Poslovni broj: P-1442/2024-29
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], O. 35, Nürnberg, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mandi Banović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KR iz [adresa], D-85567, Grafing, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, predaje u suposjed i raskida ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998. godine sklopljen između tuženika KR pok. CR, kao davatelja uzdržavanja, sa jedne strane, te ostaviteljice DR, kao primateljice uzdržavanja, sa druge strane, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem I.R 473/98 kojim je u korist tuženika KR pok. CR za više od 4/5 dijela raspolagala nekretninom ranije zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3112 K. O. [katastarska općina], u naravi građevinsko zemljište površine 270 m2, sadašnje zemljišnoknjižne oznake čest zem. 990 upisana u ZU 736 K. O [katastarska općina], sve ukupne površine 270 m2, od čega dvor 128 m2, zgrada 32 m2, te kuća 110 m2 koja se sastoji od 3 etaže kojeg je, temeljem nasljeđivanja, imao pripasti pravnom predniku tužitelja sada pok. OR pok. CR, a sada po načelu predstavljanja tužitelju OR pok. OR.
2. Utvrđuje se da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva učinjena u korist tuženika KR u omjeru većem od 4/5 idealnih dijelova na nekretnini ranije zemlijšnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3112 K. O. [katastarska općina], u naravi građevinsko zemljište površine 270 m2, sadašnje zemljišnoknjižne oznake čest zem. 990 upisana u ZU 736 K. O [katastarska općina], sve ukupne površine 270 m2, od čega dvor 128 m2, zgrada 32 m2, te kuća 110 m2 izvršena temeljem ugovor o doživotnom uzdržavnju od 15. lipnja 1998. ovjerenim pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem I.R 473/98 pa se slijedom gornjeg utvrđenja određuje uspostava ranijeg zemlijšnoknjižnog stanja kao i posjedovnog stanja u nadležnom katastarskom operatu Područnog ureda za katastar Split upisanog u korist tuženika u omjeru većem od 4/5 idealna dijela.
3. Ovlašćuje se tužitelj OR. OR temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama koje se vode za K. O. [katastarska općina] zatražiti I postići upis prava vlasništva na svoje za 1/5 idealnih dijelova naspram nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest zem. 990 upisana u ZU 736 K. O [katastarska općina], sve ukupne površine 270 m2, od čega dvor 128 m2, zgrada 32 m2, te kuća 110 m2 uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno ostaviteljice DR za 1/5 idealnih dijelova.
4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju u suposjed predati predmetnu nekretninu zemljišnoknjižne oznake čest zem. 990 upisana u ZU 736 K. O [katastarska općina], sve ukupne površine 270 m2, od čega dvor 128 m2, zgrada 32 m2, te kuća 110 m2.
6. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknaditi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od presuđenja pa do konačne namire obračunava po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
i r i j e š i o j e
I Odbacuje se tužba u dijelu u kojem je sadržan tužbeni zahtjev koji glasi:
"5. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998. godine sklopljen između tuženika KR pok. CR, kao davatelja uzdržavanja, sa jedne strane, te ostaviteljice DR, kao primateljice uzdržavanja, sa druge strane, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem I.R 473/98 kojim je u korist tuženika KR pok. CR raspolagala nekretninom ranije zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3112 K. O. [katastarska općina], u naravi građevinsko zemljište površine 270 m2, sadašnje zemljišnoknjižne oznake čest zem. 990 upisana u ZU 736 K. O [katastarska općina], sve ukupne površine 270 m2, od čega dvor 128 m2, zgrada 32 m2, te kuća 110 m2, pa se slijedom gornjeg utvrđanja predmetna nekretnina vraća u ostavinsku imovinu ostaviteljice DR."
II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 3.750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je ovosudnim rješenjem broj O-3317/2022 od 6. studenog 2023. godine prekinut ostavinski postupak koji se vodi iza smrti DR pok. OR, kao ostaviteljice, a tužitelj, radi osporavanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998. godine, upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika. Iza smrti svojeg oca OR i ujedno ostaviteljičinog sina kojeg je ostaviteljica nadživjela u gornjem ostavinskom predmetu na nasljeđivanje pozvan prema načelu predstavljanja. Po otvaranju tog ostavinskog postupka doznao je kako je ostaviteljica i ujedno njegova baka, imovinom u odnosu na nekretninu za koju je u njezinu korist bilo upisano pravo vlasništva, i baš nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3112 K. O. [katastarska općina], raspolagala ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Tako je tužiteljeva baka, a majka tuženika, kao primateljica uzdržavanja, sa tuženikom i ujedno svojim sinom, kao davateljem uzdržavanja, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim nakon svoje smrti tuženiku, kao davatelju uzdržavanja prepušta predmetnu nekretninu, uz obvezu da o njoj brine do kraja njezinog života, odnosno sa pravima o obvezama kako je to istim ugovorom ugovoreno. O tome da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen, te o njegovom sadržaju tužitelj je doznao nakon mu je, radi očitovanja, uručen na ostavinskom ročištu. U konkretnom slučaju nastao je problem što je ostaviteljica, samo u formalno-pravnom smislu, za cijelo, bila zemljišnoknjižnim vlasnikom predmetne nekretnine označene kao čest. 5877/2 ZU 3112 K. O. [katastarska općina], zajedno sa obiteljskom zgradom na istoj. Točnije, ona nije bila stvarni vlasnik navedene nekretnine za cijelo. Ostaviteljičin suprug sada pok. CR i ujedno tužiteljev djed, predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] j 1982. godine stekao je kupnjom za 5/52 idealna dijela, a što je u naravi bilo građevinsko zemljište površine od cca 270 m2. O tom poslu prometovanja sklopljen je kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je pravo vlasništva u njegovu korist bilo upisano u spomenutom omjeru. U ostavinskom postupku vođenim iza smrti tužiteljevog djeda i ujedno ostaviteljičinog supruga sada pok. IR, preminulog **.**.1989. godine, na nasljedstvo su pozvani svi njegovi zakonski nasljednici, odnosno ostaviteljica kao supruga, tuženik i tužiteljev otac OR pok. CR, kao sinovi, te dvije kćerke K i mldb. ER. Njegova ostavinska imovina, koja se sastojala isključivo od pokretne imovine kao što su kućanski aparati, namještaj, te pomagala u poljoprivredi, sva djeca, osim u to vrijeme mdlb. ER su dali nasljedničku izjavom kojom su prihvatili svoj nasljednički dio i istodobno ga ustupili ostaviteljici DR kao svojoj majci i ujedno supruzi premilog CR. Prihvat i ustup su na istovjetan način učinili i tužiteljev otac OR i tuženik. Radi toga je ostaviteljica DR proglašena nasljednikom za 4/5 dijela, a mldb. kći ER 1/5 dijela, a što se najvjerojatnije ne bi dogodilo da je u vrijeme vođenja ostavinskog postupka bila punoljetna. Uvidjevši da gornjim rješenjem o nasljeđivanju kao ostavinska imovina nije obuhvaćena predmetna nekretnina ostaviteljica DR, kao supruga, je ubrzo u svoje ime i kao zz svoje mldb. kćerke ER ustala prijedlogom radi donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini za istu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te osobni automobil kao pokretne imovine. O prijedlogu ostaviteljice za donošenjem rješenja o gornjoj naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini odlučeno je bez održavanja ročišta, donošenjem “Dopunskog rješenja o nasljeđivanju” kojim je gornju naknadno pronađenu imovinu nadležni sud, u konkretnom slučaju, Osnovni sud u Bugojnu, uručio sunasljednicima sukladno nasljedničkim izjavama datim prigodom donošenja “osnovnog” rješenja o nasljeđivanju, a što je suprotno odredbama iz članka 232. Zakona o nasljeđivanju. Sud je prije donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini propustio ocijeniti radi li se o vrjednijoj naknadno pronađenoj imovini. U slučaju da se odista radi o vrjednijoj imovini u odnosu na ranije utvrđenu ostavinsku imovinu, moraju sukladno istim odredbama omogućiti nasljednicima da se izjasne u pogledu naknadno pronađene imovine, a ne rasporediti kako je to učinjeno ranijim “osnovnim” rješenjem o nasljeđivanju. Pravna neopstojnost “Dopunskog rješenja o nasljeđivanju” od 22. 8. 1989., da se očituje u činjenici što je dva mjeseca prije njegovog donošenja smrtno stradao tužiteljev otac sada pok. OR pok. CR (stradao je 21. 6. 1989.godine),stoga mu objektivno nije niti moglo biti uručeno. Ukoliko je imao punomoćnika za zastupanje kod donošenja dopunskog rješenja tom punomoćniku su prestale ovlasti kao punomoćnika trenutkom smrti tužiteljevog oca. Tužitelj nije bio rođen ni u vrijeme preminuća oca, a ni u vrijeme donošenja dopunskog rješenja, mada su svi sunasljednici znali da je tužiteljeva majka, a zakonita supruga tužiteljevog oca bila trudna. Osim toga o tim činjenicama ni tuženik, a niti ostaviteljica nisu izvijestili sud, a niti je o tome bila upoznata tužiteljeva majka kao zakonita supruga njegovog smrtno stradalog oca i ujedno zz tužitelja čije se rođenje očekivalo. Tuženik, kao davatelj uzdržavanja, ne samo da objektivno nije imao razloga ni potrebu izvršavati predmetnim ugovorom preuzetu obvezu davatelja uzdržavanja, nego to tehnički nije činio. Stoga tužitelj s pravom zaključuje da se radilo o fiktivno sklopljenom ugovoru kojim je, osim što je potvrđeno da je uz suglasnost ostaviteljice nadogradio treću etažu, isključivo za sebe priskrbio sveukupnu imovinu u odnosu na koju je ostaviteljica bila uknjižena. Tužitelj je bio u veoma dobrim odnosima s ostaviteljicom kao svojom bakom do kraja njezinog života. Mada je tužiteljeva majka prije tužiteljevog rođenja otišla u Njemačku sa svojim roditeljima redovito je kontaktirala s ostaviteljicom. Svake godine su tužitelj i njegova majka posjećivali ostaviteljicu i tijekom ljeta kod nje dolazili na višednevno ljetovanje. Ni od koga ponukana, od tužiteljeve najranije mladosti uvijek je govorila i pričala da je još za života djeda i tužiteljevog oca bilo dogovoreno da prizemlje-prva etaža pripada baki i djedu, prvi kat-druga etaža, a drugi kat-treća etaža pripada tuženiku kao njezinom drugom sinu. Posebno je naglašavala da je tužiteljev otac mada je bio veoma mlad redovito dolazio raditi i pomagati u gradnji predmetne obiteljske zgrade. prije otvaranja gornjeg ostavinskog postupka, nikada nije vidio odnosni ugovor kod svoje bake, a niti je to od nje tražio da mu ga pokaže. Kratko vrijeme nakon što je ostaviteljica doživjela moždani udar od kojeg se do svoje smrti nije u potpunosti oporavila. U vrijeme opisane bolesti kada bi je tužitelj došao posjetiti bila je jako žalosna posebno zbog toga što više nije bila u mogućnosti nešto konkretno poduzeti po to pitanju. Kad je u pitanju dostava predmetnog dopunskog rješenja došlo je do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353 ZPP po kojoj mu, zbog propuštanja dostave, nije data mogućnost raspravljanja pred sudom. Svi članovi obitelji, među kojima i ostaviteljica i tuženik znali su da, bez obzira na zemljišnoknjižno vlasničko stanje predmetne nekretnine, tužiteljevom ocu u nasljedstvo pripada 1/5 dijela predmetne nekretnine zajedno sa svim građevinama, a što ima za posljedicu da je pobijani ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan u dijelu kojim je ostaviteljica raspolagala odnosnim dijelom u korist tuženika, a koji joj nikada nije ni pripadao. Zbog svega predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se usprotivio navodima iz tužbe ističući kako u tužbi uopće nema obrazloženja zbog čega tužitelj smatra da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998. godine djelomično ništetan u dijelu u kojim je ostaviteljica raspolagala za više od 4/5 dijela predmetne nekretnine. Po navodima u tužbi može se pretpostavljati da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je došlo do povrede njegovih prava u ostavinskom postupku iza smrti pok. CR, a koji postupak se vodio pred Osnovnim sudom u Bugojnu broj O – 321/89 u kojem je doneseno dopunsko rješenje o nasljeđivanju od 22. kolovoza 1989. godine temeljem kojeg se ostaviteljica upisala u zemljišne knjige kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 4/5 suvlasničkih dijelova. Predmetno dopunsko rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Bugojnu broj O – 321/89 od 22. kolovoza 1989. godine postalo pravomoćno. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju ( Službeni list FNRJ 20/55) sa svim svojim izmjenama i dopunama, a koji se od 1978. godine primjenjivao kao republički propis. Za parnični postupak je potpuno nebitno je li bilo ili ne povrede prava tužitelja u ostavinskom postupku pred Osnovnim sudom u Bugojnu u predmetu O-321/89. Ako ih je bilo tužitelj je trebao ostvarivati zaštitu svojih prava u tom postupku. Kako se u tužbi nigdje ne navodi da je tužitelj ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je izmijenjeno pravomoćno dopunsko rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Bugojnu broj O – 321/89 od 22. kolovoza 1989. godine kojom su tužitelju priznata prava za koja on tvrdi da mu pripadaju, očito je da su tužbeni zahtjevi pod točkama 1- 4. pravno neosnovani. Ostaviteljica je pravomoćnim dopunskim rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda u Bugojnu broj O–321/89 od 22.08.1989. godine utvrđena kao nasljednica pok. IR pok. ER u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 4/5 dijela. Pravo vlasništva ostaviteljice utvrđeno je pravomoćnom sudskom odlukom koja je provedena upisom u zemljišne knjige. Ugovorom o darovanju zaključenim između ER i ostaviteljice ER je ostaviteljici darovala svoj suvlasnički dio od 1/52 čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ugovor je prijavljen zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu 2. srpnja 1998. godine. Tuženik s ostaviteljicom je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. lipnja 1998. godine, a isti je ovjeren od suca Općinskog suda u Splitu 4. kolovoza 1998. godine. Nakon zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršena je parcelacije čestice 5877/2 k. o. [katastarska općina] na podčestice 5877/2 i 5877/6 k. o. [katastarska općina] pa je ostaviteljica upisana u zemljišne knjige kao isključiva vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U postupku osnivanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u ZK ulošku [broj ZK uloška] dobila je novu oznaku 990 k. o. [katastarska općina] te je upisana u zk ulošku [broj ZK uloška]. Potpuno su pravno neosnovani navodi tužitelja da ostaviteljica ne bi bila vlasnik sporne nekretnine za cijelo u momentu zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa stoga ne bi mogla valjano zaključiti predmetni Ugovor s tuženikom i za više od 4/5 suvlasničkih dijelova pa bi iz tih razloga predmetni ugovor bio djelomično ništetan. Tužitelj u ostavinskom postupku nije tvrdio da tuženik nije izvršavao obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa da bi iz tih razloga trebalo doći do raskida istog. Stoga iz tog pravnog osnova tužitelj nije ni upućen u parnicu rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O – 3317/2022 o prekidu ostavinskog postupka u parnicu. Točkom II navedenog rješenja upućen je u parnicu samo radi osporavanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998. godine. Prema stajalištu sudske prakse tužitelji ne mogu u tužbi istaknuti tužbene zahtjeve koje nisu isticali u ostavinskom postupku niti su zbog tih spornih pitanja upućeni u parnicu. Prema tome, tužitelj u ovom parničnom postupku s uspjehom može istaknuti tužbeni zahtjev odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev samo radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998. Predlaže odbaciti točku V tužbenog zahtjeva, a odbiti točke I-IV.
3. Sud je u postupku izveo dokaze uvidom u spis ovog suda poslovni broj O-3317/22, ( l.s. 9-11, 67-70, u prilogu spisa i putem sustava eSpis), ugovor o doživotnom uzdržavanju između DR i KR od 15. lipnja 1998. ( l.s. 13- 16, 61-63), smrtovnicu za DR ( l.s. 17,18), rješenje o nasljeđivanju i dopunsko rješenje o nasljeđivanju iza CR ( l.s. 19-21, 52-54), zapisnik ovog suda poslovni broj Z-8500/2005/736 od 26. svibnja 2006., izvadak iz zemljišne knjige izvod iz popisnog lista ( l.s. 22-25, 64-66, 74), rješenje ovog suda poslovni broj Z-19/91 18. siječnja 1991. i Z-45103/2021 od 25. studenog 2021. ( l.s. 55, 72,73), ugovor o darovanju između ER i DR **.**.1998. ( l.s. 56-58), zemljišnoknjižnu zamolbu DR od 02. srpnja 1998. ( l.s. 59, 60), skicu podjele ( l.s. 71), fotografiju ( l.s. 97), podatke o invalidnini ( l.s. 98), prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti ( l.s. 99-101), rješenje Općinskog suda u Bugojnu poslovni broj 46 0 O 121869 25 O od 31. srpnja 2025. ( l.s.116, 117, 127, 128), saslušao svjedokinju ŽR i stranke ( l.s. 64-68, 81-88). Sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaznih prijedloga držeći stanje u spisu dovoljno raspravljenim za donošenje odluke.
4. Tužbeni zahtjev u točkama 1. do 4. i 6. nije osnovan.
5. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Prema čl. 579. st. 1. ZOO-a ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana ( davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega ( primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Tu materiju ranije je ( do 01. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a) uređivao Zakon o nasljeđivanju ( Narodne novine broj : 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u daljnjem tekstu: ZN). Svaki zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora valja ocjenjivati prema njegovim okolnostima i specifičnim činjenicama. ( Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x-802/10 od 10. listopada 2012.). Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba ( čl. 328. i 327. ZOO-a).
6. Sud drži da sporni ugovor nije ništetan jer se ne nalaze razlozi zbog kojih bi se smatralo da je isti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Rješenje o nasljeđivanju i kasnije dopunsko rješenje o nasljeđivanju iz pok. CR, koje je donio Osnovni sud u Bugojnu, su nesporno stekli svojstva pravomoćnosti dok je odbačen prijedlog ovdje tužitelja za ukidanjem potvrde pravomoćnosti oba predmetna rješenja. Ovaj sud pravomoćnost istih ne može ispitivati, a sama činjenica da u ostavinskom postupku iza pok. CR sina ER, kao nasljednik nije proglašen i ovdje tužitelj, ne utječe na mogućnost da DR svojom imovinom raspolaže ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Naime, kao i ostale fizičke osobe i pok. DR je sukladno ZOO-u ( odnosno ranije ZN-u) imala mogućnost izabrati osobu s kojom će takav pravni posao sklopiti. S obzirom na ranije postojeće upise u zemljišnoj knjizi ( od 1991. i 1998.) i na postupak osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 2006. ( u kojem je kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj čestici, nakon parcelacije i pod novom oznakom, ponovno upisana pok. DR) pok. DR nije imala razloga sumnjati u vlastito pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] ( odnosno kasnije čest. zem. [katastarska čestica] nove oznake k. o. [katastarska općina]) niti se nalaze razlozi zbog kojih bi primateljica uzdržavanja potpisivanjem takvog ugovora postupala protivno Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Nije predložen nikakav dokaz u smislu eventualnog osporavanja prava vlasništva te čestice u odnosu na pok. DR za vrijeme njenog života, u cijelosti ili djelomično, u vidu podnošenja tužbe od strane bilo koje osobe koja ima pravni interes, bilo kojeg nasljednika pok. CR ili treće osobe. Ništa o tome nisu iskazivali ni tužitelj kao ni njegova majka, koja je saslušana kao svjedok. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi ni da se radi o fiktivno sklopljenom ugovoru s obzirom da je isti bio na snazi 23 godine u kojem roku objektivno može doći do svih potreba na strani primateljice uzdržavanja koje su definirane ugovorom i što je pok. DR realno mogla očekivati, bez obzira što je u vrijeme potpisivanja ( sklapanja) ugovora bila u dobrom zdravstvenom stanju. Osim toga, ugovor o doživotnom uzdržavanju sadržava obilježja ugovora na sreću. To isključuje ništavost ugovora zbog odstupanja od načela jednake vrijednosti činidaba. ( Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-435/00 od 01. ožujka 2001.). Zbog zauzetog pravnog stava ovaj sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza ( pribave zdravstvenog kartona za primateljicu uzdržavanja, pribave podataka banke o broju i stanju računa za ostaviteljicu, održavanje očevida uz nazočnost sudskih vještaka).
7. S obzirom na sve navedeno, kako sporni ugovor nije protivan odredbama ZOO-a i ZN-a, odlučeno je kao u izreci zbog čega nije bilo osnove nalagati postupanje sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Tužba je odbačena u odnosu na točku 5. tužbenog zahtjeva jer je tužitelj u ostavinskom postupku upućen na pokretanje parnice radi osporavanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1998., odnosno u ovoj parnici se mogu rješavati samo ona pitanja koje je ostavinski sud utvrdio kao sporna, a ne i neka druga, naknadno uočena sporna pitanja. Stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena ( čl. 225. st. 4. ZN-a). Parnični sud je vezan pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda o prekidu postupka i upućivanju u parnicu.
8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo-429/11 – „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati
– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).
9. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu vrijednost od 250 bodova ( Tbr. 7.1.), te za zastupanje na ročištu od 20. prosinca 2024., 06. svibnja 2025. godine i 06. srpnja 2026. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 9.1.), sastav podneska od 24. lipnja 2025. i 15. siječnja 2026. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 8.1.) što uz PDV ukupno iznosi 3.750,00 eura.
10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 22. rujna 2026.
S u d a c
Tomislav Bago
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA
1. Tužitelju po punomoćnici.
2. Tuženiku po punomoćniku.
