Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-507/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 3, protiv tuženika GTG Vinkovci d.o.o. Vinkovci, Kralja Zvonimira 1, OIB: 10215081461, kojeg zastupa zastupnik po zakonu - direktor FŽ, mag. ing. agr. i punomoćnici Damir Varga i Jurica Barbarić, odvjetnici u Vinkovcima, Vladimira Nazora br. 3., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-10/2026-15 od 7. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-10/2026-15 od 7. srpnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom II i III izreke,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku GTG Vinkovci d.o.o. [adresa], OIB:10215081461 da tužiteljici EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati zakonske zatezne kamate na iznose neisplaćenih bruto plaća za razdoblje od 1. veljače 2014. do 17. siječnja 2017. i na iznose naknada za neiskorišten godišnji odmor za 2014., 2015. i 2016. godinu i to kako slijedi:

- na iznos od 526,57 EUR počev od 15. ožujka 2014. g. do isplate, - na iznos od 539,11 EUR počev od 15. travnja 2014. g. do isplate, - na iznos od 520,58 EUR počev od 15. svibnja 2014. g. do isplate, - na iznos od 535,54 EUR počev od 15. lipnja 2014. g. do isplate, - na iznos od 523,43 EUR počev od 15. srpnja 2014. g. do isplate, - na iznos od 517,98 EUR počev od 15. kolovoza 2014. g. do isplate, - na iznos od 539,11 EUR počev od 15. rujna 2014. g. do isplate, - na iznos od 520,58 EUR počev od 15. listopada 2014. g. do isplate, - na iznos od 517,98 EUR počev od 15. studenoga 2014. g. do isplate, - na iznos od 543,02 EUR počev od 15. prosinca 2014. g. do isplate, - na iznos od 517,98 EUR počev od 15. siječnja 2015. g. do isplate, - na iznos od 535,54 EUR počev od 15. veljače 2015. g. do isplate, - na iznos od 528,87 EUR počev od 15. ožujka 2015. g. do isplate, - na iznos od 522,86 EUR počev od 15. travnja 2015. g. do isplate, - na iznos od 522,86 EUR počev od 15. svibnja 2015. g. do isplate, - na iznos od 541,46 EUR počev od 15. lipnja 2015. g. do isplate, - na iznos od 522,86 EUR počev od 15. srpnja 2015. g. do isplate, - na iznos od 520,24 EUR počev od 15. kolovoza 2015. g. do isplate, - na iznos od 541,46 EUR počev od 15. rujna 2015. g. do isplate, - na iznos od 522,86 EUR počev od 15. listopada 2015. g. do isplate, - na iznos od 537,88 EUR počev od 15. studenoga 2015. g. do isplate, - na iznos od 525,72 EUR počev od 15. prosinca 2015. g. do isplate, - na iznos od 520,24 EUR počev od 15. siječnja 2016. g. do isplate, - na iznos od 541,46 EUR počev od 15. veljače 2016. g. do isplate, - na iznos od 528,00 EUR počev od 15. ožujka 2016. g. do isplate, - na iznos od 522,51 EUR počev od 15. travnja 2016. g. do isplate, - na iznos od 543,81 EUR počev od 15. svibnja 2016. g. do isplate, - na iznos od 525,13 EUR počev od 15. lipnja 2016. g. do isplate, - na iznos od 525,13 EUR počev od 15. srpnja 2016. g. do isplate, - na iznos od 543,81 EUR počev od 15. kolovoza 2016. g. do isplate, - na iznos od 522,51 EUR počev od 15. rujna 2016. g. do isplate, - na iznos od 525,13 EUR počev od 15. listopada 2016. g. do isplate, - na iznos od 543,81 EUR počev od 15. studenoga 2016. g. do isplate, - na iznos od 525,13 EUR počev od 15. prosinca 2016. g. do isplate, - na iznos od 540,22 EUR počev od 15. siječnja 2017. g. do isplate, - na iznos od 283,69 EUR počev od 15. veljače 2017. g. do isplate, - na iznos od 571,34 EUR počev od 15. siječnja 2015. do isplate, - na iznos od 571,34 EUR počev od 31. siječnja 2016. do isplate, - na iznos od 592,61 EUR počev od 31. siječnja 2017. g. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015.; od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana,

dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata u dosuđenom bruto iznosu za razdoblje do 31. prosinca 2016.

II. Nalaže se tuženiku GTG Vinkovci d.o.o. [adresa], OIB:10215081461 da tužiteljici EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura (slovima: jednutisućupetstoeura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pod stavkom I, IV i V izreke, ali navedena presuda ne sadrži stavak IV i V izreke dok stavak I izreke sadrži dosuđujući i odbijajući dio, a iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi protiv dosuđujućeg dijela pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom II i III izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14-dalje: ZPP), te predlaže žalbu usvojiti u smislu žalbenih navoda. .

3.Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U dosadašnjem tijeku postupka pravomoćnim dijelom presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-24/2018-79 od 9. srpnja 2025. je utvrđeno postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženiku na ime neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2014. do 17. siječnja 2017. u iznosu od 18.815,07 eura zajedno za zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci kao i postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženika na ime neisplaćenih naknada za neiskorišten godišnji odmor i to u iznosu od 571,34 eura sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2015. do isplate, zatim u iznosu od 571,34 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2016. do isplate, te u iznosu od 592,61 euro sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2017. do isplate. Nadalje, pravomoćno je utvrđeno postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici s osnove povrata isplaćene otpremnine u iznosu od 3.141,57 eura (23.670,14 kuna) te je izvršeno prebijanje potraživanja tuženika s potraživanjem tužiteljice i tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati na ime neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2014. do 17. siječnja 2017. i na ime naknade za neiskorišten godišnji odmor za 2014., 2015. i 2016. godinu iznos od 17.408,79 eura kao i naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 2025. do isplate.

5.1.Rješenjem ovog suda posl. broj Gž R-557/2025 od 24. ožujka 2026. ukinuta je navedena presuda pod stavkom IV izreke u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine pobrojane iznose neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2014. do 17. siječnja 2017. i na ime naknade za neiskorišten godišnji odmor za 2014., 2015. i 2016. od dospijeća pa do isplate te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade plaće i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

6. Imajući u vidu da je tužiteljica, sada već pravomoćno odbijena sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata u dosuđenom bruto iznosu za razdoblje do 31. prosinca 2016., predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice, kao zakonske nasljednice iza pok. supruga CŽ, za isplatu zateznih kamata na utvrđene iznose neisplaćenih bruto plaća u razdoblje od 1. veljače 2014. do njegove smrti 17. siječnja 2017., kao i na iznose naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2014., 2015. i 2016. godinu te za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade plaće od 1.siječnja 2017.

7. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku polazeći od rezultata provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopune istog, kojeg je u cijelosti prihvatio kao stručan i obrazložen, utvrdio da tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate na sve pojedinačno utvrđene i priznate mjesečne iznose neisplaćene bruto plaće u navedenom razdoblju kao i na iznose naknade za nekorišteni godišnji odmor za 2014., 2015. i 2016. godinu i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te je polazeći od odredbi Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., kojim je u članku 25. stavku 5. propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom, a neisplaćenom primitku, ocijenio da kad poslodavac na dan dospjelosti primitka (plaće) nije isplatio primitak, a prema Zakonu o radu je bio dužan radniku dostaviti obračun o iznosu koji je bio dužan isplatiti, predujam poreza na dohodak postaje dospio za uplatu u trenutku nastanka obveze dostave obračuna, bez obzira na to što plaća nije isplaćena, te je tako od 1. siječnja 2017. predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada dospio na naplatu istodobno s obvezom poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom, a neisplaćenom primitku, što znači da je porez trebao biti obračunat i uplaćen iako plaća nije isplaćena na dan dospjelosti, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice usvojio.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Jednako tako, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je ovoga suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP) te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu. Slijedom navedenog, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalbene razloge upire žalitelj u žalbi.

10.Vezano uz izneseni prigovor zastare valja odgovoriti da temeljem čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje ZOR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok je čl. 135. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 73/13) bilo određeno kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine, pa kako se predmetno najstarije potraživanje tužiteljice odnosi se na veljaču 2014. godine koje je dospjelo 15. ožujka 2014., to u odnosu na to, ali niti u odnosu na kasnija potraživanje tužiteljice u času stupanja na snagu ZOR dana 07. kolovoza 2014. nije nastupila zastara prema odredbama ranijeg ZOR u roku od tri godine, tako da se na tužiteljičina potraživanja primjenjuje zastarni rok od pet godina sukladno članku 232. st. 2. ZOR, jer prema tome propisu, odredbe o zastari potraživanja neće se primjenjivati samo na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ZOR, što znači da se za sve tražbine tužiteljice ima računati zastarni rok od pet godina pa kako je predmetna tužba podnesena 27. studenog 2013., tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer se u konkretnom slučaju ne radi o povremenom potraživanju, kako to pogrešno smatra tuženik..

11. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

12.Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i visini (čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP). Naime, suprotno žalbenim navodima, tužiteljici je pravilno priznat trošak sastava žalbe od 200 bodova prema Tbr. 5. toč. 1. OT, jer je s istom u cijelosti uspjela protiv odbijajućeg dijela tada pobijane presude dok trošak zastupanja na ročištu održanom 26. svibnja 2026. tužiteljici nije priznat u visini od 500 bodova nego od 200 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT, a koji joj je pravilno priznat jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari.

13. Slijedom izloženog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić