Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-660/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Novačiću, odvjetniku u Virovitici, T. Masaryka 14, protiv tužene Addiko bank d. d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravni slijednik Slavonske banke d. d ., Osijek, Podružnica Virovitica, Ferde Rusana 1, čiji je osnivač Slavonska banka d. d. Osijek, Kapucinska 29, t HYPO ALPE – ADRIA – BANK d. d., Zagreb, Ul. Slavonska avenija br. 6, OID: 14036333877, zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Viroviti poslovni broj P-504/2021-37 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-504/2021-37 od 23. siječnja 2026.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 09. veljače 2007., sklopljen između tužitelja, RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika, ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kao pravni slijednik Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica [adresa], čiji je osnivač Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29, te HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kao kreditora:

- u članku 4. koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

- u članku 2. koja glasi: „…6.600,00 CHF (slovima: šesttisućašestotina CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“,

- u članku 3. koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 6.600,00 CHF (slovima: šesttisućašestotina CHF)…“.

II. Nalaže se tuženiku, ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju, RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 613,09 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu u periodu od 10.02.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, u periodu od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015. do 31.12.2015. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, u periodu od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54 %, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi 6,11%, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi 5,89%, od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi 5,75%, od 01.07.2021 do 31.12.2021. po stopi od 5,49 %, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,31 %, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,50 % a od 01.01.2023. (dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) pa nadalje stopa zateznih kamata u skladu s izmijenjenim člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05-156/22), tekuće na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tužena u žalbi ističe da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Presudom je počinjenja i bitna povreda odredbama ZPP-a iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 193., obzirom da je sud propustio odlučiti o protivljenju tužene za djelomičnim povlačenjem tužbe podneskom tužitelja od 17. listopada 2024. Naime, tužitelj je tim podneskom povukao tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja ništetnosti i potraživanja s osnove promjenjive kamatne stope, kojem se djelomičnom povlačenju tužena pravovremeno protivila. Smatra da je pozivanje na materijalnopravni prigovor zastare valjano, obzirom da smatra kako su potraživanja s osnova stjecanja bez osnove nastala prije 31. prosinca 2021. zastarjela, odnosno u roku 5 godina prije podnošenja tužbe 31. prosinca 2016.. U odnosu na odluku o trošku, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio Tarifu/22 i priznao tuženoj trošak po toj tarifi za radnje prije nego li je stupila na snagu. Također smatra da su pogrešno primijenjene i odredbe članka 154. ZPP-a u pogledu naknade parničnog troška tuženoj, odnosno prvostupanjski je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i dosuditi tuženoj cjelokupne troškove postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvojiti žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te da naloži tužitelju da tuženoj naknadi troškove postupka, a podredno da usvoji žalbu tužene, ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju određeno u žalbi ukazuje tužena.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se dijelovi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula utvrde ništetnim, te da se naloži tuženoj da mu isplati s osnove preplate po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli iznos od 613,09 eura.

9. Takav zahtjev tužitelj temelji na činjeničnim navodima iz tužbe da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u toč. II, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje da je, među inim, i tužena odnosno njeni pravni prednici, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je ništetna, a ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015., da je ugovor, osim s promjenjivom kamatnom stopom zaključen i s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF), da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-6632/17 utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a o ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje dao je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr., a temeljem navedenih tumačenja je i donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. Nadalje, tužitelj navodi i da je čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe čl. 502.a st. 1. tog Zakona, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj u tom sporu ovlašten štititi, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U tužbi se navodi i da je ugovor o kreditu sklopljen na standardiziranom obrascu, unaprijed formuliranom od strane tužene, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, te da mu prilikom sklapanja ugovora nije objašnjen način promjene kamatne stope te se navodi i da tužitelj ima pravo na restituciju po osnovi ništetnih odredbi, slijedom čega je zatražio da sud navedene odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF utvrdi ništetnim.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 502.c ZPP-a utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

11. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se radilo o tipskom ugovoru, pri čemu mu nije prezentirana mogućnost pregovaranja o pojedinoj ugovornoj odredbi.

12. Stoga, kako iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o unaprijed formuliranom, standardnom ugovoru, na tuženoj je, prema članku 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07 i 79/07, dalje: dalje: ZZP), bio teret dokaza da tome nije bilo tako, a tužena to nije dokazala.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno na temelju pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a) utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i na promjenjivu kamatnu stopu.

14. U ovom stadiju postupka, glede kondemnatornih zahtjeva tužitelja za isplatu, ostao je sporan zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

15. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Mirjane Dobravec, budući je vještak odgovorio na sve prigovore tužene dajući za to jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća, u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. travnja 2007. do 1. ožujka 2012. iznosi 613,09 eura.

16. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

17. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (podnesena 31. prosinca 2021.) nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

18. Kada se uzme u obzir da tužena nije omogućila tužitelju da pojedinačno pregovora o spornim ugovornim odredbama, da ga nije upoznala sa svim rizicima zaključenja ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, da ga nije informirala o načinu formiranja promjenjive kamatne stope, niti da tečaj CHF, za razliku od tečaja u EUR, ne štiti intervencijama na deviznom tržištu Hrvatska narodna banka, te da je mora la znati da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, tada se dolazi do zaključka da je tužena prilikom zaključenja spornog ugovora postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je čini nesavjesnim stjecateljem spornih preplata po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tako da je sukladno čl. 1115. ZOO, pravilno sud prvog stupnja zatezne kamate dosudio od dana stjecanja onoga što je tužena stekla bez osnove.

19. S obzirom na sve izloženo, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 96. stavak 1. ZZP-a kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) naložio tuženoj da tužitelju isplati iznos od 613,09 eura, tako da je trebalo temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22, dalje: Tarifa).

21. Neosnovano tužena u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio Tarifu/22 i priznao tužitelju trošak po Tarifi za radnje prije nego li je stupila na snagu. U odnosu na ovaj žalbeni navod tužene potrebno je odgovoriti kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023., budući tada treba primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku (23. siječnja 2026.), kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Slijedom toga valjalo je potvrditi i odluku o parničnom trošku temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

22. Tuženoj nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić