Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-264/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedincu toga Suda Nadi Šumiga, uz sudjelovanje zapisničarke Elizabete Lazarević, u prekršajnom postupku pokrenutom protiv okrivljene pravne osobe Autobusni prijevoz d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zbog povrede odredbe iz članka 158. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), u postupku rješavanja prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof klasa: 211-07/26-4/451 urbroj: 511- 14-08-25-2 od 05. siječnja 2026., u žurnom postupku, nakon održanog ročišta, temeljem čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dana 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  je

Pravna osoba: Autobusni prijevoz d.o.o., zastupana po FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], sa predmetom poslovanja cestovnim prijevozom putnika, registrirana 2015., posluje sa dobiti, oko 200 zaposlenih, prekršajno kažnjavana

k r i v a  j e

I. što je kao pravna osoba dana 15. studenoga 2025. u 19,57 sati u mjestu Možđenec, kbr. 1, kao vlasnik autobusa M3, marke VDL BERKHOF reg. oznake VŽ748MA, vozač ŠČ iz [adresa], upravljao u prometu na cesti navedenim vozilom te prevozio više osoba nego što je upisano u prometnu dozvolu, odnosno 58 putnika uključujući vozača, dok je u prometnoj dozvoli upisan maksimalan broj od 53 osobe

II. čime je postupio protivno čl. 158. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinio prekršaj iz čl. 158. st. 2. istog zakona te se radi toga primjenom čl. 37. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona

III.

k a ž n j a v a

novčanom kaznom u iznosu od 400,00 (četiristo) eura

Okrivljena pravna osoba je dužna novčanu kaznu platiti u roku 30 dana od dana primitka presude putem priložene uplatnice.

Okrivljena se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljena u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

IV. Trošak postupka za odmjeren je u iznosu od 26,00 (dvadeset šest) eura, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužna ga je naknaditi okrivljena u istom roku kao i kaznu, pod prijetnjom prisilne naplate, a po uplatnici koja je prilog ovoj presudi.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Novi Marof izdala je obvezni prekršajni nalog protiv okrivljene zbog prekršaja opisanog u izreci obaveznog prekršajnog naloga. Okrivljena je pravodobno podnijela prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga, stoga je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. U tijeku žurnog postupka predstavnica pravne osobe FČ iskazala je da u potpunosti ostaje kod navoda koji su iznijeti u pisanoj obrani a koju je podnijela neposredno na ročištu. U odnosu na inkriminaciju prije svega ističe da okolnost da bi se u vozilu prevozilo više putnika nego što je upisano u prometnu dozvolu, još uvijek ne predstavlja prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret jer isto nije određeno načinom počinjenja od strane okrivljene, niti je utvrđeno njegovo svojstvo koje se vezuje uz to prekršajno djelo. Štoviše, budući je poznat konkretan vozač koji je počinio taj prekršaj, pravna osoba ne može odgovarati temeljem svojstva vlasnika vozila i ne može joj se temeljem tog svojstva stavljati na teret daje dopustila počinjenje tog prekršaja, osobito jer nije opisano niti kojim je to konkretnim radnjama ili propustima to navodno dopustila. Kad bi i bilo tako kako se pobijanim nalogom stavlja na teret, a nije, tada okrivljena posebno ukazuje na činjenicu da je upravljanje vozilom radnja osobne prirode, koja se nužno sagledava u kontekstu odredbi materijalnog propisa okrivljene pravne osobe kao prijevoznika - Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji u čl. 43. utvrđuje da je „vozač u javnom linijskom prijevozu dužan u granicama raspoloživih mjesta u vozilu prihvatiti i prevesti svaku osobu..., što navodi na jasan zaključak da je isključivo vozač, kao osoba neposredno i osobno prisutna prihvatu putnika, jedina osoba koja ima svojstvo kao kritične zgode donijeti odluku o broju putnika koji će se ukrcati te postupiti na nedopušten način. Takvu vozačevu osobnu odluku, o kojoj nije nikoga obavijestio, okrivljena ni na koji način nije dopustila (kako stoji u nalogu) jer za nju nije znala niti je mogla znati pa ga objektivno nije mogla niti spriječiti, a ako za događaj ili okolnost koja mu se stavlja na teret nije znala, okrivljena nije mogla niti donijeti odluku koja bi proizvela njegovu odgovornost tj. dopustiti upravljanje takvim vozilom. Dopustiti se može nešto o čemu ste obaviješteni. Prema tome, kad bi se u konkretnom slučaju radilo o prekršaju, tada se isključivo radi o prekršaju po kriteriju subjektivne odgovornosti vozača, kojem je konkretne zgode izolirano od okrivljene i izrečena novčana kazna odnosno na licu mjesta utvrđena odgovornost za prekršaj iz ovog naloga. Vozač je kaznu platio bez izjave prigovora. Time je na sebe preuzeo odgovornost i krivnju za neposredno počinjenje tog djela. S obzirom na to da se prema prethodnom radi o vlastitoj radnji vozača tj. da je u djelu počinjenja sam sudjelovao isključeno je supočiniteljstvo i posredno počiniteljstvo, jer zajedničke odluke o počinjenju djela nema. Unatoč naprijed navedenom, okrivljena je ipak dovedena u situaciju da mora dokazivati da nije kriva, iako to s obzirom na teret dokazivanja ne bi trebala biti njezina obveza. Svjesna posljedica vođenja žurnih postupaka ovime okrivljena u vezi terećenog prekršaja navodi da poduzima sve radnje, koje se moraju i realno mogu poduzeti radi predviđanja i sprečavanja takvih prekršaja, što podrazumijeva da kao prijevoznik snosi troškove periodičke izobrazbe vozača (KOD 95) koja izobrazba u svom sadržaju, sukladno Pravilniku o početnoj i periodičkoj izobrazbi vozača, uključuje detaljno poznavanje prometnih propisa. Logičan je slijed takvih pravila i obveza da se u vozilu nikada ne smije prevoziti više osoba od broja ugrađenih sjedala. S obzirom da se radi o profesionalnom vozaču te mu je ispravan način rada poznat i kroz navedenu izobrazbu, okrivljena je kao poslodavac utvrdila da je vozač svojim postupanjem počinio povredu radne obveze te je radi toga upozoren na kršenje. Datum saznanja o navedenom postupku vozača je međutim nakon što je on protupravno već postupio. Stoga se u ovom slučaju može raditi samo i isključivo o propustu na strani vozača i njegovoj isključivoj prekršajnoj odgovornosti zbog djelovanja po vlastitoj odluci (o prihvatu više putnika na koje djelovanje i propuštanje okrivljena objektivno niti na koji način nije mogla utjecati, budući da je prethodno poduzela sve da do ovakve vrste prekršaja ne dođe). Dokaz tome su periodička izobrazba vozača - kod 95. Kad se tome doda da se to desilo u mjestu gdje vozač nije mogao biti u svakom trenutku nadziran od okrivljene (niti od prometnika niti od kontrolora), koja okolnost uz činjenicu da pravna osoba ima preko stotinu vozila i velik broj linija i relacija prometovanja, potvrđuje objektivnu nemogućnost nadzora i utjecaja pravne i odgovorne osobe da spriječi u svakom trenutku protupravni postupak vozača o kojem nije bila obaviještena. Kada bi okrivljena kod svakog polaska vozila pregledavala i brojala putnike (što je zdravorazumski i objektivno nemoguće) to jednostavno po prirodi stvari ne bi imalo smisla, kao što nema smisla teretiti okrivljenu za prekršaj po isključivom kriteriju objektivne odgovornosti temeljem same činjenice da se desila takva situacija. Time je povrijeđeno i ustavno načelo jednakosti pred zakonom, jer niti jedna odredba PZ-a ne propisuje različite kriterije za utvrđivanje odgovornosti pravnih osoba, njihovih odgovornih osoba i ostalih fizičkih osoba. Kao dokaz priložila je: Potvrdu o provedenoj periodičkoj izobrazbi, Ugovor o periodičkoj izobrazbi vozača za prijevoz putnika od 17. rujna 2024.g., Upozorenje vozaču. Prema tome okrivljena prekršaj nije počinila te smatra osnovanim i zakonitim postupak obustaviti i osloboditi je optužbe.

3. U tijeku postupka sud je pročitao: službenu zabilješku o dojavi od 15.11.2025. u 18,55 sati, službenu zabilješku PP Novi Marof od 15.11.2025., obavijest o počinjenom prekršaju – plaćanje, traži se od 05.12.2025. sastavljena od PP Novi Marof, izvješće o počinjenom prekršaju sastavljeno od PP Novi Marof dana 15.11.2025., podnesak – podaci, dostava utvrđivanja odgovorne osobe Autobusnog prijevoza d.o.o. [adresa] od 01.12.2025., svjedodžba o provedenoj periodičkoj izobrazbi vozača 21.09.2024., ugovor o periodičkoj izobrazbi vozača za prijevoz putnika od 17.09.2024., upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa te potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je razvidno da je okrivljena pravna osoba bila osuđivana.

4. Temeljem provedenog postupka, u skladu s čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, analizirajući i ocjenjujući obranu okrivljene te uvidom i čitanjem u spis podnijetih materijalnih dokaza, nedvojbeno proizlazi zaključak da je kritične zgode inkriminirano djelo počinila okrivljena.

5. Nije prihvaćena kao osnovana obrana pravne osobe u dijelu u kojem tvrdi da ne može odgovarati za terećeni prekršaj, budući da je poznat vozač koji je počinio prekršaj te je po njezinom mišljenju propust na strani vozača i njegovoj odgovornosti jer pravna osoba nije mogla ni na koji način utjecati na isti, jer je on jedina osoba koja je donijela odluku o broju putnika a u kojoj odluci on nije obavijestio pravnu osobu te da obavljaju periodičku izobrazbu vozača jer iskazane okolnosti, ne mogu okrivljenu opravdati za protupravno ponašanje u mjeri da se ista ne proglasi prekršajno odgovornom i krivom za utvrđeni prekršaj, budući da je temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama decidirano propisano da u vozilu ili na vozilu smije se prevoziti u prometu na cesti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala, odnosno koliko je upisano u prometnoj dozvoli, osim na osobnom prijevoznom sredstvu kojim se smije prevoziti samo osoba koja upravlja tim vozilom.

Budući da je kritičnog dana i sata i na kritičnom mjestu u vozilu vlasništvo pravne osobe prevoženo 58 putnika uključujući vozača, a u prometnoj dozvoli upisan je maksimalan broj 53 osobe, okrivljena pravna osoba počinila je prekršaj iz članka 158. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem je decidirano propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbi stavka 1. navedenog članka. Utvrđeno protupravno ponašanje rezultat je krivnje okrivljene pravne osobe a time i terećeni prekršaj.

6. Okrivljenoj se za počinjeni prekršaj izriče primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažena novčana kazna, imajući u vidu da počinjenim prekršajem nisu nastale teže posljedice, a također uzimajući u obzir u skladu s čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona sve olakotne okolnosti kao i uzimajući u obzir imovinsko stanje, a što je sve imalo utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

7. Kao olakotna okolnost uzela se u obzir činjenica okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, dok se za otegotnu okolnost uzela u obzir težina prekršaja.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavak 3. u vezi članka 138. stavak 1. Prekršajnog zakona, u svezi s člankom 152. ZKP -a i točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.

U Varaždinu 22. rujna 2026.

Sutkinja

Nada Šumiga

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude na temelju čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona žalba nije dopuštena.

Presudu dostaviti:

1. Okrivljeniku: Autobusni prijevoz d.o.o. sa sjedištem u [adresa]

2. Tužitelju: PU varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin, Kolodvorska 2

3. Spis, ovdje