Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-436/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvar i tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zračne luke Split d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 83462362655, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-751/2025-12 od 20. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-751/2025-12 od 20. travnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I i II izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke za iznos od 424,32 eura i pod stavkom II izreke za iznos od 84,92 eura.

II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I i II izreke i odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete daljnji iznos od 1.566,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. rujna 2022. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 37,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. rujna 2022. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana..

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.614,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 237,22 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete ukupan iznos od 1.566,34 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. rujna 2022. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.990,66 eura, tužiteljica odbija.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 37,17 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. rujna 2022. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 122,10 eura, tužiteljica odbija.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod stavkom I i II izreke žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti dok tužiteljica žalbom pobija odbijajući dio navedene presude pod stavkom I i II izreke i odluku o parničnom trošku pod stavkom III izreke u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i nenovčane imovinske štete zbog ozljede koju je pretrpjela na radu kod tuženika obavljajući poslove radnog mjesta predradnik čistačica dana 21. rujna 2020., kada je vreće s otpadom bacala u kamion iz kojeg je izletjela mačka i udarila ju u glavu uslijed kojeg udarca je pala na pod i ozlijedila se.

6. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koju je tužiteljica pretrpjela kao njegova radnica izvorno se temelji na radno-pravnom statusu tužiteljice u vrijeme štetnog događaja i odredbama Zakonu o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) te Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18,- dalje: ZZR) jer je odgovornost i obveza poslodavca da organizira, provodi i nadzire provođenje mjera zaštite na radu svog radnika, vodeći pri tom računa o prevenciji rizika za život i zdravlje radnika kao i o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu, a obveza je nadređenog ovlaštenika poslodavca da ukoliko se njemu podređeni radnici ne pridržavaju mjera koje on naredi svojim uputama da je dužan tim radnicima zabraniti rad. Dakle, poslodavac je dužan osigurati izvođenje svakog procesa rada za svog radnika na siguran način.

7. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

8. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema stavku 2. istog čl. poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.1. S tim u svezi valja istaći i pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017. : “Odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu radniku koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti, ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao propisa obveznog prava.“

9. Presumpcija kako se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti znači da radnik ne mora dokazivati kako je pojedina šteta nastala na radu ili u vezi rada budući da se isto pretpostavlja, ako je do štetnog događaja došlo prilikom rada za poslodavca, a teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu.

10. U žalbenoj fazi postupka nesporno je ozljeđivanje tužiteljice na radu kod tuženika i pasivna legitimacija tuženika, s time da obje stranke i dalje osporavaju utvrđenu podijeljenu odgovornost u omjeru od 50/50 % za nastanak predmetnog štetnog događaja i posljedice koje su nastale zbog zadobivene ozljede na radu 11. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom pravilno utvrdio da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu i u svezi s radom te obavljanjem redovnih radnih zadataka njezinog radnog mjesta čistačice, unutar prostora Zračne luke Split na mjestu gdje je parkiran kamion za prijevoz otpada u koji je tužiteljica bacila vreće otpada, iako isti nije predviđen za odlaganje otpada jer za to postoje kontejneri ili koševi, koji se nalaze u neposrednoj blizini kamiona, kada je iz istog izletjela mačka i udarila ju u glavu te bacila na pod, a uslijed pada na lijevu ruku istu je ozlijedila ali je pri tom pogrešno zaključio da je tužiteljica time što radne zadatke nije obavljala s dužnom pažnjom koja se od nje očekuje u danim okolnostima, u skladu sa svojim znanjem i vještinama koje je stekla prilikom osposobljavanja za rad na siguran način jer je nepropisno odložila vreće otpada u kamion (tužiteljica je na svoju ruku, bez naloga poslodavca, obavljala radnju odlaganja otpada u kamion), a ne u kontejnere koji su previđeni za odlaganje otpada doprinijela nastanku štete u omjeru od 50%.

12. Naime, prostor zračne luke je „štićeni prostor“ na kojem moraju biti uklonjene sve životinje koje bi mogle predstavljati potencijalnu opasnost, a što je regulirano Pravilnikom o aerodromima, pa su, prema tome, sve životinje pa tako i mačke koje nisu uklonjene iz štićenog prostora potencijalna opasnost. Tuženik očito nije poduzeo sve propisane mjere za siguran rad svojih zaposlenika jer su se poslovi uklanjanja životinja prestali obavljati, što je u svom iskazu potvrdio svjedok LU na ročištu održanom dana 28. listopada 2024., a takvo nepostupanje tuženika je protivno propisima navedenog pravilnika i zaštite sigurnosti na radu tim više što su u štićenom prostoru postojale i "tečice" u kojima su zaštitari hranili mačke, što je tuženiku bilo ili moralo biti poznato. U takvoj situaciji zatečena mačka u štićenom prostoru mogla je iskočiti ne samo iz kamiona za odvoz otpada, kao u konkretnom slučaju nego i iskakanjem iz kontejnera predviđenog za odlaganje otpada, s obzirom da se prema iskazu svjedoka MU predmetni kamion i kontejneri nalazili u neposrednoj blizini na stajanci (stajanke su prostor gdje su parkirani zrakoplovi) i ozlijediti tužiteljicu, to se, po ocjeni ovog suda, radi o uzroku štete na koji je tuženik mogao i morao utjecati, tim više što poslodavcu iznesene činjenice i okolnosti, nisu mogle ostati nepoznate, pa kako je logično da se mačke skupljaju oko otpada, neovisno o tome nalazi li se on u kamionu ili u kontejneru, to je opisano nepoštivanje odredbi navedenog Pravilnika o uklanjanju životinja s prostora zračne luke prvenstveni uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja, uslijed kojeg je bila ugrožena i sigurnost i zdravlje tužiteljice kao radnika.

13. Također, ne može se ocijeniti da je u konkretnom slučaju postojala krajnja nepažnja tužiteljice. Naime, tužiteljica je ozlijeđena obavljajući redovne poslove u okviru opisa poslova svog radnog mjesta te ih je kao dugogodišnja radnica i predradnica čistačica očito obavljala na način koji je smatrala primjerenim. Kako je teret organizacije rada, tj. osiguravanje sigurnih uvjeta rada i provođenje učinkovitog nadzora na poslodavcu, a tuženik nije dokazao da je tužiteljici dao izričite upute o zabrani ubacivanja vreća s otpadom u kamion niti da je takvu zabranu provodio i nadzirao, ne može se teret nedostataka u organizaciji rada prebacivati na tužiteljicu. U suprotnom, došlo bi do neprihvatljive situacije u kojoj bi radnik odgovarao za propuste poslodavca u području organizacije rada i zaštite na radu, tako da postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ne predstavlja krajnju nepažnju tužiteljice, već propust poslodavca u organizaciji procesa rada.

14. Slijedom svega navedenog, ne postoje ekskulpacijski razlozi za isključenje ili umanjenje odgovornosti poslodavca iz čl. 25. st. 2. ZZR te je poslodavac dužan nadoknaditi tužiteljici cjelokupnu štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

15. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pa je uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice (rođena 1957.) kao i ostale okolnosti slučaja, neugodnostima kojima je bila izložena tijekom liječenja, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.132,67 eura, koje utvrđenje tuženik određenim žalbenim navodima i ne osporava, to je zbog izmijenjenog omjera odgovornosti tuženika sa podijeljene na isključivu valjalo je po žalbi tužiteljice dijelom preinačiti pobijani odbijajući dio pod stavkom I izreke te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete daljnji iznos od 1.566,34 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. rujna 2022. do isplate, koji uz već dosuđeni po prvostupanjskoj presudi i isplaćeni od strane osiguratelja poslodavca u svojoj ukupnosti čini pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedinstvenog vida neimovinske štete koju je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici zbog pretrpljene ozljede na radu za koju je isključivo odgovoran. (čl.373. toč.3. ZPP-a)

17. Također, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu nenovčane imovinske štete u iznosu od 74,34 eura, koje utvrđenje tuženik određenim žalbenim navodima također ne osporava, a zbog izmijenjenog omjera odgovornosti tuženika sa podijeljene na isključivu, valjalo je po žalbi tužiteljice preinačiti pobijani odbijajući dio pod stavkom II izreke te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici na ime nenovčane imovinske štete daljnji iznos od 37,17 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. rujna 2022. pa do isplate. (čl.373. toč.3. ZPP-a) dok je u preostalom pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke za iznos od 424,32 eura i pod stavkom II izreke za iznos od 84,92 eura, žalba tužiteljice odbijena kao djelomično neosnovana, a žalba tuženika u cijelosti je odbijena kao neosnovana( čl. 368 st. 1. ZPP),.

18. Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja, to je temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. ZPP u svezi s odredbama iz članka 154. stavak 2. ZPP i članka 155. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za odvjetnika ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka prema konačnom omjeru uspjeha u ovom sporu dok su troškovi vještačenja tužiteljici dosuđeni u cijelosti.

19. Novelirana odredba čl. 154. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na ovaj predmet, glasi:

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.1. Budući da je tužiteljica uspjela sa osnovom zahtjeva 100%, a sa visinom 86,30 % (100+86,30=186,30:2=93,15%), a tuženik sa 13,70%, te kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika dobiva se 79,45% , koliki je konačni uspjeh tužiteljice u sporu.

20. Tako je tužiteljici u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška, priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup ročištima od 25. ožujka 2024., 8. svibnja 2024., 12. rujna 2024., 28. listopada 2024., 2. prosinca 2024., 27. listopada 2025., 15. siječnja 2026., 9. ožujka 2026., za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska po 200 eura, za sastav žalbe od 30. siječnja 2025. 250,00 eura, što iznosi 3.150,00 eura, što uz PDV- a od 787,50 eura iznosi ukupno 3.937,50 eura, a razmjerno uspjehu u sporu od 79,45% iznosi 3.128,34 eura, kojem iznosu valja pribrojiti trošak provedenog medicinskog vještačenja od 486,00 eura koji su joj priznati u cijelosti, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 3.614,34 eura, to je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP tuženika valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka u navedenom iznosu sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak sukladno odredbi čl. 151.st.3. ZPP/20, koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku.

21. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe (Tbr.10.t.1.) razmjerno uspjehu žalbe od 75,9% u iznosu od 237,22 eura.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić