Poslovni broj: Gž-552/2022-4

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. H. iz G., OIB: ….. i drugotuženika R. H. iz H., M. M. 6, OIB: ……, koje zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u H., I. B. 2, protiv tuženika J. Ć. iz H., L. R. 22, OIB: ……., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H., V. B. 39, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-184/2021 od 8. ožujka 2022., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika J. Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-184/2021 od 8. ožujka 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao č.zem. 2638/2 K.O. G. svaki za po1/2 dijela prava vlasništva, te su ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i ishodit upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime u uz istovremeni izbris prava suvlasništva sa imena tuženika.

 

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 21.000,00 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu i dopunu žalbe pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da datum ispod teksta obrazloženja presude – 3. ožujka 2022. – ne bi smio biti različit od datuma naznačenom u uvodnom dijelu presude. Prvostupanjski sud je poklonio vjeru svjedokinjama O. V. i R. O. koje su svjedočile o težačkom odnosu prednika tužitelja iako s obzirom na vrijeme njihovog rođenja nisu mogle imati obavijesti o činjenicama koje je trebalo dokazati u ovom postupku. Prihvaćena je kao pravno relevantna isprava Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. A.-3992/1947 od 12. kolovoza 1948. koja nema potvrdu pravomoćnosti. U pobijanoj presudi nije navedeno na kojem materijalnopravnom propisu je sud utemeljio odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva. Ni u jednom od rješenja o nasljeđivanju prednika tužitelja predmetom nasljeđivanja nije bila sporna nekretnina, pa ni kao izvanknjižno vlasništvo. U presudi je propušteno odgovoriti na prigovore tuženika o značenju pravomoćne presude kojom je tuženik utvrđen vlasnikom nekretnine koja je predmet spora kao javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj određuje te o značaju uknjižbe tuženika na predmetnoj nekretnini kao vlasnika, odnosno mogu li se tužitelji suprotstaviti takvoj uknjižbi. Tužba je utemeljena na dosjelosti, koju sud olako prihvaća bez saslušanja stranaka i ostalih svjedoka te bez odlaska na lice mjesta uz sudjelovanje mjernika. Tek tijekom spora tužitelji dostavljaju presliku agrarne odluke, za koju nisu ni znali, a ona ne podrazumijeva upis prava vlasništva. Predlaže preinaku presude na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku naknade parnični trošak, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tvrdnjom da datum ispod teksta obrazloženja presude ne bi smio biti različit od datuma naznačenom u uvodnom dijelu presude, tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 70/19.). Međutim, presuda je objavljena na ročištu održanom 8. ožujka 2022., kako to stoji i u uvodu presude, a činjenica da je ispod teksta obrazloženja presude naveden datum 3. ožujka 2022. ukazuje na očitu pogrešku u pisanju datuma koju prvostupanjski sud u smislu čl. 342. ZPP može u svako doba ispraviti.

 

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba tuženika, jer presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati.

 

5.2. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 263872 k.o. G. na ime svakog tužitelja po ½ dijela.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je predniku tužitelja M. H. pok. I. i članovima njegove porodice priznato pravo vlasništva predmetne nekretnine razrješenjem agrarnih odnosa prema agrarnoj odluci Reg. A. 3992/47 Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. od 12. kolovoza 1948., uz obrazloženje da je Komisija utvrdila postojanje agrarnog odnosa koji se zasniva na težačkoj pogodbi uz dužnost davanja, da su M. H. naslijedili H. R. (R.), otac prvotužitelja i djed drugotužitelja, da je H. R. svoj dio ustupila H. R., da je H. L./S. svoj dio ustupio prvotužitelju i ocu drugotužitelja, da su isključivi nasljednici H. M. otac prvotužitelja djed drugotužitelja, da je H. M. svoj dio ustupio prvotužitelju i ocu drugotužitelja, da H. R. (M.) nasljeđuju H. Z. te prvotužitelja i otac drugotužitelja, da H. Z. nasljeđuju prvotužitelj i otac drugotužitelja i da H. M. nasljeđuje drugotužitelj, zaključujući da su tužitelji razrješenjem agrarnog odnosa i nasljeđivanjem te time što su putem svojih prednika bili u posjedu predmetne nekretnine, čime su stekli vlasništvo iste, a slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

 

8. Prema mjerodavnim materijalnopravnim odredbama iz čl. 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja ("Narodne novine", broj 138/46. i 111/47.), ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu.

 

9. U odnosu na prigovor tuženika da je prihvaćena kao pravnorelevantna agrarna odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. A.-3992/1947 od 12. kolovoza 1948. koja nema potvrdu pravomoćnosti, valja istaći da se radi o sudskoj odluci odnosno javnoj ispravi koja u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a čiji je sadržaj potkrijepljen i iskazima svjedokinja O. V. i R. O. koje su svjedočile o težačkom odnosu i posjedu prednika tužitelja.

 

10. Što se tiče tvrdnje tuženika da svjedokinje O. V. i R. O. s obzirom na vrijeme njihovog rođenja nisu mogle imati obavijesti o činjenicama koje je trebalo dokazati u ovom postupku, agrarni odnosi na predmetnoj nekretnini razriješeni su krajem 40-ih godina prošlog stoljeća pa je sada, više od 80 godina nakon toga faktički i nemoguće pronaći svjedoka koji bi o tim okolnostima iskazivao po vlastitim saznanjima, tako da se iskazi svjedoka koji imaju posredna saznanja uzimaju relevantnim dokazima.

11. Osnovano tuženik navodi da ni u jednom od rješenja o nasljeđivanju prednika tužitelja predmetom nasljeđivanja nije bila sporna nekretnina, pa ni kao izvanknjižno vlasništvo. Međutim, prema čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ", broj 20/55., "Službeni list SFRJ", broj 12/65., 42/65. - službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine", broj 52/71., 47/78., 71/91., 37/94., 56/00., 48/03.) ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Isto tako, prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje ZN) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Stoga okolnost da predmetna nekretnina nije navedena kao ostavina prednika tužitelja ni kao izvanknjižno vlasništvo ne utječe na prijelaz ostavine na nasljednike po sili zakona.

12. Iz spisa proizlazi da se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju presuda zbog ogluhe i presuda na temelju priznanja u odnosu na ranije upisane zemljišnoknjižne suvlasnike koji nisu imali takva prava na predmetnoj nekretnini jer je u postupku utvrđeno da su vlasništvo iste stekli pravni prednici tužitelja iz ovog spora.

13. Pravomoćna presuda kojom je tuženik utvrđen vlasnikom nekretnine kao javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u istoj određuje (čl. 230. st. 1. ZPP) i uz nju se vezuje predmnjeva res iudicata pro veritate habetur, dakle da se ono što je pravomoćno utvrđeno presudom smatra istinitim, ali isto tako presuđena stvar čini pravo među strankama po načelu res iudicata facit ius inter partes, i što je još važnije dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP), što su u ovom postupku tužitelji i uspjeli dokazati.

14. Što se tiče pozivanja tuženika na značenje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju navedenih presuda, odnosno pitanja mogu li se tužitelji suprotstaviti takvoj uknjižbi, pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 127. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) po kojoj se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano, prvostupanjski sud otklanja primjenu citirane zakonske odredbe s obrazloženjem da su presude na temelju kojih se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine deklaratorne naravi, što znači da se njima ne zasniva, mijenja ili prestaje pravni odnos.

15. Institut zaštite povjerenja u zemljišne knjige reguliran je odredbama čl. 122.  ZVDSP. Odredbom čl. 122. st. 1. istog Zakona je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Prema stavku 2. toga članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

15.1. Iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Naime, pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove - pravnog posla.

15.2. Takvo shvaćanje je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2031/2010 od 14. siječnja 2015. u kojoj je navedeno: ''U odnosu na navode tuženice da su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a jer je tuženica svoje pravo vlasništva stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju i u dobroj vjeri tako stečeno pravo vlasništva upisala u zemljišnu knjigu, čemu se ne može suprotstaviti pravo vlasništva prednika tužitelja stečeno na temelju zakona, valja odgovoriti da se po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni slijednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV-a) dok je nasljeđivanje drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV-a) od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu kao što su to odluke suda ili druge nadležne vlasti te zakona.''.

15.3. Shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjenjuje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava zauzeto je i u presudama istoga suda poslovni broj Rev-59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019. i Revd-1939/2020 od 9. rujna 2020.

16. S obzirom da se tuženik ne poziva ni na kakav pravni posao kao osnovu stjecanja prava vlasništva to se načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz odredbe čl. 127. st. 2., kao i odredbe čl. 130. st. 2. ZVDSP ne odnosi na njega.

17. Prema tome, prvostupanjski sud je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, i po ocjeni ovoga suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) time što je tuženika obvezao da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 21.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, tj. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 30. travnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov