REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1321/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja NV OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. OIB 36514183925 Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 01927 sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 15.04.2008.g, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak II. I III .Ugovora, u dijelu koji glasi..."Iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 8.105,41 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austrija d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja"

-članak 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:..." sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austrija d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja...".

-članak 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:”Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč.9.1..”

-članak 9.1.Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: ”Očuvanje vrijednosti: visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit.."

II./ Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju ZV OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.416,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom, na sljedeće iznose:

0,99 € počevši od 09.10.2008. pa do isplate

5,09 € počevši od 17.11.2008. pa do isplate

3,90 € počevši od 16.12.2008 pa do isplate

8,47 € počevši od 13.01.2009. pa do isplate

9,65 € počevši od 07.02.2009. pa do isplate

10,19 € počevši od 14.03.2009. pa do isplate

8,84 € počevši od 10.04.2009. pa do isplate

8,15 € počevši od 13.05.2009. pa do isplate

6,93 € počevši od 16.06.2009. pa do isplate

5,99 € počevši od 15.07.2009. pa do isplate

6,14 € počevši od 14.08.2009. pa do isplate

7,16 € počevši od 09.09.2009. pa do isplate

6,55 € počevši od 14.10.2009. pa do isplate

6,53 € počevši od 11.11.2009. pa do isplate

4,39 € počevši od 11.12.2009. pa do isplate

5,72 € počevši od 12.01.2010. pa do isplate

6,65 € počevši od 11.02.2010. pa do isplate

6,72 € počevši od 11.03.2010. pa do isplate

9,62 € počevši od 09.04.2010. pa do isplate

8,35 € počevši od 10.05.2010. pa do isplate

9,58 € počevši od 10.06.2010. pa do isplate

14,25 € počevši od 12.07.2010. pa do isplate

12,62 € počevši od 11.08.2010. pa do isplate

17,89 € počevši od 10.09.2010. pa do isplate

15,56 € počevši od 11.10.2010. pa do isplate

13,67 € počevši od 09.11.2010. pa do isplate

19,24 € počevši od 14.12.2010. pa do isplate

24,51 € počevši od 10.01.2011. pa do isplate

20,82 € počevši od 10.02.2011. pa do isplate

22,24 € počevši od 07.03.2011. pa do isplate

18,76 € počevši od 14.04.2011. pa do isplate

20,78 € počevši od 16.05.2011. pa do isplate

28,24 € počevši od 13.06.2011. pa do isplate

25,86 € počevši od 28.07.2011. pa do isplate

39,67 € počevši od 23.08.2011. pa do isplate

42,31 € počevši od 12.09.2011. pa do isplate

28,09 € počevši od 11.10.2011. pa do isplate

29,27 € počevši od 09.11.2011. pa do isplate

28,70 € počevši od 07.12.2011. pa do isplate

30,15 € počevši od 09.01.2012. pa do isplate

31,81 € počevši od 16.02.2012. pa do isplate

31,36 € počevši od 13.03.2012. pa do isplate

30,59 € počevši od 11.04.2012. pa do isplate

30,89 € počevši od 15.05.2012. pa do isplate

31,70 € počevši od 15.06.2012. pa do isplate

31,08 € počevši od 07.07.2012. pa do isplate

31,24 € počevši od 07.08.2012. pa do isplate

30,26 € počevši od 11.09.2012. pa do isplate

29,59 € počevši od 10.10.2012. pa do isplate

30,79 € počevši od 08.11.2012. pa do isplate

30,12 € počevši od 11.12.2012. pa do isplate

31,00 € počevši od 16.01.2013. pa do isplate

28,99 € počevši od 14.02.2013. pa do isplate

29,86 € počevši od 12.03.2013. pa do isplate

30,46 € počevši od 09.04.2013. pa do isplate

29,88 € počevši od 08.05.2013. pa do isplate

27,99 € počevši od 07.06.2013. pa do isplate

27,02 € počevši od 09.07.2013. pa do isplate

28,32 € počevši od 08.08.2013. pa do isplate

29,08 € počevši od 09.09.2013. pa do isplate

30,27 € počevši od 16.10.2013. pa do isplate

29,57 € počevši od 11.11.2013. pa do isplate

30,19 € počevši od 10.12.2013. pa do isplate

30,27 € počevši od 10.01.2014. pa do isplate

31,44 € počevši od 08.02.2014. pa do isplate

34,22 € počevši od 16.03.2014. pa do isplate

34,06 € počevši od 16.04.2014. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. OIB 36514183925 naknaditi tužitelju NV OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.276,99 EUR EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. rujna 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 15. travnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 01927, radi financiranja kupnje osobnog automobila, da je ugovoren iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 8.105,41 CHF prema prodajnom tečaju za deviza Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja, a uključuje troškove zaključenja ugovora, te se isplaćuje trgovcu uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora. Ugovorom o kreditu ugovorena je kamatna stopa od 8 % te je povrat kredita ugovoren u 84 mjesečna anuiteta.

1.1 Tužitelj navodi nadalje da je tuženik tijekom otplate kredita tužitelju putem jednostrane obavijesti povećao kamatnu stopu, iako je Ugovorom ugovorena kamatna stopa od 8 % te nije ugovorena mogućnost povećanja iste, no u uvjetima Ugovorima pod točkom 9.1 pod nazivom "Očuvanje vrijednosti" je naznačeno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi, ali da ne postoje konkretni parametri i uvjeti na temelju kojih se ta prilagodba može izvršiti. Tužitelj navodi da je nejasna i nerazumljiva odredba Ugovora o kreditu koja glasi "Očuvanje vrijednosti …" te nadalje kao što je citirano pod točkom I./ izreke ove presude.

1.2 Nadalje tužitelj navodi da tuženik nije izvršio isplatu ugovorenog iznosa u CHF, već u kunama te da je jednostranom odlukom izmijenio ugovorenu fiksnu kamatnu stopu, povećavši visinu anuiteta tužitelju da je primao uplate u kunama, a visinu anuiteta vezao uz švicarski franak. U točki 5. uvjeta Ugovora o kreditu tuženik je ugovorio da se sve novčane obveza koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF, koji vrijedi na dan plaćanja.

1.3 Tužitelj tvrdi da je tuženik na taj način postupio suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, jer da je tužitelju od strane tuženika bio ponuđen predmetni Ugovor te tužitelj nije imao izbora sklopiti ga u bilo kojem drugom sadržaju, kao i da tuženik nije tužitelju transparentno izložio konkretno djelovanje i učinak svih faktora koji utječu na njegovu kreditnu zaduženost, odnosno da mu nije predočio točne i razumljive kriterije na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu, vezano uz obujam njegovih obaveza i za iznos zaduženja za vrijeme čitavog trajanja Ugovora o kreditu.

1.4 Tužitelj slijedom svega navedenog postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi citiranih pod točkom I./ izreke ove presude te po provedenom financijskom vještačenju postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom II./ izreke ove presude, kojim na temelju odredbu čl. 323. ZOO potražuje vraćanje primljenoga na temelju ugovornih odredbi za koje tužitelj tvrdi da su ništetne.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, koji obrazlaže navodeći da je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen u travnju 2014., a da je tužba podnesena u veljači 2021. Nadalje tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, navodeći da tuženik sve ugovore u okviru svojeg poslovanja sklapa u dobroj vjeri te da u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, tako nema niti osnove za donošenje presude kojom bi se tuženiku naložila isplata. Tuženik nadalje tvrdi da su sve odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, jasne, lako razumljive i uočljive te ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora o cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Tuženik zaključuje da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Tuženik ističe da nadalje da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te da suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik tvrdi da su tužitelju objašnjene sve prednosti i mane sklapanja predmetnog Ugovora te da je tužitelj svojevoljno odabrao zaključenje ugovora s valutnom klauzulom u CHF te da je jedino iz tog razloga takav ugovor i zaključen. Tuženik tvrdi da tužitelj svoj izbor pokušava opravdati navodeći netočne informacije o načinu poslovanja tuženika, kojeg neopravdano prikazuje kao nepoštenog pregovarača. Tuženik navodi da je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te da je uvijek isticao da prilikom zaključenja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik zbog promjene tečaja, na koje tuženik ne utječe, ali potrošači tog rizika moraju biti svjesni te da je tuženik štoviše nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. Tuženik navodi da je netočno da tužitelj nije imao izbora osim sklopiti ugovor kojim je glavnica vezana uz CHF te ističe da je 2008., dakle u godini u kojoj je zaključen Ugovor o kreditu između stranaka, sklopljeno 483 ugovora s valutnom klauzulom u EUR-ima. Naposljetku tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2.1 Tuženik tijekom postupka ističe da nije bio stranka u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom radi zaštite potrošača, koji se vodio protiv osam točno određenih banaka te da pravna utvrđenja i odluke iz tog postupka nemaju apsolutno nikakve veze s tuženikom, jer da tuženik ne samo što nije bio stranka tog postupka, uopće nije banka, već je trgovačko društvo čiji predmet poslovanja uključuje pružanje financijskih usluga, pa tako i davanje potrošačkih kredita. U odnosu na valutnu klauzulu, tuženik ističe da je to dopuštena i legitimna ugovorna odredba te da je tužitelj mogao zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR-ima, kao i svaki drugi potrošač te da su netočne tvrdnje tužitelja da nije s tuženikom mogao pojedinačno pregovarati.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Vatroslavu Zovku te saslušanjem tužitelja.

4. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi u cijelosti osnovani.

4.1 S obzirom na to da se tuženik, nakon što je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka (umanjivši ga pritom za tzv. negativne razlike), naveo da se protivi preinaci, treba reći da je, čak i da se radi o preinaci, u pitanju tzv. neprava preinaka, kod koje nije došlo do izmjene činjenične (pa niti pravne) osnove, pa se stoga tuženik istoj ne može osnovano protiviti.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 10. travnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 01927 (list 12-13 spisa), u kojem su sadržane sve odredbe citirane pod točkom I./ izreke ove presude.

6. Između stranaka je sporno jesu li ništetne ugovorne odredbe citirane pod točkom I./ ove presude. Pod pretpostavkom da su navedene odredbe ništetne, sporno je između stranaka je li kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva zastario.

7. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom postupku, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a. Osnovanost tužbenih zahtjeva potrebno je stoga ocijeniti prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos mjesečnog obroka kredita kao kunske protuvrijednosti iznosa od 142,07 CHF, po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Osim što je vezana uz kretanje tečaja CHF, visina kreditnih anuiteta podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene kamatne stope, koja podliježe prilagodbi i promjenama zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja, kao i ostalim čimbenicima navedenim u točki 9.1. Ugovora o kreditu, sadržaj koje je citiran pod točkom I./ izreke ove presude. Nadalje je čitanjem Ugovora utvrđeno da je svrha kredita financiranje troškova kupnje vozila marke Škoda Fabia.

9. Radi utvrđenja okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o kreditu; konkretno postupanja tužitelja i tuženika kao ugovornih stranaka, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

10. Tužitelj je iskazao da je Ugovor o kreditu s tuženikom zaključio 2008. godine jer mu je bio potreban automobil; da je prodao svoj stari auto za 5.000,00 EUR i da mu je nedostajalo još 5.000,00 EUR da si kupi rabljenu Škodu Fabio za 10.000,00 EUR, da je došao u auto kuću u [adresa], tj. kod tuženika, da im je rekao koliko novca ima na raspolaganju i da su mu oni tada ponudili da preko njih podigne kredit. Nadalje je tužitelj iskazao da su mu kod tuženika rekli da je najpovoljnije da kredit digne kod tuženika, umjesto da ide u banku, da su bolji uvjeti i da ima manje "papirologije", da je on na to pristao te da su onda oni pripremili Ugovor o kreditu za kupnju tog auta kojega je on (tužitelj) potpisao u auto kući. Prema daljnjem iskazu tužitelja, Ugovor ga je dočekao unaprijed sastavljen, nije se ni o čemu pregovaralo te je on vidio da je ugovorena valutna klauzula u švicarcima i promjenjiva kamatna stopa, no da ga to nije zabrinjavalo jer da je imao iskustvo sa stambenim kreditom koji je imao valutnu klauzulu u EUR i isto tako promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj je potom u svojem iskazu spontano opisao svoje iskustvo sa stambenim kreditom, a time i ugovorenom valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom, na temelju kojega iskustva je zaključio i očekivao isto iskustvo s kreditom koji je predmet ovog postupka, no da je kod ovog kredita bilo drugačije. Iskazao je da srećom da za plaćanje kreditnih anuiteta nije imao trajni nalog, kao kod ranijeg kredita, nego mu je umjesto toga tuženik slao mjesečne uplatnice, pa je vidio iznose jer da bi se inače loše proveo zato što bi tek naknadno u banci vidio koliko mu je porastao mjesečni anuitet zbog ugovorenih uvjeta predmetnoga kredita. Naposljetku je tužitelj iskazao da je po zanimanju umirovljeni policijski službenik, da je cijeli život radio kao temeljni policajac, da nema nikakvo financijsko obrazovanje, niti se razumije u ugovore o kreditu te da je auto koji je kupio sredstvima iz predmetnog kredita koristio u privatne svrhe, kao osobno vozilo te da nikada nije imao nikakav obrt, niti se bavio nekim poduzetništvom.

11. Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka EV i ŠV, pa su stoga okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, kao i svojstvo tužitelja u kojem je on taj ugovor s tuženikom zaključio, utvrđene ocjenjivanjem tužiteljevog iskaza, kojega ovaj sud ocjenjuje u cijelosti istinitim, jer je tužitelj iskazivao uvjerljivo, spontano i životno logično.

12. Prihvaćanjem tužiteljevog gore izloženoga uvjerljivog i logičnog iskaza utvrđeno je da tužitelju nije bilo omogućeno s tuženikom pregovarati niti o jednoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pa tako niti o ovdje spornim odredbama toga ugovora, navedenima pod točkom I./ izreke ove presude. Naime, čitanjem i pregledavanjem predmetnog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane tuženika. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96. st.2. Zakona o zaštiti potrošača, dalje: ZZP), a osim što tuženik tu presumpciju nije oborio, saslušanjem tužitelja utvrđeno je suprotno – da se niti o jednoj odredbi Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka nije pregovaralo. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu u jedinom sadržaju u kojem mu je taj Ugovor ponuđen, dakle s valutnom klauzulom u CHF, te je tako, a i jer nema dokaza za suprotno (čl. 221A ZPP) utvrđeno da tužitelju nije bilo ponuđeno sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR; pri čemu treba napomenuti da tuženik niti ne dokazuje da je sklapanje takvog Ugovora ponudio upravo tužitelju, već samo navodi da je takve ugovore iste godine kada je zaključen Ugovor o kreditu između parničnih stranaka sklapao s drugim korisnicima kredita tuženika.

13. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj djelatnosti ili poduzetničkoj aktivnosti. Saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj automobil koji je kupljen predmetnim kreditom koristio isključivo za svoje osobne potrebe, dakle ne u svrhe namijenjene njegovom zanimanju te je nadalje utvrđeno da se tužitelj nikada nije bavio nikakvom poslovnom niti poduzetničkom djelatnošću, što znači da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.

14. Prema odredbi čl. 99. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Na tu odredbu upućuje i tuženik, koji navodi da smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi.

14.1 Načelo transparentnosti, kao načelo prava EU kojim se uređuje zaštita potrošača, nalaže da potrošaču u trenutku sklapanja nekog pravnog posla odredbe tog ugovora moraju biti jasne ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već potrošaču treba biti pruženo dovoljno informacija na temelju kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene obveze, odnosno trgovac je dužan omogućiti potrošaču da odluka o sklapanju da odluka o sklapanju određenog pravnog posla bude posljedica informiranog izbora potrošača.

14.2 Prihvaćanjem tužiteljevog uvjerljivog iskaza utvrđeno je da je tužitelj predmetni ugovor s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, odnosno s u tom ugovoru sadržanim odredbama navedenim u točki I./ izreke ove presude, zaključio bez da ga je tuženik informirao o ijednom riziku kojega tako zaključeni ugovor nosi te da je tužitelj sva svoja očekivanja formirao na temelju ranijeg iskustva sa stambenim kreditom, koje je za njega bilo pozitivno te stoga nije predvidio, niti je prema svojem obrazovanju mogao predvidjeti rizik porasta mjesečnog anuiteta koji se za tužitelja prihvaćanjem Ugovora u jedinom sadržaju koji mu je bio ponuđen naposljetku ostvario. Osim toga, a suprotno navodima tuženika, odredbe citirane pod točkom I./ izreke ove presude, koje su nesporno sadržane u Ugovoru o kreditu zaključenom između stranaka, nisu jasne niti lako razumljive. Osim što tuženik nije informirao tužitelja o riziku valutne klauzule, a što predstavlja osnovnu informaciju u ovom kontekstu, tuženik nije tužitelju pojasnio niti rizik promjene kamatne stope, a osobito nije pojasnio potpuno nejasnu odredbu čl. 9.1. uvjeta Ugovora o kreditu, citiranu pod točkom I./ izreke ove presude, kojom je ugovoreno "očuvanje vrijednosti" u ovisnosti o između ostalog promjenama uvjeta refinanciranja, a pod kojim svim uvjetima može biti promijenjena kamatna stopa.

14.3 Slijedom izloženoga pod točkama 14.1 i 14.2. ovoga obrazloženja, odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a suprotno tvrdnji tuženika, nisu bile jasne niti lako razumljive, što znači da je njihovu valjanost dopušteno ocjenjivati. Stoga neosnovano navodi tuženik da valjanost spornih odredbi ugovora o kreditu nije dopušteno ocjenjivati na temelju odredbe čl. 99. ZZP.

15. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kao što je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo, te je tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu, pri čemu je tužitelj bio u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je sklapanje Ugovora uvjetovao odredbama koje je sam formulirao, a na koji način su sporne ugovorne odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što je prema ocjeni ovog suda suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15.1 Slijedom izloženoga, u pogledu svih odredbi Ugovora o kreditu citiranih pod točkom I./ izreke ove presude ispunjene su pretpostavke propisane odredbom čl. 96. st.1. ZZP – o tim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo te su one suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 102. ZZP), pa je stoga odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

16. Radi utvrđivanja visine iznosa koji je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita kao što je to između stranaka bilo ugovoreno, tj. plaćanjem mjesečnih anuiteta koje je tuženik izračunao uz primjenu ništetnih odredbi ugovora o kreditu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Vatroslavu Zovku.

17. Vještak Vatroslav Zovko izradio je pisani nalaz i mišljenje, koji je nekoliko puta dopunio te u kojem je zaključio da je tužitelj uslijed rasta mjesečnog anuiteta zbog promjene tečaja CHF te kamatne stope platio tuženiku iznos od ukupno 1.416,76 EUR, i to ako se oduzmu tzv. "negativne razlike" te izradio tablicu u kojoj je naveo datum plaćanja pojedinog anuiteta.

17.1 Dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka za financije ovaj sud ocjenjuje stručnim i jasnim, a na njegov matematički izračun, u skladu s kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev, primjedbi nisu imale niti stranke. Tako je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu tuženiku isplatio iznos od ukupno 1.416,76 EUR, pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno kao pod točkom II./ izreke ove presude. Pritom se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa mu je kamata dosuđena od svakog pojedinog prekomjerno plaćenog anuiteta, a prema nalazu i mišljenju vještaka. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u taj Ugovor ugradio ništetne odredbe, citirane pod točkom I./ izreke ove presude.

18. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Osim što je odredbom čl. 328. ZOO određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je tek ovom presudom, koja još nije ni pravomoćna, utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kao što je to navedeno pod točkom I./ izreke ove presude, proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg roka zastare za tražbine s naslova stečenog bez osnove iz čl. odredbe 225. ZOO.

19. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to:

- za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT,

- za sastavljanje podnesaka od 09.04.2021., 07.05.2021., 21.01.2022. i 14.10.2022. - po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT,

- za sastavljanje podnesaka od 14.11.2022., 15.01.2024., 11.09.2024., 28.04.2025. i od 17.09.2025. - po 50 bodova prema Tbr. 8/3 OT te

za zastupanje na ročištima 08.03.2022., 02.07.2025., 16.09.2025. i 16.07.2025. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT,

što iznosi ukupno 1150 bodova, odnosno 2.300,00 EUR te uvećano za PDV 2.875,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR te na presudu u iznosu od 110,00 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.276,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

19.1 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu – osnovica 1.416,76 EUR

2. Tuženiku po pun.