Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-618/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Baliću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika JP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milošu Kandžiji, odvjetniku iz Trogira, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 2. lipnja 2026., broj Psp-50/2024-35, izradila je 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 2. lipnja 2026., broj Psp-50/2024-35, potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 2. lipnja 2026., broj Psp-50/2024-35, točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao posjed tužitelju na objektu – garaži koja je u nalazu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Darija Braževića dipl. ing. geod. od 17. rujna 2025. prikazana likom A-B-C-D-E-F-G-H-A, tlocrtne površine 52 m2, a koja se po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju nalazi na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 44 m2, lik A-B-C-I-E-F-G-H-A i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 8 m2, lik C-D-E-I-C, i baš na način da je dana 25. ožujka 2024. godine oko 11,30 sati uporabom sile i prijetnje onemogućio izvođenje građevinskih radova, žbukanje konstruktivnih zidova ove garaže, radi sprečavanja prodora vode i vlage u istu, pa se tuženiku naređuje uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, zabranjuje takvo i slično smetanje ubuduće, te se tuženiku nalaže da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak. Točkom II. izreke nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku u roku 15 dana parnični trošak u visini od 800,00 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana,

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tužitelja kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP nije nađeno da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj posebno ne ukazuje kojom bi bitnom povredom odredaba parničnog postupka pobijano rješenje bilo zahvaćeno. Pobijano rješenje sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te iskazima i očitovanjima stranaka, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je prema tužbenom zahtjevu pružanje posjedovne zaštite nekretnine – garaže tužitelja i to zbog uporabe sile i prijetnje te onemogućavanja izvođenja građevinskih radova, žbukanja konstruktivnih zidova garaže, a radi sprečavanja prodora vode i vlage u istu, pa se tuženiku naređuje uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, zabranjuje takvo i slično smetanje ubuduće.

7. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) smetanjem posjeda smatra se svako onemogućavanje posjednika u izvršavanju faktične vlasti na stvari ili oduzimanje posjeda u cijelosti. U postupcima smetanja posjeda ne rješava se pitanje međa kao niti tko ima pravo na posjed, posljedice ostvarivanja prava na posjed kao nastanka štete, već se samo utvrđuje zadnji nesmetani posjed, čin smetanja posjeda i uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije počinjenog čina smetanja posjeda.

8. Kada počinitelj ne oduzima stvar, ali svojim radnjama onemogućuje ili znatno otežava mirno korištenje posjeda (npr. parkiranje na tuđi prilaz, gradnja koja prelazi među, bacanje otpada na tuđe zemljište ili buka) radi se o uznemiravanju posjeda.

9. Za utvrđenje čina smetanja potpuno je nevažno tko je stvarni vlasnik ili tko ima "jače pravo" na stvar – štiti se posljednje stanje mirnog posjeda i sama činjenica vlasti. Nitko ne smije samovlasno smetati posjed, čak ni vlasnik, osim u vrlo rijetkim i strogim uvjetima dopuštena je samopomoć.

10. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa nesporno proizlazi:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik garaže,

- da je na garaži tužitelj 25. ožujka 2024. počeo s radovima radi sanacije krovišta i vanjskog zida garaže uz put koji prolazi između garaže tužitelja i dvorišne kamene ograde tuženikove nekretnine,

- da je u svrhu sanacije garaže tužitelja postavljena skela na vanjskom zidu garaže uz sam put, time da je skela učvršćena uporima u donji dio ograde tuženika, dakle preko cijelog puta i u ogradu tuženika, a bez suglasnosti tuženika,

- da se tuženik na samom početku radova nije bunio već kasnije su mu zasmetali upori skele koji da upiru uz ogradu njegovog dvornog mjesta i da mu priječe istovremeno i prolaz do bočnog dijela njegove nekretnine,

- da su radnici, a ujedno i prijatelji tužitelja, nakon upozorenja tuženika uklonili skelu i prestali s radovima,

- da prema iskazima svjedoka nije bilo uporabe sile, niti prijetnje.

11. Ostaje sporno je li tuženik opisanim radnjama na dan 25. ožujka 2024. oko 11,30, silom i prijetnjom onemogućio izvođenje građevinskih radova, žbukanje vanjskog zida garaže.

12. Prvostupanjski sud pravilno zauzima stav da tužbeni zahtjev kako ga je postavio tužitelj nije osnovan, da nije dokazana prijetnja i sila od strane tuženika na način kako tvrdi tužitelj i osim toga nejasan je dio tužbenog zahtjeva o kakvom se uspostavljanju stanja posjeda radi, a kakvo je bilo prije počinjenog čina smetanja posjeda i kojeg posjeda.

13. Naime, činjenicom što je tuženik negodovao na način na koji je skela učvršćena uporabom njegove ograde, a bez dozvole tuženika i ometajući tuženika u nesmetanom prolaženju putem do njegovog dvornog mjesta, a preko kojeg puta je postavljena skela za potrebe tužitelja, tuženik nije smetao tužitelja u posjedu garaže niti je onemogućio izvođenje radova na garaži tužitelja na način kako tuži tužitelj.

14. Iz provedenih dokaza proizlazi da je put koji razdvaja nekretnine tužitelja i tuženika širine nešto preko 2 metra i radi izbjegavanja nesuglasica sa tuženikom, kad već zbog netrpeljivosti stranka (braće), tužitelj nije tražio dozvolu da za učvršćivanje skele koristi i dio ograde tuženika, postavljanje skele kao i radove bilo je nužno prilagoditi širini puta ne ometajući posjed ograde tuženika i ne ometajući tuženika u prolazu putem.

15. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno ukazuje na odredbu članka 107. ZVDSP-a, koja uređuje pitanje uporabe tuđe nekretnine radi izvođenja radova, a nije sporno da je tužitelj bez suglasnosti i odobrenja tuženika koristio dio zidane ograde nekretnine tuženika i puta koji tuženik koristi za lakši pristup svojoj nekretnini.

16. Radnju tuženika prvostupanjski sud definira kao dopuštenu samopomoć uklanjanjem skele s dijela ograde tuženika kao i puta koji koristi za pristup svojoj nekretnini, u cilju zaštite svog posjeda, obraćanjem tuženika zahtjevom za uklanjanje skele i takvo ponašanje tuženika nalazi primjerenim u danim okolnostima, te da iz provedenog postupka ne proizlazi dokazanim da je tuženik primijenio silu ili prijetnju kako to prikazuje tužitelj.

17. Ovakav pristup prvostupanjskog suda po pitanju smetanja posjeda tužitelja i samopomoći na strani tuženika, prihvaća i ovaj sud.

18. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, pa je na temelju članka 380. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju članka 438 ZPP-a, žalba tužitelja odbijena, a pobijano rješenje potvrđeno.

19. Odluka o troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. ZPP- a, u svezi sa člankom154. ZPP-a.

U Karlovcu 22. rujna 2026.

Sudac:

Vesna Britvec