REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2
Pp-382/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Nives Mešin Masle, uz sudjelovanje zapisničara Maje Milas Dropuljić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽFM, zbog prekršaja iz članka 16. stavka 1., kažnjivog po članku 71. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 6. Zakona o trgovini, povodom prigovora okrivljenice protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj, KLASA: 336-02/23-01/2271, URBROJ: 443-02-03-18-23-4 od 16. veljače 2023., nakon provedene glavne rasprave, zaključene 17. rujna 2026., u odsutnosti uredno pozvane okrivljenice i ovlaštenog tužitelja, dana 22. rujna 2026., javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenica ŽFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ž i M, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, vlasnica obrta za modni dizajn i trgovinu [obrt]. KULTURA – MARINA DESIGN, sa sjedištem u [adresa], samozaposlena, mjesečnih primanja oko 1.000,00 eura, razvedena, majka jednog djeteta, dobrog imovnog stanja, prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što je dana 2. veljače 2023. godine, u poslovnom prostoru obrta za modni dizajn i trgovinu [obrt]. KULTURA – MARINA DESIGN, u [adresa], kao fizička osoba obrtnik koja u prodajnom objektu prodaje proizvode vlastite proizvodnje, za proizvode zatečene i izložene prodaji, i to tuniku noir veličine 42, pulover veličine 40, hlače veličine 40, kaput veličine 38 i haljinu veličine 38/42, nije nadležnom tržišnom inspektoru osigurala podatke o stanju navedene robe na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa iz kojih se može spoznati poslovni događaj, odnosno isprave koje sadrže podatke o zaduženju za vlastitu robu, nazivu, količini i prodajnoj cijeni robe, dakle, kao fizička osoba obrtnik nije nadležnom inspektoru osigurala podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju isprava iz kojih se može spoznati poslovni događaj,
čime je počinila prekršaj iz članka 16. stavka 1. Zakona o trgovini, kažnjiv po članku 71. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 6. istog Zakona,
pa joj se, uz primjenu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona,
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 390,00 (tristo devedeset) EURA
Okrivljenica je dužna izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 260,00 (dvjesto šezdeset) eura.
Na temelju članka 138. stavka 1. i stavka 3. u vezi s člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], izdao je protiv okrivljenice ŽFM prekršajni nalog KLASA: 336-02/23-01/2271, URBROJ: 443-02-03-18-23-4 od 16. veljače 2023., zbog prekršaja iz članka 16. stavka 1., kažnjivog po članku 71. stavku 2. Zakona o trgovini, kojim joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 398,17 eura.
2. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor, osporavajući počinjenje prekršaja, slijedom čega je prekršajni nalog stavljen izvan snage te je proveden redovni prekršajni postupak.
3. Okrivljenica je u obrani iznesenoj na glavnoj raspravi 26. veljače 2025. porekla počinjenje prekršaja. Navela je u bitnom da se ne bavi klasičnom trgovinom i preprodajom tuđe robe, već da je po svojoj registriranoj djelatnosti specijalizirani dizajner te proizvodi i prodaje vlastite proizvode. Istaknula je da stoga nema dobavljače gotovih proizvoda niti klasične primke robe, već je jedini ulaz repromaterijal od kojeg sama izrađuje proizvode. Navela je da vodi evidenciju vlastitih proizvoda koju je nazvala inventurom te da joj je od Obrtničke komore i knjigovođe bilo rečeno da, budući da ne preprodaje gotovu robu, nije dužna voditi primke na način na koji ih vode klasični trgovci. Okrivljenica je predložila pribaviti dopis koji je tržišna inspektorica tijekom inspekcijskog postupka uputila nadležnom Ministarstvu u vezi s pravnom problematikom registracije trgovine kod obrtnika koji proizvodi i prodaje vlastite proizvode.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su prekršajni nalog, prigovor okrivljenice, zapisnici o inspekcijskom nadzoru od 2., 6. i 16. veljače 2023., izvadak iz Obrtnog registra, evidencije odnosno inventure koje je okrivljenica dostavila, Evidencija vlastitih proizvoda na dan 14. veljače 2023., potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz prekršajne evidencije od 17. rujna 2026., kao i ostala dokumentacija koja prileži spisu.
5. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 2. veljače 2023. proizlazi da su u poslovnom prostoru okrivljenice metodom slučajnog odabira kontrolirani proizvodi izloženi prodaji, među ostalim tunika noir veličine 42, pulover veličine 40, hlače veličine 40, kaput veličine 38 i haljina veličine 38/42, te da je od okrivljenice zatražena dokumentacija o zaduženju tih artikala. Okrivljenica je tom prilikom izjavila da nema zaduženja za navedene proizvode jer ih dizajnira i proizvodi sama, da joj je jedini ulaz repromaterijal od kojeg izrađuje proizvode te da smatra kako zbog toga nije dužna voditi primke odnosno evidenciju ulaza i izlaza gotove robe.
6. Iz naknadno dostavljene dokumentacije proizlazi da je okrivljenica dostavila Evidenciju vlastitih proizvoda na dan 14. veljače 2023., u kojoj su iskazani artikli vlastite proizvodnje, njihove šifre, količine i cijene.
6.1. Sud takvu dokumentaciju cijeni vjerodostojnom u pogledu činjenice da je okrivljenica vodila odnosno naknadno sastavila evidenciju vlastitih proizvoda, ali ona ne dokazuje da je odgovarajuća isprava o stanju konkretne robe postojala i bila osigurana nadležnom inspektoru 2. veljače 2023., kada je inspekcijski nadzor proveden.
6.2. Naprotiv, činjenica da evidencija nosi datum 14. veljače 2023., zajedno s izričitom izjavom okrivljenice prilikom nadzora 2. veljače da za navedene proizvode „nema zaduženja“, potvrđuje utvrđenje da u vrijeme nadzora nije osigurala isprave iz kojih bi se mogao spoznati poslovni događaj vezan uz zatečenu robu.
7. Obranu okrivljenice da navedenu obvezu nije imala zato što se radi o proizvodima njezine vlastite proizvodnje Sud nije prihvatio.
8. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o trgovini propisano je da trgovac mora nadležnom inspektoru osigurati podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa o nastalom poslovnom događaju iz kojih se može spoznati poslovni događaj, pri čemu takve isprave moraju sadržavati, među ostalim, podatke o nazivu, mjernoj jedinici i količini robe, prodajnoj cijeni, promjeni prodajne cijene te zaduženju za vlastitu robu.
8.1. Iz same zakonske formulacije „zaduženje za vlastitu robu“ proizlazi da se obveza vođenja odgovarajuće evidencije ne odnosi samo na robu nabavljenu od drugih dobavljača radi daljnje prodaje, već i na robu koju trgovac odnosno proizvođač sam proizvodi i stavlja u prodaju.
9. Nije odlučna okolnost što okrivljenica nije klasični trgovac koji nabavlja gotovu robu od dobavljača. Odlučno je da je proizvode vlastite proizvodnje izložila i nudila potrošačima na prodaju u poslovnom prostoru. Zakon upravo za takvu situaciju predviđa zaduženje za vlastitu robu kao jedan od podataka koji mora biti sadržan u ispravama o stanju robe. Stoga činjenica da okrivljenica raspolaže računima o nabavi repromaterijala ne može zamijeniti ispravu iz koje se može utvrditi nastanak i zaduženje konkretnog gotovog proizvoda koji je stavljen u prodaju.
10. Sud je pritom imao u vidu navode okrivljenice da je postupala prema informacijama dobivenima od Obrtničke komore i knjigovođe. Međutim, takve informacije, čak i ako su joj doista dane u sadržaju koji navodi, ne mijenjaju zakonom propisanu obvezu niti same po sebi isključuju protupravnost postupanja. Okrivljenica je kao obrtnica koja proizvode vlastite proizvodnje stavlja u prodaju bila dužna organizirati poslovanje na način koji omogućava evidentiranje stanja robe i nastalog poslovnog događaja.
11. Slijedom navedenoga, Sud nalazi dokazanim da okrivljenica 2. veljače 2023. za konkretno navedene proizvode izložene prodaji nije nadležnom tržišnom inspektoru osigurala podatke o stanju robe na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa iz kojih bi se mogao spoznati poslovni događaj, čime je ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 16. stavka 1., kažnjivog po članku 71. stavku 2. u vezi sa stavkom
1. podstavkom 6. Zakona o trgovini.
12. U odnosu na zakon koji treba primijeniti, Sud je vodio računa o odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona prema kojoj se, ako se nakon počinjenja prekršaja propis izmijeni jednom ili više puta, primjenjuje propis koji je za počinitelja najblaži.
12.1. U vrijeme počinjenja prekršaja člankom 71. stavkom 2. Zakona o trgovini za fizičku osobu obrtnika bila je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 100.000,00 kuna, dok je kasnijim izmjenama Zakona o trgovini propisana novčana kazna od 390,00 do 13.270,00 eura. Budući da 3.000,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije odgovara iznosu od 398,17 eura, kasniji zakon, čiji je posebni minimum 390,00 eura, za okrivljenicu je blaži, pa je Sud primijenio kasniji propis.
13. Pri odmjeravanju kazne Sud je kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost okrivljenice, što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 17. rujna 2026., činjenicu da nisu nastupile štetne posljedice većeg intenziteta te da je okrivljenica nakon inspekcijskog nadzora ustrojila odnosno dostavila evidenciju vlastitih proizvoda. Otegotnih okolnosti Sud nije našao. Stoga joj je izrečena novčana kazna u najnižem zakonom propisanom iznosu od 390,00 eura, ocjenjujući da će se i takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.
13.1. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici je omogućeno plaćanje dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 260,00 eura, u kojem će se slučaju smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti. Takva primjena članka 152. stavka 3. odgovara i aktualnoj praksi ovog suda.
14. Budući da je okrivljenica proglašena krivom, obvezana je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, koji je Sud odmjerio imajući u vidu trajanje i složenost postupka te njezine imovinske prilike.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
ZAPISNIČAR
S U D A C
Maja Milas Dropuljić
Nives Mešin Masle
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 dana po primitku istog, pismeno u 2 istovjetna primjerka putem ovog suda i oslobođena je plaćanja sudske pristojbe.
DNA:
1.Tužitelju,
2.Okrivljeniku,
4.u spis.
