Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-475/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Eroru, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Eror u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi umješača izjavljenoj protiv presude Općinskog suda o Osijeku poslovni broj Pn-199/2023-26 od 21. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba umješača kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-199/2023-36 od 21. travnja 2026.

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.408,41 EUR (pettisućačetiristoosameuraičetrdesetjedan cent) sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja MČ za naknadu štete od 4.591,59 EUR (četiritisućepetstodevedesetjedaneuroipedesetdevetcenti) zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od dana podnošenja tužbe pa sve do potpune i konačne isplate.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi tužitelju MČ troškove parničnog postupka u iznosu od 693,23 EUR (šestodevedesettrieura idvadesettricenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se umješač zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi o odlučnim činjenicama su izostavljeni, nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga š to se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Budući da je pogrešno odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dosuđenom dijelu, pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji doprinos vozačice vozila tužitelja nastanku prometne nesreće, ali je taj doprinos pogrešno i proizvoljno sveo na 10%, protivno vlastitim utvrđenjima i protivno nalazu i mišljenju vještaka. Budući da je vještak utvrdio da je RČ pravilnom prometno-tehničkom provjerom mogla uočiti vozilo u pretjecanju i odustajanjem od skretanja izbjeći nesreću, njezin doprinos ne može biti ocijenjen kao neznatan. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu iznosa dosuđenog točkom I. izreke, uz odgovarajuću preinaku odluke o trošku postupka, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250 eura + PDV 25% i trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu umješača nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva umješač, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, te u cijelosti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Predmet spora je naknada imovinske štete od strane tuženika, kao osiguratelja, prema tužitelju i to samo u odnosu na doprinos tužitelja u štetnom događaju.

8. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- kako je osiguranik tuženika kaznenom presudom broj K-380/2023-7 proglašen krivim da je dana 2. lipnja 2022. oko 21,10 sati s koncentracijom od najmanje 1,31g/kg alkohola u krvi nedozvoljenom brzinom od 133,4 km/h, te na mjestu gdje je pretjecanje zabranjeno, a prometnim znakom je ograničena brzina na 50 km /h i unatoč tome pretjecao motorno vozilo kojim je upravljala RČ, te je time postupio suprotno odredbama članka 12. stavak 4., članka 43., članka 53. stavak 1. i članka 199. stavak.

2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako je RČ već prethodno upalila lijevi pokazivač smjera i započela skretati SČ se nije uspio zaustaviti, već je udario u automobil kojim je upravljala RČ i ista je zadobila teške tjelesne ozljede, kao i suvozač PČ koji je zadobio lake tjelesne ozljede,

- da je vještačenjem utvrđeno kako se u trenutku reagiranja osiguranik tuženika (umješač na strani tuženika) SČ i poduzimanja radnje kočenja isti kretao brzinom od 133 km/h, dok se automobil kojim je upravljala RČ kretao brzinom od 15 km/h u trenutku prometne nesreće i bio u fazi lijevog skretanja, pa je tako, obzirom na način reagiranja osiguranika tuženika SČ isti bi uspio zaustaviti svoj automobil prije mjesta kontakta da se kretao brzinom ne većom od 95 km/h, pa tako da se kretao u okviru dopuštene brzine od 50 km/h isti bi se uspio zaustaviti i prometna nesreća se ne bi dogodila, a jednako tako RČ je prije poduzimanja radnje skretanja pravilnom prometno-tehničkom provjerom mogla uočiti osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika i uočiti ga jer se već nalazio u fazi pretjecanja, te se mogla uvjeriti da radnju skretanja neće moći izvršit i na siguran način,

- na osobnom automobilu u vlasništvu tužitelja je nastala totalna šteta koja je s PDV-om procijenjena na iznos od 13.505,98 eura,

- da nije prihvatljiv navod osiguranika tuženika SČ da RČ nije imala žmigavac prilikom skretanja jer je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena kaznena odgovornost u kojoj je navedeno kako je RČ upalila lijevi pokazivač smjera i započela skretati ulijevo, na koju optužnicu je SČ izjavio kako se osjeća krivim, pa je ovaj sud zaključio kako se osiguranik tuženika SČ očitovao na ovaj način, samo kako bi izbjegao svoju moguću i građansko pravnu odgovornost, dok se za kazneno pravnu očitovao krivim i u kojem postupku nije sporio je li RČ imala upaljen žmigavac ili ne.

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako i kod tužitelja postoji krivnja za prouzročenu štetu sukladno članku 1072. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), na način da je RČ kao osoba kojoj je tužitelj auto povjerio (članak 1072. stavak 4. ZOO-a) mogla izbjeći prometnu nesreću da je odustala od radnje skretanja.

10. Međutim takva krivnja se ocjenjuje razmjerno stupnju svoje krivnje. Pa je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je kod osiguranika tuženika SČ postojala visoka koncentracija alkohola u krvi (1,31 g/kg), čime nije niti smio početi upravljati vozilom na cesti, čime je postupio suprotno odredbi članka 199. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 – dalje: ZSPC). Nadalje, isti je postupio suprotno odredbi članka 43. ZSPC, budući da nije niti smio na takav način započeti radnju obilaženja, te isti nije pri tome vodio računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja. Jednako tako je postupio suprotno odredbi članka 12. stavka 4. ZSPC, budući da je na tom mjestu postojao znak ograničenja brzine od 50 km/h, a isti je vozio brzinom od oko 137 km/h, ali i pretjecao na mjestu gdje je to horizontalnom signalizacijom isključivo zabranjeno.

11. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je doprinos osiguranika tuženika SČ (ovdje žalitelja i umješača) u najvećem dijelu obzirom da je njegov stupanj krivnje u ovom slučaju izrazito visok. Pri tom je potrebno istaknuti da je isti upravljao osobnim automobilom, iako nije niti smio to činiti zbog visoke količine koncentracije alkohola u krvi, potom je vozio brzinom skoro tri puta većom nego što je dopuštena oko 137 km/h, te je obavljao radnju pretjecanja gdje je horizontalnom signalizacijom isključivo zabranjeno (uz oznaku pješački prijelaz i prometni znak pješački prijelaz), a pri tome nije vodio računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja, pa je stoga suprotno svim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno ocijenio doprinos osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode u omjeru od 90 %.

12. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i činjenicu da je pravilnom prometno-tehničkom provjerom RČ uočila vozilo osigurano kod tuženika, a koje se u tom trenutku u cijelosti nalazilo na lijevoj prometnoj kolničkoj traci, pa da je odustala od radnje skretanja i uočila vozilo na vrijeme, time također ne bi došlo do prometne nesreće.

13. Imajući u vidu naprijed navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i da je RČ doprinijela šteti budući da nije reagirala odmah, provjerivši na siguran način, može li izvršiti radnju skretanja, a iz čega proizlazi da je ovdje tužitelj kao vlasnik vozila također odgovoran za prometnu nezgodu, ali u visini od 10 %, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

14. Prema tome, u konkretnom slučaju postoji obostrana krivnja sudionika u prometu i to na način da tužitelj odgovara za štetu razmjerno stupnju svoje krivnje od 10 %, a osiguranik tuženika u omjeru od 90 %.

15. U odnosu na visinu štete ističe se da je prvostupanjski sud proveo vještačenje kako bi se utvrdila vrijednost vozila, pa je tako u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je naveo kako je na vozilu u vlasništvu tužitelja nastala totalna šteta koja se s PDV-om procjenjuje na iznos od 13.505,98 eura.

16. Uvidom u izračun totalne štete vidljivo je kako vještak navodi da je tržišna vrijednost vozila s PDV-om 18.007,97 eura. Međutim procijenio je i vrijednost ostatka vozila na 4.501,99 eura, pa stoga navod tužitelja kako je predmetno vozilo prvo stajalo dvije godine u dvorištu, a potom je isto prodao za iznos od 2.500,00 eura zapravo odgovara nalazu i mišljenju vještaka Dražena Jeđuda, univ.spec.grad.prom. gdje je procijenjena vrijednost ostatka vozila na 4.501,99 eura, međutim kako je isto stajalo dvije godine, to je i taj ostatak vozila izgubio na vrijednosti. Stoga je jasno kako je u izračunu totalne štete vještak Dražen Jeđud imao u vidu i vrijednost ostatka vozila i isto je uračunao u svoj izračun. Kad se tržišna vrijednost vozila oduzme od procijenjene vrijednosti ostatka vozila, dobijemo upravo iznos od 13.505,98 eura, a kako to u izračunu navodi i vještak.

17. Temeljem navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud cijenio vještački nalaz, temeljem čega je pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu razmjerno stupnju svoje krivnje od 90% u iznosu od 12.155,38 eura.

18. Kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 6.746,97 eura, pa kada se za taj iznos umanji iznos od 12.155,38 eura, za koji je odgovoran tuženik u vidu štete na vozilu, dobije se iznos od 5.408,41 eura, koji je tužitelju pravilno dosuđen na ime naknade imovinske štete.

19. Prema tome, naprijed utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu umješač neosnovano osporava, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda. Dakle, doprinos umješača nastanku predmetne prometne nezgode u omjeru od 90% prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio, pri čemu je tijekom postupka sve prigovore umješača otklonio na adekvatan i pravilan način sa jasnim i određenim razlozima, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke, s time da umješač svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

21. Dakle, prvostupanjska presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), pa je umješač neosnovano osporava.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu umješača odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

24. Umješaču nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojim žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić