REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3932/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, dana 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odredba članka 3. NAKNADA Ugovora o kreditu broj 065-50-6409486 od 25. rujna 2013. godine zaključenog između tužitelja TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: "3,50 % (tri zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.", utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka isplatom iznosa od 329,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev pobliže opisan u toč. I. izreke ove presude zbog ogluhe.
2. Izloženi zahtjev tužitelj temelji na slijedećim bitnim u tužbi izloženim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima:
- da je tužitelj, kao korisnik kredita, zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 065- 50-6409486 od 25. rujna 2013., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u iznosu od 23.000,00 kuna na rok otplate od 24 mjeseca,
- da je čl. 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužitelju nametnuta/ugovorena naknada u visini od 3,50% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a na koju ulaznu naknadu je tužitelj bio primoran pristati, odnosno platiti ju, kako bi mogao dobiti traženi kredit,
- da je tužitelju na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 805,00 kuna, odnosno 106,84 eura (3,50%),
- da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru otisnutom na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,
- da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, o zaštiti potrošača propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,
- da iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade ništetne, jer se o navedenoj odredbi ugovora uopće nije pojedinačno pregovaralo, već je ona umetnuta u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe, niti mu je prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita i na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena, već je tužitelju sve bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor,
- da polazeći od činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava i
- da je jedini interes i ratio sporne odredbe dodatno bogaćenje banke tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa, budući da potrošač, ukoliko treba kredit, mora pristati i na tu naknadu samo da bi dobio traženi iznos kredita.
3. U prilog istinitosti svojih tvrdnji, tužitelj je tužbi priložio potvrdu (str. 5 spisa), Ugovor o kreditu (str. 6-11 spisa) i otplatni plan (str. 12-13 spisa).
4. Tuženiku je uredno, 23. lipnja 2026., dostavljena tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana.
5. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu u za to mu ostavljenom roku.
6. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da je predmetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna primjenom odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.).
7. Pravni interes tužitelja za predmetnu tužbu za utvrđenje proizlazi iz činjenice da će na temelju predmetnog utvrđenja biti u prilici podnijeti tužbu kojom će zahtijevati povrat plaćene ulazne naknade.
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je nađeno da je riječ o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 331.b ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
10. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,22 eura, priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (50,00 eura) 250,00 eura.
11. Nadalje mu je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i zahtijevani trošak pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe u iznosu od 53,09 eura (Tar. br. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 50/26.).
12. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 329,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. rujna 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
13. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26.).
14. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
I. Pun. tužitelja uz rj. na pl. pristojbe na presudu zbog ogluhe (55,00 eura)
II. Tuženiku
