1

Poslovni broj: Gž-470/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-470/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja R. F., OIB..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u O. društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2663/20-97 od 21. prosinca 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2663/20-97 od 21. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku A. o. d.d. OIB..., da isplati tužitelju R. F., OIB..., na ime naknade štete iznos od 7.957,59 eura / 59.956,46 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućih na naznačeni iznos od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Dužan je tuženik A. o. d.d., Z. nadoknaditi tužitelju R. F. prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućih na naznačeni iznos od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.926,91 eura / 44.656,30 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 21. prosinca 2023. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženika obveže na naknadu parničnog troška.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja odbijanjem tužiteljevog prijedloga za provođenje novog vještačenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a smatrajući da je time povrijeđeno pravo tužitelja raspravljati pred sudom. Ove žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer odbijanje dokaznog prijedloga ne predstavlja onemogućavanje raspravljanja pred sudom, već u slučaju da je sud nepravilno odbio dokazni prijedlog to može ukazivati na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tužitelj je uredno pozivan na sva ročišta glavne rasprave te su mu dostavljani svi podnesci na koje se mogao očitovati pa sud nije počinio bitnu povredu na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

 

5.1. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a time što nije na dostatan način obrazložio zbog čega nije uzeo u obzir dopunski iskaz svjedoka N. M.. Niti te žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je po ocjeni ovog suda sud dovoljno obrazložio iz kojih razloga nije povjerovao iskazu svjedoka N. M. navodeći u obrazloženju da je prometnim vještačenjem utvrdio da nisu nastala oštećenja na vozilu u događaju u Samoboru, zbog čega nije odlučno na koji način su popravljana oštećenja nakon prometne nezgode na otoku Krku. Po ocjeni ovog suda o svim odlučnim činjenicama sud prvog stupnja naveo je jasne razloge tako da je presudu suda prvog stupnja po žalbi bilo moguće ispitati, iz kojih razloga nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja isplata materijalne štete iz štetnog događaja od 2. siječnja 2004. koja se dogodila u Samoboru. Nesporna činjenica među strankama je da je tužitelj osigurao svoje osobno vozilo kasko osiguranjem kod tuženika.

 

6.1. Među strankama je bila sporna aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja jer je bilo sporno je li se prometna nezgoda dogodila 2. siječnja 2004. u Samoboru, a to iz razloga što su na vozilu tužitelja bila slična oštećenja, kao i u prometnoj nezgodi koja se je nesporno dogodila na otoku Krku.

 

6.2. Sud utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu u ovom predmetu u svojstvu vlasnika obrta R. te da zbog toga prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije nije osnovan.

 

6.3. Tužitelj je u postupku tvrdio da je njegovo osobno vozilo marke "Renault Megane" 1,9, reg. oznake ZG... (prije reg. oznake ZG...) 2. siječnja 2004. u Samoboru oštećeno kada je on njime upravljao i to zbog toga što su mu s desne strane na kolnik istrčala dva psa te je on poduzeo nagli manevar skretanja u lijevo kako bi izbjegao nalet na pse, izgubio je kontrolu nad upravljačem, vozilo se zanijelo i izletjelo preko lijevog ruba kolnika, kojom prilikom je udarilo u povišeni zemljani teren gdje se zaustavilo. Prema utvrđenju suda isto vozilo tužitelja bilo je oštećeno i u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 3. kolovoza 2003. na Krku kada je vozilom upravljala njegova kćerka. Tužitelj je u postupku tvrdio da je nakon prometne nezgode koja se je dogodila 3. kolovoza 2003. na Krku, vozilo popravio u marini koja se nalazi na otoku Cresu i to tako da je kupovao rabljene dijelove u Italiji te je o kupovini rabljenih dijelova priložio i račun auto kuće A. 2.. Sud utvrđuje da račun kojeg je tužitelj dostavio u spis nije vjerodostojan jer je na njemu "IVA" broj, koji predstavlja OIB pravne osobe u Italiji, a broj koji je naveden na računu nije ispravan, što je utvrđeno uvidom u stranicu talijanskog Ministarstva financija, na temelju koje činjenice sud dovodi u sumnju vjerodostojnost tog računa. Iako su saslušani svjedoci D. M., koji je u sporno vrijeme bio direktor marine na Cresu, N. M., koji je u marini popravljao vozilo tužitelja te kćerka tužitelja N. F., u iskazima potvrdili činjenicu da je vozilo tužitelja popravljano u marini na Cresu, sud svjedocima nije povjerovao upravo zbog toga što je zaključio da račun o kupovini dijelova nije vjerodostojan, odnosno da njime tužitelj nije dokazao da je kupio navedene dijelove za popravak vozila i da je vozilo popravio nakon prometne nezgode na Krku.

 

6.4. Naime, sud je također utvrdio da je već policijskim djelatnicima prilikom obavljanja očevida nakon prometne nezgode u Samoboru bilo sumnjivo da se je nezgoda dogodila u Samoboru, iz kojeg razloga je saslušani svjedok T. V., policajac, na mjesto događaja pozvao prometnog vještaka koji je aktivno sudjelovao prilikom očevida.

 

6.5. Sud je u ovom postupku proveo vještačenje po prometnom vještaku I. B. koji je utvrdio da su deformacije oštećenih dijelova vozila tužitelja utvrđene nakon prometne nezgode u Samoboru 2. siječnja 2004. gotovo iste one koje su nastale i u štetnom događaju od 3. kolovoza 2003. na Krku. Vještak nije mogao isključiti mogućnost da su oštećenja nastala 3. kolovoza 2003., ali i da su mogla nastati u događaju od 2. siječnja 2004. Obzirom na to da prometni vještak B. nije sa sigurnošću mogao utvrditi kada su nastala oštećenja za koje tužitelj traži naknadu štete, sud je odredio novo prometno vještačenje po prometnom vještaku G. H..

 

6.6. Prometni vještak G. H. u nalazu i mišljenju navodi da se iz fotografija prometne nesreće koja se dogodila na Krku 3. kolovoza 2003. jasno vide tragovi klizanja vozila koji su autentični zbog svojih obrisa te specifični za odigravanje štetnog događaja izlijetanjem sa kolnika zbog lošeg upravljanja vozilom pri neprilagođenoj brzini kretanja. Prema fotografijama vještak utvrđuje da se vide tragovi početka zanošenja što vještaku nedvojbeno ukazuje da se predmetni štetni događaj stvarno dogodio na otoku Krku. S druge strane prema fotografijama prometne nezgode u Samoboru od 2. siječnja 2004. jasno se vidi nedostatak tragova klizanja vozila koji su autentični zbog svojih obrisa te specifični za odigravanje štetnog događaja izlijetanjem sa kolnika. Po ocjeni vještaka vidljivo je da vozilo nije moglo biti oštećeno u Samoboru jer u konfiguraciji terena nema prepreke koja bi oštetila vozilo na način kako se to htjelo prikazati. Mišljenje je vještaka, na temelju pregleda fotografija, da je potpuno jasno da se drugim štetnim događajem, koji se navodno dogodio 2. siječnja 2004. pokušavalo inscenirati nesreću, kako bi se prikazalo da su se dogodila oštećenja koja su se dogodila na Krku 3. kolovoza 2003., odnosno ljeto prije. Zbog izostanka bilo kakvih tragova na kolniku, šoderastoj bankini, lišću i sitnom granju vještaku ukazuje na to da je vozilo dovezeno ili spušteno sa kamiona te postavljeno na način da izgleda kao da je izletjelo sa kolnika. Vještak utvrđuje da je iz fotografija vidljivo da je prednji kraj vozila vidno oštećen te registarska tablica teatralno visi da bude uvjerljivije da se sudar dogodio. Ocjena je vještaka da je i nestručnom promatraču jasno pri pogledu na fotografiju da se prednji kraj vozila, pogotovo desni, nije imao na čemu oštetiti jer ni s čim nije bio u kontaktu. Na fotografiji je vidljivo da nedostaju dijelovi, lijevi far i lijevi smjerokaz pa vještak navodi da nije jasno kako su mogli nestati i ispasti sa strujnih kablova. Prednji branik koji se raspao, odnosno, otrgnut je prema van, a po ocjeni vještaka on nije mogao pri bilo kakvom sudaru ostati u tom položaju, nego je potpuno jasno da je samo metnut odnosno naslonjen na auto za fotografiranje. Kako je vještak utvrdio da razbijeni desni far ni s ničim nije bio u kontaktu, te da na zemlji nema stakla od fara, odnosno unatoč na fotografijama vidljivih teških oštećenja prednjeg kraja vozila, uz činjenicu da na zemlji ispred vozila nema niti jednog komada stakla, laka i plastike vještaku ukazuje na to sva oštećenja nisu mogla nastati u štetnom događaju 2. siječnja 2004. te da se taj događaj nije niti dogodio. Po ocjeni vještaka oštećenja koja su vidljiva na fotografijama nastala su u štetnom događaju 3. kolovoza 2003. na Krku, a 2. siječnja 2004. vozilo tužitelja postavljeno je u Samoboru na mjesto gdje se htjelo prikazati da je došlo do štetnog događaja. Kako je vještak utvrdio da se po njegovom mišljenju nije dogodila prometna nezgoda u Samoboru, vještak nije izračunavao visinu štete.

 

6.7. Sud prvog stupnja u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka G. H., koji je nalaz dao prema priloženim fotografijama oštećenja vozila na otoku Krku i navodnog oštećenja u Samoboru, smatrajući da je on vještačenje proveo savjesno  u skladu s pravilima znanosti i vještine, a na postavljena pitanja odgovorio je te obrazložio nalaz i mišljenje, te na temelju takvog nalaza i mišljenja sud zaključuje da u drugom štetnom događaju u Samoboru 2. siječnja 2004. nisu nastala nikakva oštećenja jer se on nije niti dogodio, već su sva oštećenja prikazana na fotografijama nastala u štetnom događaju 3. kolovozu 2003. na otoku Krku. Iz obrazloženih razloga sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

 

8. Tužitelj u žalbi na drugačiji način ocjenjuje provedene dokaze smatrajući da zaključak suda prvog stupnja nije pravilan. I po ocjeni ovog suda odluka suda prvog stupnja pravilna je iz razloga što je prometni vještak G. H. nalaz i mišljenje dao sukladno pravilima struke te je decidirano zaključio da do prometne nezgode u Samoboru nije niti došlo, već da su sva oštećenja nastala u prometnoj nezgodi koja se je prethodno dogodila 3. kolovoza 2003. na Krku. Novo prometno vještačenje po prometnoj vještaku G. H. sud je i po ocjeni ovoga suda pravilno odredio na temelju odredbe članka 261. stavak 3. ZPP-a jer vještak B. nije sa sigurnošću mogao utvrditi kada su nastala oštećenja zbog kojih tužitelj traži naknadu štete u ovom postupku pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da na takvom vještačenju nije mogao temeljiti presudu zbog čega je trebalo odrediti novo vještačenje. Kako vještačenje prometnog vještaka B. sudu nije bilo prihvatljivo sud nije bio dužan usuglašavati nalaze prometnih vještaka B. i H., kako to tvrdi tužitelj u žalbi, a niti je bilo osnova za određivanje novog vještačenja koje je predlagao tužitelj.

 

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 2. svibnja 2024.