Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-77/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Tomislava Aralice, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I tužene FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužene OD iz [adresa], zastupane po Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-950/2023-30 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-950/2023-30 od 17. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetan Ugovor o radu kojeg je sklopila prvotuženica s drugotuženicom s početkom rada dana 14. prosinca 2017.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ugovor o radu kojeg je sklopila prvotuženica s drugotuženicom s početkom rada dana 14. prosinca 2017. ništetan.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu ukazuje tužitelj u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:
-da je uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. studenoga 2021. (stranica 11 do 12 spisa) utvrđeno da je drugotuženici uspostavljena prijava na osiguranje od strane prvotuženice s danom 14. kolovoza 2018. u nepunom radnom vremenu u trajanju od 4 sata dnevno te prijavu o prestanku osiguranja s danom 28. siječnja 2019.,
-da je iz zapisnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o kontroli podataka o stažu osiguranja od 12. studenog 2021. i uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da prvotuženica nadležnoj Poreznoj upravi nije predala Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce) za razdoblje od 14. kolovoza 2017. do 12. studenog 2021., a na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja,
-da se drugotuženica poništava prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s danom 28. siječnja 2019. i utvrđuje se prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 14. kolovoza 2017. u nepunom radnom vremenu u trajanju od 4 sata dnevno i ne priznaje se u staž osiguranja razdoblje od 15. kolovoza 2017. do 28. siječnja 2019. u nepunom radnom vremenu od 4 sata dnevno,
-da je člankom 10. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014. i 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu,
-da je člankom 14. st. 1. ZR propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku,
-da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu.
-da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a ne prijavom na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,
-da prvo i drugotuženica nisu sklopile ugovor o radu u pisanom obliku,
-da drugotuženica osporava da je s prvotuženicom zasnovala radni odnos,
-da tužitelj nije dokazao da je drugotuženica za prvotuženicu u relevantnom razdoblju obavljala poslove iz ugovora o radu te da joj je drugotuženica za iste poslove isplatila plaću te da je tužitelj u tužbi naveo da je drugotuženica od 17. siječnja 2022. osigurana po osnovi 323 – stranac.
8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da prvo i drugotuženica dana 14. kolovoza 2017. nisu sklopile Ugovor o radu, niti su zasnovale radni odnos te da nije bilo uvjeta za ispitivanje ništetnosti ugovora koji nije sklopljen pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.
10. Žalbeni navodi tužitelja kojima ponavlja svoje tvrdnje o ništetnosti ugovora o radu kojeg je, prema tvrdnjama tužitelja, sklopila prvotuženica s drugotuženicom, nisu od značaja jer je prvostupanjski sud utvrdio da ugovor nije sklopljen za koji zaključak je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
11. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.
12. Žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze radi utvrđivanja da postoji ugovor o radu nisu od utjecaja s obzirom da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja da se od Porezne uprave i Regosa-a za drugotuženicu pribave podaci o isplaćenim plaćama i doprinosima za 2021. jer iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. studenog 2021. proizlazi da prvotuženica u razdoblju od 14. kolovoza 2017. do 12. studenog 2021. nadležnoj Poreznoj upravi nije predala Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce), slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio da prvotuženica za drugotuženicuu u relevantnom razdoblju nije uplatila doprinose za obvezna osiguranja, porez na dohodak i prirez. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj žalbom nije s uspjehom osporio.
13. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
