Poslovni broj: Us I-1580/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja ISTO GRUPA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 78858201330, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalne naknade, 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/25-13/31, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. U ovome je predmetu tužba podnesena Upravnom sudu u Zagrebu. Nakon toga je isti, rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su- 369/2025-19 od 20. lipnja 2025., ustupljen i dostavljen ovome sudu.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2023-11/03792, URBROJ: 251-10-30/002-23-1 od 25. srpnja 2023.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, točkom I. izreke, naloženo je ovršeniku, ovdje tužitelju da na temelju ovršne isprave, KLASA: UP/I-363-03/2020- 05/00335, URBROJ: 251-13-01/01-2020-01 od 24. siječnja 2020. podmiri dugovanje, iskazano u točki II. izreke. Točkom II. izreke utvrđeno je dugovanje na ime glavnice u iznosu od 32,94 eura/248,19 kuna, te dugovanje na ime zakonskih kamata u iznosu od 2,52 eura/18,99 kuna. Točkom III. izreke je utvrđeno da je ovršenik dužan podmiriti troškove ovršnog postupka u iznosu od 26,54 eura/200,00 kuna. Točkom IV. izreke upozorava se ovršenika da ako u roku za dobrovoljno izvršenje ne ispuni obveze iz točke II. i III. rješenja da će se dužni iznos uvećan za zateznu kamatu naplatiti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, odnosno po svim računima koji se vode pod njegovim OIB-om, a zatim na oročenim sredstvima ovršenika u svim bankama. Točkom V. izreke je naloženo FINI da izda nalog bankama da sva sredstva koja budu zatečena i koja pristignu na račune ovršenika, koji se vode pod njegovim OIB-om, kao i oročena sredstva, uplaćuje do podmirenja duga na račun ovrhovoditelja. Točkom VI. je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja-

4. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu, u kojoj je, u bitnome naveo, da nekretnina na koju se odnose potraživanja više nije u njegovom vlasništvu, te da je nedopustivo da snosi trošak komunalne naknade. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika.

5. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

6. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da tužiteljev prigovor da nije vlasnik predmetnog prostora nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da se u žalbi protiv rješenja o ovrsi ne može pobijati zakonitost rješenja ovršne isprave. Smatra da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno pravilno i zakonito te da njegovim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te potvrdi rješenje tuženika, a time i rješenje ovdje zainteresirane osobe.

7. Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. i 39/26. dalje: ZUS-a) pa je, na temelju članka 98. točke 4. ZUS-a, u ovome sporu presuđeno bez rasprave jer su činjenice nesporne , a stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

8 . U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/25-13/31, URBROJ: 531-03-4- 25-2 od 31. ožujka 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2023-11/03792, URBROJ: 251-10-30/002-23-1 od 25. srpnja 2023.

11. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363- 03/2020-05/00335, URBROJ: 251-13-01/01-2020-01 od 24. siječnja 2020. Iz sadržaja toga rješenja proizlazi da je tužitelj, obvezan na plaćanje komunalne naknade za garažni prostor površine 11,07 m2, u Zagrebu, na adresi [adresa], u iznosu od 0,83 kuna po m2 koju je dužan plaćati mjesečno, odnosno 9,96 kuna po m2 godišnje, što iznosi 9,19 kuna mjesečno, odnosno 110,25 kuna godišnje.

12. Citirano rješenje o utvrđenoj obvezi plaćanja komunalne naknade tužitelju je, prema dostavnici priloženoj spisu predmeta, uredno dostavljeno. Navedeno rješenje je snabdjeveno potvrdom da je izvršno dana 26. ožujka 2020. Izvršnost rješenja znači da ako porezni obveznik dug utvrđen rješenjem ne plati, porezno tijelo može pokrenuti postupak prisilne naplate utvrđenog poreznog duga, kako je u konkretnom slučaju postupilo prvostupanjsko tijelo time što je donijelo rješenje o ovrsi od 25. srpnja 2023.

13. Odredbom članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona ( „Narodne novine broj“: 115/16., 106/18., 121/2019., 32/2020., 42/2020. i 114/22. dalje u tekstu OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Stavkom 2. istog članka propisano je da su ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi i 6. upravni ugovor i porezna nagodba. Stavkom 3. je propisano da je vjerodostojna isprava u smislu stavka 1. ovoga članka jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela, ili ovjeren elektroničkim potpisom ili elektroničkim pečatom poreznog tijela.

14. Člankom 141. stavkom 2. OPZ-a propisano je da rješenje o ovrsi mora sadržavati naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

15. Člankom 142. stavkom 1. propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

16. Člankom 142. stavkom 7. OPZ-a propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

17. Sukladno navedenim utvrđenjima, a imajući u vidu naprijed navedene odredbe Općeg poreznog zakona kao i činjenicu da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, te činjenice da tužitelj nije priložio dokaze kojima bi dokazao da je njegova obveza prema tuženiku, određena ovršnom ispravom, manja od iznosa utvrđenog prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, a nije dokazao niti da je ovršna isprava na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno, ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena van snage, ovaj sud smatra da donošenjem prvostupanjskog rješenja kao i osporavanog rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da navodi tužitelja izneseni u tužbi nisu osnovani.

18. Tužiteljev prigovor da nije vlasnik nekretnine, na koju se odnosi potraživanje iz pobijanog rješenja, nije odlučan jer predmet ovog upravnog spora nije ocjena je li tužitelju porezni dug pravilno i zakonito utvrđen, te prigovore je tužitelj mogao isticati u postupku donošenja rješenja kojima je dug utvrđen. Prema važećoj sudskoj praksi navedeni prigovori se ne mogu isticati u upravnom sporu, jer se u postupku prisilne naplate poreznog duga ne mogu isticati prigovori kojima se osporava zakonitost utvrđenog duga.

19. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS - a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

U Splitu 22. rujna 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis

5. Kal 50

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ