REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – istok, Turinina 3
Posl.br. P Ob-302/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izmjene odluke o osobnim odnosima sa mlt. ĐVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. NVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanima po posebnoj skrbnici IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položenim pravosudnim ispitom, nakon nejavne glavne rasprave zaključene dana 7. rujna 2026. u prisutnosti tužiteljice sa zamjenicom punomoćnika, odvjetnicom ŽV, te posebne skrbnice, a u odsutnosti tuženika, dana 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Osobni odnosi između tuženika NV iz [adresa], FV, OIB: [osobni identifikacijski broj] te djece mlt. IVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ŽVŠ, neće se održavati.
II. Mjera iz toč. I. izreke ove presude izriče se na neodređeno vrijeme.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je izvorno, tužbom podnesenom Općinskom sudu u Velikoj Gorici dana 5. svibnja 2023. zatražila izmjenu odluke osobnim odnosima iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-865/13-14 od 27. studenoga 2014. godine, kao i povišenje uzdržavanja za mlt. djecu stranaka. Nadalje, u podnesku od 11. prosinca 2023. ističe se da su stranke prije podnošenja ove tužbe, sukladno članku 323. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje u tekstu: ObZ) bezuspješno provele postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djecom koji postupak se vodio pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb (dalje: HZSR). Tuženik je pokrenuo postupak ovrhe radi predaje djece koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem: Ovr Ob-4/2022 pod navodom da tužiteljica ne poštuje sudsku odluku. U predmetnom postupku dostavljeno je od strane HZSR mišljenje i prijedlog u odnosu na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Proveden je razgovor s tužiteljicom, ali i mlt. djecom te u konačnici procijenjeno da ovrha nije u interesu mlt. djece budući je tuženik u više navrata nazivao HZSR u alkoholiziranom stanju isto su potvrdila i djeca, tj. mlt. ĐVŠ psihologinji kojoj je prepričala kako je oca više puta vidjela u alkoholiziranom stanju te potvrdila i alkoholna pića koja otac pije pred njom i sestrom. HZSR također smatra potpuno neprimjerenim druženja oca s djecom isključivo na groblju, što je očeva potreba, a ne dječja. Time je tuženik pokazao kako nije u stanju staviti dječje potrebe ispred svojih te da često koristi djecu kao vlastitu ekstenziju sebe te da nije u stanju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje već krivi tužiteljicu za sve svoje probleme. U konkretnom predmetnom slučaju da je bitno napomenuti da, osim što je roditeljska uloga tuženika neprimjerena i neadekvatna, podložna je psihofizičkom utjecaju na mlt. djecu koja se već sada manifestira, posebno kod mlt. ŽVŠ koja je po dolasku psihologinje u dom obitelji bila vidno disocirana i anksiozna te joj je razgovor predstavlja dodatnu traumatizaciju. Kod mlt. IVŠ također da je prisutna opterećenost razgovora o ocu, no ponaša se zaštitnički prema sestri budući da otac izjavljuje da NVŠ nije njegovo dijete, te ga pokušava usmjeriti na sestru no bezuspješno. Potpuno da je neprimjereno od strane tuženika takvo ponašanje i favoriziranje jednog djeteta spram drugog. Sve to dodatno utječe na samu djecu. Činjenica da sama djeca potvrđuju alkoholizirano stanje oca koji pije ispred njih, kontinuirani odlazak na groblje s djecom, favoriziranje, opterećenost koju stavlja na djecu kao i manjak svijesti svojeg ponašanja i utjecaja na djecu te evidentno nerazriješen partnerski odnos s tužiteljicom, razlog su pokretanja ovog postupka s prvenstvenim ciljem zaštite interesa i dobrobiti zajedničke djece stranaka. Tužiteljica naglašava da je svjesna važnosti uloge oca u životu djece te je uvijek omogućavala osobne odnose oca i djece uz poštivanje njihove volje, međutim u situaciji u kojoj ponašanje tuženika, alkoholizam, pristup, način ponašanja i ophođenja prema djeci utječe na psihofizički razvoj djece, stvara im opterećenje i svojevrsnu traumatizaciju, kao majka, tužiteljica da je dovedena u situaciju u kojoj je primorana pokrenuti predmetni postupak i zaštiti djecu. Najbolji interes i dobrobit djece trebaju biti primarni interes svakog roditelja kao i institucija. U svim situacijama roditelji se trebaju najprije voditi dječjim, a potom osobnim interesima što kod tuženika nije slučaj. U bilo kojem trenutku kada tuženik promjeni svoje ponašanje, shvati ozbiljnost svog stanja i cjelokupne situacije, može pristupiti promjeni odluke. Do tada tužiteljica smatra da se osobni odnosi djece i tuženika trebaju odvijati u kontroliranim uvjetima. Slijedom navedenoga predložila je da se osobni odnosi odvijaju u prisutnosti stručne osobe koju će imenovati HZSR, a podredno, ukoliko se tijekom postupka, a po donošenju privremene mjere utvrdi da tuženik nastavlja s istim obrascem ponašanja, da se donese presuda kojom se zabranjuju osobni odnosi oca s djecom.
2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj P Ob-302/2023-4 mlt. IVŠ i mlt. FVŠ, imenovana je posebna skrbnica IV, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položenim pravosudnim ispitom.
3. Dana 19. svibnja 2025. zaprimljeno je mišljenje i prijedlog HZSR-a u kojem se uvodno navodi da su u svrhu davanja mišljenja i prijedloga provedeni su zasebni razgovori s mlt. djecom, a posebno s roditeljima ĐV i NV, te je kroz službene evidencije HZSR ovaj ured izvršio je uvid i u svu raniju dokumentaciju kojom za navedenu obitelj raspolaže. Nakon iznesene kronologije dosadašnjeg postupanja u obitelji od 2020., uzimajući u obzir i promjenu stručnog tima nadležnog za rad s obitelji Đ ĐV provedeni su ponovno zasebni razgovori s roditeljima ĐV i NV, a potom s mlt. ĆV; razgovor s mlt. SV proveden je 14. travnja 2025. budući da je 9. travnja 2025. bila na školskom izletu. Mlt. ĐVŠ na upit bi li ipak željela uspostaviti odnos s tatom, odgovara "iskreno ne znam, ne znam o čemu bih s njim razgovarala pa ne sjećam se ni da smo se ikada zagrlili.“ Ostvarivanje osobnih odnosa s tatom pod nadzorom stručne osobe relativno joj je prihvatljivo iako navodi da bi i to željela izbjeći. Mlt. NVŠ na upit bi li se s tatom željela viđati možda pod nadzorom stručne osobe pa bi se tako moglo paziti da ne dođe pijan, odgovara „da ne želi ništa imati s njim niti pod nadzorom.“ Zaključno, na temelju provedenih razgovora s roditeljima ĐV i NV te s mlt. ĐVŠ i NVŠ, kao i uvida u dinamiku obiteljskih odnosa, evidentno je da je došlo do dubokog emocionalnog udaljavanja između djece i oca. Iz iskaza djece proizlazi da otac tijekom dosadašnjih susreta nije uspijevao uspostaviti emocionalno siguran, podržavajući i brižan odnos koji je temelj za zdravu roditeljsku povezanost. Starija djevojka istaknula je da se ne sjeća fizičkog izraza bliskosti s ocem, poput zagrljaja, što ukazuje na manjak emocionalne topline i prisnosti. Djevojčice su opisivale susrete s ocem kao emocionalno stresne, uz učestale epizode u kojima bi bio pod utjecajem alkohola, zbog čega su više puta zvale majku da ih preuzme. U takvim situacijama otac je vrijeđao majku pred djecom, što dodatno narušava njihovu emocionalnu sigurnost i može imati dugoročne posljedice na njihov psihosocijalni razvoj. Zabrinutost djece dodatno je pojačana učestalim, intruzivnim pokušajima komunikacije (npr. višestruki dnevni pozivi), što je rezultiralo njihovim spontanim blokiranjem očeva broja. Važno je istaknuti da se djeca, unatoč mogućnosti susreta pod nadzorom stručne osobe, izraženo protive bilo kakvom obliku viđanja s ocem, što svjedoči o njihovom osjećaju nelagode, straha i emocionalne iscrpljenosti. S obzirom na sve navedeno, te uzimajući u obzir razvojnu dob djece, njihovu jasno izraženu volju i emocionalni doživljaj odnosa s ocem, procjenjuje se potrebnim donijeti rješenje u kojem se osobni odnosi mlt. djece s ocem neće određivati. Bilo kakav budući kontakt trebao bi biti moguć isključivo u uvjetima koji će djeci jamčiti emocionalnu sigurnost, što uključuje prethodnu procjenu i tretman roditeljskih kapaciteta oca, kao i eventualno uključivanje u psihološko savjetovanje ili terapiju.
4. Posebna skrbnica po primitku mišljenja i prijedloga HZSR podneskom od 7. srpnja 2025. predložila je da se roditelji saslušaju prvenstveno na okolnost ostvarivanja osobnih odnosa odnosno načina ostvarivanja istih. Nadalje, posebna skrbnica navodi kako je potrebno prilikom donošenja odluke o načinu ostvarivanja osobnih odnosa voditi računa o načelu razmjernosti iz čl. 7 ObZ-a te se ista poziva na Komentar Obiteljskog zakona (str. 536) iz kojeg proizlazi kako je cilj odredbe čl.124. ObZ-a, odnosno ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, osigurati privremeni nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom kada je primjerice, potrebno uspostaviti vezu između djeteta i roditelja koja nikada nije postojala ili je prekinuta dulje vrijeme. Kada postoji visok rizik za dijete, osobni odnosi s roditeljem mogu se ostvarivati isključivo pod kontinuiranim nadzorom treće neovisne osobe u zatvorenom i sigurnom prostoru.
5. Na ročištu glavne rasprave održanom 7. srpnja 2025. tužiteljica je po zastupnici, po uvidu u podnesak posebne skrbnice, iznijela stajalište da je potrebno donijeti privremenu mjeru kojom bi se odredili osobni odnosi djece sa ocem uz nadzor, na primjer svaku prvu i treću subotu u mjesecu u trajanju od sat do sat i pol vremena, time da se točan početak termina, te lokacija odredi u dogovoru sa voditeljem nadzora. Naime, djeca nisu vidjela oca već godinu i pol dana pa stoga drži da bi u interesu izgradnje emocionalnog odnosa to bilo potrebno.
6. Tuženi je na istom ročištu izjavio da je svjestan sadržaja mišljenja i prijedloga. Osobni odnosi s djecom da su izostali 2 i pol godine. Što se tiče zahtjeva za povećano uzdržavanje izjavio je da ionako uz iznos koji se po postojećoj presudi obustavlja preko FINA-e, sam preko aplikacije plaća preko računa tužiteljice, na način da ukupni iznos prelazi zasigurno 500 eura mjesečno. Stoga je suglasan da se presudom utvrdi visina uzdržavanja u iznosu od po 250,00 eura mjesečno za svako dijete. Ujedeno, suglasan je da se odredi predložena privremena mjera; moli da se uzdržavanje ne naplaćuje preko FINA- e, jer da mu to predstavlja problem na primjer kod pokušaja zaduženja kod banke, da se uvijek naglašava da mu je račun pod ovrhom kao otegotna okolnost.
7. Tužiteljica je po zastupnici izjavila je da je suglasna s donošenjem djelomične presude u pogledu uzdržavanja, a da će se u međuvremenu povući naplata preko FINA-e.
8. Tuženi je potom predložio da se presudom odredi iznos po 280,00 eura za svako dijete, budući da je to iznos koji već neko vrijeme i plaća, sa čim se tužiteljica po zastupnici suglasila, kao i da se obveza po djelomičnoj presudi utvrdi počevši od srpnja 2025.
9. Dana 7. srpnja 2025. sud je donio djelomičnu presudu kojom se obvezuje ovdje tuženog NV doprinositi po osnovi uzdržavanja mlt. IVŠ i mlt. ŽVŠ, iznosima od po 280,00 eura mjesečno i to počevši od 1. srpnja 2025.
10. Podneskom od 25. studenoga 2025. HZSR ostaje pri obrazloženom i dostavljenom prijedlogu i mišljenju od dana 6.svibnja 2025. o tome da se osobni odnosi djece s ocem ne određuju. Međutim, ukoliko se na sudskom ročištu roditelji dogovore da se isti ostvaruju pod nadzorom stručne osobe te Sud procijeni da to nije protivno dobrobiti mlt. djece, stručni tim HZSR suglasan je sa sporazumom roditelja.
11. Na ročištu glavne rasprave od 25. studenoga 2025. tužiteljica po zastupnici te tuženik osobno postigli su sporazum da se privremenom mjerom urede osobni odnosi oca s djecom pod nadzorom stručne osobe i to s obzirom na dob i školske obveze djece dva puta mjesečno, svake prve i treće subote u trajanju od jednog sata. Navedeni sporazum osnažen je privremenom mjerom poslovni broj P Ob-302/2023-15 od 25. studenoga 2025. Ujedno, određeno je ročište glavne rasprave za dan 3. ožujka 2026. radi rasprave učinaka privremene mjere.
12. Na ročištu glavne rasprave od 3. ožujka 2026. tužiteljica je po zastupnici izjavila da su se po informacijama pribavljenim od strane majke osobni odnosi po privremenoj mjeri odvijali, ali da su djevojčice i dalje pod stresom i uplakane. Ničija namjera nije da se osobni odnosi zabranjuju, no predlaže da se pribave izvješća nadzora nad osobnim odnosima kako bi se dobio jasniji uvid, a i pribavi mišljenje samog Zavoda.
13. Tuženi je na istom ročištu izjavio da su se osobni odnosi doista odvijali, no ne vidi na temelju čega se donio zaključak da je bilo stresa i uplakanosti. Istina je da za razliku od IVŠ koja se malo oslobodila, NVŠ baš i nije. Na primjer, s voditeljicom nadzora kao medijatorom da je više razgovarao nego s NVŠ. Da se pokušava pričati o školi kako bi se inicirao razgovor da se ĐVŠ uključuje, ali NVŠ baš i ne. Jedan susret da doslovno nije prozborila ni riječ. Sam da nastoji kroz razgovor objasniti koji je smisao susreta. Zadnji susret da je bio u svibnju 2023. i da se vidi da su cure u grču. Na prvom susretu da su si čestitali Novu godinu, no NVŠ da mu nije pružila ni ruku, da ju je jedva prepoznao, da sad nosi naočale, da je visine skoro kao ĐVŠ. Dodaje da se na njoj vidi ljutnja, a kad je voditeljica nadzora rekla da ćemo se neko vrijeme tako družiti, NVŠ da je na to odgovorila "samo tako". Za ĐVŠ da je očekivao da će se ona lakše prilagoditi, ove godine će napuniti 17. Jedan susret da je bio u 10:00 ujutro, da nakon tjedna nastave ujutro nisu mogle funkcionirati, da nije ni on. Dojma je da još od prve presude od 2014. da je nadzor bio kao nametnut, da je ovo sad treći put, da mu dođe da kaže da se donese presuda da nema više viđanja.
14. Tužiteljica po zastupnici je izjavila da bi s obzirom na dob djece možda doista bilo svrsishodno da se izravno od djevojaka čuje njihovo mišljenje.
15. Tuženi je na to izjavio da ne želi da se ikom išta nameće, da se viđanja održavaju zato što je tako sudac odredio.
16. Posebna skrbnica suglasila se s pribavljanjem izvješća voditelja nadzora, nakon čega bi mogla i obaviti razgovor sa djecom stranaka u svrhu pribavljanja mišljenja.
17. Dana 13. ožujka 2026. pribavljena su izvješća voditeljice nadzora za mjesec siječanj i veljaču 2026., koja su dostavljena strankama i posebnoj skrbnici.
18. Podneskom od 15. travnja 2026. posebna skrbnica izjavila je da je obavila razgovor s djecom stranaka u svrhu pribavljanja njihovog mišljenja sukladno odredbama Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima djeteta (čl.3) i načelu slobode iznošenja mišljenja (čl.12). Mlt. ĐVŠ djevojka je u dobi od 16 godina te pohađa 2. razred Hotelijersko- turističke škole u Zagrebu, vrlo dobra učenica koja preko ljeta pohađa praksu u Hotelu International. ĐVŠ navodi kako po privremenoj mjeri od početka ove godine ona i sestra NVŠ ostvaruju osobne odnose s ocem pod nadzorom stručne osobe dva puta mjesečno te navodi kako joj se iskreno ne da ići na te susrete jer ne vidi smisao u njima. Verbalizira da je zadnji put susret bio početkom ožujka jer je kasnije NVŠ imala vodene kozice. Prije ovih susreta pod nadzorom nisu viđale tatu od 2023. ĐVŠ izjavljuje da tata na susretima samo priča o sebi te da se ne interesira o njoj i sestri. Iskazuje kako ih je uvijek nekako ignorirao, u smislu zanemarivanja njihovih emocionalnih potreba. Kaže da ih primjerice osam mjeseci nije zvao i onda se nakon tog vremena javio misleći da će sve nadoknaditi u jednom danu. Kaže da i tada kad se nakon duljeg vremena javi samo priča o sebi, no ona ga uglavnom ignorira jer ne zna što bi rekla na to sve. ĐVŠ verbalizira da joj nema smisla uopće viđati tatu „jer nikada nije bio ovdje“, odnosno objašnjava kako nema osjećaj da je nešto izgubila ako ga ne viđa. Navodi da se tata na prvom susretu pod nadzorom stručne osobe ispričao za sve događaje iz prošlosti, ali smatra da to nije bilo osobno i iskreno već zbog voditeljice mjere, smatra kako nije svjestan da radi nešto loše. ĐVŠ navodi da joj je tata prije oko tjedan/dva slao poruke koje su bile gramatički netočne i pomalo nerazumljive, sumnja na ponovnu konzumaciju alkohola te ĐVŠ uglavnom takve poruke ignorira. ĐVŠ izjavljuje kako joj susreti s ocem nemaju smisla ako će on i dalje ostati isti. Za sebe navodi da je išla na savjetovanja u CV, ali negdje od 2024. više ne ide, ok joj je to bilo, ali kaže da je nekako svaki susret postao isti. Verbalizira da su prije s ocem međusobno komunicirali samo na način da bi si čestitali rođendane i blagdane. Mlt. NVŠ je u dobi od 12 godina i pohađa 6. razred OŠ Odra, odlična je učenica. Od izvanškolskih aktivnosti pohađa engleski jezik i folklor. Navodi kako stanuje s majkom i sestrom u kući, u [adresa] pored Buzina, a na donjem katu kuće stanuje baka. NVŠ je tijekom razgovora komunikativna i otvorena, samostalno širi teme razgovora. NVŠ verbalizira kako na susrete s ocem odlazi „na silu“, mama joj je rekla da mora ići s obzirom da postoji sudska presuda po privremenoj mjeri. Navodi kako ne želi viđati tatu, niti komunicirati s njime. Kaže da ima neki neobjašnjivi strah od njega, a bez nadzora stručne osobe bi ju sigurno bilo strah da će se otac derati na nju jer je bila u otporu. NVŠ navodi kako tata nije nikada bio nasilan prema njima, ali čim nešto nije po njegovom znao bi stalno ispitivati, zvati i biti jako naporan. Iskazuje da u posljednje vrijeme zove i šalje poruke te mu ona ponekad i odgovori. NVŠ prepričava kako im je tata uz uzdržavanje nedavno uplatio i dodatne novce, na što mu je ona poslala poruku zahvale, nakon čega je on njoj počeo odmah slati poruke i slike o sebi, navodeći da je u Šibeniku, a na slici se vidi da je u Crikvenici te zbog takvih poruka NVŠ sumnja u očevu konzumaciju alkohola, navodi da mu na takve poruke niti ne odgovara. Kaže da bi ju tata prije oko dvije godine znao zvati 20 puta za redom dok se ne bi javila, a onda dvije godine uopće ne bi pitao ta njih. NVŠ smatra da susreti s ocem pod nadzorom nemaju smisla, da isti ne pokazuje interes o njoj i sestri, već priča o sebi, primjerice voditeljici mjere prepričava kako trenutno uređuje kupaonicu, a na kraju „reda radi“ pita NVŠ i ĐVŠ kako su. Izjavljuje da ni nadalje ne želi nikakve kontakte s ocem. NVŠ smatra da tata više voli ĐVŠ, primjerice samo je ĐVŠ pitao treba li joj što novaca s obzirom da je išla u Budimpeštu, iako je znao i da NVŠ treba ići u Češku (gdje na kraju nije išla jer je imala vodene kozice). Isto tako navodi da bi uglavnom komunicirao samo s ĐVŠ, čak i prije kad bi došao u vrtić po NVŠ, ne bi ju ni zagrlio. Za tatu navodi da je par puta bio u zatvoru, da ih je tada (prije oko dvije godine) kontaktirao iz zatvora, odnosno da se uglavnom obraćao samo IVŠ. Prepričava kako je jednom prilikom došao na njihovu adresu te vikao da NVŠ nije njegova kćer. Nadalje, navodi da joj ne fali tata, da se samo majka brinula o njoj („bila je i mama i tata“), nikada nije dobila osjećaje od oca. Smatra kako si tata ne želi priznati da ima dijagnoze te je neprimjereno da s djecom priča o stvarima koje se njih ne tiču i ne zanimaju ih, smatra da „tata nema osjećaja za nju i sestru“.
19. Na ročištu glavne rasprave od 30. lipnja 2026. saslušane su stranke, nakon čega je od HZSR zatražena dostava Izvješća voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima za razdoblje nakon veljače 2026.
20. Dana 17. srpnja 2026. zaprimljena su Izvješća voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima za razdoblje do zaključno lipnja 2026.
21. Na zaključnom ročištu glavne rasprave od 7. rujna 2026. (na koje tuženi nije pristupio, da bi po okončanju ročišta pristupio u sudnicu u 14,25 sati i preuzeo raspravni zapisnik) tužiteljica po zastupnici, s obzirom na okolnost da je zadnji susret djece sa tuženikom bio 7. ožujka 2026., da su zaprimljena izvješća voditeljice mjere nadzora do konca lipnja, suglasna je sa ocjenom HZSR te u tom smislu predlaže da se donese presuda da se osobni odnosi djece sa ocem ne održavaju.
22. Posebna skrbnica navela je da iz dosadašnjeg tijeka postupka, provedene mjere nadzora nad osobnim odnosa te izraženog mišljenja djece proizlazi da je osnovan zahtjev da se osobni odnosi dalje ne održavaju.
23. Izveden su dokazi uvidom u Rodne listove, Izvješće o obveznom savjetovanju, presliku Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-865/13-14 od 30. listopada 2014., saslušanjem stranaka. Izvršen je uvid u Izvješća voditeljice mjere nadzora.
24. Tužbeni zahtjev kojim se traži donošenje odluke da se osobni odnosi ovdje tuženika i zajedničke djece stranaka ne održavaju osnovan je.
25. Odredbom čl. 119. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.
26. Odredbom čl. 123. ObZ-a propisano je da Sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. ovoga Zakona (kada donosi odluku o osobnim odnosima u slučaju razdvojenog života roditelja) na prijedlog djeteta, roditelja, ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Kad donosi odluku o ograničavanju ili zabrani osobnih odnosa sud je dužan: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.
27. Tijekom ovog postupka sud je sukladno odredbi čl. 416. ObZ-a pribavio mišljenje i prijedlog HZSR, kojim je u svibnju 2025. predloženo da se osobni odnosi djece sa ocem ne održavaju (odnosno zabrane). No, sud je vođen najboljim interesom djece prihvatio (kao i posebna skrnbica kao zakonska zastupnica djece u ovom predmetu) sporazum roditelja, te privremenom mjerom od 25. studenoga 2025. odredio osobne odnose pod nadzorom stručne osobe.
28. Iz pribavljenih Izvješća voditeljice mjere nadzora za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 30. lipnja 2026. utvrđeno je da su se osobni odnosi održali (očitom greškom u pisanju se navodi godina 2025.) 3. i 17. siječnja 2026., 7. veljače i 21. veljače 2026., 7. ožujka 2026. (termin 19. ožujka 2026. nije održan zbog vodenih kozica mlt. ŽVŠ). U travnju mjesecu osobni odnosi nisu održani u terminu od 4. travnja 2026. zbog godišnjeg odmora voditeljice mjere, a 18. travnja 2026. zbog izražene želje djece da ne vide oca. Isto tako, u svibnju 2026. nisu održani osobni odnosi jer su djeca odbila vidjeti oca kako za termin 2. svibnja, tako i 16. svibnja 2026. Na koncu, ni u mjesecu lipnju 2026. nije bilo osobnih odnosa, budući da su djeca za termin 6. lipnja 2026. odbila vidjeti oca, a isti odgovor da je dobila od djece i za drugi termin 20. lipnja 2026. Nakon upućene obavijesti ocu djece da djevojke ne žele kontakt s njim, otac da se nije povratno javio voditeljici mjere nadzora. Pri prvom susretu 3. siječnja 2026. primjećuje se da mlt. ĐVŠ počinje plakati pri čemu da izostaje očeva reakcija. Na drugom susretu mlt. NVŠ da postavlja pitanje voditeljici nadzora moraju li se one i nakon suda u trećem mjesecu viđati sa ocem. Daljnja Izvješća ukazuju na postojanje fizičke distance djece prema ocu, i dok mlt. ĐVŠ komunicira sa ocem po pitanju škole, mlt. NVŠ ne sudjeluje u razgovoru i gleda u stranu. Pri zadnjem susretu 7. ožujka 2026. prije susreta s ocem majka navodi voditeljici da se ĐVŠ rasplakala, otišla je na wc, moli da je pričekamo. Po povratku na pitanje IVŠ je li u redu, može li prisustvovati susretu, ĐVŠ se smiruje te odgovara da je spremna na susret. Dok se približavaju ocu NVŠ navodi: ,, Mi smo uvijek ljute kad se trebamo viđati s tatom'. Otac primjećuje da je ĐVŠ uplakana, govori im da ne trebaju biti na susretu ako ne žele, spominje sudski postupak, bio je iznenađen izjavom majčine odvjetnice da su djevojke zbog susreta s njim pod stresom i uplakane. Pokušava objasniti sve sudske postupke, no priča mu je nepovezana, nerazumljiva, bez konkretnog zaključka. Iskazuje da im se na prvom susretu ispričao, NVŠ navodi da joj isprika ništa ne znači. Otac se obraća ŽVŠ navodeći da se do sada nije upuštala u komunikaciju s njim, na što mu NVŠ odgovara: "Zar ti nije jasno da se ne želimo s tobom vidati, da smo htjele u ove dvije godine smo mogle doći do tebe, ne želim te vidati ako N (voditeljica mjere nadzora) nije prisutna". Na moj upit zašto odgovara gledajući u oca: ,, Jel' te se bojim, ne osjećam se sigurno s tobom, uvijek si pokazivao da vise voliš ĐVŠ". Otac odgovara da je dok se NVŠ nije rodila s ĐVŠ imao privržen odnos i da su svugdje išli, a da kad je dolazio po NVŠ u vrtić kad je imala dvije godine uvijek bila u nekom otporu. NVŠ mu odgovara da je i sa dvije godine i dvanaest godina u istom otporu prema njemu te da ne razumije kako on to ne shvaća. Petnaest minuta prije isteka vremena predviđenog za trajanje susreta ĐVŠ ju pita može li ići, otac je zaustavlja s upitom kad ide u Budimpeštu na školski izlet, ĐVŠ mu odgovara, on navodi da će joj uplatiti nešto novaca, ona odgovara da ne treba. Potom se NVŠ ubacuje s komentarom da je to još jedan dokaz kako nju više voli, jer i ona ide u Prag s folklorom, a nju nije pitao kad ide, otac iskazuje da ne zna za to, voditeljica ga podsjeća da je NVŠ na jednom od susreta spomenula odlazak u Prag. Djevojke bez pozdrava napuštaju susret, voditeljica ih prati do mjesta gdje ih čeka majka. Otac da teško uspostavlja smislen i suvisao razgovor s djecom, stalno ga je potrebno poticati, usmjeravati razgovor na teme prikladne dobi djece, otac nema nikakve roditeljske komunikacijske vještine kojima bi se približio djeci i kad razgovara obično iznosi neka vlastita razmišljanja, teško može strukturirati i organizirati sadržaj koji iznosi, često skreće s glavne teme razgovora, djeci je nerazumljiv.
29. Iz svega navedenoga, unatoč pokušaju da se kroz privremenu mjeru pod nadzorom uspostavi odnos između djece i oca, pokazalo se da izostanak osobnih odnosa, nedovoljno kvalitetna emocionalna povezanost djece sa ocem, a po svemu sudeći i nedostatni kapaciteti oca da pomogne uspostavi te povezanosti, u ovom trenutku daju osnove za primjenu odredbe čl. 123. ObZ-a i prihvaćanja prijedloga Stručnog tima HZSR o zabrani osobnih odnosa. Budući da stanje spisa ne daje naznake kada bi se iznesene okolnosti mogle promijeniti, odluka se donosi na neodređeno vrijeme. Naglašava se pri tome da sud nije našao načina da istu svrhu zaštite dobrobiti i najboljeg interesa djece postigne nekom blažom mjerom, a obje strane mogu, po izmjeni okolnosti u svako doba tražiti izmjenu postojeće odluke i uspostavu osobnih odnosa.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
SUDAC:
Joško Meštrov-Uroda
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
I. Pun. tužiteljice, odvj. Tomislav Beloša
II. Tuženi, NV, [adresa]
III. Hrvatski zavod za socijalni rad Novi Zagreb, Zagreb, Av. Dubrovnik 12
IV. Posebna skrbnica, IV
