pravne učinke koji bi mogli obvezivati stranku na trpljenje takvog nadzora.

Nesporno je da je nakon provedenog stručnog nadzora od 27. rujna 2024. tuženik 11. listopada 2024. izdao Suglasnost za registraciju psihološke djelatnosti trgovačkom društvu Centar Coralina d.o.o. (KLASA: 034-02/24-08/24, URBROJ: 375-01-03-24-2).

38. U odnosu na pitanje izdavanja predmetne suglasnosti Sud zaključuje da tužiteljica pogrešno izjednačava svoj osobni profesionalni status ovlaštenog psihologa s pravnim statusom trgovačkog društva čiji je osnivač. Činjenica da je tužiteljica jedini osnivač društva Centar Coralina d.o.o. ne stvara pravni identitet između nje kao fizičke osobe i društva kao pravne osobe. Prema Zakonu o trgovačkim društvima, Centar Coralina d.o.o. samostalan je pravni subjekt. Suglasnost izdana 11. listopada 2024. nije izdana tužiteljici osobno, niti predstavlja ocjenu njezine stručne kompetencije, već predstavlja upravni akt kojim se društvu dozvoljava registracija djelatnosti u sudskom registru sukladno članku 32. Zakona o trgovačkim društvima.

Stoga akt izdavanja suglasnosti ne može imati retroaktivni konvalidirajući učinak na ranije počinjene stručne propuste fizičke osobe. Suglasnost se ne bavi ocjenom načina na koji je tužiteljica u prošlosti obavljala psihološku djelatnost, već utvrđuje da je pravna osoba ispunila formalne uvjete za registraciju djelatnosti.

39. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika koje se temelji na izvanrednom stručnom nadzoru od 27. rujna 2024., odnosno provedenom upravnom postupku, unatoč naknadnim nedostacima u postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

40. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

41. Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

42. Odredbom članka 42. stavak 3. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

43. Sud smatra da je tužiteljica uz prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere morala dokazati nužnost istih kako bi se izbjegla teško popravljiva šteta, odnosno tužiteljica je trebala dokazati bar vjerojatnost nastupanja teško popravljive štete, pri čemu je Sud i u ovom segmentu razmatrao i razmjernost izrečene mjere i prevagu javnog interesa. Valja ponoviti da je tužiteljica imala na dispoziciji postupiti po osporavanom rješenju čime bi privremena zabrana obavljanja djelatnosti prestala.

44. Cijeneći sve navedeno, Sud smatra da tužiteljica u prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe (kao i privremene mjere) nije dokazala činjenice uslijed kojih bi bilo nužno odrediti odgodni učinak tužbe i/ili privremenu mjeru, te nije ispunjena niti kumulativna pretpostavka da odgodni učinak/privremena mjera nije protivna javnom interesu.

45. Stoga je Sud prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom predmetu odbio kao neosnovan, kao u toč. I. izreke ovog rješenja, odnosno stoga je Sud prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere odbio kao neosnovan, kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

U Osijeku 22. rujna 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 42. stavak 5. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 1. i stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku