Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-494/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Huzjak, odvjetnica iz Velike Gorice, protiv tuženika Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405, kojega zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi poništenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-783/2025-22 od 02. lipnja 2026. te žalbi tuženika protiv rješenja istog prvostupanjskog suda, isti poslovni broj, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 783/2025-22 od 02. lipnja 2026. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tužiteljice HU iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-783/2025-22 od 02. lipnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke.

III. Uvažavaju se žalbe tužiteljice HU iz [adresa] i tuženika Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, te se po žalbi tužiteljice ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-783/2025-22 od 02. lipnja 2026. u dijelu pod točkama II. i III. izreke, a po žalbi tuženika u dijelu pod točkom IV. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HU koji glasi:

"I. Poništava se Odluka tuženika Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405 od dana 03. ožujka 2025., donesena po Povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika, gđi HUC, u Postupku zaštite dostojanstva radnika povodom prijava radnica GU, NU i KU protiv tužiteljice HU, kojom je utvrđeno da iz prijave i provedenog postupka proizlazi da je zahtjev za zaštitu dostojanstva radnica osnovan, kao nezakonita.“

1.1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I Odbacuje se tužba tužiteljice HU od 17. travnja 2025. u dijelu u kojem predlaže utvrditi da su prijave radnica GU, NU i KU, podnesene 28. siječnja 2025. protiv tužiteljice HU u postupku zaštite dostojanstva radnika koji se vodio kod tuženika HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU, neosnovane.

II Nalaže se tužiteljici HU naknaditi tuženiku HRVATSKOM NARODNOM KAZALIŠTU U ZAGREBU trošak parničnog postupka u iznosu 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjemreferentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. III Odbija se zahtjev tužiteljice HU za naknadu troška postupka u iznosu 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti i prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama I. do III. izreke, žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23., 146/25.; dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati na ponovno suđenje, a glede pobijanog rješenja predlaže da sud isto ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom IV. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba tužiteljice protiv presude je osnovana, a protiv rješenja djelomično osnovana te je žalba tuženika osnovana.

U odnosu na prvostupanjsku presudu

5. Sud prvoga stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice sadržaja navedenog pod točkom 1. izreke ovog drugostupanjskog obrazloženja uz, u bitnom,

obrazloženje:

- da tijekom postupka nisu utvrđene nepravilnosti u provođenju postupka zaštite dostojanstva, koji je po prijavi triju zaposlenica tuženika vođen protiv tužiteljice pred povjerenicom za zaštitu dostojanstva,

- da provođenje tog postupka nije u nadležnosti suda, već poslodavca, slijedom čega da sud nije bio dužan razmatrati u ovom postupku osnovanost prijava podnesenih protiv tužiteljice,

- a da je formalno postupak proveden u skladu s čl. 134. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov. br.: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje: ZR), u vezi s odredbama sadržanim u čl. 67. st. 1., čl. 68. st. 1. i 3., čl. 71. st. 1., čl. 72. st. 1. Pravilnika o radu tuženika,

- da činjenica da pobijana odluka nije obrazložena nije od utjecaja na pravilnost iste jer da su pravo na obrazloženu odluku, pravo na transparentnost postupka, pravo na pravično suđenje, pravo da se pritužbe ispituju u točnom opsegu i pravo na obranu, svojstveni postupcima koji se vode pred sudom ili drugim državnim tijelima, a ne za interne postupke koje provodi poslodavca i koje, u pravilu, sam određuje,

- a da je u vezi toga u postupku dokazano da je tužiteljica bila upoznata sa sadržajem prijava i da ih je pročitala, da se na iste detaljno i opširno očitovala, da je sudjelovala na dva sastanka koja je povodom prijava organizirala povjerenica, da joj je odluka povjerenice dostavljena i

- da je s obzirom na odluku povjerenice tuženik 07. ožujka 2025. intendantica donijela upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa,

- te da stoga odlukom povjerenice kojom se utvrđuje da su prijave osnovane nisu povrijeđena nikakav prava tužiteljice, jer da se tom pobijanom odlukom ne zadire u temeljna radna prava tužiteljice.

6. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da razlozi odluke nisu ni dostatni, ni jasni (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), da činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a) te se zbog tih nedostatak ne može prihvatiti da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Kako je uvodno naznačeno, sud prvoga stupnja zaključio je da je postupak pred povjerenicom za zaštitu dostojanstva HUC (dalje: povjerenica) pravilno proveden jer je slijedila točno propisane korake tog postupka sadržane u odredbama Pravilnika o radu koje citira, odnosno jer je prikupila informacije, razgovarala s podnositeljicama prijave, razgovarala s tužiteljicom, razgovarala s određenim svjedocima, održala zajednički sastanak, prikupila određenu dokumentaciju i nakon toga nakon toga donijela zaključak.

8. Međutim, iz razloga na koje se osnovano ukazuje navodima žalbe, za sada se ne može ispitati pravilnost ovakvog zaključka suda prvoga stupnja.

9. Sud iskaz povjerenice HUC, cijeni samo parcijalnu i samo u dijelu koji potvrđuje da je postupak tekao u skladu s propisanim Pravilnikom o radu. Pri tome sud zanemaruje njezin iskaz u dijelu u kojem povjerenica navodi da spis nije sadržavao svu elektroničku korespondenciju te da je ispisivala i u spis ulagala samo onu dokumentaciju koju je osobno smatrala važnom i da je tužiteljicu o tome samo usmeno obavijestila. Odnosno ne cijeni iskaz povjerenice u dijelu u kojem ista navodi da tužiteljici nije dostavljala druge dokaze koje je tijekom postupka prikupila niti joj je dostavila izvješće koje je nakon provedenog postupka dostavila intendantici, te sve to ne dovodi u vezu s činjeničnim tvrdnjama tužiteljice zbog kojih postupak, a time i zaključak povjerenice nisu valjani, niti o tome daje ikakve razloge.

9.1. Slijedom navedenoga, pravilno žaliteljica ističe da je ostalo neutvrđeno koja je sve dokazna građa bila na raspolaganju povjerenici, na kojim je konkretnim dokazima temeljila svoj zaključak te je li tužiteljici bila omogućena stvarna mogućnost očitovanja na sve odlučne činjenice i dokaze, pa već zbog toga nije moguće prihvatiti kao pravilan zaključak suda o tome da je postupak pravilno proveden i da je odluka povjerenice, koja je predmet pobijanja, pravilna.

9.2. Nije, naime, bilo moguće zaključiti da je postupak proveden pravilno samo na temelju činjenice da su održani razgovori s određenim osobama i zajednički sastanak. Zakonitost postupka ne može se ocijeniti isključivo prema njegovu formalnom tijeku, nego i prema tome je li odluka donesena na provjerljivoj i potpunoj činjeničnoj osnovi te je li osobi protiv koje se postupak vodi omogućeno stvarno sudjelovanje u utvrđivanju odlučnih činjenica.

10. Stoga je, prema shvaćanju ovoga suda, za odluku o valjanosti odluke povjerenice, koja je bila podloga za izricanje upozorenja na povredu radne obveze (iako bi i bez tog upozorenja po sili zakona postojala takva povreda, nakon što se u postupku pred povjerenikom utvrdi uznemiravanje, čl. 134. st. 11. ZR-a), bilo potrebno pribaviti i izvršiti uvid u svu dokumentaciju i dokaznu građu kojom je povjerenica raspolagala tijekom postupka (što je tužiteljica predlagala, a sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa odbio), a ne samo, zapravo, odluku temeljiti na zaključku da je poštovana forma prilikom donošenja odluke.

11. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja ne može se potpuno relativizirati pitanje na kakvoj je dokaznoj osnovi upozorenje doneseno, odnosno sud ne može, bez provjere cijelog spisa i postupka donijeti valjan i provjerljiv zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje zaključka povjerenice za zaštitu dostojanstva. Odnosno, u konkretnoj situaciji (sporan je nedostatak obrazloženja odluke povjerenice, činjenica da tužiteljica kao osoba koja je prijavljena za uznemiravanje triju radnica nije imala na uvid sve dokaze koji ju terete, da je povjerenica samostalno zaključivala koji joj je dokaz potreban, a koji ne) sud nije mogao potpuno i stvarno ispitati pravilnost provedenog postupka, a ni konačne odluke povjerenica, ako nije utvrdio na kojoj se konkretnoj dokaznoj građi temeljio zaključak povjerenice i je li tužiteljici bila dana stvarna mogućnost očitovanja na odlučne činjenice i dokaze na kojima je taj zaključak zasnovan.

11.1. Kada se zaključak postupka provedenog po povjerenici koristi kao osnova za utvrđenje povrede obveze iz radnog odnosa i za izdavanje upozorenja, tada sud mora utvrditi na temelju kojih je sve dokaza povjerenica izvela takav zaključak, odnosno koje je dokaze uzela u obzir kao odlučne i zašto, koje je dokaze i zašto izostavila, je li tužiteljica znala sadržaj odlučnih dokaza, je li se mogla na njih očitovati, zašto pojedini njezini dokazni prijedlozi nisu izvedeni, a upravo te okolnosti u ukupnosti, u konkretnom slučaju, nisu u cijelosti razjašnjene, na što se osnovano ukazuje navodima žalbe.

12. Sudu valja ukazati i na još jednu bitnu okolnost, a ta je da utvrđenje da su formalno provedene radnje propisane pravilnikom, nije, samo po sebi, nužno dovoljno za zaključak da je postupak proveden pravilno, transparentno i na način koji je omogućavao stvarnu provjeru njegove zakonitosti. Formalna provedba postupka znači, ono što sud i utvrđuje (točka 21. obrazloženja) i na čemu, u bitnom i temelji odluku: zaprimanje prijave, razgovor s prijaviteljicama i tužiteljicom kao osobom prijavljenom za uznemiravanje, saslušanje nekih svjedoka, održavanje zajedničkih sastanaka, sastavljanje zaključka. Međutim, izostala je provjera stvarne pravilnosti postupka i to: na temelju kojih je konkretnih dokaza povjerenica donijela zaključak, jesu li svi relevantni dokazi evidentiran, je li tužiteljica znala na čemu se teret protiv nje stvarno temelji, je li imala mogućnost očitovati se na odlučnu dokaznu građu, jesu li određeni dokazi izostavljeni i, ako jesu, zašto te je li zaključak povjerenice moguće naknadno provjeriti.

13. Nadalje, sama činjenica da je povjerenica obavila razgovore i održala zajednički sastanak te je tužiteljici dostavila neke isprave nije dovoljna za zaključak da je postupak proveden pravilno i transparentno niti da je zaključak koji je donijela pravilan. Transparentnost u ovom kontekstu ne mora značiti da je svaki dokument morao biti automatski dostavljen tužiteljici, ali postupak koji je rezultirao zaključkom o uznemiravanju, a potom i upozorenjem s mogućim radnopravnim posljedicama, mora barem biti dovoljno dokumentiran i provjerljiv da sud može utvrditi je li do zaključka došlo pravilnim postupkom.

14. Također valja, s obzirom na navode žalbe, odgovoriti da sve i ako se prihvati stajalište da se ustavna i konvencijska jamstva ne primjenjuju neposredno i u punom opsegu na interni postupak pred povjerenicom, da iz toga ne proizlazi da su načela na koja se tužiteljica poziva potpuno nevažna za ocjenu zakonitosti postupka koji je protiv nje proveden. Naprotiv, upravo zato što postupak pred povjerenicom nije sudski postupak, njegova eventualna ograničenja moraju biti podložna stvarnoj i učinkovitoj sudskoj kontroli, a sudsku kontrolu nije moguće smatrati stvarnom i učinkovitom ako sud, ocjenjujući zakonitost postupka ne vodi računa o Ustavom i Konvencijom zaštićenim pravima i ako ne utvrdi postojanje potpune dokazne osnove na kojoj je tijelo tuženika temeljilo svoj zaključak.

14.1. Interni postupak pred poslodavcem, koji može rezultirati povredom radnih prava, ne može i ne smije biti izuzet od svih zahtjeva pravičnosti, transparentnosti i provjerljivosti. Činjenica da se određeno konvencijsko pravo ne primjenjuje izravno i identično na postupak pred povjerenicom ne znači da sud, kada naknadno ocjenjuje zakonitost tog postupka, može zanemariti pitanje poštivanja konvencijskih i ustavnih zaštićenih prava (npr. stvarne mogućnosti očitovanja, poznavanja odlučnih navoda, mogućnosti odgovora na odlučne činjenice, objektivnosti postupka, jednakog tretmana stranaka i dr.). Dužnost je suda da primjenom tih konvencijskih i ustavnih načela otkloni eventualne nedostatke postupka pred povjerenicom. Ako se polazi od stava suda prvoga stupnja da postupak pred povjerenicom ne mora sadržavati sva jamstva pravičnog sudskog postupka, onda barem sudska zaštita mora biti dovoljno stroga i učinkovita da se mogu provjeriti upravo oni nedostaci koji su eventualno postojali u postupku pred povjerenicom.

15. Valja se osvrnuti i na činjenicu na koju se pravilno ukazuje navodima žalbe, da je sud naveo sve dokaze koje je proveo (točka 5. izreke), ali da pri tome sve te dokaze nije ocijeni i nije naveo što iz njih proizlazi (npr. što proizlazi iz prijava radnica, što proizlazi iz prigovora tužiteljice ili iz njezina ugovora o radu i aneksa, što proizlazi iz e- mail korespondencije, audio snimke i transkripata sastanaka). Stoga se također pravilno ukazuje na postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ali i povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama koje iz tih dokaza proizlaze.

16. Slijedom navedenog je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

17. Pravilno je sud odbacio tužbu u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da su prijave radnica GU, NU i KU, protiv nje neosnovane, ali ne iz razloga koje navodi sud.

17.1. Pravo je radnica, koje su tužiteljicu prijavile za uznemiravanje, bilo poduzeti takvu radnju. Međutim, njihovim prijavama nije došlo do nikakve povrede radnih prava tužiteljice jer prijave nisu istu kao odluka poslodavca koja proizvodi posljedice na prava iz radnog odnosa. Ne temelju tih prijava tek se provodi neki postupak koji će ili neće rezultirati nekom povredom prava iz rada.

17.2. Stoga se protiv takvih prijava ne može tražiti niti ostvariti zaštita pred sudom pa je u tom dijelu prvostupanjska odluka potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

18. Odluka o troškovima, sadržana pod točkama II. do IV. izreke, ukinuta je jer uspjeh stranaka glede glavne stvari za sada nije poznat (čl. 380. st. 3. ZPP-a).

19. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih im u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević