Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-803/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u [adresa], protiv tužen ika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB 92963223473 koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu broj P-3835/2013-17 od 1. travnja 2026., dana 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice, te se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj P-3835/2013-17 od 1. travnja 2026., preinačuje na način da se nalaže tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, pored već dosuđenog troška u iznosu od 2.124,69 Eur, naknaditi tužiteljici VV daljnjih 450,00 Eur na ime troškova postupka, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 89,04 Eur, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđen je ništetnim dio odredaba čl. 18. st. 1. toč.D ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 3. srpnja 2007., u dijelu koji glasi ''…uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku pri jevremene otplate.'' (toč.I); tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici 64,74 Eur sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2015. do isplate (toč.II.) te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.124,69 Eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate dok je zahtjev za naknadu daljnjih 1.587,49 Eur na ime troška odbijen kao neosnovan.

2. Tužiteljica presudu pobija pod točkom III. u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka i to za iznos od 450,00 Eur, zbog pogrešne primjene odredaba čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti točku III. te naložiti tuženiku naknaditi joj daljnjih 450,00 Eur troškova postupka, kao i trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom kreditora te isplate neosnovano stečenog iznosa po toj osnovi, kao i radi utvrđenja ništetnom odredaba kojima je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita te isplate neosnovano stečenog iznosa po toj osnovi, te da je u tužbi vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 7.000,00 Kn;

- da su presudom prvostupanjskog suda broj Pmal-673/2014 od 21. travnja 2020. utvrđene ništetnim odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s odlukom kreditora (toč. I. i II. izreke), te je tuženiku naloženo platiti tužiteljici 5.215,71 Kn (692,24 Eur, toč. III. izreke), dok je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom naknade za prijevremenu otplatu kredita i isplate iznosa plaćenog po toj osnovi, odbijen kao neosnovan (toč.IV.)

- da je presudom i rješenjem ovog suda broj Gž-515/2022-10 od 28. kolovoza 2023. prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkama I. do III., a ukinuta pod točkama IV. i V. i predmet vraćen na ponovni postupak:

- u ponovljenom postupku sud je pobijanom odlukom utvrdio ništetnom odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (toč.I.) te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici 64,74 Eur koliko je platila po osnovi te naknade.

5. Nadalje, proizlazi da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka deklaratorne dijelove tužbenog zahtjeva uzeo kao integralne dijelove zahtjeva za isplatu, te je uspjeh stranaka cijenio samo obzirom na uspjeh u pogledu zahtjeva za isplatu, obrazlažući:

- da je tužiteljica u tužbi tražila isplatu 987,52 CHF po osnovi promjene kamatne stope, te 2.500,00 Kn (406,84 CHF) po osnovi naknade za prijevremenu otplatu;

- da je podneskom iz lipnja 2019., konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, ustrajući u zahtjevima za utvrđenje ništetnosti, tražila isplatu 5.703,46 Kn koji iznos predstavlja zbroj 5.191,74 Kn (890,71 CHF, s osnove promjene kamatne stope), te 511,72 Kn (83,25 CHF, s osnove naknade za prijevremenu otplatu), dakle, djelomično povukla tužbu;

- da su presudom broj Pmal-673/2014 od 21. travnja 2020., utvrđene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te je naloženo tuženiku isplatiti joj 5.215,71 Kn (594,1256 CHF), dok je u ponovljenom postupku, pobijanom odlukom utvrđena ništetnom ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te naložena isplata 487,75 Kn (79,3744 CHF) odnosno 64,74 Eur;

6. Slijedom navedenog prvostupanjski sud tužiteljici do djelomičnog povlačenja tužbe (10. lipnja 2019.), dosuđuje troškove zastupanja, u omjeru od 40% (utvrđujući da je uspjela u omjeru od 70%, a tuženik 30%), što iznosi 600,00 Eur (pojedini troškovi detaljno obrazloženi pa se nepotrebno neće reproducirati jer to i nije predmetom žalbe), iz čega proizlazi da su joj u smislu odredaba čl. 155. st. 1. ZPP na ime zastupanja do djelomičnog povlačenja tužbe, bili potrebni troškovi u ukupnom iznosu od 1.500,00 Eur.

7. Nadalje obrazlaže da imajući u vidu pravomoćno presuđenje prema presudi od 20. travnja 2020. te da je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, dosuđuje joj na ime zastupanja daljnjih 1.046,88 Eur, sveukupno na ime zastupanja 1.646,88 Eur, čemu pribraja trošak vještačenja od 398,17 Eur, te trošak sudske pristojbe za tužbu od 39,82 Eur i presudu od 39,82 Eur, nalažući tuženiku naknaditi joj ukupno 2.124,69 Eur, dok je odbio zahtjev za daljnjih 1.587,45 Eur.

8. Žalbeni navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo osnovani su.

9. Prema odredbama čl. 154. st. 2. ZPP, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

10. U smislu ove odredbe osnovani su žalbeni navodi tužiteljice kako je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u postupku trebao voditi računa i o osnovi tužbenog zahtjeva, budući je tuženik osnovu osporavao. Suviše toga, ocjenjujući uspjeh u postupku prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu, tužiteljica je uspjela u cijelosti.

11. Što se tiče troškova nastalih do djelomičnog povlačenja tužbe za navesti je kako je tužiteljica u tužbi, koja sadrži tri deklaratorna i dva kondemnatorna zahtjeva, označila vrijednost predmeta spora od 7.000,00 Kn, te da podneskom od 10. lipnja 2019. kad je djelomično povukla tužbeni zahtjev (jedan dva od zahtjeva za isplatu smanjila), nije izmijenila vrijednost predmeta spora, radi čega djelomično povlačenje tužbe, obzirom na uspjeh u postupku u cijelosti, nije utjecalo na pravo tužiteljice ostvariti naknadu za svaku pojedinu radnju u punom iznosu. Osim toga, sve i da je za vrijednost predmeta spora bila mjerodavna visina zahtjeva za isplatu, odvjetnička nagrada za zastupanje prema tužbenom zahtjevu do djelomičnog povlačenja tužbe (vps 7.000,00 Kn) i nakon ista djelomičnog povlačenja (vps 5.703,46) jednaka je pa ni u tom slučaju djelomično povlačenje ne bi utjecalo na pravo tužiteljice ostvariti naknadu za svaku pojedinu radnju u punom iznosu, obzirom na njen uspjeh u postupku.

12. Međutim, kako drugostupanjski sud odlučujući o žalbi na rješenje o troškovima postupka, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava, to je uvažavanjem žalbe tužiteljice (čl. 380. toč. 3. ZPP), naložio tuženiku naknaditi joj troškove postupka za daljnjih 450,00 Eur, u pogledu kojeg iznosa je tužiteljica osporila odluku o troškovima postupka, sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, uz visinu kamatne stope određenu prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

13. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. u vezi čl.154. st. 1. ZPP tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe od 25 bodova (T.br. 10. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa, umjesto traženih 62,5 jer se radi o žalbi protiv rješenja u smislu čl. 129. st. 5. ZPP), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 Eur (T.br. 54. Tarife) i uvećano za PDV iznosi 62,50 Eur, čemu je dodan trošak sudske pristojbe za žalbu od 26,54 Eur, slijedom čega je tuženiku naloženo naknaditi joj trošak žalbe u iznosu od 89,04 Eur, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen, kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Šibeniku, 22. rujna 2026.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić