Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-503/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Tatalović, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1.-tuženika Konzum plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, i 2.- tuženika Triglav osiguranje d. d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Rijeci, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-289/2019-41 od 27. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-289/2019-41 od 27. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama II., III., IV. i VI. Izreke.

II. Odbija se žalba 1.-tuženika Konzum plus d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-289/2019-41 od 27. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i te pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. tuženiku Konzum plus d.o.o. naknaditi tužiteljici parnični trošak do iznosa od 4.633,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 289/2019-41 od 27. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. tuženiku Konzum plus d.o.o. naknaditi tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 4.633,49 eura do iznosa od 9.008,49 eura (za iznos od 4.375,00 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba1.-tuženika Konzum plus d.o.o. protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-289/2019-41 od 27. svibnja 2026. pod točkom

IV. izreke, kao djelomično nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je naloženo 1.-tuženiku Konzum plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, isplatiti tužiteljici CF iznos od 15.700,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12.500,00 eura teku od 28. travnja 2011. pa nadalje do isplate, a na iznos od 3.200,00 eura teku od 27. svibnja 2026. do isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 1.000,00 eura zajedno sa zatraženom kamatom na taj iznos.

U točki III. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos kamate na dosuđeni iznos od 3.200,00 eura za period od 28. travnja 2014 do 27. svibnja 2026.

Pod točkom IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 2.-tuženika Triglav osiguranje d. d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, u cijelosti.

U točki V. izreke je naloženo 1. tuženiku Konzum plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, naknaditi tužiteljici CF trošak parničnog postupka u iznosu od 9.008,49 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom VI. Izreke je naloženo tužiteljici CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi 2.-tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama II., III., IV. i VI. izreke žali se tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I., IV. i V. izreke žali se 1. tuženik Konzum plus d.o.o. zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. ZPP-a te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka 1.-tuženiku Konzum plus d.o.o.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, 1.-tuženik Konzum plus d.o.o. osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Žalba 1. tuženika Konzum plus d.o.o. je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

6.1. S obzirom da je 1.-tuženik Konzum plus d.o.o. podnio žalbu protiv prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke u kojoj je odlučeno da se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na 2.-tuženika Triglav osiguranje d. d., valjalo je u tom dijelu odbaciti žalbu kao nedopuštenu, temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete proizašle iz štetnog događaja koji se zbio 28. travnja 2021. kada je tužiteljica, dolazeći na posao u prostorije Merkator – H d.o.o., pravnog prednika 1. tuženika Konzum plus d.o.o., zadobila ozljede naletom viličara koji se kretao unatrag.

U odnosu na žalbu tuženika

8. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva1.- tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je u tijeku postupka utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica stradala na poslu nakon što je ušla u prostorije tuženika, a koje djelomično predstavljaju manipulativni prostor za utovar i istovar robe ,

- da je prostor kojim se tužiteljica kretala prilikom zadobivanja ozljede bilo običajno područje kretanja djelatnika tuženika prilikom dolaska na posao na svoje radno mjesto, a navedena činjenica proizlazi iz utvrđenja zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru gdje u točki 4., list 3 zapisnika, stoji da se prilikom dolaska na posao, krećući se manipulativnim prostorom ispred prijema robe u hipermarketu [obrt], a to uobičajen put kojim radnici prolaze pri dolasku na posao i odlasku s posla, tužiteljica teže ozlijedila,

- da je manipulativni prostor ispred prijama robe bio uobičajen put prolaska, proizlazi i iz iskaza svjedoka FF, višeg inspektora rada, koji je proveo nadzor, iskaza svjedoka KF, voditelja trgovačkog centra, koji je u svom iskazu naveo da zna na kojem je mjestu došlo do štetnog događaja i da je to mjesto na kojem se uobičajio kreću radnici te je isto tako uobičajeno da se na tom mjestu kreću i viličari; naveo je da je to manje-više svim djelatnicima uobičajeni put da dođu do radnog mjesta,

- da je ozljedu tužiteljici prouzročio plinski viličar proizvođača "[obrt]" tip:

TFG316GE115ZT300, tvornički broj [tvornički broj], a takav viličar se ne nalazi na popisu viličara koji su pokriveni osigurateljevim pokrićem,

- da iz police za osiguranje – PO – osiguranje od opće odgovornosti koju je Mercator-H d.o.o., prednik 1.-tuženika Konzum plus d.o.o., sklopio s 2.-tuženikom Triglav osiguranjem, proizlazi da je osiguranje sklopljeno po uvjetima i klauzulama PG – ODG/02-10-hr, KL – odg-akon/02-10-hr, KL – odg-eko/02-10-hr; da je predmet osiguranja odgovornost osiguranika iz registrirane djelatnosti prema trećim osobama i njihovim stvarima s pokrićem zahtjeva vlastitih djelatnika; da Opći uvjeti za osiguranje odgovornosti koji predstavljaju sastavni dio navedene police što proizlazi iz poveznice navedene na prvoj stranici Općih uvjeta (PG-odg/02-10-hr) propisuju između ostalog proširenje osiguranja od odgovornosti gdje u članku 2 stavak 1 točka 1 podbroj d ) stoji zbog upotrebe samohodnih radnih strojeva koji funkcijski djeluju ali se ne kreću; da su člankom 3. stavak 3. točka 9. Općih uvjeta propisani razlozi isključenja osiguranja, između ostalog, zbog šteta do kojih je došlo prilikom upotrebe ili posjedovanja zrakoplova, vodenih plovila, svih vrsta te kopnenih vozila i prikolica; a radne samohodne strojeve isključenje važi samo kada su oni u pokretu,

- da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, prijavi o ozljedi na radu te saslušanja svih svjedoka i tužiteljice, jasno proizlazi da je šteta tužiteljici nastala kretanjem viličara unazad,

zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je temeljem navedene police isključeno ugovoreno osiguranje, odnosno da šteta tužiteljice nije pokrivena policom osiguranja 2.-tuženika Triglav osiguranje d.d. To iz razloga što viličar u pokretu predstavlja samohodni radni stroj, a iz uvjeta za osiguranje od odgovornosti proizlazi da ukoliko se isti nalazi u pokretu, šteta nastala od takve vrste samohodnih strojeva je isključena od osiguranja, slijedom čega je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika Triglav osiguranje d.d. odbio kao neosnovan.

10. Sud prvog stupnja je također utvrdio:

- da je tužiteljica u štetnom događaju od 28. travnja 2011. zadobila sljedeće ozljede: udarne ozljede i natučenje sa podljevima krvi i oguljotinma kože desne potkoljenice, prijelom kosti desne potkoljenice s pomakom, udarne ozljede i natučenje lijeve potkoljenice sa podljevima krvi i oguljotinama kože te psihički stres; da prije štetnog događaja tužiteljica nije bila teže bolesna niti je pretrp jela bilo kakvu ozljedu potkoljenice, a ozljede koje je u štetnom događaju zadobila tužiteljica su bile svaka za sebe i u svom zbiru teška tjelesna ozljeda,

- da su posljedice ozljeda smanjile su opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 20% uz potrebu ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu i radu u tom omjeru,

- da otežan hod, a i povremeno primjetljivo šepanje kod tužiteljice izazivaju naruženje manjeg stupnja,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda, medicinske manipulacije i fizikalnog liječenja trpjela jake bolove kroz 20 dana, bolove srednjeg intenziteta kroz 45 dana te manje bolove kroz 70 dana. Kasni bolovi koji se javljaju ulaze u pojačane napore,

- da je tužiteljica pretrpjela jaki, ali kratki primarni strah, jaki sekundarni strah je trpjela tri dana, srednje jaki strah trpjela je 10 dana dok su joj se manja strahovanja javljala kroz čitavo vrijeme liječenja, praktički kroz čitavo vrijeme liječenja,

- da je za vrijeme kućnog liječenja tužiteljica trebala pomoć i njegu druge osobe, prva 4 mjeseca po 4 sata dnevno, 2 mjeseca po 2 sata dnevno, nakon čega je potreba tuđe pomoći i njege prestala, odnosno ukupno 600 sati,

- da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja; da je sekundarni strah jakog intenziteta trpjela 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg 3 mjeseca po štetnom događaju, a nakon štetnog događaja kod tužiteljice nije došlo do trajnih posljedica po njezino psihičko zdravlje.

11. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 12.500,00 eura s osnova neimovinske štete: S osnove imovinske štete u skladu s odredbom čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a je sud prvog stupnja dosudio iznos od 3.000,00 eura za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 600 sati po 5,00 eura/sat te s osnove imovinske nenovčane štete za uništenu odjelu i obuću iznos od 200,00 eura (s osnove materijalne imovinske štete) primjenom odredbe članka 223. ZPP-a.

12. Za opisana utvrđenja je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a 1. tuženik Konzum plus d.o.o. ih nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

13. Tuženik u svojim opširnim žalbenim navodima ističe da je na ročištu 20. siječnja 2026. prvostupanjski sud odredio rok od 15 dana za specificiranje tužbenog zahtjeva, koji rok je istekao početkom veljače, a tužiteljica je podnesak s preinačenim tužbenim zahtjevom dostavila 17. ožujka 2026. te je ročište zakazano za dan 20. ožujka 2026. pa žalitelju nije ostavljen rok od osam dana za očitovanje, sukladno odredbi čl. 299.a st. 3. ZPP-a.

13.1. Odredbom čl. 299.a st. 3. ZPP-a je propisano da pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti.

13.2. Tužiteljica je podnesak od 17. ožujka 2026. dostavila neposredno prije ročišta održanog dana 17. ožujka 2026. s početkom u 9,00 sati, što nije u skladu s odredbom čl. 299.a st. 3. ZPP-a, ali 1. tuženik Konzum plus d.o.o. je svoje očitovanje na taj podnesak dostavio 19. ožujka 2026. pa nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je utjecala ili je mogla utjecati na zakonitost pobijane presude.

13.3. Stoga na žalbeni navod 1. tuženika Konzum plus d.o.o. da preinaka nije bila valjano dopuštena, valja odgovoriti da procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva, odnosno kada je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija koji se primjenjuju na postupke u svim stupnjevima suđenja, bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci (tako u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-711/2023-2 od 5. lipnja 2024.).

14. Nadalje, žalitelj ističe da prostor na kojemu se dogodio štetni događaj „nije bio planiran, propisan ni dozvoljen za kretanje radnika pri dolasku i odlasku s posla “.

15. Opisani žalbeni navodi su u cijelosti neosnovani. Naime, svjedok KF (ročište 7. listopada 2015., list 101 spisa), tadašnji voditelj trgovačkog centra, je jasno iskazao da je „to manje-više svim djelatnicima uobičajeni put da dođu do radnog mjesta“ te da „lice mjesta više nije kako je bilo jer se prostor preuređuje“; da je svjedok MF (ročište 18. studenoga 2015., list 109-110), vozač viljuškara koji je naletio na tužiteljicu, iskazao: „To je bio put kojim se do lazilo na posao. Mi smo morali tuda prolaziti da bi prošli uz portira. Dakle, i tužiteljica i ostali zaposlenici.“ Tužiteljica CF je u svom iskazu na ročištu održanom dana 18. studenoga 2015. (list 110-11 spisa) navela: „Ovo je bio jedini ulaz za sve radnike. Na taj isti ulaz su ulazili i pješaci i kamioni. Znam da se tamo provodi preuređenje.“ Također je i svjedok FF (list 101 spisa), viši inspektor rada, iskazao da se prema izjavama voditelja, očevica i tužiteljice radi o mjestu gdje su radnici kada bi dolazili na posao uobičajeno prolazili, a to je konstatirao i u Zapisniku od 10. svibnja 2011. o obavljenom inspekcijskom nadzoru povodom teže ozljede na radu tužiteljice (list 5-10 spisa).

16. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, sukladno odredbama čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09 – dalje: ZR) i čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 - dalje: ZZR).

17. Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

18. Sukladno odredbi čl. 15. st. 1. ZZR-a, koji se u ovom postupku primjenjuje kao lex specialis, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

19. Odredbom čl. 17. st. 1. ZZR-a je propisano da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima.

20. Poslodavac se odgovornosti, koja je objektivna, može osloboditi u cijelosti samo u slučajevima pripisanim odredbom čl. 1067. st. 1. i st. 2. ZOO-a, tj. ako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, dok se poslodavac može djelomično osloboditi odgovornosti za štetu samo onda kada je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete. Teret dokazivanja postojanja navedenih razloga za isključenje odgovornosti uvijek je na poslodavcu.

21. U konkretnom slučaju tuženik nije ni dokazao postojanje razloga iz odredbe čl. 1067. st. 1. i st. 2. ZOO-a, koji bi ga u potpunosti ili djelomično oslobađali odgovornosti.

22. U Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 10. svibnja 2011. (pod točkom 2.) je utvrđeno da je prilikom dolaska na posao, krećući se manipulativnim prostorom ispred prijema robe u Hipermarketu [obrt], a to je uobičajeni put kojim radnici prolaze pri dolasku na posao i odlasku posla, teže se ozlijedila tužiteljica.

23. Dakle, kada je poslodavac dozvoljavao i omogućavao radnicima kretanje preko manipulativnog prostora za prijem robe, na kojem su se kretali kamioni i viličari, a radnici su uobičajeno prolazili tim prostorom prilikom dolaska na posao i odlaska s posla, jer su na taj način prolazili i pored portira, onda pravni prednik 1. tuženika Konzum plus d.o.o. očito nije proveo mjere zaštite na radu na način da bi vodio računa o prevenciji rizika, u skladu s čl. 17. st. 1. ZZR-a, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je 1. tuženik Konzum plus d.o.o. odgovoran za štetu koju je pretrpjela tužiteljica.

24. Sudski vještak Goran Vidmar je u svom nalazu i mišljenju naveo da pravni prednik 1.-tuženika nije postupao sukladno pravilima zaštite na radu budući da nije sukladno čl. 18. t. 5. ZZR-a i čl. 21. svoga Pravilnika o zaštiti na radu u Mercatoru – H d.o.o.. osigurao putem svoje službe za zaštitu na radu da se tijekom izrade procjene opasnosti utvrdi razina rizika od nastanka ozljede kada radnici tijekom dolaska na posao prolaze pješice kroz prostor prijema i otpreme robe na kojem se istovremeno mogu kretat i i viličari.

25. Stoga su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženika Konzum plus d.o.o. u kojim osporava odgovornost poslodavca za nastanak štete.

26. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio visinu primjerene novčane satisfakcije tužiteljici, vodeći računa o opsegu smanjenja životne aktivnosti i njenu trajnost (20%), u kojem omjeru će u budućnosti tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a posebice uzevši u obzir činjenicu da je tužiteljica rođena 1974., te posljedice koje trpi u vidu u vidu otežanog hoda po neravnom terenu, po stubama, po strminama uz česte bolove u nogama više s desne strane uz brže zamaranje i iscrpljivanje, težeg spuštanja u čučanj, stajanja na prstima i na peti desnog stopala, izražene hipotrofije i hipotonije mišića desne natkoljenice, vodeći računa o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha, u ukupnom iznosu od 12.500,00 eura. Ovdje treba reći da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja imala 37 godina te da će posljedice predmetne štete osjećati još dugi niz godina.

27. 1.-tuženik Konzum plus d.o.o. u žalbi navodi da iz spisa ne proizlazi da je tužiteljica bila primorana napustiti svoju profesiju spremačice. Netočan je žalbeni navod da je tužiteljica po profesiji spremačica, budući da iz Ugovora o radu od 1. veljače 2010. (list 42-43 spisa) i osam Aneksa tom Ugovoru (44-51 spisa) proizlazi da je tužiteljica kod pravnog prednika 1. tuženika radila na radnom mjestu blagajnik-prodavač, a okolnost da kod tužiteljice nije utvrđena nesposobnost za rad zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 20%, do kojeg je sud prvog stupnja došao na temelju provedenog medicinskog vještačenja, sačinjenog objektivno i u skladu s pravilima struke.

28. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, žalitelj navodi kako je ista bila potrebna tužiteljici neposredno po ozljedi od 28. travnja 2011 te narednih šest mjeseci, što znači da je relevantno razdoblje pružanja te pomoći 2011. i 2012. godina te je visinu štete trebalo utvrditi prema cijenama u razdoblju pružanja tuđe pomoći i njege. .

28.1. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti da se, u skladu s odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a, visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

28.2. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja pravilno odredio visinu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, i to u iznosu od 5,00 eura po satu, koju visinu i ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom. Ovdje treba žalitelju ukazati da bi u slučaju dosuđenja visine imovinske štete prema cijenama u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege u razdoblju 2011.-2012., tužiteljica imala pravo i na isplatu zatezne kamate, i to za razdoblje od (čak) petnaestak godina, što 1. tuženik Konzum plus d.o.o. očito gubi iz vida.

29. Slijedom naprijed iznesenog je, u odnosu na odluku o glavnoj stvari, odbijena žalba tuženika i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

30. No, osnovano žalitelj ističe da je prilikom odlučivanja o visini troškova postupka, prvostupanjski sud pogrešno zbrojio pojedinačno navedene radnje zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku. To iz razloga što zbroj priznatih troškova iznosi 3.350,00 eura (10 radnji po 200,00 eura, 2 radnje po 500,00 eura i 7 radnji po 50 eura), a ne 6.850,00 eura koliko je pogrešno naveo i dosudio sud prvog stupnja. S obzirom da ukupan zbroj troškova, koji je u pobijanoj odluci priznat tužiteljici, iznosi 3.350,00 eura, na koji iznos treba obračunati PDV u iznosu od 837,50 eura, te trošak vještačenja od 445,99 eura, to ukupan trošak tužiteljice iznosi 4.633,49 eura.

30.1. Stoga je prvostupanjsku odluku pod točkom V. izreke trebalo potvrditi do iznosa od 4.633,49 eura (na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a), a za preostali iznos od 4.375,00 eura odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva (čl. 373. t. 3. ZPP-a).

32. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka IV. izreke).

U odnosu na žalbu tužiteljice

33. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da prvostupanjski sud nije naveo broj niti jedne police osiguranja jer je pod točkom 4. obrazloženja jasno naveo da je izvršio uvid u policu za osiguranje – PO – osiguranje od opće odgovornosti broj 990007007246 (list 11 spisa).

34. Točan je žalbeni navod da su prema Polici osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 70 spisa) osigurani svi viličari koji su na popisu, ali i oni koji su novonabavljeni za vrijeme trajanja osigurateljne godine. Iz navedene Police osiguranja je vidljivo da je početak osiguranja 01.01.2010. 00:00 te istek osiguranja 31.12.2012. 23:59.

35. Međutim, tužiteljica nije dokazala da je predmetni viličar, kojim su joj nedvojbeno nanesene ozljede, novonabavljeni radni stroj za vrijeme trajanja osiguranog razdoblja. Upravo suprotno proizlazi iz e-mail korespodencije iz listopada 2013. (list 69 spisa) u kojoj tadašnji djelatnik Mercator-H d.o.o. navodi da se radi o viljuškaru „koji imamo u najmu od [obrt] još od [obrt]a“, što znači iz razdoblja koje je prethodilo sklapanju police osiguranja broj [broj police osiguranja].

36. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da predmetni viličar nije bio obuhvaćen policom osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 70 spisa) te je žalbu tužiteljice, na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac