Poslovni broj spisa: P-2319/18-54

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Tomašević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zorimiru Ričkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tužene, dana 22. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj da o svojem trošku, ukloni koljeno i sivu PVC cijev promjera (fi) 110 mm i duljine od 1,70 m, koje su postavljene na stropu iznad nekretnine tužiteljice, koja se sastoji od 2/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica] RUDEŠKA CESTA –KUZMINEČKA ULICA površine 2864 m2, dvorište površine 1013 m2, zgrada mješovite uporabe, Zagreb, Kuzminečka ulica 55 površine 924 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 927 m2, ukupne površine 2864 m2, povezano s vlasništvom garažno-parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ulici kbr. 55 nacrtne oznake GPM-78 površine 13 m2 (E-179), upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i koljeno i sivu PVC cijev promjera (fi) 50 mm i duljine od 180 cm, koje su postavljene iznad garažno parkirnog mjesta tužiteljice i zajedničkog garažnog prostora svih suvlasnika nekretnine koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] RUDEŠKA CESTA – KUZMINEČKA ULICA površine 2864 m2, dvorište površine 1013 m2, zgrada mješovite uporabe, Zagreb, Kuzminečka ulica 55 površine 924 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 927 m2, ukupne površine 2864 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se zajednički garažni prostor nalazi u podrumu navedene zgrade te da zatvori otvor promjera (fi) 110 mm na stropu iznad garažno-parkirnog mjesta tužiteljice (E-179) nacrtne oznake GPM-78, te otvor promjera (fi) 50 mm koji se nalazi iznad zajedničkog dijela garaže, u skladu s pravilima struke na način da ga dovede u stanje kakvo je bilo prije otvaranja ovih otvora, u roku od 15 dana.

II Obvezuje se tužena naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.334,38 EUR, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica garažno-parkirnog mjesta (E-179) smještenog u podrumu zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ulici 55, nacrtne oznake GPM-78, površine 13m2, dok je tuženica uknjižena kao vlasnica poslovnog prostora (E-3) nacrtne oznake PP3 površine 35m2 smještenog u prizemlju iste zgrade (ulaz s [adresa]). Zgrada u kojoj se nalaze garažno-parkirno mjesto tužiteljice (E-179) i poslovni prostor tužene (E-3) je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 2864m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Dalje, tužiteljica navodi da se u naravi, poslovni prostor tuženice, koji se nalazi u prizemlju zgrade, nalazi djelomično iznad garažno-parkirnog mjesta mjesta tužiteljice koje se nalazi u podrumu zgrade. Dakle, posebni dio nekretnine, koji je u vlasništvu tužiteljice je jasno omeđeno parkirno mjesto u smislu odredbe čl. 67. st 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV), dok je strop iznad garažnog mjesta tužiteljice vlasništvo svih suvlasnika nekretnine (zajednički dio nekretnine) tako da se poduzimanje bilo kakvih poslova u pogledu tog dijela etažirane nekretnine, primjenjuju odredbe čl. 86. i 87. ZV-a.

3. Također, tužiteljica u tužbi navodi sa su u studenom 2017. u predmetnom poslovnom prostoru izvođeni građevinski radovi te su tom prilikom izbušene dvije rupe, jedna u stropu iznad garažnog mjesta tužiteljice u promjeru od oko 10 cm, kroz koju je iz predmetnog poslovnog prostora provedena siva cijev promjera 10 cm te jedna rupa iznad zajedničkih dijelova garaža u podrumu zgrade promjera oko 5 cm, kroz koju je također iz predmetnog poslovnog prostora provedena siva cijev promjera 5 cm. Obje cijevi su spojene na cijev koja predstavlja zajedničku instalaciju zgrade (cijev smeđe boje) i koja se nalazi na stropu u podrumu zgrade. Cijev pomjera 10 cm postavljana je u dužini od oko 1,7 do 2 m i spojena direktno na zajedničku instalaciju zgrade. Na ovu cijev spojena je i tanja cijev promjera oko 5 cm i dužine oko 180 cm (također sive boje).

4. Tužiteljica je, čim su započeti građevinski radovi u predmetnom poslovnom prostoru reagirala na način da je zatražila policijsku intervenciju te obrazlaže, iako iz dopisa VII. Policijske postaje Zagreb od 23.11.2017. proizlazi da se policijskim službenicima kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora predstavio MŽ iz [adresa], da je predmetnom tužbom obuhvatila samo tuženu, postupajući u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige, budući da iz zemljišne knjige proizlazi da je tužena uknjižena kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora.

5. Kako je tužena probušila rupe u stropu zajedničke garaže odnosno garažnog prostora svih suvlasnika, postavila dvije cijevi s koljenima i priključila se na zajedničke instalacije zgrade, bez odobrenja i suglasnosti tužiteljice i ostalih suvlasnika zgrade, to tužiteljica smatra da je tužena na taj način postupila protivno odredbi čl. 87. st. 1. ZV-a. Naime, budući da su cijevi postavljene na stropu zajedničkog garažnog prostora svih suvlasnika, to je tuženoj za izvođenje predmetnih građevinskih radova, bila potrebna pisana suglasnost i odobrenje svih suvlasnika nekretnine u smislu odredaba čl. 41.st.1. i čl. 87.st.1. ZV-a, budući da je riječ o poslu izvanredne uprave. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da tužena nije ishodila suglasnost suvlasnika za izvođenje radova te da je opisane radove na zajedničkom dijelu zgrade izvela isključivo iz svojih vlastitih interesa i isključivo za svoju korist. Budući da za poduzimanje opisanih radova tužena nije imala suglasnost niti tužiteljice, niti drugih suvlasnika nekretnine, to tužiteljica smatra da je, kao jedna od suvlasnica nekretnine, ovlaštena tražiti od tužene vraćanje stvari u prijašnje stanje, odnosno demontažu montiranih koljena i cijevi sa zajedničkih dijelova zgrade te njihovo uklanjane u smislu odredbe čl. 1128. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,dalje ZOO), u vezi sa čl. 39. st. 2. ZV-a.

6. Podneskom od 15.10.2024. godine tužiteljica je navela kako je nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, u zemljišnoj knjizi u postupku obnove pod poslovnim brojem Z- 13405/2024, k. č. br. [katastarska čestica] prešla u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Sijedom prethodno navedenog, budući da se tužena oglušila na protivljenje tužiteljice izvođenju opisanih radova, to radi zaštite svojih vlasničkih prava, kao jedna od suvlasnica cijele nekretnine, tužiteljica, nakon provedenog građevinskog vještačenja, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 15.10.2024. godine, a koji tužbeni zahtjev je usklađen i sa novim zemljišno-knjižnim stanjem, traži da se naloži tuženoj da o svom trošku, u skladu s pravilima struke, izvede radove, kako je to opisano u točki I izreke, radi vraćanja u prvobitno stanje, sve uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

8. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da je predmetni poslovni prostor kupila 02.6.2017. u sirovom stanju ("rohbau"). U trenutku kupnje poslovni prostor nije imao sanitarni čvor i nije bio spojen na kanalizaciju predmetne stambeno poslovne zgrade. Budući da je tužena poslovni prostor kupila s namjerom da se bavi poslovnom djelatnošću, to je poslovni prostor bilo potrebno i osposobiti u tu svrhu. S tim u vezi je tužena pristupila izgradnji WC-a. Međutim, budući da poslovni prostor nije bio spojen na kanalizaciju zgrade, tužena je trebala svoj WC spojiti sa kanalizacijom zgrade. Izvoditelj radova je tuženoj preporučio da svoj WC spoji na kanalizaciju zgrade na način kako je to prikazano na slikama koje je dostavila tužiteljica uz svoju tužbu. S tim u vezi je tužena, koja ne raspolaže stručnim znanjem relevantnim za ocjenu opravdanosti takva prijedloga, pristala na prijedlog izvoditelja radova. Takvi radovi, smatra tužena, imaju svoje opravdanje u činjenici da se kanalizacijska cijev zgrade nalazi izvan poslovnog prostora tužene, tj. ona je obješena za strop koji se nalazi u garaži zgrade koja se nalazi ispod poslovno prostora tužene. S tim u vezi tužena ističe da je njezina jedina mogućnost spajanja na kanalizacijsku cijev zgrade, bila u bušenju poda svog poslovnog prostora, tj. stropa garaže zgrade i povođenje kanalizacijske cijevi od svog WC-a, kroz probušene rupe u podu, tj. stropu, do kanalizacijske cijevi zgrade. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, tuženica ističe da je postupala u dobroj namjeri, po savjetima izvoditelja radova, u cilju da svoj poslovni prostor spoji na kanalizaciju zgrade i da je od prvog dana tužiteljičina prigovaranja pokušala naći zajednički jezik i mirno riješiti spor. Tužena nema saznanja da aktualno stanje smeta bilo kojem drugom suvlasniku zgrade osim tužiteljici, slijedom čega tužena smatra da bi se ovakvo ponašanje i postupanje tužiteljice moglo okarakterizirati kao zlouporaba svoga prava vlasništva i obijesno parničenje.

9. Nadalje, tužena u odgovoru na tužbu ističe da je 29.5.2018. darovala poslovni prostor svojoj sestri, ČŽ, u kojem se trenutno nalazi frizerski salon "DI" u vlasništvu Iva-Emela usluge j.d.o.o.

10. Također, tužena osporava činjenične i pravne navode tužbe navodeći da iz se iz slika koje je dostavila tužiteljica ne može nikako zaključiti gdje se točno nalazi mjesto namijenjeno za ostavljanje motornog vozila tužiteljice u odnosu na cijevi koje spajaju WC poslovnog prostora tužene s kanalizacijom zgrade. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, tužena ističe da su tužiteljičini navodi prema kojima bi jedna rupa, kroz koju je pošla cijev koja spaja WC poslovnog prostora tužene s kanalizacijom zgrade i koja se nalazi u stropu garaže zgrade, bila izbušena iznad garažno parkirnog mjesta tužiteljice, nedokazani. S tim u vezi tužena ističe kako njen poslovni prostor, kupljen u "rohbau" stanju, brz WC-a i priključka na kanalizaciju zgrade, ne može predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu. Stoga smatra da njeno da njen poslovni prostor bude samostalno uporabljiva cjelina ne bi trebalo biti sporno, slijedom čega i pravo spojiti poslovni prostor na kanalizaciju zgrade također ne bi trebalo biti sporno.

11. U daljnjem tijeku postupka tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, koji je dostavljen već uz tužbu, vidljivo da je tužena već od 29.5.2018. godine više nije vlasnica predmetnog poslovnog prostora već je to njezina sestra ČŽ. Obzirom na navedeno tužena smatra kako ne može izvršiti radove u predmetnom poslovnom prostoru koji su predmet tužbenog zahtjeva jer više nema nikakvih vlasničkih ovlaštenja na tom poslovnom prostoru obzirom da se sada radi o tuđoj nekretnini, a osim toga tužena nije niti u posjedu predmetnog poslovnog prostora.

12. Zaključno, tužena predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

13. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u zemljišnoknjižne izvatke za predmetnu nekretninu od 02.5.2018. i 15.10.2024. te povijesni zemljišnoknjižne izvatke za predmetnu nekretninu od 16.10.2018. i 15.10.2024., potvrdu VII Policijske postaje Zagreb od 23.11.2017. godine, fotografije predmetnog garažno-parkirnog prostora, dio projektne dokumentacije za zgradu na adresi [adresa] i Kuzminečka ulica 53 sa tlocrtom predmetnog poslovnog prostora oznake PP-3, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta, saslušane su parnične stranke te svjedokinja ČŽ, proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. ĆŽ, dokaz usmenim očitovanjem građevinskog vještaka te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

14. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

15. Na temelju uvida u izvatke iz zemljišne knjige od 02.5.2018. i 15.10.2024. te povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka od 16.10.2018. i 15.10.2024. te uvida u e-zemljišne knjige, koje predstavljaju svima dostupnu javnu knjigu, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe, tijekom cijelog parničnog postupka i danas upisana kao vlasnica garažno-parkirnog mjesta smještenog u podrumu zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ulici kbr. 55 nacrtne oznake GPM-78 površine 13 m2 (E-179), što je suvlasnički dio 2/1000 nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa], u naravi: dvorište površine 1013 m2, zgrada mješovite uporabe, Zagreb, Kuzminečka ulica 55 površine 924 m2 i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 927 m2, ukupne površine 2864 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pritom sud ističe da je u tijeku ovog parničnog postupka došlo do promjene zk stanja, obzirom da je u vijeme podnošenja tužbe k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je nakon postupka obnove zemljišnih knjiga pod poslovnim brojem Z-13405/2024, u tijeku ovog parničnog postupka k. č. br. [katastarska čestica] prešla u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16. Nadalje, na temelju uvida u izvatke iz zemljišne knjige od 02.5.2018. i 15.10.2024. te povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka od 16.10.2018. i 15.10.2024. te uvida u e- zemljišne knjige, koje predstavljaju svima dostupnu javnu knjigu, ovaj sud je utvrdio da je tužena u vrijeme podnošenja tužbe bila upisana kao vlasnica poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade u [adresa] nacrtne oznake PP3 površine 35m2 (E-3), što je suvlasnički dio 4/1000 prethodno opisane nekretnine – kčbr. [katastarska čestica], koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada je upisana u Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također, uvidom u navedene zk izvatke i povijesne zk izvatke za predmetnu nekretninu, sud je utvrdio da je u tijeku postupka došlo do promjene vlasništva na poslovnom prostoru oznake PP3, tako da je nakon tužene, kao vlasnica bila upisana ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] (sestra tužene, kako to proizlazi iz iskaza tužene i ovdje svjedokinje ČŽ), nakon toga je kao vlasnica bila upisana ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dok je od 28.02.2024. pa do danas kao vlasnica spomenutog poslovnog prostora upisana ponovno ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj].

17. Na očevidu koji je u ovom parničnom predmetu održan 11.9.2024. godine u zgradi na adresi [adresa] i Kuzminečka ulica 55 u Zagrebu, uz sudjelovanje tužiteljice te svjedokinje ČŽ i građevinskog vještaka ĆŽ te u odsutnosti uredno pozvane tužene, ovaj sud je utvrdio da se poslovni prostor koji je u projektnoj dokumentaciji koja prileži spisu označen kao PP-3 te u zemljišnim knjigama označen kao PP3, nalazi u prizemlji spomenute zgrade te da se u tom poslovnom prostoru nalazi frizerski salon "DI". Razgledom tog poslovnog prostora, sud je uz pomoć građevinskog vještaka, utvrdio da se u dubini tog poslovnog prostora, u desnom uglu istog gledajući od ulaznih vrata, nalazi odvodna, tj. fekalna vertikala, za koju vještak navodi da je označena kao FV31 u projektnoj dokumentaciji koja prileži na listu 41 spisa. Nadalje je utvrđeno da se u dubini poslovnog prostora, u lijevom uglu ne vidi fekalna vertikala koja je na projektnoj dokumentaciji na listu 41 spisa označena kao FV33, time da je građevinski vještak utvrdio kako je navedena vertikala nevidljiva jer je lijevi zid predmetnog poslovnog prostora obučen gips (knauf) pločama. Na očevidu je, nadalje, neposrednim opažanjem, sud utvrdio da u predmetnom poslovnom prostoru postoji WC, za koji WC je svjedokinja ČŽ na očevidu navela da nije bio izgrađen u trenutku kupnje tog poslovnog prostora jer je prostor kupljen kao "rohbau" te da je ona, prema nacrtu arhitekta, izgradila WC u predmetnom poslovnom prostoru i odvod WC-a spojila kroz armirano-betonsku ploču u garažu, odnosno garažni prostor predmetne zgrade. Dalje je na spomenutom očevidu utvrđeno da se u podrumu predmetne zgrade nalaze garažna parkirna mjesta te da se na garažnom parkirnom mjestu br. 78 (koje je u zemljišnim knjigama označeno kao GPM-78) nalazi parkiran automobil registarske oznake [registarska oznaka], za koji je tužiteljica navela da je to njezin automobil. Nadalje je ovaj sud utvrdio neposrednim opažanjem da se iznad garažnog parkirnog mjesta 78 nalazi PVC Durisol siva cijev promjera (fi) 110 mm, a koja cijev izlazi iz stropa iznad garažnog parkirnog mjesta 78 te je spuštena od stropa od 5 do 10 cm te je utvrđeno da je navedena cijev direktno spojena na glavnu fekalnu cijev crvene odnosno ciglaste boje, a što je vidljivo i na fotografijama koje prileže na listu 9 i 10 spisa. Također je utvrđeno da na zajedničkom dijelu garažnog prostora, kojim vlasnici garažnih parkirnih mjesta dolaze do svojih parkirnih mjesta, i to na dijelu ispred garažnog parkirnog mjesta 78, na udaljenosti 120 cm od istog, iz stropa izlazi PVC cijev sive boje, promjera (fi) 50 mm, koja se spaja na prethodno opisanu sivu cijev promjera (fi) 110 mm iznad garažnog parkirnog mjesta 78. Utvrđeno je, nadalje, da na stropu iznad garažnog parkirnog mjesta 78 i zajedničkog dijela garažnog prostora, na mjestima gdje izlaze prethodno opisane sive cijevi, nema tragova vlaženja te je tužiteljica iskazala kako, nakon što su završeni radovi na postavljanju tih cijevi, nije primijetila da bi se na spojevima cijevi pojavljivalo ikakvo vlaženje. Zaključno, svjedokinja CŽ je na spomenutom očevidu navela da su prethodno opisane cijevi postavljene kroz armirano-bnetonsku deku, odnosno kroz pod njezinog frizerskog salona "DI" koji je u projektnoj dokumentaciji označen kao PP-3.

18. U nalazu i mišljenju od 24.09.2024.godine građevinski vještak je, uzimajući u obzir utvrđenja sa očevida održanog 11.9.2024. godine te dokumentaciju koja prileži spisu, naveo da predmetni poslovni prostor ima oznaku PP3, da se isti nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] te prema zemljišno knjižnom izvatku ima površinu od 35 m2. Ispod predmetnog frizerskog salona, u podrumskoj etaži se nalazi garažno parkirno mjesto, oznake GPM-78, površine 13 m2.

19. Vještak je, nadalje, u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je pregledom predmetnog poslovnog prostora, frizerskog salona „DI“, u prizemlju zgrade u [adresa], utvrđeno da postoji mogućnost priključka odvoda iz WC-a i dva bazena za pranje kose (glavopera) direktno u tom poslovnom prostoru na glavnu kanalizacijsku cijev, odnosno kanalizacijsku vertikalu, bez da se buši rupa u podu frizerskog salona u etažu garažnog prostora. Isto je vidljivo i iz glavnog projekta vodovoda i kanalizacije (list 41 spisa). Također, vještak je mišljenja da predmetni radovi u poslovnom prostoru PP-3 u prizemlju predmetne zgrade nisu izvedeni u skladu s građevinskim propisima iz razloga jer su odvodne pvc cijevi iz predmetnog prostora u prizemlju provedene i spojene u garažnom prostoru koji je u vlasništvu drugog vlasnika, odnosno suvlasnika zgrade. Nadalje, vještak je utvrdio da je za uspostavu ranijeg (prvobitnog) stanja na stropu garažno parkirnog mjesta 78, u vlasništu potrebno ukloniti postavljene sive pvc cijevi promjera 110 mm i promjera 50 mm tena mjestu spoja na odvodnoj cijevi (naranđasta račva pod 90) potrebno je postaviti kliznu, ravnu spojnicu promjera (fi) 160 mm. Nadalje je na mjestu prodora sive cijevi promjera110 mm i sive cijevi promjera 50 mm kroz armirano betonsku ploču, potrebno sa donje strane, iz etaže garaže, odnosno garažo parkirnog mjesta tužiteljice i zajedničkog dijela garaža postaviti oplatu (učvršćenu podupiračem), da se zatvore te dvije rupe, a sa gornje strane iz predmetnog poslovnog prostora (frizerski salon) potrebno uliti beton u ta dva otvora (rupe) te beton poravnati sa podom frizerskog salona. Strop garažno parkirnog mjesta i zajedničkog dijela garaža, gdje su probijene rupe, potrebno je nakon skidanja oplate završno obraditi i obojiti u boji, kao i ostali dio stropa.

20. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, dok mu je tužena podneskom od 15.11.2024. prigovorila u cijelosti, a naročito u dijelu u kojem se navodi da predmetni radovi u poslovnom prostoru tj. frizerskom salonu u prizemlju zgrade nisu izvedeni u skladu s građevinskim propisima iz razloga jer su odvodne pvc cijevi iz predmetnog prostora u prizemlju provedene i spojene u garažnom prostoru koji je u vlasništvu drugog vlasnika, odnosno suvlasnika zgrade. Tuženica smatra da navedeno obrazloženje građevinskog vještaka nije točno, već da je spajanje predmetnih odvodnih cijevi izvedeno stručno i sukladno pravilima struke, a u prilog čega je prilikom očevida utvrđeno da na stropu iznad garažno parkirnog mjesta br. 78 i zajedničkog dijela garažnog prostora gdje se nalaze predmetne odvodne cijevi nema tragova vlaženja, a i sama tužiteljica na održanom očevidu navodi da nije primijetila da bi se na spojevima predmetnih cijevi pojavilo bilo kakvo vlaženje. Osim toga tužena smatra da se građevinski vještak takvim svojim vještačkim mišljenjem upustio u pravno razmatranje vlasništva parkirnog mjesta, a što mu nije bio zadatak. U podnesku od 15.11.2024. tužena postavlja i određena pitanja za građevinskog vještaka te je predložila da se vještak pozove na ročište kako bi odgovorio na sva pitanja i prigovore tuženice.

21. U svom usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu održanom 19.02.2025. godine građevinski vještak je obrazložio da predmetni radovi u frizerskom salonu tj. predmetnom poslovnom prostoru nisu izvedeni u skladu s građevinskim propisima jer su isti trebali biti izvedeni u nivou poda poslovnog prostora i spojeni na bilo koju odvodnu (fekalnu) vertikalu zgrade koja postoji u predmetnom poslovnom prostoru, a postoje 3 takve odvodne (fekalne) vertikale zgrade u predmetnom poslovnom prostoru. Najbliža odvodna (fekalna) vertikala zgrade na koju se trebalo priključiti tj priključiti odvodne cijevi iz WC-a te glavopera je u nacrtu projekta koji prileži spisu, označena kao FV31. Sukladno građevinskim propisima bilo je potrebno postaviti PVC odvodne cijevi, od WC-a i dva glavopera, iste zaštititi cementnom glazurom i eventualno ukoliko je potrebno, zbog pada cijevi, užljebiti podlogu (armirano-betonsku ploču poda poslovnog prostora) ispod tih cijevi te iste spojiti na odvodnu (fekalnu) vertikalu zgrade. U tom slučaju PVC cijevi koje su promjera fi 50 mm i dva glavopera se spajaju direktno u PVC cijev fi 110 mm koja vodi od wc-a do fekalne vertikale zgrade. Dakle, nije u skladu s građevinskim propisima da se, ukoliko u nekom poslovnom prostoru postoji odvodna (fekalna) vertikala zgrade, radovi spajanja WC-a i glavopera spajaju na način da se probija rupa u podu te da se odvodne PVC cijevi WC-a i glavopera spajaju na odvodnu (fekalnu) narančastu cijev te dalje na vertikalu zgrade, a koje se nalaze u etaži ispod predmetnog poslovnog prostora, a kako je to učinjeno u konkretnom predmetu, odnosno konkretnom poslovnom prostoru.

22. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 19.02.2025. godine građevinski vještak je na pitanja iz podneska tužene od 15.11.2024. odgovorio:

1) Odvodna cijev tipa Durisol promjera (fi) 110 mm je dovoljno velika za odvod fekalne (odvodne) vode

2) Odvodna cijev promjera (fi) 50 mm od dva frizerska bazena (glavopera) dovoljno je velika za odvod odvodne vode, naime kod frizerskih bazena nema odvoda fekalija već samo odvodnih voda.

3) Pad od 5 cm na cca 2 m dužine koji je utvrđen prilikom očevida u garažnom prostoru, ispod stropa garažnog prostora, dovoljan je za odvod odvodnih i fekalnih voda.

4) Odvodna cijev tipa Durisol promjera (fi) 110 mm je stručno spojena na glavnu odvodnu PVC cijev narančaste boje u prostoru garaže, a koja ide uz zid garaže gdje je parkirno mjesto GPM 78. Pod "stručno spojena" odvodna cijev misli se na to da nema vidljivog vlaženja na spojevima te cijevi sa narančastom cijevi u garažnom prostoru. Isto se odnosi i na pitanje broj 5 iz podneska tužene od 15.11.2024. 5) Na pitanje 6 i 7 iz podneska tužene od 15.11.2024. vještak je naveo da PVC cijev tipa Durisol promjera (fi) 110 mm nije postavljena prenisko u odnosu na strop garažnog prostora, kao niti odvodna PVC cijev promjera (fi) 50 mm, ali je isto nebitno obzirom da predmetni radovi nisu izvedeni u skladu s građevinskim propisima odnosno na način kao što je to prethodno opisao.

23. Na daljnje pitanje punomoćnika tužene da li u slučaju da armirano betonska ploča poda poslovnog prostora nije dovoljno debela te uvažavajući da betonska glazura može biti debljine max. 5-6 cm, da li su se u tom slučaju odvodne PVC cijevi promjera (fi) 110 mm mogle izvesti na način kao je to učinjeno u konkretnom poslovnom prostoru tj. probijanjem rupe u podu tog poslovnog prostora i spajanjem na odvodne (fekalne) cijevi i fekalnu vertikalu u garažnom prostoru, građevinski vještak je odgovorio da niti u slučaju da armirano betonska ploča poda predmetnog poslovnog prostora nije dovoljno debela, a čiju debljinu u konkretnom slučaju ne znamo, ne bi bilo u skladu s građevinskim propisima da se izvedu radovi na način kako je to učinjeno u konkretnom poslovnom prostoru, već je u slučaju da armirano betonska ploča poda poslovnog prostora nije dovoljno debela trebalo dobetonirati armirano betonsku postojeću ploču do određene debljine te nakon toga izvesti cementnu glazuru koja bi prekrila PVC odvodnu cijev promjera (fi) 110 mm, na koju glazuru bi se zatim postavila i završna obrada (keramičke pločice). Uslijed toga došlo bi do povišenja poda gdje prolazi PVC cijev promjera (fi) 110 mm i ako bi to bilo potrebno u konkretnom poslovnom prostoru to povišenje poda bi se nalazilo od WC-a do vertikale FV31. Ostatak poslovnog prostora ne bi se trebao podizati.

24. Građevinski vještak se dopunski usmeno očitovao i na ročištu za glavnu raspravu održanom 16.09.2025. na kojem je na poseban upit suda, a obzirom da je, između ostalog, zadatak vještaka bio očitovati se je li moguća uspostava ranijeg stanja iz garažnog prostora, bez da se nužno mora ulaziti u poslovni prostor u prizemlju, iskazao kako je u svom pisanom nalazu i mišljenju točno opisao koje je radove i na koji način potrebno napraviti kako bi se uspostavilo ranije stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova koji su predmet spora, a iz čega je vidljivo da se dio radova mora obaviti iz etaže garaže odnosno sa strane garažno-parkirnog mjesta tužiteljice, dok je dio radova potrebno izvesti sa gornje etaže tj. iz predmetnog poslovnog prostora (frizerskog salona). Dakle, prema pravilima građevinske struke nije moguća uspostava stanja kakvo je bilo prije radova koji su predmet spora, samo izvođenjem radova iz etaže garaže odnosno garažno-parkirnog mjesta tužiteljice. Moguće je iz garažnog prostora improvizirati zatvaranje otvora (rupe) od sive durisol cijevi promjera (fi) 110 milimetara na način da se u okrugli otvor utisne vodonepropusni stiropor debljine između 3 i 10 centimetara, da se u ravnini stropa iznad garažno-parkirnog mjesta izvrši gletanje i bojenje stropa, kao što je bilo i prije, ali to nije u skladu s građevinskim propisima i pravilima građevinske struke jer bi u tom slučaju sa gornje strane tj. gledajući iz predmetnog poslovnog prostora, ostala rupa u koju bi, u slučaju da iz predmetnog poslovnog prostora dođe do procurenja vode ili bilo kakvih otpadnih voda, ta voda došla u nesaniranu rupu i moglo bi doći do procurenja na stropu iznad garažnog mjesta tužiteljice.

25. Tužiteljica nije imala primjedbi na usmeno očitovanje vještaka od 19.02.2025., dok je tužena ostala kod prigovora na provedeno građevinsko vještačenj osobito u dijelu u kojem je vještak opisao potrebne radove za slučaj da armirano betonska ploča poda predmetnog poslovnog prostora nije dovoljne debljine te je soga predložio provođenje novog građevinskog vještačenja.

26. Dopunskom usmenom očitovanju građevinskog vještaka od 16.09.2025. godine stranke nisu prigovarale.

27. Sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, njegovo usmeno očitovanje od od 19.02.2025., kao i njegov dopunsko usmeno očitovanje od 16.09.2025., osim u djelu gdje je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da predmetni radovi u poslovnom prostoru PP-3 u prizemlju predmetne zgrade nisu izvedeni u skladu s građevinskim propisima iz razloga jer su odvodne PVC cijevi iz predmetnog poslovnog prostora u prizemlju provedene i spojene u garažnom prostoru koji je u vlasništvu drugog vlasnika, odnosno suvlasnika zgrade. Taj dio pisanog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ovaj sud nije prihvatio jer građevinski vještak nije ovlašten ulaziti u pravnu problematiku predmetnog spora tj. razmatrati u čijem je vlasništvu odnosno suvlasništvu garažni prostor predmetne zgrade, niti osnovano zaključivati da, samo radi toga što su PVC cijevi iz predmetnog poslovnog prostora u prizemlju provedene i spojene u garažnom prostoru koji je u vlasništvu drugog vlasnika, odnosno suvlasnika zgrade, predmetni radovi nisu u skladu s građevinskim propisima. Naime, pravna pitanja su u domeni ocjene suda, a ne vještaka.

28. Međutim, ovaj sud ističe kako je u svom usmenom očitovanju od 19.02.2025. građevinski vještak decidirano naveo koje je sve radove trebalo izvesti sukladno građevinskim propisima kako bi se odvodne cijevi iz WC-a i bazena za pranje kose (glavopera) u predmetnom poslovnom prostoru spojile na najbližu odvodnu (fekalnu) vertikalu zgrade koja postoji u tom poslovnom prostoru, opisujući i sve radove koje bi trebalo izvesti za slučaj nedovoljne debljine armirano betonske ploče poda predmetnog poslovnog prostora. Također, u svom usmenom očitovanju od 19.02.2025. vještak je jasno odgovorio na sva pitanja tužene iz njenog podneska od 15.11.2024. godine.

29. Slijedom navedenog, ovaj sud odbio je dokazni prijedlog tužene za provođenjem novog građevinskog vještačenja jer smatra da je građevinsko vještačenje (osim u prethodno neprihvaćenom djelu) provedeno u skladu sa pravilima građevinske znanosti i vještine, na temelju uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i na temelju utvrđenja sa očevida održanog u ovom parničnom predmetu 11.9.2024. godine. Također, sud smatra da je svojim usmenim očitovanjem od 19.02.2025. i svojim dopunskim usmenim očitovanjem od 16.09.2025. građevinski vještak odgovorio na sve primjedbe i prigovore tužene te da su primjedbe koje je tužena isticala nakon usmenog očitovanja vještaka od 19.02.2025. neargumentirane i usmjerene isključivo na odugovlačenje ovog parničnog postupka.

30. Također, sud ističe kako sama činjenica da izvedeni radovi spajanja odvodnih cijevi iz predmetnog poslovnog prostora u prizemlju na kanalizacijsku cijev zgrade u garažno parkirnom prostoru u podrumu predmetne zgrade ne dovode do vlaženja na stropu iznad garažno parkirnog mjesta u vlasništvu tužiteljice, ne znači da su ti radovi izvedeni u skladu s građevinskim propisima, kako to pogrešno smatra tužena jer upravo iz provedenog građevinskog vještačenja proizlazi suprotno. Slijedom navedenog, kako nije našao razloge iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a, ovaj sud je odbio prijedlog tužene za provođenjem novog građevinskog vještačenja.

31. Člankom 46. st. 2. ZV-a određeno je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari.

32. Člankom 67. st. 1. ZV-a određeno je da vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija, dok je čl 67.st. 2 ZV-a određeno da među druge samostalne prostorije, između ostalih, spadaju i jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila iz čega proizlazi da je predmetno parkirno garažno mjesto oznake GMP-78, koje je u vlasništvu tužiteljice, samostalna prostorija te da je, sukladno čl. 46 st. 2. ZV-a tužiteljica, kao suvlasnica predmetne nekretnine (zgrade na adresi [adresa] i Kuzminečka ulica 55 u Zaqrebu, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) ovlaštena tražiti uklanjanje postavljenih odvodnih cijevi, koje kroz armirano- betonsku deku, odnosno pod predmetnog poslovnog prostora označenog kao PP-3 u prizemlju predmetne zgrade izlaze iznad njezinog garažnog parkirnog mjesta i spajaju se na glavnu kanalizacijsku cijev u podrumu iste zgrade.

33. Naime, prema čl. 3. st.1. alineja 1. Uredbe o održavanju zgrada (NN 64/97) određeno je da se, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, smatra nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.). Dakle, armirano- betonska deka između predmetnog poslovnog prostora PP-3 u prizemlju predmetne zgrade i garažno parkirnog prostora predmetne zgrade u podrumu predmetne zgrade jest međukatna konstrukcija i kao takva predstavlja zajednički dio zgrade, obzirom da stranke nisu dostavile međuvlasnički ugovor iz kojeg bi proizlazilo da su suvlasnici predmetne zgrade to drugačije odredili.

34. Na temelju uvida u projektnu dokumentaciju za predmetni poslovni prostor PP3, na temelju utvrđenja s očevida i provedenog građevinskog vještačenja, ovaj sud je utvrdio da radovi koji su izvedeni u predmetnom poslovnom prostoru (frizerskom salonu) nisu izvedeni u skladu s građevinskim propisima tj. da nije bilo potrebe probijati rupe u podu spomenutog poslovnog prostora u prizemlju, koji je ujedno i strop garažno-parkirnog prostora u podrumu predmetne zgrade, niti u te rupe postavljati sive PVC odvodne cijevi koje se spajaju na glavnu odvodnu cijev u podrumu predmetne zgrade (narančasta, odnosno ciglasta cijev), obzirom da u predmetnom poslovnom prostoru postoji mogućnost priključka odvoda iz WC-a i 2 bazena za pranje kose (glavopera) direktno na glavnu kanalizacijsku cijev, odnosno kanalizacijsku vertikalu.

35. Prethodno navedena utvrđenja ukazuju na neistinitost navoda odgovora na tužbu da radovi koji su predmet tužbe, odnosno tužbenog zahtjeva imaju svoje opravdanje u činjenici da se kanalizacijska cijev zgrade nalazi izvan predmetnog poslovnog prostora, tj. ona je obješena za strop koji se nalazi u garaži zgrade, koja se nalazi ispod predmetnog poslovnog prostora, a što je razvidno iz fotografija koje je dostavila tužiteljica u prilogu tužbe. Naime, kako je prethodno utvrđeno, doista u podrumu predmetne zgrade tj. u garažno-parkirnom prostoru postoji glavna odvodna (kanalizacijska) cijev narančaste, odnosno ciglaste boje, ali je također, utvrđeno da glavna odvodna (kanalizacijska) cijev, odnosno kanalizacijska vertikala postoji i u samom predmetnom poslovnom prostoru te je na temelju provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno da je spajanje WC-a i 2 bazena za pranje kose (glavopera) trebalo priključiti na najbližu odvodnu (fekalnu) vertikalu zgrade, koja je označena kao FV 31, a koja prolazi kroz predmetni poslovni prostor. Prema građevinskim propisima bilo je potrebno postaviti PVC odvodne cijevi od WC-a i 2 bazena za pranje kose, iste zaštititi cementnom glazurom i ukoliko je potrebno, zbog pada cijevi užlijebiti podlogu (armirano-betonsku ploču poda poslovnog prostora) ispod tih cijevi te iste spojiti na odvodnu (fekalnu) vertikalu zgrade, a ne bušiti rupe u armirano-betonskoj ploči poda poslovnog prostora, koji je ujedno i strop garažno-parkirnog prostora, dakle nije bilo potrebe za bušenjem rupa u međukatnoj konstrukciji.

36. Opisani radovi koji su izvedeni u predmetnom poslovnom prostoru i garažno- parkirnom prostoru predmetne zgrade ne ulaze u poslove redovne uprave prema čl. 86. ZV-a, već se radi o izvanrednim poslovima koji su, kako je prethodno utvrđeno, učinjeni na međukatnoj konstrukciji između prizemlja i podruma predmetne zgrade, dakle na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade u smislu čl. 3. st. 1. alineja 1. Uredbe o održavanju zgrada, slijedom čega je sukladno čl. 41. st. 1. i čl. 87. st. 1 ZV-a, za izvođenje tih poslova potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine, koji je u ovom slučaju izostao.

37. Naime, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je ona u studenom 2017. godine, želeći se parkirati na svoje parkirno mjesto, vidjela da se na njezinom parkirnom mjestu nalaze ostaci maltera, što ju je jako iznenadilo jer nije naručila nikakve radove, a također je primijetila i rupu promjera oko 15 cm, koja se nalazi na stropu iznad njezinog parkirnog mjesta, a koja je rupa probušena skroz do poslovnog prostora u prizemlju iznad njezinog garažno-parkirnog mjesta te je također vidjela još jednu manju rupu promjera oko 5cm na rubu njezinog parkirnog mjesta, prema parkirnom mjestu br. 77, a radi čega je odmah otišla do predstavnice suvlasnika predmetne zgrade gđe P, čije se prezimena nije mogla sjetiti te ju pitala zna li ona nešto o tim radovima, a predstavnica suvlasnica joj je rekla da ne zna i da će se spustiti u garažni prostor da vidi što se događa. Sljedećeg dana tužiteljica je ponovno kontaktirala predstavnicu suvlasnika koja joj je rekla da će joj se javiti vlasnik prostora u prizemlju, nakon čega joj se telefonom javila osoba koja se predstavila kao MŽ, rekavši joj da je on napravio te dvije rupe na stropu i da je mjesec dana razmišljao kako da provede kanalizaciju iz tog poslovnog prostora u prizemlju na glavnu kanalizacijsku cijev. Nakon što mu je rekla da želi da se rupe zatvore i pitala ga je li od nekoga tražio dozvolu za radove te da sigurno postoji drugačiji način da se spoji cijev na kanalizaciju, isti je prekinuo razgovor. Nekoliko dana nakon što je prvi puta vidjela spomenute dvije rupe na stropu, vidjela je da su u njih postavljene i plastične cijevi. Nakon razgovora s g-dinom MŽ, ponovno je zvala predstavnicu suvlasnika i zamolila je da zove policiju, ali kako ona to nije učinila, sama je nazvala policiju koja je došla na lice mjesta, razgovarala s njom, tražila predstavnicu suvlasnika koje tada nije bilo te su, također, telefonski razgovarali s g-dinom MŽ koji im je rekao da će sanirati rupe na stropu, međutim te rupe nisu sanirane na način da bi iste bile zatvorene, već su nastavljeni radovi tj. postavljene cijevi koje vode od te dvije rupe do glavne kanalizacijske cijevi i spojene ne istu.

38. Također niti tužena u svom iskazu ne navodi da je tražila suglasnost predstavnice suvlasnika, odnosno suglasnost svih suvlasnika predmetne zgrade za izvođenje predmetnih radova. Naprotiv tužena je iskazala da je predmetni poslovni prostor kupila u lipnju 2017. godine jer joj je bio financijski povoljan, da je razlog kupnje tog poslovnog prostora bio da njezina sestra ČŽ otvori frizerski salon jer je ista po zanimanju frizerka te je dugi niz godina bila u najmu različitih prostora, da je u trenutku kupnje taj poslovni prostor bio u rohbau fazi što znači da u njemu ništa nije bilo uređeno, da je čim je kupila taj poslovni prostor ključeve istog dala svojoj sestri ČŽ, da su njezina sestra i njezin suprug MŽ uređivali sve u tom poslovnom prostoru kako bi se isti uredio u frizerski salon te da ona (tužena) nije imala nikakve veze sa izvođenjem bilo kakvih radova na uređenju tog prostora niti ju je to zanimalo.

39. Iskazu tužene da nije imala nikakve veze sa izvođenjem bilo kakvih radova u predmetnom poslovnom prostoru ovaj sud ne poklanja vjeru iz razloga što je tužena već u odgovoru na tužbu navela da je poslovni prostor kupila s namjerom da se bavi s poslovnom djelatnošću, da je radi toga poslovni prostor bilo potrebno osposobiti za tu svrhu, da je s tim u vezi pristupila izgradnji WC-a u istome, da je prema preporuci izvoditelja radova WC u svom poslovnom prostoru spojila na kanalizaciju zgrade na način kako je to prikazano na fotografijama koje je dostavila tužiteljica uz tužbu i to stoga jer se kanalizacijska cijev zgrade nalazi izvan predmetnog poslovnog prostora tj. u garažnom prostoru predmetne zgrade, koji se nalazi ispod predmetnog poslovnog prostora te da je stoga njezina jedina mogućnost bila, kako bi svoj WC spojila na kanalizacijsku cijev zgrade, bušenje poda svog poslovnog prostora tj. stropa garaže odnosno garažnog prostora zgrade i provođenje cijevi od svoga WC-a, kroz probušene rupe u podu odnosno stropu, do kanalizacijske cijevi zgrade.

40. Obzirom na ovakve navode tužene iz odgovora na tužbu, stav je ovog suda da tužena svojim iskazom u kojem negira vlastito izvođenje ikakvih radova u predmetnom proslovnom prostoru, želi za sebe ishoditi poboljšanje svoje pravne pozicije u ovom parničnom postupku, odnosno izbjeći svoju odgovornost za izvođenje radova, koji su predmet tužbe. U prilog takvog stava ovog suda govori i činjenica što je tužena u tijeku ovog parničnog postupka tj. 29. svibnja 2018. godine predmetni poslovni prostor otuđila, tako da više nije vlasnica istog.

41. Međutim, sud ističe kako je u vrijeme poduzimanja predmetnih radova, koji su se odvijali u studenom 2017. godine, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, a koji iskaz potvrđuje i dopis VII. Policijske postaje Zagreb od 23.11. 2017. godine (iz kojeg je vidljivo da je pružena policijska intervencije dana 12.11.2017. godine na adresi [adresa] vezano uz izvođenje radova iznad parkirnog mjesta tužiteljice i oštećenja stropa iznad istog), tužena bila vlasnica predmetnog poslovnog prostora.

42. Iz prethodno obrazloženih razloga sud ne poklanja vjeru niti iskazu svjedokinje ČŽ, sestre tužene, iz kojeg bi proizlazilo da je ona uređivala predmetni poslovni prostor u frizerski salon u drugoj polovici 2017. godine, da je uređenje završilo 2018. godine te da su radovi koji su predmet tužbenog zahtjeva izvedeni u skladu sa nacrtom arhitekata te sukladno preporuci majstora koji joj je rekao da mora probušiti rupu u podu predmetnog poslovnog prostora za odvodnu cijev koja bi se onda u podrumu spojila na glavnu kanalizacijsku cijev, a što joj je majstor pokazao i na licu mjesta. Naime, sud ne vjeru iskazu svjedokinje ČŽ, obzirom da je njezin iskaz u suprotnosti sa navodima odgovora na tužbu iz kojeg, kako je prethodno navedeno, proizlazi da je radove koji su predmet tužbenog zahtjeva izvela tužena. Osim toga svjedokinja ČŽ je sestra tužene te ovaj sud smatra da je, kao sestra tužene, ona posredno zainteresirana za uspjeh tužene u ovom sporu.

43. Slijedom navedenog te obzirom da tužena u sudski spis nije dostavila pisani pristanak svih suvlasnika za izvođenje predmetnih radova, a koji je pristanak bio potreban u smislu čl. 41. st. 1. i čl. 87. st. 1 ZV-a jer se radilo o izvanrednim poslovima na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade, proizlazi da tužena nije bila ovlaštena za izvođenje predmetnih radova,dakle nije ih smjela izvesti, pri čemu sud ističe da je na temelju utvrđenja sa očevida i provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno da je tužena imala mogućnost spojiti WC i bazene za pranje kose u predmetnom poslovnom prostoru na kanalizacijsku vertikalu koja postoji u tom poslovnom prostoru, slijedom čega nije bez suglasnosti svih suvlasnika, smjela probijati rupe u podu tog poslovnog prostora, koji je ujedno i strop zajedničkog garažno parkirnog prostora u podrumu zgrade (iznad parkirnog mjesta u vlasništvu tužiteljice i na zajedničkom dijelu tog garažno parkirnog prostora) niti postavljati sive PVC cijevi radi priključenja na kanalizacijsku cijev zgrade u tom garažno parkirnom prostoru. Iz navedenog proizlazi da je radove koji su predmet tužbe tužena izvela suprotno građevinskim propisima te isključivo iz svojih vlastitih interesa i isključivo za svoju korist.

44. Također, ovaj sud ističe kako smatra da je sama činjenica da izvedeni radovi nisu doveli do vlaženja na stopu iznad parkirališnog mjesta u vlasništvu tužiteljice, kako to tvrdi tužena i kako je utvrđeno na očevidu u ovoj pravnoj stvari, irelevantna za ovaj parnični postupak jer tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe niti ne tvrdi da bi došlo do vlaženja, niti svojim tužbenim zahtjevom traži sanaciju vlage.

45. Čl. 195. st. 1. ZPP-a određeno je da ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, da to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

46. Cilj odredbe čl.195. st. 1. ZPP-a, pravilno shvaćene, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici kao u ovom slučaju.

47. Ako bi se odredba čl. 195. st. 1. ZPP-a shvatila isključivo kao nalog da parnicu nekako treba dovršiti, onda ta odredba ostaje bez suvislog značenja - jer se i bez te odredbe podrazumijeva da se svaki sudski postupak vodi radi razrješenja spornog pravnog odnosa, što nije moguće bez dovršetka postupka.

48. Suprotnim shvaćanjem, smatra ovaj sud, otvorila bi se mogućnost zloupotreba u parničnim postupcima, ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu s učinkom sprječavanja pravnih subjekata u njihovim pokušajima da ostvare svoja prava utemeljena na zakonitim očekivanjima (tako i VSRH u odluci Rev-451/18 od 19.11.2019.), što govori u prilog da je tužena i dalje pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari iako je darovala predmetni poslovni prostor i više nije upisana kao vlasnica istog.

49. Osim toga, ovaj sud ističe kako predmetni tužbeni zahtjev nije vlasničkopravni zahtjev već obvezno pravni zahtjev na činidbu, odnosno uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije izvođenja predmetnih radova, te i iz tog razloga ovaj sud smatra da je irelevantno što tužena više nije vlasnica predmetnog poslovnog prostora, pri čemu se ističe kako je sada vlasnica predmetnog poslovnog prostora upravo sestra tužene (ovdje svjedokinja ČŽ).

50. Obzirom na sve prethodno navedeno ovaj sud smatra da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan te je slijedom svega prethodno navedenog, na temelju čl. 1128. st. 2. ZOO-a, u vezi s čl. 39. st. 2. ZV-a, ovaj sud usvojio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I izreke ove presude.

51. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužiteljice odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju na temelju čl. 37. i čl. 40. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) .

52. Vrijednost predmeta spora je, u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a, u tužbi naznačenih 12.000,00 kn, odnosno sada 1.592,67 EUR.

53. Trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7 točka 1, zastupanja na šest ročišta 12.2.2019., 1.10.2019., 8.6.2022., 8.2.2023., 19.2.2025. i 16.9.2025. - svako ročište po 100 bodova po Tbr. 9. točka 1., pristupa na dva ročišta 21.1.2020. i 16.11.2022. – svaki pristup po 25 bodova po Tbr. 9 točka 5., zastupanja na očevidu 11.9.2024. – 100 bodova po Tbr. 9. točka 7. te sastava podneska od 15.10.2024. – 100 bodova po Tbr. 8. točka 1., što ukupno iznosi 925 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.900,00 EUR, što čini trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku.

54. Trošak sudskih pristojbi tužiteljice sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u u iznosu od 53,09 EUR (ranije 400,00 kn, time da dokaz o uplati prileži na listu 4 spisa). Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu jer taj trošak tužiteljica nije zatražila troškovnikom, a sud ne može stranci dosuditi trošak koji nije zatražila, sukladno čl. 2. st. 1. i čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a.

55. Obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti, to joj sud, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, priznaje trošak sudskih pristojbi i trošak zastupanja po odvjetniku u cjelokupnom iznosu, što s neophodnim troškom građevinskog vještačenja i izlaskom suda na očevid u iznosu od 381,29 EUR (dokaz o uplati prileži na listu 74 spisa) čini dosuđeni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 2.334,38 EUR kao u točki II izreke ove presude.

56. Tuženoj nije priznat parnični trošak budući da je u cijelosti izgubila spor, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 22. rujna 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, županijskom sudu putem ovoga suda, u roku 15 dana od dana dostave iste.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu 55,00 EUR

2. pun. tužene