Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-403/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda, Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Bilić-Prcić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-206/2025-23 od 08. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 206/2025-23 od 08. svibnja 2026. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim stranaka u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju prizna s naslova rada, rad od kuće od 120 sati, odnosno 15 radnih dana, u razdoblju od 11. svibnja 2020. do 29. svibnja 2020. (točka I. izreke) i naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23., 146/25.; dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženice i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona, ali pobijana oduka ima nedostataka zbog kojih ju se ne može ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, o čemu će kasnije biti riječi.

6. Osnovano žalitelj ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 1. i čl. 8. toga Zakona, što je sve bilo od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Sud, naime, pravilno utvrđuje:

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka nije obratio tuženici u skladu s čl. 186.a ZPP-a,

- da je Odlukom tuženika, [broj], [broj] od 11. svibnja 2020. tužitelju odobren rad od kuće od 11. svibnja 2020. na način opisan pod točkom 7. obrazloženja prvostupanjske odluke (točka 7. obrazloženja),

- da je Odlukom tuženika, [broj], [broj] od 29. svibnja 2020., tuženik odredio da danom stupanja na snagu te Odluke, prestaje važiti prethodno navedena Odluka o radu od kuće te da je tužitelj dužan vratiti se na, rad na radno mjesto, s danom 01. lipnja 2020. (točka 8. obrazloženja),

- da je tužitelj naveo koje je poslove obavljao u tom periodu od kuće (što žalbom nije osporavano, točka 9. obrazloženja) i

- da iz e-mail korespondencije od 22. travnja 2020. proizlazi da je tužitelj trebao biti na godišnjem odmoru od 05. do 29. svibnja 2020. (točka 9. obrazloženja).

7.1. U tom smislu sud pravilno utvrđuje da datumski proizlazi da je tuženik, nakon što je tužitelju odobrio korištenje godišnjeg odmora, donio i odluku kojom se, u dijelu perioda za koji je tužitelju dozvoljeno korištenje godišnjeg odmora, određuje da tužitelj radi od kuće.

7.2. Međutim, ono što sud ne cijeni i za što ne daje razloge, je:

- što u vezi korištenja godišnjeg odmora i faktičnog rada tužitelja od kuće, proizlazi iz dopisa/ očitovanja Glavnog tajništva od 18. lipnja 2020. tužitelju (list 9 spisa),

- uz što su, kraj navedenog u tom dopisu, izostali i jasni razlozi zbog čega sud poklanja vjeru samo iskazu tužitelja da je unatoč formalno odobrenom godišnjem odmoru i istovremeno formalno dozvoljenom radu od kuće tužitelj faktično obavljao rad ne koristeći odobreni mu godišnji odmor, pa da se stoga doista radi o godišnjem odmoru.

8. Neosnovano, međutim, tuženica ističe da tužbu trebalo odbaciti jer da tužitelj prije podnošenja tužbe nije postupio kako je propisano čl. 186.a ZPP-a.

8.1. Prema čl. 2. Zakona o državnim službenicima (Nar. nov. br.: 27/01., 92/05., 86/08., 28/10., 74/10., 155/23.), prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju se tim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima, a na pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu. Stoga se na pitanje sudske zaštite prava iz radnog odnosa državnog službenika, ako to pitanje nije drukčije uređeno posebnim službeničkim propisom, primjenjuju odredbe Zakona o radu.

8.2. Kako, u konkretnom slučaju nije riječ o pitanju za koje bi tim Zakonom bio propisan poseban način ostvarivanja sudske zaštite, to se na ostvarivanje predmetnog prava primjenjuje odredba članka 133. Zakona o radu (Nar. nov. br.: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje: ZR) kojom je uređen postupak sudske zaštite prava iz radnog odnosa.

8.3. Upravo zbog postojanja takvog posebnog uređenja Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da se na sporove o ostvarivanju prava iz radnog odnosa na koje se primjenjuje članak 133. ZR-a ne primjenjuje obveza prethodnog obraćanja državnom odvjetništvu iz članka 186.a stavka 1. ZPP-a. U odluci poslovni broj Revr-157/16 od 11. travnja 2017. (a i u drugim odlukama o kojem je odlučivao o ovom pitanju) Vrhovni sud Republike Hrvatske izrijekom je zaključio da je u takvom slučaju ispunjena iznimka iz članka 186.a stavka 1. ZPP-a, budući da je posebnim propisom, odnosno člankom 133. ZR-a, određen rok za podnošenje tužbe.

9. Slijedom rečenog je, imajući na umu da iz stanja spisa (listovi 8 i 9 spisa) proizlazi da se prije pokretanja ovog postupka tužitelj tuženici obratio zahtjevom za zaštitu prava, da je taj zahtjev odbijen i da je tužba podnesena u roku od 15 dana od trenutka kada je tuženica odbila zahtjev tužitelja za zaštitu prava, valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a, kako bi se otklonili nedostatci na koje je ukazano pod točkom 7.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

10. Odluka o trošku temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević