Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-994/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠKOLSKA KNJIGA d.d., Zagreb, Masarykova ulica 28, OIB: 38967655335, zastupanog po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1716/2022-28 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1716/2022-28 od 24. listopada 2024. i sudi:

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva utvrditi da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 30.06.2022., kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen sa tužiteljem 11.11.2019. na neodređeno vrijeme nedopuštena, te naložiti tuženiku tužitelja vratiti na rad, na radno mjesto stručni suradnik za promociju i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od … EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2024 do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 303,09 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je Odluka tuženika od 30.06.2022. o otkazu Ugovora o radu tužitelju kojim se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11.11.2019., nedopuštena (točka I. izreke), naloženo je tuženiku tužitelja vratiti na rad, na radno mjesto stručni suradnik za promociju, u roku od 15 dana (točka II. izreke) te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 351. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o trošku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te shodno tome dosuditi tuženiku troškove postupka zatražene troškovnikom, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova cjelokupnog postupka, kao i troška žalbe.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2022., kojom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu od 11. studenog 2022., kao i zahtjev za vraćanjem tužitelja na njegovo radno mjesto stručnog suradnika za promociju.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti. Nadalje ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, slijedom čega navodi žalbe u ovom dijelu nisu osnovani. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud je u postupku u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za promociju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 11. studenog 2019.,

- da je dana 28. travnja 2022. tuženik donio Odluku o smanjenju broja "radnih mjesta" u Odjelu promotivnih aktivnosti – regija Grad Zagreb kojom je broj stručnih suradnika za promociju odlučio smanjiti sa 8 na 6, koju odluku je dostavio na savjetovanje Sindikatu grafičke i nakladničke djelatnosti, Sindikalna podružnica Školske knjige d.d. odnosno sindikalnom povjereniku dana 11.travnja 2022.,

- da Odluka tuženika od 28. travnja 2022. zapravo ne predstavlja odluku o smanjenju broja radnih mjesta već odluku kojom se smanjuje broj izvršitelja na radnom mjestu stručni suradnik za promociju sa 8 izvršitelja na 6 izvršitelja,

- da su radnici koji su kod tuženika radili na radnom mjestu stručnog suradnika za promociju, odnosno usporedni radnici: CK, ŠK, BK, NK, RK, ŽK, LK i FK,

- da je nadređeni tužitelju TK dana 08. lipnja 2022. poslao e-mail ovdje tužitelju EK i zaposlenici RK u kojem ih pohvaljuje kao regionalni voditelj prodaje i promocije za ostvarene rezultate u radu, odnosno radi toga što su ostvarili rast od 12% iako im je planirani rast bio 6%,

- da je sindikalni povjerenik navedenog sindikata zaprimio nacrt Odluke o otkazu tužitelju i tablicu bodovanja dana 21. lipnja 2022. i da se na namjeru poslodavca da tužitelju otkaže Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga nije očitovao ,

- da je dana 30.lipnja 2022. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) , u kojoj naveo kao otkazni razlog smanjenje broja izvršitelja na radnom mjestu za stručnog suradnika za promociju na području Grada Zagreba odnosno da je do tada 8 radnika obavljalo iste poslove kao i tužitelj, da je poslodavac odlučio smanjiti broj izvršitelja na tom radnom mjestu jer je uočio da do tada poduzete poslovne aktivnosti na području rada radnika nisu doprinijele učinkovitosti te da funkcija tog radnog mjesta nije ispunjena; poslodavac je odlučio da će taj posao ubuduće biti raspodijeljen između drugih radnika poslodavca na koji način će se po mišljenju poslodavca postići bolja produktivnost prilikom razvoja, proizvodnje i prodaje izdanja,

- da je poslodavac izvršio usporedbu radnika koji su obavljali poslove radnog mjesta stručni suradnik za promociju na području Grada Zagreba i da je prilikom usporedbe primijenio zakonske kriterije (godine života, trajanje radnog odnosa i obveze uzdržavanja) i dodatne kriterije poslodavca (kvaliteta i preciznost rada, administrativni poslovi, urednost, prisutnost u školama, rast u ključnim segmentima, briga o opremi i službenom vozilu, motiviranost u radu),

- da je za svaki zakonski kriterij maksimalni broj bodova bio 10, a s obzirom na 3 kriterija, ukupno 30, a za svaki dodatni (poslodavčev) kriterij maksimalni broj bodova bio 10, a s obzirom na 7 kriterija ukupno 70, a da je bodovanje radnika po kriterijima poslodavca izvršio njima neposredno nadređeni,

- da se u tabeli koja se odnosi na kriterije poslodavca ne vidi od kojeg do kojeg raspona bodova se donosi ocjena za pojedinog radnika,

- da se iz tablice koja je navodno dostavljena sindikalnom povjereniku ne vidi zbog čega je poslodavac nekom od radnika koje je uspoređivao dao primjerice ocjenu za kvalitetu i preciznost rada 9, a nekome 3, zatim za urednost nekome 10,a nekome 1,

- da su zbog smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu stručnog suradnika za promociju otkazani ugovori o radu RK i ovdje tužitelju,

- da je tužitelj protiv Odluke poslodavca od 28. lipnja 2022. o otkazu ugovora o radu podnio pravovremeno zahtjev za zaštitu prava dana 29. srpnja 2022. a da se tuženik, odnosno poslodavac, nije očitovao na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava . Slijedom navedenih utvrđenja te ocjenjujući provedene personalne dokaze, sud prvog stupnja u bitnom zaključuje da pri utvrđivanju viška 2 stručna suradnika za promociju, tuženik nije primijenio čl. 115. st. 2. ZR-a, budući u odluci o otkazu uopće ne navodi koje kriterije, na koji način i na koje radnike je primijenio, nema pisanog traga da kod tuženika uopće postoji interni akt u kojem se točno navodi koje kriterije će poslodavac primijeniti prilikom utvrđivanja viška radnika u slučaju kada ima više izvršitelja na istim poslovima i namjerava smanjiti broj izvršitelja, da tuženik nije dostavio interni akt sa razrađenim sustavom bodovanja radnika prilikom utvrđivanja viška radnika, nema transparentnih raspona vezano za donošenje ocjene po pojedinim poslodavčevim kriterijima. Nadalje utvrđuje da je dio uspoređivanih radn ika u rodbinskim vezama sa upravljačkom strukturom, da tuženik nije dokazao koji radnici sada rade poslove koje su kod tuženika obavljali tužitelj i RK, kao i jesi li uspoređivani svi radnici koji su tada obavljali poslove radnog mjesta koje je obavljao tužitelj do otkaza, te da nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta i da je došlo do smanjenja troškova kod poslodavca nakon što je tužitelju dao otkaz pa da stoga poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvaćen, kao pravno osnovan.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je, je li tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te s time u vezi je li sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom st. 2. tog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9.1.Prema odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, dok prema st. 3. tog članka, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

9.2. Navedeno znači da je u ovom slučaju na tužitelju bio teret dokazivanja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu, odnosno odlučivanja koji od usporednih radnika se ima utvrditi viškom radnika, nije primjenjivao sve propisane kriterije.

9.3. Dakle, u situaciji kad radnik tvrdi da poslodavac nije ili je nepravilno primijenio zakonske i/ili dodatne kriterije za otkaz prilikom izbora radnika kojima će otkazati ugovor o radu, tada tu činjenicu radnik treba i dokazati. U tom smislu je i u sudskoj praksi ustaljeno shvaćanje o teretu dokazivanja ovih činjenica (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr-162/2018-2 od 14. studenoga 2018., Revr- 237/15 od 29. rujna 2015., Revr 162/2018-2 od 14. studenoga 2018., Rev-224/2020-2 od 27. svibnja 2020.).

9.4. U konkretnom slučaju, kada tužitelj osporava primijenjene zakonske i poslodavčeve kriterije, kao i njihovu transparentnost, da bi se u sudskom postupku mogla vršiti usporedba u kojoj su mjeri zakonom propisani kriteriji (iz čl. 115. st. 2. ZR- a) te dodatni kriteriji koje je tuženik sam propisao uzeti u obzir kod drugih radnika koj i su zadržani na radu, a za koje je tuženik ocijenio da su u prednosti u odnosu na tužitelja koji je dobio otkaz, tužitelj je morao dokazati svoje tvrdnje i konkretno i precizno naznačiti radnike za koje smatra da su po tuženiku neopravdano i nepravilno bili privilegirani i zašto smatra da su neopravdano i nepravilno bolje ocijenjeni od tužitelja, na njegovu štetu, a što je propustio učiniti.

10. Isto tako, kada tužitelj u stranačkom iskazu iznosi tvrdnju da tuženik nakon donošenja Odluke o smanjenju broja radnih mjesta od 28. travnja 2022., u Odjelu promotivnih aktivnosti – regija Grad Zagreb kojom je broj stručnih suradnika za promociju odlučio smanjiti sa 8 na 6, nije ocjenjivao sve radnike zaposlene na radnom mjestu stručnog suradnik za promociju, jer iznosi tvrdnju da ih je bilo 10, a ne 8 kojih 8 su uspoređivani, kao i da su na njegovo radno mjesto zaposleni novi radnici i te tvrdnje je dužan dokazati radnik, ovdje tužitelj.

11. Nadalje, po stavu ovog suda drugog stupnja, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da sud nije ovlašten ocjenjivati svrsishodnost poslovne odluke poslodavca da smanji broj radnika.

12. Naime poslodavac zbog boljeg poslovanja, zbog konkurentnosti na tržištu ima autonomno pravo proces poslovanja organizirati na njemu najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima autonomno pravo samostalno odlučivati o broju radnih mjesta i organizirati proces rada u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima pa tako u ovom slučaju reorganizirati poslovanje na način da smanji broj radnika na radnom mjestu na kojem je tužitelj radio.

13. Rezimirajući navedeno, kako tužitelj nije individualizirao svoje tvrdnje i naznačio radnike za koje smatra da su po tuženiku neopravdano i nepravilno bili privilegirani, odnosno neopravdano bolje ocijenjeni od tužitelja i po kojem kriteriju i da je upravo on primjenom zakonskih i poslodavčevih kriterija bolji od nekog drugog radnika, niti je dokazao da je na istom radnom mjestu stručnog suradnika za promociju prije Odluke poslodavca od 28. travnja 2022. bilo zaposleno 10, a ne 8 radnika, time aludirajući da nisu svi radnici uspoređivani, a tuženik je dostavio dokaze kojima dokazuje tko su bili usporedni radnici, dokaz o tome da je vodio računa o zakonskim i dodatnim kriterijima i bodovanju po svakom pojedinom kriteriju u odnosu na svakog uspoređivanog radnika, u takvoj situaciji sud prvog stupnja nije imao ovlaštenje samoinicijativno dovoditi u sumnju pravilnost bodovanja po pojedinim kriterijima niti odbiti tužbeni zahtjev jer smatra da bodovanje koje je proveo poslodavac nije objektivno ili da je netransparentno.

14. Nadalje pravilno se navodima žalbe ukazuje da niti jednom pozitivnom zakonskom normom nije propisano kako u obrazloženju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu poslodavac mora obrazložiti kriterije kojima se vodio prilikom odlučivanja.

15. Po stavu ovog suda drugog stupnja predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju sadrži dostatno obrazloženje jer se u njoj jasno navodi koji je razlog otkaza, a je li donošenju te odluke prethodio valjani postupak otkazivanja, što podrazumijeva i ovdje spornu usporedbu radnika u smislu čl. 115. st. 2. ZR-a i dodatnih kriterija poslodavca, dopušteno je raspraviti u postupku kakav je predmetni i bez obzira što u obrazloženju odluke o otkazu o tome poslodavac nije ništa rekao.

16. Slijedom svega navedenog, kako je tuženik dokazao da je odluka o otkazu posljedica njegove autonomne odluke da reorganizira poslovanje na način da smanji broj radnika na radnom mjestu stručnog suradnika na promociji na kojem je tužitelj radio, a što je dopušteni razlog za otkaz, kao što je i dokazao je da je u donošenju te odluke poštovao strogo formalni postupak otkazivanja propisan ZR-om, a u vezi samog procesa postupka otkazivanja tužitelj nije dokazao suprotno, to je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti i u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

17. Kako je povodom žalbe tuženika presuda prvog stupnja preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti čime je izmijenjen uspjeh stranaka u ovom postupku, preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 380. toč. 3. tog Zakona), a trošak postupka je, u smislu tih odredbi te primjenom Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje: Tarifa) priznat tuženiku u iznosu navedenom u izreci ove drugostupanjske odluke.

18. Nadalje tuženiku je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno ukupno 303,09 EUR, a to primjenom s čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s Tbr 10.1. Tarife.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić