Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-302/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jelene Bušić, predsjednice vijeća, suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Svjetlane Tolj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3257/2021-41 od 22. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3257/2021-41 od 22. studenog 2024.:

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke za utvrđenje ništetnosti,

b)potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu za isplatu sadržanom u točki II. izreke,

c) preinačava u odnosu na dio odluke o visini kamatne stope, na dosuđujući dio za isplatu, sadržane u točki II. izreke, tako da preinačena glasi:

Tužitelju pripada kamatna stopa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

d) potvrđuje u odnosu na iznos dosuđenog parničnog troška tužitelju od 2.163,86 EUR,

e) preinačava u odnosu na parnični trošak (toč. II. izreke) tako što se pored već dosuđenog iznosa od 2.163,86 EUR nalaže tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 187,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,12 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbe odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 10. srpnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj SĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 da tužitelju SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.442,68 eur sa zateznim kamatama

- na iznos od 3,42 eur od 16.11.2008. godine,

- na iznos od 22,19 eur od 16.01.2009. godine,

- na iznos od 22,39 eur od 16.02.2009. godine,

- na iznos od 13,67 eur od 16.03.2009. godine,

- na iznos od 14,88 eur od 16.04.2009. godine,

- na iznos od 15,91 eur od 16.05.2009. godine,

- na iznos od 10,61 eur od 16.06.2009. godine,

- na iznos od 12,90 eur od 16.07.2009. godine,

- na iznos od 8,93 eur od 16.08.2009. godine,

- na iznos od 13,23 eur od 16.09.2009. godine,

- na iznos od 8,54 eur od 16.10.2009. godine,

- na iznos od 12,24 eur od 16.11.2009. godine,

- na iznos od 10,93 eur od 16.12.2009. godine,

- na iznos od 19,24 eur od 16.01.2010. godine,

- na iznos od 24,17 eur od 16.02.2010. godine,

- na iznos od 22,97 eur od 16.03.2010. godine,

- na iznos od 29,20 eur od 16.04.2010. godine,

- na iznos od 38,52 eur od 16.05.2010. godine,

- na iznos od 39,44 eur od 16.06.2010. godine,

- na iznos od 52,17 eur od 16.07.2010. godine,

- na iznos od 52,08 eur od 16.08.2010. godine,

- na iznos od 74,46 eur od 16.09.2010. godine,

- na iznos od 60,99 eur od 16.10.2010. godine,

- na iznos od 64,28 eur od 16.11.2010. godine,

- na iznos od 79,18 eur od 16.12.2010. godine,

- na iznos od 80,46 eur od 16.01.2011. godine,

- na iznos od 75,11 eur od 16.02.2011. godine,

- na iznos od 78,31 eur od 16.03.2011. godine,

- na iznos od 79,80 eur od 16.04.2011. godine,

- na iznos od 88,57 eur od 16.05.2011. godine,

- na iznos od 108,99 eur od 16.06.2011. godine,

- na iznos od 130,97 eur od 16.07.2011. godine,

- na iznos od 159,19 eur od 16.08.2011. godine,

- na iznos od 117,61 eur od 16.09.2011. godine,

- na iznos od 103,74 eur od 16.10.2011. godine,

- na iznos od 104,65 eur od 16.11.2011. godine,

- na iznos od 107,40 eur od 16.12.2011. godine,

- na iznos od 118,41 eur od 16.01.2012. godine,

- na iznos od 121,68 eur od 16.02.2012. godine,

- na iznos od 117,56 eur od 16.03.2012. godine,

- na iznos od 117,33 eur od 16.04.2012. godine,

- na iznos od 119,76 eur od 16.05.2012. godine,

- na iznos od 122,42 eur od 16.06.2012. godine,

- na iznos od 118,52 eur od 16.07.2012. godine,

- na iznos od 116,62 eur od 16.08.2012. godine,

- na iznos od 108,04 eur od 16.09.2012. godine,

- na iznos od 117,25 eur od 16.10.2012. godine,

- na iznos od 120,56 eur od 16.11.2012. godine,

- na iznos od 117,66 eur od 16.12.2012. godine,

- na iznos od 113,88 eur od 16.01.2013. godine,

- na iznos od 113,07 eur od 16.02.2013. godine,

- na iznos od 111,24 eur od 16.03.2013. godine,

- na iznos od 119,80 eur od 16.04.2013. godine,

- na iznos od 107,34 eur od 16.05.2013. godine,

- na iznos od 105,90 eur od 16.06.2013. godine,

- na iznos od 106,42 eur od 16.07.2013. godine,

- na iznos od 106,10 eur od 16.08.2013. godine,

- na iznos od 110,34 eur od 16.09.2013. godine,

- na iznos od 113,69 eur od 16.10.2013. godine,

- na iznos od 114,89 eur od 16.11.2013. godine,

- na iznos od 119,43 eur od 16.12.2013. godine,

- na iznos od 114,82 eur od 16.01.2014. godine,

- na iznos od 120,05 eur od 16.02.2014. godine,

- na iznos od 123,99 eur od 16.03.2014. godine,

- na iznos od 120,86 eur od 16.04.2014. godine,

- na iznos od 116,79 eur od 16.05.2014. godine,

- na iznos od 117,27 eur od 16.06.2014. godine,

- na iznos od 120,68 eur od 16.07.2014. godine,

- na iznos od 121,96 eur od 16.08.2014. godine,

- na iznos od 123,05 eur od 16.09.2014. godine,

- na iznos od 125,61 eur od 16.10.2014. godine,

- na iznos od 129,29 eur od 16.11.2014. godine,

- na iznos od 129,56 eur od 16.12.2014. godine,

- na iznos od 129,81 eur od 16.01.2015. godine,

- na iznos od 129,74 eur od 16.02.2015. godine,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužitelju SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.133,86 eur sa zateznom kamatom od 22. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija u toč. I. i II. izreke u odluci o glavnoj stvari te u točki II. izreke (pravilno bi trebalo stajati III.) i to u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te tužitelj obveže tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Tužitelj je podnio žalbu u dijelu pod točkom II. izreke (pravilno bi trebalo stajati III.) kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, zbog razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužiteljici dosude daljnji troškovi parničnog postupka, uz naknadu troškova žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, kao što ne postoji niti koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (č l. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog 10. srpnja 2006. između tužitelja i tuženika u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF te zahtjev za isplatom iznosa od 6.442,68 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose koji je preplaćen na temelju tako ništetne ugovorne odredbe.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je sklopljenim Ugovorom o kreditu broj [broj kredita] od 10. srpnja 2006. od strane tuženika kao kreditora, tužitelju kao korisniku kredita odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.200,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita i to u svrhu kupnje stana;

- da se isti iznos tužitelj obvezala vratiti u roku od 100 tjedana uz valutnu klauzulu u mjesečnim anuitetima od 571,64 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka;

- da je saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnost pregovaranja o spornim ugovornim odredbama utvrđeno da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da prilikom pregovaranja i sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj nije dobio sve potrebne informacije o načinu rizičnosti ugovaranja kredita uz valutu CHF;

- da svjedokinja UĆ, koju je predložio tuženik na prethodno opisane okolnosti, nije sudjelovala u sklapanju navedenog Ugovora o kreditu, dok tuženik tijekom postupka nije predlagao daljnje dokazne prijedloge na tu okolnost;

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da bi u slučaju da nije bilo porasta tečaja CFH od početka realizacije kredita tužitelj manje platio iznos od 6.442,68 EUR temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a u vezi pozitivne tečajne razlike plaćenih anuiteta.

9. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03., 46/07., dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bio i ovdje tuženik te utvrđenja iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

10. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli, nepoštene, a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjivi element, tečaj valute švicarskog franka, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

11. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja sukladno provedenom financijskom vještačenju usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.442,68 EUR na ime porasta tečaja CFH od početka realizacije kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a u vezi pozitivne tečajne razlike plaćenih anuiteta i to pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

12. Kao neosnovan, sud prvog stupnja je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare u pogledu restitucijskog zahtjeva tužitelja pozivajući se pri tome na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe, dakle 4. travnja 2012. pa da je zastara počela ponovno teći od 14. lipnja 2018. u odnosu na zahtjeve na temelju ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule, a s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. travnja 2021., da zastara nije nastupila.

13. Stoga, sud prvog stupnja usvaja kao osnovan i restitucijski zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki II. izreke pobijane presude te na pojedinačne mjesečne preplaćene iznose dosuđuje tužitelju i zatezne kamate prema čl. 29. ZOO -a s tijekom sukladno čl. 1115. ZOO-a.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, činjenično stanje je u odnosu na pobijanu točku I. izreke presude na temelju predloženih i provedenih dokaza potpuno i pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo i to odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu kada je utvrdio da su iste ugovorne odredbe iz osnovnog Ugovora o kreditu nepoštene a slijedom toga i ništetne.

15. Odredbom 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1 . studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi .

17. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača poslovni broj Pž-6632/2017 potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu sa odredbama čl. 131. do 141.b. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125707., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09., dalje ZZP/07).

17.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi, s tim da traži da sud njihovu ništetnost i utvrdi izrekom presude, na što ima pravo i na temelju odredbe čl. 322. ZOO-a.

17.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07,i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu sa odredbom čl. 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom čl. 138.a ZZP/07, vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

18. Stoga se tužitelj, protivno navodima žalbe, u predmetnoj parnici s pravom pozvao na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

19. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti je u tom pravcu sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće konkretne dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima i to ne samo formalno i gramatički kako tuženik poima razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivima i suštinski kako ju poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u presudi C-186/16 u predmetu Ruxandra Paula Andriciuc and Others v Banca Românească SA. ECLI:EU:C:2017:703 prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

20. Slijedom naprijed navedenog pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to dijelovi odredbi kojima je utvrđen način otplate kredita uz valutnu klauzulu u valuti CHF.

21. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je prilikom zaključivanja ugovora o kreditu tužitelj imao status potrošača na način kako ga definira čl. 3. ZZP/07, s obzirom da iz sadržaja samoga Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni kredit realizirao u svrhu rješavanja stambenog pitanja.

22. Nesporno je da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno budući je tako propisano odredbom čl. 22. st. 1. ZOO-a, ali takva odredba nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka iz bilo kojih ugovora, pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora. Naime, ista odredba je po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako je u konkretnom slučaju sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, a da ista prije toga nije informirana o svim rizicima eventualne fluktuacije tečaja i to na način da može donijeti informiranu odluku o istome, to je stoga sud prvog stupanja pravilno utvrdio da je i u konkretnom slučaju takva ugovo rna odredba ništetna.

23. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio visinu preplaćenog iznosa kojega je tužitelj platio na temelju ništetnih odredbi i prilikom utvrđivanja visine preplate zbog ništetnosti odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je vještaku odredio zadatak vještačenja.

23.1. Stoga su svi prigovori tuženika otklonjeni te je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u koji nije uračunata razlika pada tečaja CHF tzv. negativna razlika.

23.2. Naime obzirom na predmet spora, suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku, iznosa manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži, jer u konkretnom slučaju tužitelj potražuje iznose preplate uslijed povećanja tečaja CHF s osnova ništetnosti dijela odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF, a zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenog dijela ugovorne odredbe.

24. S obzirom na navedeno, tužitelju kao potrošaču je pravilno sud prvog stupnja dosudio preplatu po osnovu odredbi Ugovora o kreditu koje je utvrdio ništetnim i to u visini utvrđene razlike između iznosa koje je tužitelj stvarno platio i onoga iznosa kojega bi plaćao prema početnom tečaju CHF kakav je bio na dan korištenja kredita a sve to prema odredbi čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

25. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužitelja na temelju nepoštenih a time i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na svoje poštenje, jer su odredbe Ugovora o kreditu o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak utvrđene ništetnim. Te su odredbe Ugovora o kreditu ništetne od početka pa se, suprotno pravnom stajalištu tuženika, ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos dosuđen tužitelju, na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Upravo iz tog razloga pravilno je određen i tijek zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

26. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je u odnosu na dio odluke o visini kamatne stope, na dosuđujući dio za isplatu, sadržane u točki II. izreke, prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio visinu kamatne stope suprotno čl. 29. st. 2. ZOO-a pa je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao sve troškove postupka i pri tome je vodio računa o broju potrebnih radnji u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a pa tako i o broju podnesaka.

28. U pogledu žalbenih navoda tužitelja u kojima traži da se naknada troškova odredi za podneske od 22. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25., dalje Tarifa), a ne prema Tbr.8.4. Tarife te da mu pripada troška pristupa na objavu presude, treba naglasiti da su isti djelomično osnovani.

29. Prvenstveno je potrebno naglasiti kako je tužitelju trošak pristupa na objavu presude priznat posebnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 3257/2021-46 od 12. prosinca 2024., tako da se istome ne može dva puta priznati taj trošak.

30. Isto tako, tužitelju je trošak podneska od 2. svibnja 2024. pravilno priznat prema Tbr. 8.4. Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, koji je bio nužan za postupak.

31. S druge strane, tužitelj osnovano ukazuje da mu je trošak podneska od 22. travnja 2024. trebalo priznati prema Tbr.8.1. Tarife jer se radilo o obrazloženom podnesku kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te specificirao tužbeni zahtjev pa je isti je bio nužan za vođenje postupka. Shodno tome, tužitelju za taj podnesak pripada 100 bodova, odnosno 200,00 EUR (Tbr.8.1.) pa mu je dosuđena razlika od 150,00 EUR i pripadajući PDV od 37,50 EUR ( Tbr. 46).

32. Kako je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom (u omjeru od 50 %), u odnosu na pobijanu odluku o trajanju i visini kamatne stope te visini troškova, to mu pripada i pravo na trošak žalbenog postupka prema čl. 154. st. 2. ZPP-a, ali ne prema vrijednosti predmeta spora glavnog zahtjeva, već pobijanog dijela kamata i troškova , na ime sastava žalbe u iznos od 78,12 EUR i to sve prema Tbr. 10.1. i 46. Tarife.

33. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

34. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Bušić