REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Av.Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-9920/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivanki Romić-Ćukušić, uz sudjelovanje Štefice Meštrović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HV, zastupan po branitelju Ivanu Emer odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 53. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl. 53. st. 6. istog Zakona (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), povodom obaveznog prekršajnog naloga PU Zagrebačke, II. PPRP Zagreb, KLASA: 211-07/26-4/10746, od dana 04. veljače 2026. godine, nakon provedenog žurnog postupka, dana 22. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl.182. st.1. točka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
Okrivljenik: LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1958. u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
I. da bi dana 21. lipnja 2025. godine u 20:41 sati u mjestu Zagreb, na križanju ulica: Aleja grada Bolonje, Podsusedska aleja upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], kroz naseljeno mjesto, gdje je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 60 km/h, brzinom od 80 km/h, dakle da bi se kretao brzinom koja bi bila za 20 km/h veća od dopuštene, a izmjerena je korištenjem uređaja GATSO RS-GS 11,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po članku 53. stavku 6. istog Zakona.
II. Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. PU Zagrebačka, II. PPRP Zagreb, KLASA: 211-07/26-4/10746 izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ovog presude, na koji nalog je okrivljenik pravovremeno uložio prigovor, te je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.
2. Okrivljenik je u pisanoj obrani naveo: „Ovime okrivljenik zastupan po branitelju, a na temelju odredaba Prekršajnog zakona. podnosi pisanu obranu u naslovnom prekršajnom postupku koji se protiv njega vodi radi prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tekst pisane obrane sastavio je branitelj. a uz potpis branitelja okrivljenik ju svojim vlastoručnim potpisom autorizira kao vlastitu i osobno danu u ovom postupku. Primarno, okrivljenik ističe to da u inkriminirano vrijeme nije uopće upravljao motornim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te ne zna li njime uopće počinjen predmetni prekršaj. a manje tko ga je počinio. ali to zasigurno nije bio on. Okrivljeniku nije jasno zašto se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak niti na temelju kojih je dokaza ili drugih okolnosti ovlašteni tužitelj baš protiv njega pokrenuo prekršajni postupak, no zasigurno se ne može raditi o vjerodostojnim dokazima ili drugim uvjerljivim okolnostima jer teza da bi on počinio predmetni prekršaj nije istinita. Doveden u poziciju da mora dokazivati negativnu činjenicu okrivljenik u svojoj obrani primarno ukazuje na osnovna pravila o teretu dokazivanja, a kuji je teret na ovlaštenom tužitelju. Upravo primjenom tih pravila. a s obzirom na postojeće stanje spisa. nikako ne može proizlaziti zaključak o prekršajnoj odgovornosti i/ili krivnji okrivljenika jer o tome ne postoje dokazi koji nesumnjivo ukazuju na tu odgovornost, odnosno krivnju. Okrivljenik osporava vjerodostojnost svih isprava spisu i protivi se pukom čitanju spisa te zahtijeva to da se u dokaznom postupku pred ovim prekršajnim sudom. a po eventualnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja na kojem leži teret dokazivanja izvedu dokazi kojima bi se rasvijetlile sporne činjenice i okolnosti, a na način da okrivljeniku i njegovom branitelju bude omogućena aktivna obrana i sudjelovanje u izvođenju dokaza na raspravi. S druge strane. ako ovlašteni tužitelj ne stavi odgovarajuće dokazne prijedloge kojima bi na opisani način dokazao vjerodostojnost isprava na kojima temelji optužbu i drugih eventualnih dokaza na koje se poziva, okrivljenik predlaže sudu donijeti oslobađajuću presudu temeljem načela in dubio pro reo jer u spisu ne postoji niti jedan vjerodostojan i nesporan dokaz koji upućuje na krivnju okrivljenika, odnosno o toj se krivnji svakako ne može prema trenutnom stanju spisa izvesti zaključak s onim stupnjem vjerojatnosti koja bi isključivao svaku sumnju. Ipak, opreza radi, okrivljenik iznosi još neka dodatna pojašnjenja u prilog svojoj obrani te dokazne prijedloge kojima te tvrdnje podupire. Prije svega, predlaže se pribavili cijeli spis MUP-a kao i svjedoke ispitati sve one policijske službenike koji su eventualno utvrdili navodni prekršaj u tom sumarno provedenom postupku koji je prethodio izdavanju obveznog prekršajnog naloga i u kojem okrivljeniku nije bilo omogućeno sudjelovati u utvrđivanju činjenica niti se ikako braniti. Naime. jedino tako bi se omogućilo načelo kontradiktornosti i načelo jednakosti oružja, koja su načela temeljni preduvjeti za utvrđivanje činjenica na kojima se može donijeti presuda. Nadalje, okrivljenik predlaže ispitati svjedoka vlasnika vozila. odnosno osobu koja ovlaštenom tužitelju eventualno dala podatke okrivljeniku kao vozaču. S obzirom na to da okrivljenik kategorički osporava činjenicu da je upravo on tempore criminis upravljao predmetnim vozilom. postavlja se pitanje na koji način je ovlašteni tužitelj došao do osnova sumnje u to da je predmetni prekršaj počinio baš okrivljenik, a ne netko treći. Budući da evidentno u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao baš na okrivljenika kao mogućeg počinitelja. ključno je pitanje na koji način su od vlasnika vozila prikupljeni podaci sukladno članku 229. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ako su uopće bili prikupljani. Nastavno tome, nužno je navedenu osobu koja je vlasnik vozila ispitati kao svjedoka na raspravi ne bi li se rasvijetlile činjenice glede toga je li okrivljenik tempore criminis upravljao predmetnim vozilom jer je s aspekta procesnih načela ne može ta činjenica utvrditi ni na koji drugi način s obzirom na to da okrivljeniku mora biti omogućeno suočenje s tim ključnim svjedokom i mogućnost postavljanja pitanja tom svjedoku i sudjelovanja u njegovom ispitivanju. Bez usmenog ispitivanja predmetnog svjedoka na raspravi uz omogućavanje okrivljeniku ravnopravnog sudjelovanja u izvođenju tog dokaza nedopustivo je utemeljiti eventualnu osuđujuću presudu samo na spornim ispravama na koje se poziva ovlašteni tužitelj ako nije autorizirana vjerodostojnost niti tih isprava niti njihovog sadržaja. Slijedom svega navedenog, moli se sud čim prije okrivljenika osloboditi optužbe, ako niti iz kojeg drugog razloga, onda primjenom pravila o teretu dokazivanja (in dubio pro reo). a eventualno prema potrebi izvesti i sve ili dio predloženih dokaza koji će svakako dokazati okrivljeniku nevinost.“
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prigovor, obavijest o počinjenom prekršaju, izvršio uvid u fotografiju vozila, te je sud izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja je priložena u spisu.
4. Uvidom u fotografiju vozila kojim je počinjen prekršaj sud je utvrdio da iz fotografije nije vidljivo tko je upravljao navedenim vozilom kada je počinjen prekršaj. S obzirom da vozilo nije bilo tom prilikom zaustavljeno od strane policijskih službenika kako bi se utvrdio identitet vozača, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik zaista počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, odnosno samo na temelju obaveznog prekršajnog naloga, bez provođenja drugih dokaza u ovom konkretnom slučaju obzirom da okrivljenik u cijelosti poriče počinjenje prekršaja, sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik zaista počinio opisani prekršaj.
5. Kako odredbom članka 179. st. 5. Prekršajnog zakona, sud temelji presudu samo na dokazima i činjenicama koji su izneseni u tijeku postupka, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocijene izvodi zaključak da li je neka činjenica dokazana, sud utvrđuje da u konkretnom prekršajnom predmetu nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret, pa je slijedom izloženog sud pozivom na odredbu čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe i presudio kao u izreci ove presude
6. Obzirom je okrivljenik oslobođen optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu dana 22. rujna 2026. godine
Zapisničar
Sudac
Štefica Meštrović
Ivanka Romić-Ćukušić
Ova presuda je pravomoćna.
Dostavna naredba:
1. Okrivljenik: LV, [adresa],
2. Odvjetnik: Ivan Emer, Vončinina 2, Zagreb,
3. Tužitelj: PU zagrebačka, II. PPRP Zagreb,
4. spis
