Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-221/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ljudevit Strbad, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljan i Strbad iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2023-22 od 16. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2023-22 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužiteljici RŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.355,26 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.000,00 EUR teku od 31. listopada 2021. pa do isplate, a na iznos od 4.355,26 EUR od 28. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za t ri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužiteljici RŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.161,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik protiv točke I. izreke djelomično i točke II. u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešeno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači presudu i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak, ili podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila **.**.2020. u [adresa], a koju je skrivio vozač vozila koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

6. U žalbenom stadiju postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, kao niti činjenica da je tuženik tužiteljici s naslova te štete isplatio iznos od 6.190,17 eura. Sporna je visina neimovinske i imovinske štete.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio, na temelju brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a za svoj zaključak naveo je uvjerljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu istegnuća vratne paravertebralne muskulature te udarac u kuk i koljeno lijevo, da je liječena i obrađivana po ortopedu, neurokirurgu, fizioterapeutu i da je provedena fizikalna terapija te da nakon završenog liječenja kod tužiteljice zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralne muskulature i trapezijusi,

- da su navedene ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a zdravstveno stanje tužiteljice s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo se 31. listopada 2021.,

- da trajne posljedice nakon ozljede vratne kralježnice i lijevog koljena zaostaju u visini od 17%, a što je posljedica štetnog događaja,

- da je tužiteljica trpjela tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji strah je bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan tri dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana, bol jakog intenziteta bila je prisutna tri dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta još 40 dana,

- da je vještak je ocijenio da je tužiteljici tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika i za fizikalnu terapiju bila potrebna dva sata dnevno kroz 30 dana te jedan sat dnevno kroz 30 dana liječenja te da s obzirom na ožiljke u području lijevog koljena postoji naruženost slabijeg stupnja,

- da su po mišljenju vještaka traženi troškovi liječenja opravdani u smislu dijagnostičke obrade, specijalističkog pregleda te fizikalne terapije, ali su navedene usluge mogle biti obavljene u sustavu HZZO,

- da tužiteljica osjeća posljedice ozljeda, iako je provela fizikalnu terapiju, da joj lijeva noga i dalje slabija zbog čega ima probleme s ravnotežom, da osjeća bolove i ne može nogu do kraja savinuti, da je nakon prvih pregleda, a prije operacije stanje s nogom bilo sve lošije,

- da je tužiteljica potrebne preglede, kao što je magnetska rezonanca morala jako drugo čekati, te ih je odlučila sama platiti , na navedeno je bila primorana budući je putem do kuće mora proći puno stepenica, a zbog čega nije mogla ići na posao i zapravo je bila vezana za kuću,

- da je tužiteljica nakon operacije obavila razgovor sa fizioterapeutom koji ju je obavijestio o slobodnim terminima te joj je rekao da bi trebala čekati otprilike dva do tri mjeseca pa je zbog toga fizikalnu terapiju obavila u privatnoj ustanovi.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 1046., u svezi s odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (članak 1100. stavak 1. ZOO-a).

11. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 17% i naruženosti lakog stupnja koja je uočljiva trećima samo ponekad, sud je ocijenio da tužiteljici temeljem članka 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u traženom iznosu od 7.500,00 eura. Polazeći od činjenice da je tuženik na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici već isplatio 5.500,00 eura, sud prvog stupnja je pobijanom odlukom naložio tuženiku da joj isplati preostalih 2.000,00 eura.

12. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja je naveo da je pri odlučivanju odlučivanja o visini pravične novčane naknade uzeo u obzir i to da su se nakon donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije značajno povećali životni troškovi čime su nominalni novčani iznosi iz Orijentacijskih kriterija izgubili vrijednost koju su imali u vrijeme kada su isti doneseni. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske stopa inflacije izračunata na temelju podataka indeksa potrošačkih cijena u razdoblju od lipnja 2020. do studenog 2025. iznosila je preko 33%.

13. Tuženik neosnovano osporava tako utvrđenu visinu naknade neimovinske štete smatrajući da je previsoko utvrđena i da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenim u kriterijima prema okolnostima konkretnog slučaja. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (danas neimovinske) štete, posljednji put su mijenjani u lipnju 2020. (pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izvod iz zapisnika broj Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio iznose neimovinske štete više od Orijentacijskih kriterija iz 2020., s obzirom na stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u siječnju 2025., te tako uvažio realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi i pravednijoj sudskoj praksi. Naime, stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku je od lipnja 2020. do rujna 2025. iznosila 31,8%. (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanje visine štete pravilno vodio računa i o inflaciji posljednjih pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve to uzeo u obzir prilikom procjene visine štete.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO- a, zaključuje da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova liječenja. Naime, opravdanost troškova liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama i s tim u vezi pravo oštećenika na naknadu štete izvan sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ovisi o okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja. Radi se o troškovima koji su nastali pružanjem potrebnih usluga u privatnoj zdravstvenoj ustanovi i pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio da je takvim liječenjem tužiteljica umanjila štetu i brže stabilizirala svoje zdravstveno stanje s obzirom na općepoznatu dugotrajnost lista čekanja na ovakvu vrstu pretraga na teret HZZO. Naime, iz iskaza vještaka nedvojbeno proizlazi da su navedeni troškovi u konkretnom slučaju bili opravdani u smislu dijagnostičke obrade, specijalističkog pregleda te fizikalne terapije, a pogotovo obzirom se dešavalo tijekom pandemije Covida kada je liječenje bilo otežano i usporeno. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici nakon prvih pregleda, a prije operacije stanje s nogom bilo sve lošije, i da je potrebne preglede, kao što je magnetska rezonanca morala jako drugo čekati, logično je da je odlučila sama platiti troškove snimanja cijeneći i činjenicu da putem do kuće mora proći puno stepenica zbog čega nije mogla ići na posao i zapravo je bila vezana za kuću.

15. Stoga je pravilno zaključio sud prvog stupnja da su navedeni troškovi bili opravdani, iako u spisu nema podatka o tome koliko je bilo potencijalno čekanje na navedene postupke, odnosno potvrda o dobivenim terminima, jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da je odlučila obaviti fizikalnu terapiju u privatnoj ustanovu tek nakon što je razgovarala sa fizioterapeutom koji joj je rekao da bi trebala čekati otprilike dva do tri mjeseca. Općepoznato je da u sustavu javnog zdravstva potrebne pretrage, zahvate i terapije često nije moguće obaviti u primjerenom roku , a i sam vještak je potvrdio da je tijekom pandemije Covid-19 liječenje u zdravstvenim ustanovama bilo otežano, odnosno da je obavljanje dijagnostičkih i terapijskih procedura bilo dodatno usporeno.

16. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a kada je utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i povezanim troškovima prijevoza u ukupnom iznosu od 4.607,43 eura. Budući je tuženik po toj osnovi tužiteljici već isplatio iznos od 252,17 eura, pobijanom odlukom sud je pravilno naložio tuženiku da joj isplati preostalih 4.355,26 eura.

17. Kako pobijanom presudom i postupkom koji joj je prethodio nisu u ovom dijelu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka tako ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud po članku 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je po članku 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dijelu.

18. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

19. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1 ZPP-a).

20. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš