Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-371/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, AR, izvjestiteljice i članice, DR, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŽR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Kornelija Krizmanić, odvjetnica iz Vinkovaca, protiv prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. /OIB: 81793146560/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], drugotuženika Triglav osiguranje d.d.

/OIB: 29743547503/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, uz sudjelovanje Lovačkog društvo Sloga /OIB: 99760202702/ iz Vinkovaca, Dragutina Karle Žanića 15, kao umješača na strani drugotuženika, kojeg zastupa Ivan Kalauz, odvjetnik iz Vinkovaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi drugotuženika Triglav osiguranje d.d., žalbi umješača Lovačkog društva Sloga, žalbi tužitelja i žalbi prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr- 321/2025-40 od 20. travnja 2026., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-50 od 4. svibnja 2026., u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba drugotuženika Triglav osiguranje d.d. i žalba umješača Lovačkog društvo Sloga, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-40 od 20. travnja 2026., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-50 od 4. svibnja 2026. pod stavcima II., III., IV., V., VI. i XI. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-40 od 20. travnja 2026., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-50 od 4. svibnja 2026. pod stavcima I., VII., VIII. i IX. izreke.

III. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-40 od 20. travnja 2026., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-321/2025-50 od 4. svibnja 2026. pod stavkom X. izreke i dijelu odluke o troškovima u kojem tužitelju nije priznat daljnji iznos od 124,00 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev umješača Lovačkog društva Sloga za naknadu troška u iznosu od 2.618,29 eura.

Nalaže se drugotuženiku Triglav osiguranju d.d. naknaditi tužitelji daljnji iznos od 124,00 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. i potvrđuje odluka o troškovima u dijelu u kojem istom nije priznat daljnji iznos od 2.239,79 eura sa zateznim kamatama.

V. Odbija se zahtjev drugotuženika Triglav osiguranje d.d. i zahtjev umješača Lovačkog društvo Sloga za naknadu troška žalbe.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

VII. Odbija se zahtjev prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke su odbijeni tužbeni zahtjevi protiv prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. za solidarnu naknadu imovinske štete u iznosu od 60.409,70 eura sa zateznim kamatama, plaćanje rente u bruto iznosu od 905,16 eura počevši od 1. studenog 2020. i u neto iznosu od 110,15 eura počevši od 1. prosinca 2020. ubuduće do svakog petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve sa zateznim kamata.

Stavkom II. izreke je naloženo drugotuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju iznos od 3.194,51 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 331,81 eura od 21. lipnja 2018.;132,72 eura od 21. prosinca 2018.; 249,08 eura od 21. prosinca 2018.; 501,02 eura od 29. travnja 2019.;331,81 eura od 27. lipnja 2019.; 50,21 eura od 12. rujna 2019.; 59,73 eura od 14. listopada 2019.; 67,47 eura od 14. studenog 2019.; 65,26 eura od 12. prosinca 2019.;87,03 eura od 20. prosinca 2019.; 53,09 eura od 15. siječnja 2020.; 67,47 eura od 13. veljače 2020.; 63,04 eura od 12. ožujka 2020.; 786,85 eura od 31. ožujka 2020.; 66,36 eura od 14. travnja 2020.; 69,68 eura od 14. svibnja 2020.; 54,19 eura od 12. lipnja 2020.; 176,77 eura od 30. lipnja 2020.; 55,30 eura od 13. srpnja 2020.; 59,73 eura od 14. kolovoza 2020.; 37,60 eura od 11. rujna 2020.; 61,94 eura od 13. listopada 2020.; 66,36 eura od 12. studenog 2020., sve do isplate. Stavkom III. izreke je naloženo drugotuženiku Triglav osiguranju d.d. isplatiti tužitelju iznos od 464,53 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2018. do isplate.

Stavkom IV. izreke je naloženo drugotuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju iznos od 37.508,77 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 138,86 eura od 15. listopada 2014.; 235,96 eura od 15. studenog 2014.; 379,45 eura od 15. prosinca 2014.; 131,39 eura od 15. veljače 2015.; 232,88 eura od 15. ožujka 2015.; 434,30 eura od 15. travnja 2015.; 250,70 eura od 15. svibnja 2015.; 332,64 eura od 15. lipnja 2015.; 304,00 eura od 15. srpnja 2015.; 274,63 eura od 15. kolovoza 2015.;473,30 eura od 15. rujna 2015.; 709,28 eura od 15. listopada 2015.; 337,11 eura od 15. studenog 2015.; 221,13 eura od 15. prosinca 2015.; 217,73 eura od 15. siječnja 2016.; 355,32 eura od 15. veljače 2016.; 710,28 eura od 15. ožujka 2016.; 556,93 eura od 15. travnja 2016.; 300,73 eura od 15. svibnja 2016.; 158,05 eura od 15. lipnja 2016.; 292,63 eura od 15. srpnja 2016.; 359,06 eura od 15. kolovoza 2016.; 225,81 eura od 15. rujna 2016.; 589,96 eura od 15. listopada 2016.; 619,05 eura od 15. studenog 2016.; 646,03 eura od 15. prosinca 2016.; 712,79 eura od 15. siječnja 2017.; 685,19 eura od 15. veljače 2017.; 794,80 eura od 15. ožujka 2017.; 814,62 eura od 15. travnja 2017.; 360,72 eura od 15. svibnja 2017.; 354,32 eura od 15. lipnja 2017.; 309,07 eura od 15. srpnja 2017.; 496,10 eura od 15. kolovoza 2017.; 284,26 eura od 15. rujna 2017.; 348,16 eura od 15. listopada 2017.; 304,43 eura od 15. studenog 2017.; 486,93 eura od 15. prosinca 2017.; 617,20 eura od 15. siječnja 2018.; 597,05 eura od 15. veljače 2018.; 854,16 eura od 15. ožujka 2018.; 812,60 eura od 15. travnja 2018.; 592,91 eura od 15. svibnja 2018.; 702,97 eura od 15. lipnja 2018.; 748,28 eura od 15. srpnja 2018.; 604,64 eura od 15. kolovoza 2018.; 570,30 eura od 15. rujna 2018.; 648,63 eura od 15. listopada 2018.; 535,66 eura od 15. studenog 2018.; 617,53 eura od 15. prosinca 2018.; 639,00 eura od 15. siječnja 2019.; 589,77 eura od 15. veljače 2019.; 866,08 eura od 15. ožujka 2019.; 534,81 eura od 15. travnja 2019.; 592,84 eura od 15. svibnja 2019.; 614,77 eura od 15. lipnja 2019.; 703,52 eura od 15. srpnja 2019.; 625,41 eura od 15. kolovoza 2019.; 604,86 eura od 15. rujna 2019.; 629,05 eura od 15. listopada 2019.; 605,18 eura od 15. studenog 2019.; 594,95 eura od 15. prosinca 2019.; 628,42 eura od 15. siječnja 2020.; 542,82 eura od 15. veljače 2020.; 595,64 eura od 15. ožujka 2020.; 569,88 eura od 15. travnja 2020.; 537,96 eura od 15. svibnja 2020.; 848,90 eura od 15. lipnja 2020.; 571,65 eura od 15. srpnja 2020.; 559,43 eura od 15. kolovoza 2020.; 645,55 eura od 15. rujna 2020.; 540,97 eura od 15. listopada 2020.; 526,76 eura od 15. studenog 2020., sve do isplate.

Stavkom V. izreke je naloženo drugotuženiku Triglav osiguranju d.d. isplati tužitelju iznos od 147,54 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 9,72 eura od 15. prosinca 2015.; 10,35 eura od 15. siječnja 2016.; 10,60 eura od 15. veljače 2016.; 18,10 eura od 15. ožujka 2016.; 17,51 eura od 15. travnja 2016.; 15,40 eura od 15. svibnja 2016.; 19,86 eura od 15. lipnja 2016.; 16,55 eura od 15. srpnja 2016.; 16,63 eura od 15. kolovoza 2016.; 9,87 eura od 15. rujna 2016.; 2,96 eura od 15. prosinca 2017., sve do isplate.

Stavkom VI. izreke je naloženo je drugotuženiku Triglav osiguranje d.d. od 1. studenog 2020. ubuduće plaćati tužitelju rentu mjesečno u iznosu od 703,82 eura, do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a dospjele obroke jednokratno sa zateznim kamatama od svakog petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Stavkom VII. izreke je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 19.094,35 eura (preko iznosa od 37.508,77 eura dosuđenog stavkom IV. izreke do zahtijevanog iznosa od 56.603,12 eura) sa zateznim kamatama.

Stavkom VIII. izreke je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 311,40 eura (preko iznosa od 703,82 eura dosuđenog stavkom VI. izreke do zahtijevanog iznosa od 1.015,30 eura po osnovi rente).

Stavkom IX. izreke je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku Hrvatski Telekom d.d. parnični trošak u iznosu od 9.327,50 eura sa zateznim kamatama od 20. travnja 2026. do isplate.

Stavkom X. izreke je naloženo tužitelju naknaditi umješaču Lovačkom društvu Sloga parnični trošak u iznosu od 2.618,29 eura.

Stavkom XI. izreke je naloženo drugotuženiku Triglav osiguranje d.d. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.301,45 eura sa zateznim kamatama od 20. travnja 2026. do isplate.

2. Protiv presude pod stavcima II., III., IV., V. VI. i XI. izreke žali se drugotuženik Triglav osiguranje d.d. i umješač Lovačko društvo Sloga iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] .

2.1. Predlažu preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijevaju trošak žalbe (drugotuženik Triglav osiguranje d.d. u iznosu 4.286,60 eura, umješač u iznosu 4.286,59 eura).

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavcima I., VII., VIII., IX. i X. izreke i dijelu odluke o troškovima s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku (124,00 eura sa zateznim kamatama), žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a.

4.1. Predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 2.285,00 eura.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi usmjereni protiv njega. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.285,00 eura + pristojba na odgovor na žalbu prema odluci suda.

6. Protiv odluke o troškovima – preko iznosa od 9.327,50 eura do iznosa od 11.567,29 eura, za iznos od 2.239,79 eura s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku, žali

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP)

se prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a.

6.1. Predlaže preinaku pobijane odluke o troškovima slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu 125,00 eura.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba drugotuženika Triglav osiguranje d.d. je neosnovana.

9. Žalba umješača Lovačkog društva Sloga je neosnovana.

10. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

11. Žalba prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. je neosnovana.

12. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete (izgubljena zarada od rujna 2014. do listopada 2020. – 56.603,12 eura, regresi, godišnje nagrade – 3.194,51 eura, jubilarna nagrada za 30 godina rada – 464,53 eura, razlika doprinosa za II. stup mirovinskog osiguranja od prosinca 2015. do prosinca 2017. – 147,54 eura) i rente po osnovi gubitka na zaradi (1.015,30 eura) počevši od 1. studenog 2020. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao posljedica ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nesreći službenim vozilom poslodavca (Hrvatski Telekom d.d.) u dijelu izvršavanja obveza iz radnog odnosa, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

13. Iz rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi:

- prometna nesreća, u kojoj je ozlijeđen tužitelj, dogodila se 22. veljače 2011. oko 5:30 na [adresa] ([adresa] - Privlaka), kolniku širine 6 m, prekrivenog sa oko 2 cm snijega, djelomično ugaženog (padao je snijeg i vidljivost je bila smanjena), uz rubove kojeg su za oba smjera bili postavljeni prometni znakovi A44 "divljač na cesti" s dopunskom pločom 5000 m;

- u prometnoj nesreći sudjelovalo je četiri vozila u pokretu od kojih je zaseban štetni događaj sraz osobnog automobil Hyundai registarske oznake i broja [registarska oznaka], osiguranog kod drugotuženika Triglav osiguranje d.d. po pravilima o obveznom osiguranju u prometu, kojim je upravljao ĐR iz [adresa] i teretnog automobila Opel Combo registarske oznake i broj [registarska oznaka], vlasništvo Hrvatskog Telekom d.d., kojim je u izvršavanju obveza iz radnog odnosa upravljao tužitelj – tada zaposlenik Hrvatskog Telekom d.d.;

- nakon sraza prva dva vozila (osiguranika prvotuženika i tužitelja), uz vremenski odmak, vozač osobnog automobila [obrt] registarske oznake i broja [registarska oznaka] je uočio na cesti popriječeni automobil osiguranika prvotuženika koji je stajao (teretno vozilo kojim je upravljao tužitelj se nalazilo u kanalu), poduzeo radnju kočenja Opel Astrom i uspio se zaustaviti, kada je na Opel Astru udario osobni automobil koji se kretao iza njega (Opel Corsa registarske oznake i broja [registarska oznaka]), uslijed kojeg naleta je Opel Astra udarila u Hyundai (automobil osiguranika prvotuženika);

- u pravomoćno okončanoj parnici vođenoj u Općinskom sudu u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima pod poslovnim brojem Pn-115/2015-93 (presuda od 25. travnja 2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2305/2016-6 od 23. ožujka 2017.) naloženo je Triglav osiguranju d.d. i Lovačkom društvu Sloga solidarno tužitelju na ime posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći isplatiti neimovinsku i imovinsku štetu (za uništenu odjeću i osobne stvari).

14. U žalbenom stadiju postupka po drugotuženiku Triglav osiguranju d.d. i umješaču Lovačkom društvu Sloga je sporno, pozivanje prvostupanjskog suda na pravomoćnu presudu iz parnice Pn-115/2015 (izrekom te presude nije odlučeno o osnovu odgovornosti), izbor i primjena pravila o odgovornosti (o odgovornosti se trebalo prosuđivati po kriteriju krivnje /članak 1072. ZOO-a/[2] ) i s tim u vezi koristiti se prometnim vještačenjem iz parnice Pn-115/2015, što su predlagali, a iz kojeg po drugotuženiku proizlazi da je uzrok prometne nesreće iznenadna, nepredvidiva i neočekivana pojava divljači na cesti, zbog čega da postoji isključiva krivnja imatelja te divljači za štetni događaja, a ne njegovog osiguranika jer da je njegov osiguranik postupao instinktivno i na način kako bi to učinio svaki prosječni vozač u takvoj situaciji, ili izvesti dokaza prometnim vještačenjem u predmetnoj parnici na okolnosti dinamike prometne nesreće, što je predlagano (neovisno o protivljenju tužitelja).

14.1. Žalitelji ustrajavaju na prigovorima - formalne pravilnosti tužbe (tužbu je trebalo odbaciti), ne dopuštenosti preinake tužbe podneskom od 12. listopada 2021., da se odluka o pitanju uzročne veze između zadobivenih ozljeda tužitelja u prometnoj nesreći i njegovog umirovljenja nije mogla temeljiti na nalazu i mišljenju vještakinje dr. Marije Zavalić jer da je ista sudski vještak za medicinu rada (smatraju da je trebalo izvesti dokaz vještačenjem po neurologu ili neurokirurgu, što su predlagali), umanjenja utvrđenih razlika u plaćama / mirovina za iznos otpremnine i pomoći zbog dugotrajnog bolovanja, koje je tužitelju isplatio poslodavac i zastare.

15. Tužitelj smatra da je neosnovano odbijen sa zahtjev ima protiv prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. jer da se prometna nesreća dogodila 2011., kada je bio zaposlenik tog trgovačkog društva, a učinci prijenosa poslovne cjeline u kojoj je radio da datiraju od 2014., što prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. u odgovoru na žalbu osporava iz drugih razloga, zatim da je neosnovano odbijen sa zahtjevom za isplatu naknade štete po osnovi izgubljene zarade u dijelu razlike bruto - neto, da umješaču ne pripada pravo na trošak i da mu je podmireni trošak knjigovodstvenog vještačenja trebao biti dosuđen u cijelosti, neovisno o uspjehu u postupku.

16. Prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. osporava odluku o troškovima, utoliko što tvrdi da mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebao biti dosuđen i daljnji iznos od 2.239,79 eura (razlika u nagradi za sastav podneska od 31. listopada 2025. po punomoćniku odvjetniku) sa zateznim kamatama.

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 25/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

Odluka na žalbu drugotuženika i umješača

17. U pravu su drugotuženik Triglav osiguranje d.d. i umješač Lovačko društvo Sloga kada tvrde da odluka o odgovornosti nije bila predmetom izreke presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-115/2015-93 od 25. travnja 2016., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2305/2016-6 od 23. ožujka 2017. i da je vezano za odgovornost neodrživo pozivanje prvostupanjskog suda na učinke pravomoćnosti te presude, odnosno njegovu vezanost istom u smislu odredbe članka 333. ZPP-a, kako je navedeno pod točkama 18. - 18.1. obrazloženja pobijane presude.

18. Naime, prvostupanjski je sud očito ispustio iz vida da se izrazom pravomoćnosti označavaju svojstva koje stječe izreka / dispozitiv presude (druge sudske odluke), kad se presuda / odluka ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima i da u situaciji kako što je predmetna – u pravomoćno okončanoj parnici Pn-115/2015-93 izrekom presude (niti međupresudom) nije odlučeno o odgovornosti za štetni događaj kao o glavnom pitanju, već samo kao prethodnom pitanju, sud po pitanju odgovornosti ne može biti vezan učincima pravomoćnosti u smislu odredbe članka 333. ZPP-a.

19. Međutim, pogrešan stav pod točkama 18. - 18.1. obrazloženja prvostupanjske presude sam za sebe nema značaj bitnih povreda odredba parničnog postupka, niti dugih žalbenih razloga, zbog kojih se konačno ne bi moglo odlučiti o pitanju odgovornosti za štetni događaja od 22. veljače 2011., budući da bitne činjenice vezano za odgovor na to pitanje proizlaze iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka iz parnice Pn-115/2015, koji se nalazi u predmetnom prvostupanjskom spisu, a koji je utemeljen na dokumentaciji o obavljenom očevidu i iskazima sudionika / očevidaca nesreće (list 94. - 97.) i za koji je po drugotuženiku predloženo da se kao dokaza koristi i u predmetnoj parnici, neovisno o tome što ga prvostupanjski sud u donošenju odluke o pitanju odgovornosti nije uzeo u obzir (članak 373. a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP - a).

20. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja izvedenog u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj Pn-115/2015 (list 94. - 97., 102/2. - 103.), u bitnome, osim gore navedenih nespornih činjenica, proizlazi:

- gledajući iz pravca kretanja vozila Hyundai, osiguranik prvotuženika se istim kretao desnom trakom, a tužitelj teretnim vozilom Opel Combo lijevom trakom (gledajući iz suprotnog smjera svojom desnom trakom);

- osiguranik prvotuženika je reagirao naglim kočenjem na divljač na cesti (srnu koja je stajala na cesti) i uslijed te nagle reakcije i vremenskih uvjeta prešao svojim vozilom na lijevu stranu kolnika gledajući iz pravca njegovog kretanja, kojom se u tom trenutku kretao tužitelj iz suprotnog smjera ;

- osiguranik prvotuženika obzirom na stanje ceste (prekrivena snijegom, prema iskazu osiguranika prvotuženika vidljivost je bila slaba i imao je osjećaj da vozi kroz tunel) i činjenicu da je srna stajala na kolniku (za osiguranika prvotuženika je bila izvjesno da se na cesti može nalaziti srna), mogao je uočiti srnu na udaljenosti od 15 metara i usporavanjem vozila (2,5 m/s) se zaustaviti pri brzini od 25 km/sat i manjoj, u kojem slučaju ne bi došlo do prometne nesreće (brzina kretanja Hyundai u trenutku naleta na Opel Combo iznosila 29 km/sat, zbog nedostatka podataka o duljini usporavanja nije moguće utvrditi stvarnu brzinu kretanja Hyundai prije nesreće);

- relativno veliki kut ukošenosti Hyundai (40-50 stupnjeva prema lijevom rubu kolnika) na sudarnom položaju upućuje da je prethodno došlo do zanošenja Hyundai uslijed intenzivnog kočenja (da se radilo samo o skretanju u lijevo bez intenzivnog kočenja, kut skretanja na sudarnoj poziciji ne bi bio tako velik, niti bi uslijed samo udara u srnu došlo do tako izrazitog zanošenja, pogotovo ne u lijevo jer je divljač nađena s desne strane kolnika u oborinskom kanalu),

- tužitelj nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću - nema elemenata koji bi upućivali da je tužitelj svojim načinom vožnje doprinio nastanku prometne nesreće.

21. Prema pravilima o ponašanju sudionika i drugih subjekata u prometu sadržanim u ZSPC-a[3] vozač je dužan brzinu kretanja vozilo prilagoditi osobinama i stanju ceste … te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, … tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (članak 51. stavak 1.).

22. Nesporne i činjenice utvrđene prometnim vještačenjem, koje je utemeljeno na svim raspoloživim materijalnim i personalnim dokazima, osnova su za zaključak da osiguranik drugotuženika brzinu kretanja svojim vozilom nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama (sam navodi da je bio mrak, padao gusti snijeg, vidljivost slaba, imao je osjećaj da vozi kroz tunel, u jednom trenutku je ugledao srnu i automobilom udario u nju, te je uslijed udara u srnu njegovo vozilo skrenulo u lijevo, ne zna od kud je srna došla, a kada ju je ugledao da je bila na cesti, nije stigao zakočiti i nije vozio više od 50 km/sat) i da zbog toga svoje vozilo nije mogao usporavanjem zaustaviti kad je ispred, na svom kolnom traku uočio srna koja stoji na cesti, da je uslijed intenzivnog kočenja na kolniku prekrivenom snijegom došlo do naglog zanošenja Hyundai (a ne udara u divljač) i sudara sa teretnim vozilom Opel Comba kojim je upravljao tužitelj, svojim kolnim trakom iz suprotnog smjera, a koji sudar tužitelj nije mogao izbjeći i da nema elemenata koji bi upućivali da je tužitelj svojim načinom vožnje doprinio nastanku prometne nesreće (obilježja postupanja protivno pravilu iz odredbe članka 51. stavku 1. ZSPC-a su isključivo na strani osiguranika drugotuženika).

23. Stoga se ne mogu prihvatiti neargumentirani (time i neosnovani) navodi žalbe drugotuženika Triglav osiguranje d.d. da je uzrok prometne nesreće iznenadna, nepredvidiv i neočekivana pojava divljači na cesti, zbog čega da postoji isključiva

3 Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 93/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 114/2022., 133/2023., 145/2024., u daljnjem tekstu: ZSPC)

krivnja imatelja te divljači za štetni događaja, a ne njegovog osiguranika jer da je njegov osiguranik postupao instinktivno i na način kako bi to učinio svaki prosječni vozač u takvoj situaciji, poglavito ako se ima u vidu da osiguranik drugotuženika nije niti tvrdio da bi pojava srne na dijelu ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća i na kojoj je s obje strani ceste postojao prometni znak A44 "divljač na cesti" s dopunskom pločom 5000 m, za njega bila iznenadna, nepredvidiva i neočekivana.

24. Pravilima o prouzročenju štete između ostalog je propisano da svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a kada je štete prouzročena pogonom dvaju ili više vozila (članak 1072. stavak 1. ZOO-a) da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (članak 1049. ZOO-a).

25. Kako je šteta tužitelju prouzročena pogonom dvaju vozila, od koji je vlasnik vozila Hyundai (osiguranika drugotuženika) isključivo kriv za prometnu nesreću, to je drugotuženik Triglav osiguranje d.d. (osiguratelj) dužan tužitelju naknaditi pripadajuću imovinsku štetu.

26. Odredbom članka 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine /obična štete/ i sprječavanje njezina povećanja /izmakla korist/, a pravilima o popravljanju štete da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1. ZOO-a), a u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (članak 1085. stavak 3. ZOO-a), da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi (članak 1089. stavak 1. ZOO-a), da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (članak 1089. stavak 3. ZOO-a), da je onaj koji drugome nanese tjelesne ozljede ili mu naruši zdravlje dužan između ostalog naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, te novčanu rentu ukoliko ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu (članak 1095. ZOO-a).

27. Nije sporno da je tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja bio dugotrajno na bolovanju, da mu je rješenjem HZMO /PUV od 17. ožujka 2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 22. prosinca 2016. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti (ozljeda na radu nastala kao posljedica prometne nesreće od 22. veljače 2011.), niti da je rješenjem HZMO / PUV od 18. travnja 2017. tužitelju određena visina invalidske mirovine (2.573,64 kn mjesečno).

28. Neosnovano žalitelji dovode u pitanje uzročnu vezu između ozljeđivanja tužitelja sa posljedicama u prometnoj nesreći od 22. veljače 2011. i njegovog um irovljenja, u bitnome navodeći da se meritorna odluka nije mogla temeljiti na nalazu i mišljenju vještakinje Prim. dr. Marije Zavalić. dr. med. (vještaka medicine rada) jer da ista nije stručna davati mišljenje o uzročno posljedičnoj vezi između lake ozljede vrata i razvoja siringomijelijije, niti se kao utvrđenom činjenicom koristiti mišljenjem vještaka iz drugog postupka, da je trebalo izvesti dokaz vještačenjem po vještaku neurologu ili neurokirurgu, ili medicinskoj ustanovi kako bi se razjasnilo je li laka ozljeda vrata (blago istegnuće mišića) za koju nisu utvrđene nikakve traumatske promjene na kostima i ligamentima u području vrata, bez oštećenja i jednog živca u području vrata, može uzrokovati ozljedu kralježnične moždine što je preduvjet nastupa siringomijelijije.

28.1. To stoga, što prvostupanjski sud ocjenu tog prigovora nije temeljio na nalazu i mišljenju vještakinje Zavalić (dokazu izvedenom po prijedlogu drugotuženika), kako to pogrešno tvrde žalitelji, nego kritičnoj analizi istog nalaza i mišljenja, provjerom kroz medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, zajedničko mišljenje vještaka iz Povjerenstva za vještačenje MF u Osijeku i fizijatra, a za što su navedeni dostatni i jasni razlozi, te razlozi otklanjanja potrebe za izvođenjem dodatnog vještačenja po vještaku neurologu i neurokirurgu pod točkama 19. - 20. pobijane presude.

29. Neosnovano žalitelji ustrajavaju na prigovoru formalne pravilnosti tužbenog zahtjev samo zato što je u tužbi (podnesena 1. rujna 2017.) protiv bivšeg poslodavca (Hrvatski Telekom d.d.) i Triglav osiguranja d.d. kao solidarnih dužnika postavljen zahtjev za isplatu razlika u plaćama, ostalih „prinadležnosti“ iz radnog odnosa i rente, sve kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći, uz izričitu izjavu tužitelja da će visinu potraživanja odrediti nakon što tuženici daju potrebne podatke, izvede dokaz vještačenjem i drugi dokazi, što je tužitelj i učinio podneskom od 12. listopada 2021., nakon što su dostavljeni podaci i izveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

30. Prvenstveno je za podsjetiti se da procesne pretpostavke, među kojima je i formalna pravilnost zahtjeva kojim se traži pravna zaštita, nisu okolnosti od kojih zavisi nastajanje procesno pravnog odnosa, već pravila dopuštenosti odnosa koji je već nastao i da je tužitelj od 2011. vodio spor protiv tuženih (Pn-115/2015) u kojem mu je pravomoćno na teret drugotuženika dosuđena neimovinsku štetu i dio imovinske štete.

31. Dakle, s obzirom na činjenicu da je pravni odnos stranaka vezano za naknadu štete nastao i prije podnošenja predmetne tužbu, da je u predmetnoj tužbi jasno navedena pravna osnova (naknada imovinske štete kao posljedica prometne nesreće) i struktura štete (razlika u plaćama i ostalih iznosa koje bi ostvario radeći da nije ozlijeđen u prometnoj nesreći, renta ubuduće), da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe (1. rujna 2017.) objektivno nije mogao odrediti točan novčani iznos tužbenog zahtjeva po osnovi imovinske štete jer nije imao pristupa podacima i metodologiji izračuna imovinske štete (dokumentaciji poslodavaca i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje /u daljnjem tekstu: HZMO/), a na što ukazuje kompleksno izvedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po nalogu suda iz 2018., na temelju dokumentacije poslodavaca i HZMO, te da je tužitelj nakon izvedenog dokaza vještačenjem podneskom od 12. listopada 2021. novčano iskazao zahtjev iz tužbe, ne može se prihvatiti stav drugotuženika Triglav osiguranja d.d. i umješača Lovačkog društva Sloga da je predmetnu tužbu trebalo odbaciti zbog formalne nepravilnosti zahtjeva kojim tužitelj traži pravnu zaštitu po osnovi naknade imovinske štete, budući da postavljenim zahtjevom u tužbi tužitelj nije prepustio sudu pronalaženje odgovarajućeg rješenja u odnosu na činjeničnu osnovu spora, niti tražio da sud utvrdi osobu u odnosu na koju mu pripada određeno ovlaštenje. Osim toga, u okolnostima kao što su predmetne, odbacivanjem tužbe iz razloga koje navode žalitelji ozbiljno bi bilo dovedeno u pitanje tužiteljevo ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu u zaštite prava koja mu pripadaju.

32. Nadalje, pravilima o preinaci tužbe između ostalog je u odredbi članka 190. stavku 4. ZPP-a propisano – "Smatra će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci."

32.1. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da se drugotuženik Triglav osiguranje d.d. , nakon što je primio podnesak od 12. listopada 2021., kojim je tužitelj nakon izvedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja postavio tužbeni zahtjev, podneskom od 31. ožujka 2023. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a potom u istom podnesku iskazao protivljenje preinaci tužbe (list 1048. - 1050.), odnosno da su bili ispunjeni uvjeti za raspravljanje i meritorno odlučivanje po preinačenom zahtjevu, u smislu citirane odredbe, a i odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a prema kojoj je tužitelj mogao preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave jer bez svoje krivnje to iz naprijed navedenih razloga nije mogao učiniti do 22. studenog 2017., kada je zaključen prethodnog postupka, koje je svrsishodno za konačno rješenje predmetnog spora među strankama (članak 190. stavak 3. ZPP-a).

32.2. Stoga, nisu u pravu žalitelji kada tvrde da nije jasno po kojoj odredbi je dopuštena preinaku tužbe i "tužbenog zahtjeva", kad je tužba s "tužbenim zahtjevom" morala biti odbačena, da je mijenjana činjenična osnova tužbe (što nije točno), da preinaka nije dopuštena niti po jednoj odredbi parničnog postupka jer da se radi o potpuno novom tužbenom zahtjevu, kojoj preinaci se drugotuženik protivio "sve da je prethodna tužba bila uredna" i da je drugotuženik postupanjem prvostupanjskog suda stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja.

33. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Krešimira Strmotića, dipl. oec., matematički izračun kojeg u konačnici nije sporan, proizlazi da razlika u plaćama / mirovinama tužitelja od rujna 2014. do listopada 2020. (bez uračunate solidarne pomoći zbog dužeg bolovanja) iznosi 37.508,77 eura neto / 269.832,69 kuna[4] (kolona 5 Tabele 9 i kolona 3 Tabele 10 – list 389. - 390.), neostvarena neoporeziva primanja od lipnja 2018. do zaključno sa studenim 2020. (božićnica, godišnja nagrada, regres, naknada za prehranu) - 3.194,51 eura / 24.069,00 kuna (Tabela 8 - list 388.), jubilarna nagrada za 30 godina rada – 464,53 eura / 3.500,00 kuna i razlika doprinosa za II. stup mirovinskog osiguranja od prosinca 2015. do prosinca 2017. - 147,54 eura / 1.111,64 kune (kolona 6 Tabele 9 - list 389.).

33.1. Na temelju podataka utvrđenih istim vještačenje, a uzimanjem u obzir prosjek neostvarenih primanja (razliku između mirovine i neto plaće koju bi tužitelj primao) od siječnja 2017. do listopada 2020. dobije se iznos od 593,67 eura, a prosjekom neoporezivih primanja u odnosu na komparativne radnike (osnove po kojima je tužitelj od 2018. do 2020. mogao ostvarivati neoporeziva primanja da je radio, kao što su ostvarivali komparativni radnici po osnovi regresa i nagrada) iznos od 110,15 eura, odnosno ukupan iznos od 703,82 eura mjesečno (visina rente po osnovi gubitka na radi), što u konačnici nije dvojbeno, a niti dospjelost potraživanja.

34. Nisu u pravu drugotuženik i umješač kada tvrde da je od iznosa razlike u plaćama i mirovinama tužitelja trebalo odbiti iznos otpremnine (303.116,02 kune) koji je

4 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

nesporno tužitelju isplatio poslodavac zbog odlaska u mirovinu i iznose solidarne pomoći (7.777,16 kuna) u slučaju bolovanja dužeg od 180 dana, koju je tužitelju 2015. godine isplatio Hrvatski Telekom d.d. na temelju Kolektivnog ugovora i Pravilnika (godinu dana nakon prelaska u Ericsson Nikola Tesla, Servis d.o.o. - za razdoblje od 1. rujna 2015. – 22. ožujka 2017. tužitelj od novog poslodavca, iako je imao pravo po članku 49. Kolektivnog ugovora nije tražio solidarnu pomoć za bolovanje duže od 90 dana, koja je iznosila 2.500,00 kuna godišnje /neoporezivo/).

34.1. To iz razloga, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, što otpremnina zbog odlaska u mirovinu i jednogodišnji iznosi solidarne pomoći u slučaju bolovanja radnika dužeg od 180 (90 dana) prema svojoj namjeni, nisu zarade ("ostvareni dohodak") niti naknada štete radniku (ne predstavljaju plaće niti povremene prihode od rada), nego su oblik dodatne zahvalnosti i solidarnosti poslodavca prema radniku za protekli rad, a koje pravo ne proizlazi iz ZR-a[5] (može proizlaziti iz kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu).

35. Osim toga, žalitelji očito gube iz vida da se prema propisima obveznog prava od pripadajuće štete, mogu odbiti samo oni iznosi koji su nastali kao izravna i zakonita posljedica samog štetnog događaja, a koji imaju istu namjenu kao i naknada štete, i da se nikoga ne može osloboditi zakonske odgovornosti na račun obveze koje poslodavac ima prema radniku na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.

36. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nema zakonske osnove po kojoj bi se iznos razlike u plaćama / mirovina tužitelja kao naknada štete po osnovi gubitka na zaradi umanjio sa iznosom otpremnine i solidarne pomoći u slučaju bolovanja radnika dužeg od 180 (90) dana, koje tužitelj ostvari od svog poslodavca na temelju Kolektivnog ugovora i Pravilnika.

37. Neosnovano drugotuženik i umješač ustrajavaju na prigovoru zastare, zastupajući stav da je tužbeni zahtjev po prvi put postavljen podneskom tužitelja od 12. listopada 2021. i da su do tada istekli subjektivni i objektivni rokovi za potraživanje imovinske štete.

37.1. Drugostupanjski je sud suglasan sa razlozima otklanjanja prigovora zastare kao neosnovanog po prvostupanjskom sudu (točka 16. i 17. obrazloženja pobijane presude) i ne nalazi potrebnim ponavljati ih, a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe povećanjem (određivanjem) postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (članak 190. i članak 191. ZPP-a) i da je do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a došlo u trenutku podnošenja tužbe (1. rujna 2017.), a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (podudarno sa pravnim shvaćanjem iskazanim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-449/2024-2 od 8. siječnja 2025., točka 17. obrazloženja).

5 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR)

37.2. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno otklonio prigovor zastare i za odluku u tom dijelu dao jasne razloge u pogledu svih potraživanje koja su predmetom spora, zbog čega se suprotni navodi žalbe drugotuženika i umješača ne mogu prihvatiti, niti pozivanje drugotuženika na pravna shvaćanja iz odluke drugih sudova za koje pogrešno drži da podržava njegovo tumačenje zastare u predmetnom slučaju.

38. I odluka o troškovima pod stavkom X. izreke pobijane presude je pravilna u osnovi i visini, a za koju drugotuženik ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio u toj odluci o troškovima, već se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se i ta odluka može pobijati.

39. Drugotuženiku Triglav osiguranju d.d. i umješaču nisu priznati troškovi žalbenog stadija postupka jer nisu uspjeli sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP -a).

40. Iz razloga navedenih pod točkama 17. - 39. obrazloženja ove presude je odbijena kao neosnovana žalba drugotuženika Triglav osiguranje d.d. i žalba umješača Lovačko društvo Sloga, i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavcima II., III., IV., V., VI. i

XI. izreke, odnosno odlučeno kao izreci (članak 373. a ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak V.).

Odluka na žalbu tužitelja

41. Pogrešan stav prvostupanjskog suda da prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. nije pasivno legitimiran po predmetnoj tužbi samo zato što je poslovna cijela prvotuženika Hrvatski Telekom d.d., u kojoj je radio tužitelj prenesena 1. rujna 2014. (nakon prometne nesreće) na trgovačko društvo Nikola Tesla Servisi d.o.o., a time i ugovor o radu, nema značaj žalbenih razloga, zbog kojih se ne bi mogla ispitati prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke, odnosno konačno odlučiti o pitanju odgovornosti prvotuženika za štetni događaja od 22. veljače 2011., budući da činjenice vezano za to pravno pitanje proizlaze iz sadržaja spisa, neovisno o tome što ih prvostupanjski sud nije uzeo u obzir (članak 373. a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a).

42. Naime, prema odredbi članka 137. stavku 2. ZR-a radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz članka 1. (što je slučaj u konkretnom predmetu) zadržava prava iz radnog odnosa koje je stekao do dana prenošenje ugovora o radu.

43. Pravo iz radnog odnosa je i pravo radnika na naknadu štete, koju je poslodavac dužan naknaditi po općim propisima obveznog prava (članak 111. stavak 1. ZR -a), odnosno vezano za odgovornost po kriteriju uzročnosti (članak 1063. - 1064. ZOO-a), a koje odgovornosti se poslodavac pod pretpostavkama određenim člankom 1067. stavcima 1. - 4. ZOO-a (egzoneracijski / ekskulpirajući razlozi) može osloboditi u potpunosti ili djelomično, između ostalog i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe, koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

44. Prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. je u podnesku od 11. rujna 2023. (list 1052. - 1053.) osporio osnovanost tužbenih zahtjeva za naknadu štete usmjerenih protiv njega pozivom na razlog oslobođenja od odgovornosti iz članka 1067. stavak 2. ZOO -a, obrazložio ga i kod istog ostao do zaključenja glavne rasprave, o kojem prvostupanjski sud iako dužan, nije odlučio.

45. Budući da je šteta tužitelju nastala isključivom radnjom treće osobe - osiguranika drugotuženika Triglav osiguranje d.d. (točka 20. - 25. obrazloženja ove presude), koju Hrvatski Telekom d.d. (poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja) nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, to prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. iz tog razloga ne odgovara za štetu tužitelju (1067. stavak 2. ZOO-a).

46. Stoga, za odluku o osnovanosti tužbenih zahtjeva za naknadu štete usmjerenih protiv prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. nije od utjecaja to što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/2025-2 od 1. listopada 2025. broj odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je u neprekinutom radnom odnosu kod Hrvatskog Telekom d.d. od 1. siječnja 2010. i da nije nikad sklopio ugovor o radu sa trgovačkim društvom Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., budući da oslobođenje od odgovornosti prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. za štetu koja je posljedica ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nesreći od 22. studenog 2011. nije uvjetovana učincima pravomoćnosti te presude (ne djeluje kao pravno relevantna činjenica na predmetni spor), a činjenica što je u Ugovoru o prijenosu poslovne cjeline ugovorena odgovornost Hrvatskog Telekom d.d. za bilo koje druge radnje ili propuste koje su se dogodile prije datuma prijenosa poduzeće …, s obzirom da se na strani Hrvatskog Telekom d.d., kako je navedeno, nije dogodila bilo koja radnja ili propust, događaj ili okolnost, uslijed koje bi bio dužan naknaditi tužitelju štetu kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nesreći.

47. Dakle, i pravilnom primjenom materijalnog prava je trebalo jednako odlučiti o tužbenim zahtjevima za naknadu štete usmjerenim protiv protuženika Hrvatski Telekom d.d. (odbiti ih kao neosnovane).

48. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da mu pripada pravo na naknadu štete od drugotuženika Triglav osiguranje d.d. po osnovi gubitka na zaradi u bruto iznosu, kako je i tražio, i da prvostupanjski sud nije naveo odredbe materijalnog prava iz kojih proizlazi da mu to pravo ne pripada.

48.1. To iz razloga što realna zarada koju bi ostvario tužitelj da nije bilo štetnog događaja su neto iznosi u razlikama plaća / mirovine, a ne bruto iznosi , tako da je dosuđenim iznosima po toj osnovi tužitelj doveden u situaciju kao da štetnog događaja nije bilo (članak 1095. stavak 2., članak 1089. stavak 1. i 3. ZOO-a), kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud i za isto, suprotno žalbenim navodima tužitelja, naveo razloge pod točkom 21.2. obrazloženja pobijane presude, koji ne odstupaju od pravnog shvaćanja iskazanog po istom pitanju u točkama 9. - 12. obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-976/2023-4 od 26. studenog 2024.

49. Neosnovano tužitelj osporava i odluku o troškovima pod stavkom IX. izreke prvostupanjske presude, kojom je tužitelju naloženo naknaditi prvotuženiku Hrvatski Telekom d.d. parnični trošak u iznosu od 9.327,50 eura sa zateznim kamatama od 20. travnja 2026. (donošenja odluke) do isplate.

49.1. Kako je tužitelj izgubio parnicu u odnosu na prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. dužan je istom naknaditi trošak (članak 154. stavak 1. ZPP-a) odmjeren sa iznosom od 9.327,50 eura sa zateznim kamatama, kako je to odlučeno pod stavkom IX. izreke pobijane presude. Navod brojeva pod točkom 28. obrazloženja prvostupanjske presude „9.560,60“ je očita greška u pisanju koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba (članak 342. stavak 1. ZPP-a) i koja je kao takva bez utjecaja na odluku o troškovima iz stavka IX. izreke i obrazloženje, koje je jasno.

50. Međutim, opravdano tužitelj osporava odluku o troškovima pod stavkom X. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi umješaču Lovačkom društvu Sloga parnični trošak u iznosu od 2.618,29 eura i u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđena razlika na ime podmirenog troška za izvođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem, već samo razmjeran dio (68,86% od 398,17 eura).

51. Naime, prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a naknada troškova odmjerava se isključivo onoj stranci koja je u parnici ostvarila veći uspjeh. U predmetnoj parnici je tužitelj ostvario veći uspjeh i ima pravo na trošak. Drugotuženik Triglav osiguranje d.d. nema pravo na trošak, a nastavno niti Lovačko društvo Sloga, koje se kao umješač pridružilo drugotuženiku s obzirom da pravo umješača na trošak ovisi o uspjehu stranke kojoj se pridružio i o konačnom obračunu troška (umješač nema pravo na trošak od tužitelja, već sam snosi svoje troškove).

51.1. Vezano za taj dio odluke o troškovima je prihvaćena kao osnovana žalba tužitelja i preinačena odluka o troškovima pod stavkom X. izreke prvostupanjske presude tako što je odbijen kao neosnovan zahtjev umješača Lovačkog društva Sloga za naknadu troška u iznosu od 2.618,29 eura.

52. Preinačena je po žalbi tužitelja i odluka o troškovima u dijelu u kojem tužitelju na ime plaćenog predujma za izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem nije priznat daljnji iznos od 124,00 eura (preko iznosa od 274,17 eura do iznosa od 398,17 eura koji je nesporno platio), buduće da se, neovisno o uspjehu stranaka u parnici, bez izvođenja tog dokaza nije mogla donijeti meritorna odluka, zbog čega tužitelju pripada pravo na taj trošak u ukupnom iznosu od 398,17 eura, odnosno uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu i daljnji iznos od 124,00 eura sa zateznim kamatama od 22. rujna 2026. do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2., 7. i 8. ZOO-a).

53. Tužitelju nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnim tužbenim zahtjevima (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

54. Iz razloga navedenih pod točkama 41. – 53. ove presude je odlučeno kao u izreci (članak 373. a ZPP-a za stavak II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak VI.).

Odluka na žalbu prvotuženika

55. Prvotuženik Hrvatski Telekom d.d. osporava odluka o troškovima vezano za visinu nagrade za sastav podneska od 31. listopada 2025. po punomoćniku odvjetniku za daljnji iznos od 2.239,79 eura. Smatra da je za tu radnju prvostupanjski sud pogrešno primijenio OT-u[6] jer da se radi o obrazloženom podnesku za sastav kojeg mu pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora od 121.327,87 eura po Tbr. 8/1. OT-e (914 bodova), uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25%, odnosno uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu po Tbr. 8/4. OT-e (25 bodova) i daljnji iznos od 2.239,79 eura sa zateznim kamatama.

56. U podnesku od 31. listopada 2025. (list 1251. - 1252.) prvotuženik ponavlja već iskazan razlog za oslobođenje od odgovornosti, istovjetno kao i u podnesku od 11. rujna 2023. (list 1052. - 1053.) i dopunjuje taj prigovor pozivanjem na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2015. godine.

57. Suprotno stavu prvotuženika (s obzirom na sadržaj), podnesak od 31. listopada 2025. nije obrazloženi u smislu Tbr. 8/1. OT-e u vezi s člankom 155. ZPP-a, a što znači da materijalno pravo u pobijanom dijelu odluke o trošku nije primijenjeno na štetu prvotuženika, kako to isti tumači.

58. Stoga je odbijena kao neosnovna žalba prvotuženika Hrvatski telekom d.d. i potvrđena odluka o troškovima u dijelu u kojem tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 31. listopada 2025. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.239 ,79 eura sa zateznim kamatama.

59. Odbijen je i zahtjev prvotuženika Hrvatski Telekom d.d. za naknadu troška žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

60. Radnja odgovora na žalbu tužitelja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a) zbog čega prvotuženiku Hrvatski Telekom d.d. trošak te radnje nije dosuđen.

61. Iz razloga navedenih pod točkama 56. - 60. obrazloženja ove presude odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak IV., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak VII.).

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

6 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)