REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-3443/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vesni Horvat, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, kojeg zastupa Ivana Aralica Lalić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika GČV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, dana 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku GČV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb iznos od 250,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 81,80 EUR tekućom od 18.12.2025. do plateža,
- na iznos od 168,72 EUR tekućom od 27.03.2026. do plateža,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 78,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 22. rujna 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 16.5.2026. navodi da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije. Tužena je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zkul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] , i to suvlasnički dio 1067/10000 Etažno vlasništvo (E-6) stan S-7, trosobni na II (drugom) katu desno A ukupne površine 97,10 čm. Pokojni GČ, iz [adresa], evidentirani je kupac električne energije na adresi [adresa], poslovni partner 1000169215, ugovorni račun 2200289396, a ovdje tužena- koji je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju- predmetnu je nekretninu stekla u vlasništvo temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. GČ donijetog po javnom bilježniku Ljerki Gec iz Zagreba pod br. O-938/20, UPP/OS-20/20 od 26.veljače 2020. godine. Na predmetnoj nekretnini tužitelj po ovom ID (predmetu) ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 260,52 EUR, a što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga i analitičke kartice za predmetno mjerno mjesto koji se dostavljaju u privitku ove tužbe, iz kojih je razvidno i kako predmetno potraživanje nije podmireno, kao i iz računa za utuženo potraživanje koji se također dostavljaju u privitku tužbe. Budući je tužena zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik na predmetnoj adresi u utuženom periodu, ista je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezna podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Tužitelj upire i na odredbu čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano, citat:
„Ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela nekretnine stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati kao jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.“
Nadalje, tužitelj ističe kako je iz dostavljenih računa vidljivo da su po predmetnom ugovornom kontu vršene uplate u periodu prije utuženja, slijedom čega se u smislu odredbe čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ima smatrati da je plaćanjem za isporučene električnu energiju tužena prihvatila tužiteljevu ponudu za isporučenu električnu energiju, odnosno smatra se da je pozivom na odredbu čl. 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor o isporuci / opskrbi električne energije sklopljen (tako u sudska praksa – Ogs Zagreb posl. br. Povrv-4177/2019. od 25.03.2022., ŽS Vukovar posl. br. Gž-539/2022 od 09.08.2022.) Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta, opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Ista obveza stjecatelja nekretnine propisana je i novim Pravilnicima i Uvjetima koji se prilažu kao pod II tužbe. U svakom slučaju, tužena je kao vlasnik odnosno posjednik nekretnine dužna podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 250,52 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik je krajnji kupac - kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61.st.2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja , obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. Opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. S time u vezi, a budući da je tužena kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine u utuženom periodu, ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tužena obvezna utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju. Slijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.
2. Svojim rješenjem od 12.6.2026. godine sud je pozvao tuženika da u roku od 45 dana od dana dostave tužbe podnese pismeni odgovor na tužbu.
3. Tuženik nije postupio sukladno rješenju suda i u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
4. Kako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 331. b stavak 1., točka 1. do 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci presude.
5. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 8 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, presudu 15,00 EUR, koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 78,27 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.
U Zagrebu, 22. rujna 2026. godine
Sudac:
Vesna Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u 5 primjerka.
Dna:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku
