Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-498/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Kutjevo d.d., Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB: 21918659912, zastupan po TĐŽ, dipl.iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-45/2025-9 od 28. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-45/2025-9 od 28. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"Tužiteljica ŠĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj: 1/1-20/2025 od 14. studenog 2025. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice ŠĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao sa danom isteka otkaznog roka. Nalaže se tuženiku KUTJEVO d.d. iz [adresa], OIB: 21918659912 da tužiteljicu ŠĐŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na poslove radnog mjesta radnika na liniji punjenja vina u integrativnoj radnoj jedinici za zapošljavanje osoba s invaliditetom, a u roku od 8 dana.
II Nalaže se tuženiku KUTJEVO d.d. iz [adresa]., OIB: 21918659912 da tužiteljici plati naknade plaće u mjesečnom bruto iznosima od 1.344,26 € počev od dana prestanka radnog odnosa pa do vraćanja tužiteljice na posao sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate. a u roku od 8 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, a u roku od 8 dana."
2. Protiv ove presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti kao niti one koje se ističu u žalbi.
5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
Tužiteljica preocjenjuje provedene dokaze, ali ova sud kao drugostupanjski prihvaća ocjenu suda prvog stupnja i činjenično stanje koje je temeljem te ocjene utvrdio sud prvog stupnja.
6. Tužiteljica ŠĐŽ podnijela je tužbu protiv tuženika Kutjevo d.d. radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza. U tužbi navodi da je kod tuženika bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. rujna 2024. na poslovima radnog mjesta "Radnik na liniji punjenja vina u integrativnoj radnoj jedinici za zapošljavanje invalida". Tužiteljica je u radnom odnosu kod tuženika provela neprekidno 34 godine. Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj: 1/1-20/2025 od 14. studenog 2025. tuženik je tužiteljici otkazao Ugovor o radu od 5. rujna 2024. iz razloga što je dana 18. rujna 2025. verbalno napala i vrijeđala radnicu ŠĐ na liniji punjenja vina. Pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu određeno je da radni odnos tužiteljice prestaje istekom otkaznog roka od dva mjeseca i 2 tjedna, te da tužiteljica za vrijeme otkaznog roka ne mora dolaziti na posao.
Tužiteljica je protiv Odluke o otkazu podnijela Žalbu (zahtjev za zaštitu prava) dana 26. studenog 2025. o kojoj se tuženik nije očitovao.
Tužiteljica navodi da je njezina reakcija u verbalnom sukobu sa radnicom ŠĐ moguće neprihvatljiva, no smatra da se ne radi o povredi radne obveze koja bi bila dostatna za otkaz ugovora o radu i prestanak radnog odnosa kod tuženika nakon 34 godine neprekidnog rada.
Pozivanje tuženika na tri upozorenja upućena tužiteljici u razdoblju rada od 18 godina nisu argument kojim bi tuženik opravdao zakonsku obvezu iz čl . 119. Zakona o radu i to ne samo zbog dugog vremenskog razdoblja. Navodeći upozorenja od 10. prosinca 2007., 16. kolovoza 2023. i 16. siječnja 2024. tuženik u obrazloženju pobijane odluke navodi da je tužiteljica upozoravana da ukoliko počini istu ili neku drugu povredu radne dužnosti da će joj otkazati ugovor o radu. Odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu propisana je obveza poslodavca da radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa ukazujući mu mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Dakle, zakon ne poznaje upozorenje za neke druge povrede radne dužnosti već upozorenje za nastavak povrede te obveze. Navedeno znači da je tuženik kao poslodavac bio dužan upozoriti tužiteljicu da ukoliko nastavi verbalni sukob sa radnicom ŠĐ da će joj ugovor o radu biti otkazan i tek tada bi bila ispunjena zakonska obveza iz članka 119. st. 1. Zakona o radu.
Nadalje, tužiteljica drži nužnim ukazati na činjenicu da je Ugovor o radu, a koji je otkazan pobijanom odlukom, sklopila 5. rujna 2024. za obavljanje poslova: "Radnik na liniji punjenja vina u integrativnoj radnoj jedinici za zapošljavanje osoba s invaliditetom". Dakle, za vrijeme egzistiranja ugovora o radu koji je otkazan tužiteljica nije počinila bilo kakvu povredu obveze iz radnog odnosa, a na koju bi ju tuženik pisano upozorio da ukoliko nastavi povredu, te obveze da će joj otkazati ugovor o radu. Konačno, tužiteljica smatra da u točki 1. pobijane Odluke, tuženik svjesno nezakonito manipulira kada navodi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu radnice na liniji punjenja vina i da joj otkazuje radni odnos na neodređeno vrijeme i Ugovor o radu sklopljen 5. rujna 2024. U prvom redu, radni odnos se ne otkazuje već se otkazuje Ugovor o radu, a posljedica otkaza ugovora je prestanak radnog odnosa. Nadalje, radno mjesto tužiteljice je netočno navedeno da bi se izbjegla neprijeporna činjenica da se radi o radnici s priznatim invaliditetom, a što nužno dovodi do posebnih standarda prilikom donošenja odluke o prestanku rada. Dakle, tužiteljica je u protekle 34 godine rada kod tuženika potrošena do te mjere, da joj je od strane samog tuženika priznat status osobe s invaliditetom, a verbalni sukob s drugom radnicom bez posljedica za proces rada nije niti može biti opravdanim razlogom za donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu. Tužiteljica je u protekle 34 godine savjesno izvršavala svoje radne obveze i nikada nije upozoravana na bilo kakve povrede obveza vezanih za izvršavanje zadanih poslova.
Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, tužiteljica smatra da ne postoje opravdani i zakonom predviđeni razlozi za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom ponašanjem radnika, te predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj: 1/1-20/2025 od 14. studenog 2025. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao s danom isteka otkaznog roka te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta radnika na liniji punjenja vina u integrativnoj radnoj jedinici za zapošljavanje osoba s invaliditetom i da tužiteljici plati naknade plaće od dana prestanka radnog odnosa pa do vraćanja tužiteljice na posao s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
7. Provedenim postupkom utvrđeno je da je tužiteljici ugovor o radu otkazan Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 14. studenog 2025., zbog neprimjerenog ponašanja na radnom mjestu, odnosno jer je 18. rujna 2025. verbalno napala i vrijeđala radnu kolegicu ŠĐ. Tuženik je za tužiteljicu ranije donosio pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja ili neizvršavanja obveza iz ugovora o radu ili ponovljene povrede istih ili sličnih obveza i to 10. prosinca 2007. (zbog krađe novca u iznosu od 100,00 kuna), 16. kolovoza 2023. (jer se nije vratila na posao u skladu s rješenjem o korištenju godišnjeg odmora), 16. siječnja 2024. (zbog bacanja opuška od cigarete u koš za smeće).
Također je utvrđeno da je prije donošenja odluke o otkazu poslodavac zatražio i dobio suglasnost radničkog vijeća za donošenje takve odluke te je prije donošenja odluke pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane.
8. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužiteljica verbalno napala i vrijeđala radnicu ŠĐ na liniji punjenja vina.
Riječi koje joj je izgovorila su da ona (tužiteljica) radi kod tuženika već 34 godine, a da je ŠĐ dok je ona (tužiteljica) radila širila noge. To proizlazi iz iskaza ŠĐ, a čuo je i svjedok TĐ.
9. Da je tužiteljici iz opravdanog razloga dan otkaz dokazuju i iskazi svjedoka AĐ, HĐ, PĐ, TĐ, ĐĐ.
9.1. Svjedok AĐ, tehnolog na liniji punjenja koji je bio nadređen tužiteljici, izjavio je da je osobno s tužiteljicom imao neugodna iskustva jer se ona prema njemu nije ophodila kao prema nadređenom. Nazivala ga je pogrdnim imenima kao "balo balavi". Od kada je on tamo zna da su svi zaposleni imali nekakvih problema s tužiteljicom i svi su zbog nje oplakali. Iskazao je da tužiteljica niti kao radnik nije maksimalno odrađivala svoj posao.
Nakon neugodne situacije s tužiteljicom, jedno bi vrijeme bio mir, tužiteljica bi se ispričavala i donijela čokoladu a onda opet ispočetka.
9.2. Svjedok HĐ navodi da se tužiteljica već duži niz godina neprimjereno ponašala prema ostalim radnicima, a da je događaj zbog kojega je tužiteljici ugovor o radu bio "kap koja je prelila čašu".
S tužiteljicom su inače imali problema i prilikom rada i u međuljudskim odnosima, te ona stvara negativnu atmosferu i svi oko nje su nezadovoljni u ovih 9 godina od kada ona radi na toj liniji.
Kada bi razgovarao s tužiteljicom zbog njenog neprimjerenog ponašanja, uvijek bi se ispričala, obećala da će se popraviti i biti bolja međutim nije baš bilo tako.
9.3. Svjedok PĐ u svom iskazu navodi da je tužiteljica s nekim radnicima u dobrim odnosima, a s nekima nije, tako da s ovima s kojima nije u dobrim odnosima ne razgovara, a čuo je da je s nekima dolazila u sukobe. Bila je na razgovorima sa šefovima i upozoravana zbog tih sukoba. Stekao je dojam da neki radnici izbjegavaju raditi s tužiteljicom kako ne bi dolazilo do sukoba.
9.4. TĐ, vozač viličara, je izjavio da u Kutjevu d.d. radi 4 godine i od kada radi ŠĐŽ konstantno pravi probleme i ulazi u sukobe s drugim radnicima. Vrijeđa ih, omalovažava, psuje.
9.5. ĐĐ, koja kod tuženika radi 40 godina, iskazala je da tužiteljica stalno ulazi u sukobe s drugim radnicima, bezobrazna je, vrijeđa ih.
9.6. Svi ovi iskazi zapravo potvrđuju da je s obzirom na dugogodišnje ponašanje tužiteljice, tuženik nakon verbalnog incidenta s radnicom ŽĐ imao opravdani razlog za redoviti otkaz zbog povrede obveze iz radnog odnosa. Cjelokupni odnos tužiteljice kao radnice prema radu i kolegama u procesu rada ukazuju da je bilo opravdano otkazati ugovor o radu. Taj odnos predstavlja i kršenje odredaba čl. 7. Etičkog kodeksa radnika [adresa] d.d. iz prosinca 2016., kojeg se tužiteljica potpisivanjem Ugovora o radu obvezala poštivati, a prema kojemu društvo očekuje od svojih radnika primjereno i profesionalno ponašanje tijekom izvršavanja radnih obveza i provođenja aktivnosti na poslu. Naime, neprofesionalan odnos prema drugim radnicima na poslu, verbalan ili fizička agresivnost i slični oblici ponašanja, nisu dopušteni na radnom mjestu niti u radnom okruženju. U međusobnoj komunikaciji i odnosima s drugim radnicima radnici su dužni odnositi se s poštovanjem, poštujući osobni integritete i dostojanstvo svakog radnika i građanina, slijedeći načela objektivnosti, nepristranosti, korektnosti, dijaloga, tolerancije i uzajamnog poštovanja. Radnicima društva nije dopušten privatni niti javni govor mržnje, agresivnosti, neprimjerenog izražavanja i korištenja vulgarnih riječi. U društvu nisu dopušteni bilo kakvi oblici uznemiravanja i zlostavljanja na radnom mjestu, između ostalih vikanje, psovanje, zastrašivanje, dobacivanje pogrdnih izraza i vrijeđanje kao napad na radnu reputaciju.
10. Svjedokinja MĐ, predsjednica radničkog vijeća te predsjednica sindikata u Kutjevu d.d., u svom iskazu je navela da se s otkazom ugovora o radu suglasnila jer da kao predsjednica sindikata nije dužna štiti samo tužiteljicu kao članicu sindikata nego i ostale radnike.
Pokušali su tužiteljici pronaći drugo radno mjesto međutim to nije bilo moguće jer su se ostali radnici zabrinuli kako će se ona ponašati prema njima, a zbog ranije krađe je nisu mogli staviti na mjesto čistačice jer bi bila u mogućnosti doći do osobnih stvari ostalih radnika.
Zbog toga se radničko vijeće suglasilo s odlukom poslodavca, a prilikom davanja suglasnosti uzeto je u obzir da je tužiteljica osoba s invaliditetom.
11. S obzirom na prethodno navedeno, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je tuženik postupio sukladno čl. 151. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19.,151/22 i 64/23), odnosno da je za otkaz tužiteljičinog ugovora o radu, s obzirom da je riječ o osobi s invaliditetom, pribavio suglasnost radničkog vijeća . Okolnost da se u toj suglasnosti izričito ne navodi da se daje suglasnost za otkaz ugovora o radu temeljem čl. 151. Zakona o radu s obzirom da je tužiteljica osoba s invaliditetom, pravno nije odlučna jer je utvrđeno da je radničko vijeće s navedenom činjenicom postojanja invaliditeta tužiteljice bilo upoznato, upravo zbog toga je pokušavalao pronaći neko odgovarajuće rješenje, a kada u tome nije uspjelo, suglasilo se s otkazom ugovora o radu.
12. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika dopuštena neovisno o tome što su upozorenja na obveze iz radnog odnosa koja je poslodavac dao tužiteljici donesena zbog povreda radnih obveza koje su potpuno različite od povrede radne obveze koju je tužiteljica počinila 18. rujna 2025. Ranije povrede radnih obveza ne moraju biti istovrsne onim povredama koje se radniku stavljaju na teret u odluci o otkazu.
13. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužiteljice je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević