REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-420/2026-227

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga Jelici Pandurić, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Cipetić, odvjetnici iz Zagreba, Lojenov prilaz 10, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, zastupanog po punomoćnici Idi Stančić-Rokotov, odvjetnici iz OD Stančić-Rokotov i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 17/III, radi isplate, dana 10. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I/ Smatra se da je tužitelj DO povukao tužbu u ovom predmetu.

II/ Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Dana 16. veljače 2023. ovaj sud je pod poslovnim brojem Pr-9715/2013-197 donio presudu i rješenje. Presudom je utvrđeno da je tužitelj DO diskriminiran i uznemiravan na svom radnom mjestu kod tuženika te je zabranjeno tuženiku poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se krši tužiteljevo pravo na postupanje te bilo kakvih radnji koje uzrokuju diskriminaciju i uznemiravanje tužitelja, te je naloženo tuženiku da poduzme sve mjere radi otklanjanja diskriminacije i uznemiravanje tužitelja na radnom mjestu kod tuženika. Tužitelju je dosuđena naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od neto 13.272,28 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parnice. Nadalje, rješenjem istog poslovnog broja i istog datuma utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja DO za isplatu s osnove izgubljene zarade – imovinske štete u iznosu od 44.518,93 eura, te zahtjev tužitelja za isplatu mjesečne plaće u iznosu od 2.802,00 eura bruto počevši od 16. kolovoza 2013. pa nadalje povučen. Protiv navedene presude žalbu je uložio tužitelj protiv odluke o parničnom trošku i protiv rješenja kojim je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu s osnove imovinske štete – izgubljene zarade povučen. Protiv presude je žalbu uložio i tuženik. Odlučujući o žalbama stranaka, drugostupanjski sud, Županijski sud u Zagrebu je dana 27. siječnja 2026. donio presudu i rješenje poslovni broj Gž R-13/2024-3. Presudom je odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu neto od 5.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2013. do isplate. Preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te točkom III. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 5.000,00 eura do iznosa od 13.272,28 eura (za iznos od 8.272,28 eura), te je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se zabranjuje tuženiku poduzimanje bilo kakvih radnji kojima se krši tužiteljevo pravo na postupanje te bilo kakvih radnji koje uzrokuju diskriminaciju i uznemiravanje u odnosu na tužitelja, na radnom mjestu kod tuženika. Odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 8.272,28 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2013. do isplate kao neosnovan. Rješenjem je ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Pr-9715/2013-197 od 16. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uvažena je žalba tužitelja kao osnovana te je ukinuto rješenje poslovni broj Pr-9715/2013-197 od 16. veljače 2023. i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u končanoj odluci. U ponovnom postupku koji je dobio poslovni broj Pr-420/2026 ostao je za odlučivanje zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade - razlike plaće i naknade plaće, te donošenje odluke o troškovima postupka.

2. Na pripremno ročište zakazano za dan 10. rujna 2026. u 12.00 sati nije pristupila uredno pozvana punomoćnica tužitelja odvjetnica Nada Cipetić iz Zagreba , iako je na isto uredno pozvana dana 17. srpnja 2026. godine. Ista sudu nije opravdala svoj ne pristup na navedeno pripremno ročište.

3. Ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (čl. 291. st. 4. ZPP-a).

4. Na pripremno ročište zakazano za dan 10. rujna 2026. u 12.00 sati pristupio je punomoćnik tuženika, ali je izjavio da se neće upustiti u raspravljanje, te je nakon toga napustio sudnicu.

5. S obzirom da je tužitelj neopravdano izostao sa naprijed navedenog ročišta, a da se tuženik nije upustio u raspravljanje na istome, sud je temeljem naprijed navedenog člana ZPP-a donio odluku kao u izreci ovog rješenja pod I. odnosno donio je rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadnu djela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja i u pogledu osnove zahtjeva. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP -a. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o vis ini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju uključivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7. Kod diskriminacije treba razlikovati pravnu osnovu odgovornosti od pojedinih oblika štete. Prema čl. 11. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN, 85/08, 112/12) žrtva diskriminacije ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose. U čl. 17. st. 1. i 3. istog Zakona izričito se omogućuje tražiti naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovane diskriminacijom. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj bio diskriminiran po dobi. Taj dio tužbenog zahtjeva je pravomoćno okončan. Tužitelj je u tužbi postavio zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti odnosno duševnih boli zbog diskriminatornog ponašanja u ukupnom iznosu ukupne visine od 13.272,28 eura te je postavio zahtjev za naknadom imovinske štete zbog izbuljene plaće te neisplaćenih drugih novčanih prava u ukupnom iznosu od 212.638,93 eura. U dosadašnjem tijeku postupka tužitelj je pravomoćno uspio sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete u visini od 5.000,00 eura dok je za preostali utuženi iznos u visini od 8.272,28 eura pravomoćno odbijen. Što se tiče zahtjeva za naknadom imovinske štete – izgubljene zarade (izgubljene plaće i razlika plaće te drugih materijalnih prava) došlo je do presumiranog povlačenja tužbe od strane tužitelja. Naknada imovinske štete zbog diskriminacije i naknade neimovinske štete zbog diskriminacije nisu dvije različite diskriminacijske pravne osnove. Pravna osnova odgovornosti je diskriminatorno ponašanje, dok su imovinska i neimovinska štete različiti oblici posljedica tog postupanja. U konkretnom slučaju tužitelj DO je uspio sa zahtjevom za utvrđenje diskriminacije; djelomično je uspio sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete u visini od 5.000,00 eura, a nije uspio s preostalim zatraženim iznosom s osnove neimovinske štete u visini od 8.272,82 eura i nije uspio sa zahtjevom za naknadu imovinske štete – izgubljenom zaradom u visini od 212.638,93 eura. Utvrđenje diskriminacije je bilo temeljno pitanje cijelog ovoga spora, a neimovinska šteta i imovinska šteta su posljedice za koje je tužitelj tvrdio da proizlaze iz d iskriminacije. Na prvi pogled izgledalo bi da je uspjeh za tužitelja samo 5.000,00 eura prema 220.911,21 euro

8. Tužitelj je djelomično uspio u sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 225.911,21 euro, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 5.000,00 eura.

9. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u sporu sa 100% a tuženik sa 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio u sporu sa 2,21% (5.000,00 eura / 225.911,21 euro). S obzirom na ukupan uspjeh, tužitelj je u sporu uspio sa (100% + 2,21% / 2) 51,11%, a tuženik je uspio u sporu sa (0% + 97,79% / 2) 48,90%. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima ovaj sud je temeljem čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a donio odluku kao u izreci ovog rješenja pod II. odnosno sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom, između ostalog, u odluci poslovni broj Rev-681/2023-2 od 17. rujna 2025., kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada su sporni osnov i visina zahtjeva, uspjeh stranaka ne ocjenjuje se isključivo matematički prema visini prihvaćenog odnosno odbijenog dijela zahtjeva, već je potrebno voditi računa i o uspjehu u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju utvrđenje diskriminacije predstavlja temeljni, kvalitativno značajan dio spora, s kojim je tužitelj u cijelosti uspio, međutim tužitelj nije uspio u dijelu zahtjeva s osnove neimovinske štete i u pogledu zahtjeva s osnove imovinske štete. Utvrđenje diskriminacije glavni je predmet spora, a naknada štete zbog povrede prava osobnosti i izgubljena zarada su samo posljedice, pa je i iz tog razloga sud donio odluku kao u izreci ovoga rješenja pod II.. Pravomoćno je utvrđeno da je diskriminacija postojala. To nije samo sporedni dio postupka, nego temelj iz kojeg proizlazi i pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete. Stoga okolnost da tužitelj nije uspio sa novčanim zahtjevom u ukupnom iznosu od 220.911,21 eura ne može imati za posljedicu zaključak da je tužitelj u postupku uspio samo u neznatnom dijelu.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA

- pun. tužitelja odvjetnica Nada Cipetić iz Zagreba

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Stančić-Rokotov d.o.o. iz Zagreba