UsI-3417/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te
Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. U. (OIB:
…) iz Š., M. L. …, protiv tuženika Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon neposredne i
javne rasprave zaključene 24. travnja 2024. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 2.
svibnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva
financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni
postupak KLASA: UP/II-410-15/22-01/132, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. listopada

2023. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pravovremeno 13. prosinca 2023. podnijela ovom sudu tužbu,
kojom je osporila zakonitost rješenja zakonitosti tuženika KLASA: UP/II-410-15/22-
01/132, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. listopada 2023. zbog, u biti, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da nije točno da ona privremeno
prebiva na adresi M. L. … u Š., već da ona tu stalno prebiva, da ona
doista plaća sve komunalne i druge komunalne obveze, da je izradila novu osobnu
iskaznicu s navedenom adresom prebivališta, jer je čekala da stara osobna istekne i
da ne bi plaćala dvaput. Stoga, ali i zbog svojih financijskih i zdravstvenih neprilika,
zatražila je poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili preinačiti
ta rješenja, tako da ju se oslobodi plaćanja poreza.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga
koji su izneseni u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je ona
izjavila protiv rješenj Grada Šibenika, Upravnog odjela za financije KLASA: UP/I-410-
10/22-01/2396, URBROJ: 2182-1-06/1-22-1 od 15. srpnja 2022., a kojim joj je utvrđena

-2- UsI-3417/2023-17

obveza plaćanja poreza na kuću za odmor na adresi Š., M. L. …, površine … m2, u iznosu od … kuna za ….

3. U dokaznom postupku čitani su: potvrda o prijavi boravišta „Š., ….
k. ….“, obavijest o mirovini, stara i nova osobna iskaznica i spis predmeta
poreznog tijela KLASA: UP/I-410-10/22-01/2396.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donijete u postupku
utvrđivanja tužiteljici obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi
Š., M. L. …, površine … m2, u iznosu od … kuna za …., a koja
joj je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona
lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17., u daljnjem tekstu: ZLP) i
Odluke o porezima Grada Šibenika („Narodne novine, broj: 14/01. i 14/03., u daljnjem
tekstu: Odluka).

7. Tužiteljica, u biti, nije osporila ključna utvrđenja poreznih tijela, osim što je
paušalno navela da na konkretnoj adresi stalno prebiva i da je izmijenila adresu
prebivališta prijavljujući ga s danom …. k. …., a nakon i čekajući istek joj stare
osobne iskaznice.

7.1. Nije sporno da je tužiteljica vlasnica konkretne kuće te visina poreza. Ona
nije osporila ni točnosti podataka o korisnoj površini dijela navedene kuće koju ona
koristi i da ta površina iznosi … m2.

7.2. Nije sporno ni utvrđenja i navodi poreznih tijela vezano za povremeno
korištenje konkretne kuće a niti je on osporila ocjenu izvedenih pisanih dokaza o
podatcima o utrošenoj količini vode ali i struje i dinamici njihove potrošnje tijekom ….

7.3. Sud mora primijetiti da tužiteljica, osim iznošenja općenitih i ničim
potkrijepljenih navoda, u biti, nije osporila ključna činjenična utvrđenja poreznih tijela,
a o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnog propis.

8. Pokazalo se, u biti, spornim je li riječ o kući koja se koristila povremeno ili
sezonski tijekom …. i je li, s tim u vezi, tužiteljica obveznica plaćanja poreza na kuću
za odmor.

9. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka
zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne
smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa
i drugog pribora.

9.1. Člankom 25. ZLP-a je propisano da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

-3- UsI-3417/2023-17

10. Sud smatra da obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utemeljena je na
korištenju objekta. Stoga sama okolnost da je na adresi kuće koja je predmet nadzora
i oporezivanja porezom na kuću za odmor vlasnik ima prijavljeno prebivalište na znači
samo po sebi da se ona koristi stalno za stanovanje. Izloženo pravno shvaćanje
izraženo i u presudama Upravnog, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske
broj Us-4999/01 od 13. svibnja 2004. godine i Us-4009/95-4 od 22. veljače 1996.
godine (www.propisi.hr).

11. S obzirom na izvedene dokaze rezultate dokaznog postupka do kojih je
došlo upravno tijelo i stanje spis predmeta upravnog tijela, a unatoč činjenici mjesta
prijavljenog prebivališta od …. k. …., a prema pravilima o teretu dokazivanja
i uzimajući u obzir da ona tijekom spora nije predložila sudu izvođenje konkretnih i
prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga, sud smatra u dovoljnoj mjeri
raspravljenim i utvrđenim da tužiteljica konkretnu kuću u Š. koristi povremeno i
sezonski, zbog čega je u obvezi platiti porez na kuću za odmor na temelju odredbe
članka 25. ZLP-a.

12. U izloženom je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, nakon što je
utvrdilo pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa,
bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, utvrdilo tužiteljici porez na kuću za odmor
za …., a osporena rješenja sadrže sve razloge o bitnim činjenicama, razloge koji su
bili ključni pri ocjeni dokaza i razloge vezano za ocjenu navoda stranke koji imaju
uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje
u mjerodavnom propisu.

13. Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito i budući da nisu ostvareni
ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem
upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po
službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o
upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i
110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno
presuditi kao u izreci.

U Splitu 2. svibnja 2024.

S U D A C

Silvio Čović UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina
pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za
sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i
članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:

- tužiteljici M.U. iz Š., M. L. …,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis predmeta poreznog tijela
KLASA: UP/I-410-10/22-01/2396 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- u spis.