Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-248/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mari Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6358/2021-12 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6358/2021-12 od 27. studenog 2023. u točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane odluke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 207,36 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak od 207,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane odluke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 373,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 22,32 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.845,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom I. izreke te presude, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu , dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 539,19 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane pod točkom II. izreke pobijane odluke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka preko iznosa od 539,19 eura žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, predlažući istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe.

4. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.845,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnice teku od sljedećeg dana nakon dana njihova dospijeća, odnosno od svakog šesnaestog dana u mjesecu počevši od 16. veljače 2016. pa do 16. veljače 2017., na ime razlike između plaće koja mu je isplaćena u navedenom razdoblju i one koja joj je trebala biti isplaćena po osnovici za izračun plaće sukladno čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune) i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

7. Također, protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Naime, u prvostupanjskom je postupku utvrđeno sljedeće:

- da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećavati za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini u odnosu na osnovicu u prethodnoj godini;

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim su se potpisnici suglasili da se danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto;

- da je člankom III. Dodatka Sporazumu određeno da će od trenutka kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto;

- da su 26. listopada 2011. donesene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune) kojima je članak II. izmijenjen na način da su potpisnici Izmjena i dopuna suglasni da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, dok je č lanak III. izmijenjen na način da je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP -a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema navedenim Izmjenama i dopunama;

- da su Izmjene i dopune usvojene u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. donesene od strane arbitraže koja se sastojala od neutralnog predsjednika arbitraže, dva predstavnika sindikata javnih službi-potpisnika Dodatka Sporazumu i dva predstavnika Vlade RH;

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna i u članku 2. utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u 4 tromjesečja, slijedom čega se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna odgađa do 31. prosinca 2013.;

- da su člankom 3. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da su istim otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz članka 1. tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima;

- da je tuženikov prigovor ništetnosti neosnovan jer kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve stranke koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, a tuženik nije tvrdio niti dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz kolektivnog pregovaranja;

- da je člankom XI. Izmjena i dopuna propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja istih za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, odnosno da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. sklopljene na rok od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016.;

- da je primjenom pravila o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjena pravnih pravila sadržanih u Izmjenama i dopunama istekla 26. siječnja 2017., odnosno tri mjeseca nakon isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor;

- da Izmjene i dopune predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2 . Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 124/09) kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi;

- da je člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna propisano da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V., uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao;

- da iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna proizlazi da se ta odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice na dalje;

- da je iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku vidljivo da od četvrtog tromjesečja 2014. na dalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je, nasuprot tome, BDP rastao, što znači da nema uvjeta za odgodu uskladbe u smislu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna;

- da je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., dana 27. studenog 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojem je navedeno da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., dok je dana 4. ožujka 2016. objavio da je BDP za četvrto tromjesečje 2015. realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014.;

- da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku 2%, iz čega proizlazi da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna, što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. (i nadalje) trebala iznositi 5.415,37 kn bruto, ali da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kn, slijedom čega tužitelj osnovano potražuje bruto iznos razlike plaće sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a koji izračun u žalbenoj fazi postupka nije sporan.

9. S obzirom na sve navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za nevaljanost Izmjena i dopuna, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Naime, okolnost da navedene Izmjene i dopune nije potpisao (iako ih je parafirao) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. nije od utjecaja na valjanost istih budući da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika istog, s time da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolekt ivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Budući da nije dokazano da bi navedeni Sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja i sklapanja predmetnih Izmjena i dopuna, iste su pravno valjane i proizvode pravne učinke, a koje je stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

10. Odredbom čl. 186. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05; dalje: ZR/95) odnosno čl. 254. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, 61/11; dalje: ZR/09) propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je stavkom 3. istog članka propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko- socijalno vijeće. U konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, što znači da su svi sindikati javnih službi sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Izmjene i dopune unesene su i u čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, 104/12, 141/12; dalje: TKU), a koji kolektivni ugovor je potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, stoga slijedi da je i navedeni Sindikat u cijelosti prihvatio predmetne Izmjene i dopune. Također, Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili su Vjerodostojno tumačenje radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi čl. VII. stavak 1. predmetnih Izmjena i dopuna, dok je arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. potvrđen sadržaj odredbe članka III. predmetnih Izmjena i dopuna.

11. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14; dalje: ZR/14), kolektivnim se ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (pa tako i pitanje plaće), dok je odredbom čl. 51. st. 4. TKU -a propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pri čemu, suprotno žalbenim navodima, nije odlučno da je odredba čl. 49. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. propisivala da svi sporazumi koji proistječu iz Sporazuma o osnovici iz 2006. „predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora“. Također se, prema odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj: 39/09, 124/09), osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi.

12. Stoga su, protivno žalbenim navodima tuženika, Sindikati mogli pregovarati i potpisivati izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca, a u kojima se odlučivalo o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama (između ostalog i za tužitelja koji je u utuženom razdoblju nesporno bio zaposlenik tuženika).

13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetne Izmjene i dopune predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranim odredbama, pa neosnovano tuženik u žalbi navodi da Zakon o plaćama u javni službama i Zakon o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju „strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć“, odnosno da sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu iz 2009. jer u međuvremenu „nije bilo kolektivnog ugovora“.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i obrazložio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), odnosno da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena i dopuna ispunjeni krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna.

15. Stoga tuženik u žalbi neosnovano navodi da se uskladba prema člancima III. -V. Izmjena i dopuna trebala odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, pa da stoga „okolnosti za povećanje osnovice“ nisu nastupile.

16. Naime, pojam „uskladbe“ iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna odnosi se na usklađivanje osnovice temeljem čl. IV st. 1. do 3. te predstavlja „usklađivanje pariteta“ između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi, kako je to i propisano u točki 3. preambule (treća faza) i čl. IV st. 1. do 3. Izmjena i dopuna. Iz navedenog slijedi da su Izmjenama i dopunama Vlada RH i sindikati dogovorili da se, nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi RH na razinu od 95:100.

17. Iz navedenog proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. Također, slijedi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna te da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III Izmjena i dopuna jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a i jer je čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna relevantan samo za primjenu čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnov ice dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna. Izneseno je shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

18. Također, predmetne Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, kako to proizlazi iz članka XI. istih, što znači da su trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali da se sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR/14 na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, slijedom čega važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, stoga je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna istekao 26. siječnja 2017. pa nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da do „uskladbe“ ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene Izmjena i dopuna.

19. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev kojim tužitelj na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 1.845,85 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužitelju pripadaju sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (koje tužitelj nije ni potraživao).

20. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke.

21. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima postupka koju obje stranke žalbom pobijaju, valja navesti sljedeće.

22. Sud prvog stupnja dosudio je tužitelju 539,19 eura na ime troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok zahtjev za naknadu troškova tužitelja u preostalom dijelu od 580,64 eura (do ukupno zatraženog iznosa od 1.119,83 eura) nije prihvatio.

23. Prije svega valja navesti da tuženik u žalbi osnovano ističe da je sud prvog stupnja pogrešno zbrojio iznose koje je na ime pojedinih radnji dosudio tužitelju, ali je usprkos navedenom njegovu žalbu i u tom dijelu valjalo odbiti i točku II. izreke pobijane presude u dosuđujućem dijelu potvrditi budući da tužitelju pripada naknada troška u iznosu koji prelazi točkom II. izreke dosuđeni iznos od 539,19 eura, a sve iz razloga kako slijedi.

24. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troška postupka od 1.119,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama i to za sastav tužbe 199,08 eura, za sastav podnesaka od 5. svibnja 2023. i 20. lipnja 2023. po 199,08 eura, za zastupanje na ročištu od 9. listopada 2023. 199,08 eura te za zastupanje na ročištu za objavu presude 99,54 eura, sve uvećano za PDV 25%.

25. Prvostupanjskom odlukom tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (pri čemu sud prvog stupnja uzima vrijednost boda od 10,00 kn navodeći da zakoni ne mogu imati povratno djelovanje), te trošak zastupanja na ročištu od 9. listopada 2023. od 100 bodova po Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, s time da prvostupanjski sud pogrešno, kako je ranije navedeno, utvrđuje da navedeni iznosi ukupno iznose 539,19 eur / 4.062,50 kn.

26. Međutim, prema Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa – koja je stupila na snagu dva dana prije donošenja pobijane presude), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura (s time da tužitelj po pojedinoj radnji potražuje naknadu prema vrijednosti boda od 15,00 kn/ 1,99 eura).

27. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi navodi da mu sud pogrešno nije priznao zatraženi trošak sastava obrazloženog podneska od 5. svibnja 2023. kojim odgovara na navode tuženika u odgovoru na tužbu. Naime, iako sud pravilno ističe da se radi o tipskom predmetu za koji postoji brojna sudska praksa, s obzirom na opsežnost navoda tuženika iz odgovora na tužbu i samog spornog podneska, ovaj sud ocjenjuje kako je podnesak tužitelja bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a jer nije opravdano zaključiti da su navodi iz istog mogli biti izneseni na ročištu od 9. listopada 2023.

28. Međutim, pravilno tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. lipnja 2023. jer je navedenim podneskom samoinicijativno, bez da je na to bio pozvan od strane suda, tužbeni zahtjev postavljen u tužbi bez izmjena konvertirao u valutu euro sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22 i 88/22) i čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 85/22), pri čemu je prema propisanom fiksnom tečaju konverzije navedene iznose u kunama u iznose u eure po službenoj dužnosti mogao konvertirati i sud, pa slijedi da navedeni trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

29. Prvostupanjsku odluku u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude tužitelj žalbom određeno ne pobija, dok ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (čl. 365. st. 2. ZPP-a), stoga prvostupanjska odluka u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

30. Slijedom navedenog, tužitelju je pravilnom primjenom materijalnog prava na ime sastava tužbe valjalo priznati zatraženi iznos od 199,08 EUR uvećan za PDV, te trošak sastava podneska od 5. svibnja 2023. u zatraženom iznosu od 199,08 EUR uvećan za PDV, što uvećano za pravilno dosuđeni trošak zastupanja na ročištu 9. listopada 2023. iznosi ukupno 746,55 eura s PDV-om. Budući da je prvostupanjski sud točkom II. izreke tužitelju dosudio trošak postupka u iznosu od 539,19 eura, istom je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a valjalo priznati daljnji trošak postupka u iznosu od 207,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, dok zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu od 373,28 eura (preko dosuđenih 746,55 eura do zatraženih 1.119,83 eura) nije osnovan.

31. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

32. Tužitelj je rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke pobijane presude pobijao u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu od 580,64 eura, dok je s žalbom uspio u odnosu na iznos od 207,36 eura pa mu je u odgovarajućem omjeru od 35,71% valjalo priznati trošak sastava žalbe protiv rješenja sukladno Tbr. 10.4. u svezi Tbr. 7.1. Tarife . Stoga je tužitelju od ukupne nagrade od 62,50 eura (25 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura uvećano za PDV) dosuđeno 35,71% iste, što iznosi 22,32 eura pa je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić