Poslovni broj: P-698/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi isplate, 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I .) Utvrđuje se da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kao kreditora, i tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita:
- iz Ugovora o kreditu broj: 918-50-3129851 od 7. studenog 2005. odredbe u članku 3. koja glasi: „NAKNADA 2,00 % (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ te u dijelu članka 9. st. 2. koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“,
- iz Ugovora o kreditu broj: 918-50-3971102 od 15. ožujka 2007. odredba u dijelu članka 3. koja glasi: „NAKNADA 1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II.) Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 124,80 EUR, sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 33,22 EUR od 12. studenog 2005. do isplate,
- na iznos od 39,82 EUR od 27. ožujka 2007. do isplate,
- na iznos od 51,76 EUR od 27. ožujka 2007. do isplate,
po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visine stope zateznih kamata (NN 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 92,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. lipnja 2026. tvrdi da je s tuženikom 7. studenog 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 918-50-3129851 na iznos od 1.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te 15. ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj 918-50-3971102 na iznos od 26.000,00 kn. Navodi da su ugovorne odredbe iz čl. 3. te čl. 9. predmetnih Ugovora kojima je ugovoreno plaćanje jednokratne tzv. ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu, nepoštene i ništetne. Ističe da su pravna osnova zahtjeva za utvrđenje ništetnosti navedene naknade za obradu kredita presude Suda Europske Unije i to C-84/2019 i C-244/2019, a koje su obvezujuće za sudove u Republici Hrvatskoj. U navedenim odlukama utvrđeno je da čl. 2., 4. st. 2. i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "glavni predmet ugovora" trebaju shvatiti one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tome, odredbe koje su od akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. Navodi da tuženik nije tužiteljici iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala nadoknaditi niti joj je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Također, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni), niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, isplate kredita ili neki treći dan. Nadalje, ističe da je način određivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetan budući da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, a koja nije određena niti odrediva po čl. 269. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, niti ju kao takvu tuženik bio ovlašten naplatiti budući da izvršenom prijevremenom otplatom kredita isti nije pretrpio štetu. Navedena odredba suprotna je načelu savjesnosti i poštenja. Ističe da je odredbom čl. 1024. ZOO-a jasno propisano pravo korisnika na vraćanje kredita prije roka određenog za vraćanje, uz uvjet da o tome obavijesti tuženika kao kreditora, te da u ovom slučaju postoji pravo kreditora samo na naknadu štete ako ju je pretrpio i to samo stvarno pretrpljene štete, a ne izmakle dobiti i nikakva druga prava. Navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. zauzeo stav da tuženik ima pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno troškova koji bi mu nastali prijevremenom otplatom kredita, ali ne i na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremen isplate. Vrhovni sud Republike Hrvatske je istaknuo kako se takva naknada, budući je ugovorna odredba ništava, ne može slobodno ugovarati među strankama. Navodi da je tužiteljici za kredit broj 918-50-3129851 naknada za obradu kredita naplaćena 11. studenog 2005. u iznosu od 250,27 kn, odnosno 33,22 EUR te za prijevremenu otplatu istog kredita 26. ožujka 2007. naknada u iznosu od 300,00 kn, odnosno 39,81 EUR. Za kredit broj 918-50-3971102, naknada za obradu kredita je naplaćena 26. ožujka 2007. u iznosu od 390,00 kn, odnosno 51,76 EUR. Ukupan iznos naknada je 124,80 EUR te ga je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužiteljici sa zateznim kamatama od dana stjecanja. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kao u izreci.
2. Tužba je dostavljena tuženiku 14. srpnja 2026. na odgovor u roku 30 dana, u smislu članka 285. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP).
3. Tuženik nije odgovorio na tužbu.
4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu to je na temelju članka 331. b. stavak 1. točka 1.- 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.
6. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 92,50 EUR, a isti se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1), uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 15,00 EUR i presudu zbog ogluhe u iznosu od 15,00 EUR.
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
S u d a c:
Nives Grubišić Đogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude (čl. 348. st. 1. ZPP-u). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-u).
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Tuženiku
